semper contra

subota, 27.09.2014.

Probranice 2

Zašto naziv „Probranice“?
Ideju mi je dala istoimena emisija na trećem programu HR koja se emitira od 1993. godine donosi najnovije snimke inozemnih izdavača, uz stručnu recenziju autora.

Kako nisam stručnjak za glazbu (to od mene radi punoooo bolje cijenjeni Branimir Pofuk) odlučih da pod tim naslovom povremeno donosim kratke, humorom/satirom/cinizmom obojene, osvrte na najnovije bisere našeg (i svjetskog) društveno-političko-gospodarskog bespuća. Pa krenimo.


ORaH (čitaj Mirela Holly) na ljestvici popularnosti prestigao SDP (čitaj Zoran Milanović). Pametnjakovići u SDP-u su zaključili da je to zato što se prvospomenuta stranka bori za tzv 'održivi razvoj' (ma što to značilo), pa odlučili da i oni krenu istim putem. I evo što su, prema vijestima što ih donose naša sredstva informiranja, iskemijali.

Od jeseni bi na snazi trebala biti nova regulativa koja će utvrđivati naknade na emisije CO2 koje se plaćaju pri registraciji vozila. Naknada će se obračunavati sukladno stvarnoj razini onečišćenja – tko više onečišćuje, više i plaća. Novi obračun temeljit će se na emisiji ugljikova dioksida i broju prijeđenih kilometara, što dosad nije bio slučaj i zbog čega su i mali i veliki zagađivači plaćali gotovo isto.

Naknada se dosad obračunavala prema kategoriji vozila, vrsti i snazi motora, starosti vozila. Novi izračun odnosit će se na vozila kategorije M1 (osobna vozila do najviše osam sjedala), koja čine 76% broja registriranih vozila u RH. Iz Ministarstva ističu da se nije diralo u ekološke naknade za gospodarska vozila jer se nije željelo dodatno pogoršavati tržišnu poziciju prijevoznika.

Procjenjuje se da će prema novom obračunu 52 posto vlasnika automobila plaćati manje naknade, a koje su sada gotovo jednake za sva osobna vozila i prosječno su oko 90 kuna. Intencija je Ministarstva da utvrdi pravedniji način naplate posebne naknade za okoliš za vozila na motorni pogon.


Promotrimo stvar malo iz drugog ugla.

Kaže se: „naknada će se obračunavati sukladno stvarnoj razini onečišćenja“.
Pitanje: kojom će se metodom određivati stvarna razina onečišćenja (dakle onečišćenje tijekom vožnje kroz godinu dana) kad je opće poznato da emisija CO2 nije neka konstantna veličina. Ona ovisi o načinu vožnje, da li se radi o gradskoj, lokalnoj ili vožnji na autocesti, da li je motor hladan ili je postigao radnu temperaturu, o vremenu za vrijeme vožnje, održavanju motora, kvaliteti goriva, etc. Podaci dobiveni na tehničkom pregledu (ili ne daj bože temeljem tvorničke deklaracije) su sve samo ne vjerodostojne veličine temeljem koje bi se mogla određivati stvarna razina onečišćenja.

Kaže se: „novi obračun temeljit će se i (na) broju prijeđenih kilometara.“
Obzirom na snalažljivost našeg naroda ovom odlukom će posebno biti zadovoljni automehaničari. Zašto? Pogodite sami da me netko ne bi optužio da već u startu opstruiram 'genijalnu' odluku naše vlade.

Kaže se: „novi izračun odnosit će se na vozila kategorije M1 (osobna vozila do najviše osam sjedala), koja čine 76% broja registriranih vozila u RH. (…) nije (se) diralo u ekološke naknade za gospodarska vozila jer se nije željelo dodatno pogoršavati tržišnu poziciju prijevoznika.“
Pitanje: ako je cilj novih propisa zaštita okoliša (u skladu s održivim razvojem M.H.) zašto se onda izuzimaju gospodarska vozila koja mnogostruko više zagađuju okolinu od onih kategorije M1? Floskula o pogoršavanju tržišne pozicije povezivati s jednom tako važnom stvari kao što je očuvanje okoliša za mene je deplasirana. Ili pak je to možebitno jedan (posebni) oblik 'održivog razvoja' (kojem je, po mojem mišljenju dosta sklona i njegova glavna zagovornica).

Kaže se: „procjenjuje se da će prema novom obračunu 52 posto vlasnika automobila plaćati manje naknade“.
Ako nova odluka o naknadama zahvaća 76% vlasnika vozila (kategorije M1) i ako se procjenjuje da će od njih 52% plaćati manju naknadu (ne kaže se zašto; da li zbog smanjene emisije CO2 ili manje prijeđenih kilometara), a ne odnosi se na gospodarska vozila, onda ispada da se cijela ta fertutma provodi zbog 0,39% vlasnika vozila koji će plaćati više (koliko? ne zna se).

Iz svega ovoga meni ostaje otvoreno pitanje: sprovodi li se ova akcija zaista zbog očuvanja okoliša ili pak je negdje ipak skriven drugi razlog: „namet na vilajet“ bez obzira na sve demagoške floskule o tome kako će samo 0,39% vlasnika vozila plaćati veće naknade.

Eto kako naša vlada zamišlja doprinos zaštiti okoliša!

27.09.2014. u 19:45 • 8 KomentaraPrint#

srijeda, 24.09.2014.

Hrvatski izvoz

Stalno kukamo da nam je slab izvoz. Krivo! Hrvatska izvozi odavno. Počelo je to još prije svjetskih ratova, nastavilo se nakon posljednje negdje početkom šezdesetih godina prošlog stoljeća, da bi se povijest ponovila nakon Domovinskog rata. Hrvatska je oduvijek izvozila jedan specifični proizvod: radnike. I to ljude koji su sposobni odlučivati o vlastitoj sudbini ne čekajući da im država riješi probleme, upuštajući se hrabro u avanturu dokazivanja na 'svjetskom tržištu'.

U početku je to bila nekvalificirana, polupismena (čak i nepismena) radna snaga. Ali bili su to ljudi dovoljno hrabri (možebitno i očajni) da sudbinu uzmu u svoje ruke. Za državu to i nije bila velika šteta. Za njihovo školovanje, naime, nisu utrošena velika sredstva, a svojim zaradama koje su slali u domovinu pomagali su više nego što je bilo štete njihovim odlaskom.

Nastavilo se sa srednjoškolskim kadrom (medicinske sestre, tehničari), koje je također krasila odlučnost da sami rješavaju svoje sudbine. Njihovo školovanje je već nešto stajalo tadašnju državu, a košta i današnju, no novac koje su i ti ljudi slali svojima u domovinu mogao je biti veličine utrošen za njihovo školovanje.

U tu branšu mogli bi ubrojiti i sportaše, prvenstveno one koji svoj nasušni kruh zarađuju nogama. U početku, jer mlađima od 28 godina odlazak u inozemstvo u početku nije bio dozvoljen, bili su oni koji su već prešli vrhunac svoje karijere. Ubrzo, a pogotovo posljednjih tridesetak godina, u 'nogometnu pečalbu' (u nogometne plaćenike) odlaze sve mlađi i mlađi (čak i maloljetnici) da bi zvjezdane trenutke svoje karijere postizali (ili propadali) u elitnim nogometnim klubovima. Od ovih baš i nije bilo neke financijske koristi za bivšu a pogotovo za ovu državu jer su svoje prihode uglavnom prijavljivali u 'poreznim oazama'. Za uzvrat su ipak, nastupajući za reprezentaciju Hrvatske držali ponosno ruku na srcu dok se svirala Lijepa naša.

Zadnjih dvadeset godina međutim u inozemstvo prvenstveno odlaze visoko obrazovani kadrovi, liječnici, inženjeri, doktori nauka. Radi se o vrhunskim stručnjacima odlučnima da u svojoj struci postignu maksimum. Njihovo školovanje ovu državu (porezne obveznike) staje lijepe novce. No taj profil kadrova kad jednom ode, najčešće se nema namjeru vratiti (barem ne prije umirovljenja) i nema potrebu da svoj novac šalje u domovinu. Oni, dok rade u inozemstvu, ne žele živjeti u zajedničkim barakama, jesti hranu za mačke i pse da bi uštedjeli novac kojim bi onda u domovini gradili kuću barem za pola metra veće od njihovih susjeda.

A sada je kako čitam u novinama došao na red i odlazak specijalaca, ratnika koji su sudjelovali u Domovinskom ratu i stvaranju ove države i još se dodatno školovali kao profesionalni vojnici za obranu domovine. No živjeti se mora, država za koju su se borili nije im u stanju platiti toliko koliko to mogu razne inozemne tvrtke za novačenje plaćenika (primjerice Blackwater), pa pojedinci, za sada u manjem broju, kreću putem njihovih prethodnika – trbuhom za kruhom. U obranu tuđih interesa. I da se razumijemo, pri tome im ni najmanje ne zamjeram (a pogotovo ne zavidim). Sve je to u skladu s globalnom svjetskom situacijom. Uostalom zar i mnogi naši (malobrojni) proizvodni radnici u domovini ne rade ustvari za stranog vlasnika.

Jedino nikako da započnemo izvoziti političare. Njima je izgleda sasvim dobro u ovoj zemlji. Svojim (ne)radom trude se svim silama da na kraju ostanu samo oni. Pitam se je su li pri tome svjesni činjenice da za njih, ako svi sposobni, stručni, odlučni, oni koji hoće i žele raditi i stvarati odu, neće imati tko raditi.

Stari bi latini rekli „Ubi bene, ibi patria“.

24.09.2014. u 22:48 • 11 KomentaraPrint#

petak, 12.09.2014.

Probranice 1

Uvod

Zašto naziv „Probranice“?
Ideju mi je dala istoimena emisija na trećem programu HR koja se emitira od 1993. godine donosi najnovije snimke inozemnih izdavača, uz stručnu recenziju autora.

Kako nisam stručnjak za glazbu (to od mene radi punoooo bolje cijenjeni Branimir Pofuk) odlučih da pod tim naslovom povremeno donosim kratke, humorom/satirom/cinizmom obojene, osvrte na najnovije bisere našeg (i svjetskog) društveno-političko-gospodarskog bespuća. Pa krenimo.

* * *

Čitam ovijeh dana u tiskovinama: „Uložili 150 miliona eura, a ni jedan trajekt ne može pristati“. Radi se o trajektnom pristaništu Gaženica (Zadar) koje je upravo dovršeno i koje nije sigurno za ukrcaj i iskrcaj vozila s Jadrolinijih trajekata. Sad kad je sve gotovo, shvatili su u Luci Zadar, pristanište je previsoko za trajekte Jadrolinije (sic!). Zato sada nadležno ministarstvo razmišlja (!!!- prije nije imalo vremena) kako ga popraviti. „Stručnjak“ za pristaništa, uvaženi ministar Siniša Hajdaš Dončić, u Novom listu predlaže da se postave dodatne čelične konstrukcije da bi se omogućilo sigurno pristajanje trajekata.

Pročitavši to odlučih da u ovim svojim prvim „Probranicama“ i sam, kao „stručnjak za pristaništa“, predložim neka alternativna rješenje kako bi pomogao ministru i njegovom ministarstvu. Za razliku od njega ja imam čak tri prijedloga.

Prvi prijedlog predviđa izgradnju zida u moru tako da luka postane jedan veliki bazen. Na jednom dijelu zida treba ugraditi ustavu. Na obali instalirati jake pumpe koje će u bazen upumpavati količinu mora dovoljnu da trajekti Jadrolinije mogu sigurno ukrcavati i iskrcavati kamione i autobuse. Kod pristajanja kruzera, za koje je navodnio visina pristaništa prilagođena, višak mora bi se ispustio preko ustave omogućivši time njihovo nesmetano pristajanje.

Drugi je prijedlog, mislim, nešto prihvatljiviji. On predviđa da se uz pristanište ugradi određeni broj plovećih dokovo (može ih se uzeti od naših brodogradilišta, ne trebaju im baš često) u koje bi ušli trajekti. Upumpavanjem zraka u podvodne kesone smještene na bočnim stranama dokova, dokovi bi se podizali a time bi i trajekti došli na prikladnu visinu koja bi omogućila nesmetani ukrcaj i iskrcaj.

Treći prijedlog je možebitno najbolji. Sve sadašnje trajekte Jadrolinije treba prodati pomorskim državama koje imaju za njih prikladno trajektno pristanište i za dobiveni novac uz pomoć EU fondova sagraditi novu flotu trajekata. Time bi se jednim udarcem riješilo pet problema: problem neadekvatnog pristaništa, problem starih (gotovo isluženih trajekata), obnova flote uz pomoć EU fondova kad nam za druge projekte (kojih doduše baš i nema mnogo) ne daju lovu, zapošljavanje domaćih brodogradilišta i porast BDP-a.

Kaj nisam genijalac!

12.09.2014. u 19:07 • 13 KomentaraPrint#

četvrtak, 11.09.2014.

Hrvatski radio i ja

Još uvijek u Biogradu. Post „Daždi, daždi, daždi…“ je aktualan. Dobro, da budem iskren, meni to osobno i ne smeta. I dalje se držim one narodne: 'hvali more drž se kraja, ja u njega ni do jaja'. Nisam umočio, a ni neću kako stvari stoje, ni nožni palac u more a nekmoli jaja. I što onda radim? Otkako smo ostali sami uglavnom ništa. Posljedica je to što sam zbog ljetnog 'obiteljskog muvinga' i silnih rođendana (čitaj jedenja i pijenje) dobrano 'zahrđao'. Kako moja bolja ˝ ima monopol na gledanje TV (ruku na srce to me ne pogađa osobito) preostalo je samo slušanje radija. Nažalost i tu sam na neki način uskraćen u svom zadovoljstvu. Naime, obzirom na kvalitetu sadržaja prvog i drugog programa HR (o lokalnim stanicama ne želim ni govoriti) pretežno sam orijentiran na slušanje trećeg programa HR. O kvaliteti programa možemo diskutirati no dvije su prednosti HR3 nepobitne: nema vijesti ni reklama. A to je za odmor duše i tijela vrlo važna kvaliteta.

Ipak, kakve sam ja već kurate sreće, i sa slušanjem tog programa u kraljevskom gradu Biogradu imam određenih problema. Pokušavajući ih riješiti primjenjujem tri različita načina slušanja putem mobitela i slušalica. Kako to radim prikazuju slike.

U sobi slušam preko slušalica koje imaju priključni kabel preko tri metra duljine a kako su postavljene vidite na donjoj slici.


Ako želim slušati izvan sobe upotrebljavam slušalice s kraćim kabelima. Jedne slušalice imaju nešto dulji kabel od drugih. No od ovog prvog i nije neke velike koristi jer ih moram koristiti na način kako prikazuje slijedeća slika.


Najčešće ipak slušam ovom trećom kombinacijom na donjoj slici. Mana je što je priključni kabel za lijevo uho dvostruko kraći od kabela za desno uho pa sam prisiljen mobitel stalno držati u ruci što je vidljivo na slici koja slijedi.


Pri tome trebam, da bih imao kvalitetan prijam, sjediti upravo i samo na toj poziciji koju prikazuje slika.


I taman kad sam pomislio kako sam problem ipak na neki način riješio pojavio se novi problem. Zbog tog problema posla sam krajem srpnja e-mail uredniku HR3 i tvrtki „Odašiljači i veze d.o.o.“. Evo tog pisma:

Poštovani,
redovni sam slušatelj Trećeg programa HR obzirom da je, uz treći program HTV, jedino što se kvalitetno može slušati i vidjeti na našim radio postajama i TV kanalima. Pogotovo u vrijeme sezone „kiselih krastavaca“ koja upravo traje.

Također redovno plaćam RTV pristojbu i zato s pravom očekujem da za uloženi novac (ma koliki on bio) dobijem i određenu kvalitetu, ako već ne po sadržaju onda barem glede mogućnosti prijama.

Većinu ljeta provodim u Biogradu na moru i Treći program HR slušam preko mobitela Nokia, po naputku kojeg sam dobio od Vas, na frekvenciji 104,1 MHz. Prijam trećeg programa je daleko slabiji nego prijam ostala Vaša dva programa (a da o vrhunskom prijamu radio postaja koje emitiraju uglavnom tam-tam muziku i „kukuruz“ da ne govorim), tako da sam za kvalitetniji prijam trećeg programa bio prisiljen nabaviti slušalice s priključnim kabelom duljine preko dva metra.

I taman kad sam pomislio da sam kako-tako riješio problem javio se novi. Tijekom dana ili noći na trećem programu povremeno se javlja isprekidani ton. Kao neko štektanje ili pak kao da netko emitiranje prekida svakih pola sekunde. To se desilo i jučer, 21.07., kad sam htio slušati prijenos Osorskih večeri, moju omiljenu emisiju „Zagrebačkih šišmiša“i nakon pola noći Euro clasic noturno.

Znam da se treći program slabije sluša što nije čudno obzirom na prosječni kulturni nivo hrvatskog puka, ali ako plaćam pretplatu kao i oni koji vole „tam-tam“ i „kukuruz“ mislim da imam potpuno pravo tražiti jednako kvalitetan prijam programa kojeg želim slušati na području čitave Hrvatske.
S poštovanjem


Odgovor od „Odašiljači i veze d.o.o.“ stigao je početkom kolovoza.

Poštovani,
obratili smo pažnju na rad odašiljača HR3 s Murtera, tehničko osoblje regionalnog centra Zadar provjerilo je odašiljačku opremu kao i prijem na 104,1 te ne nalaze neispravnosti. Isto tako, pregledom svih pritužbi zaprimljenih u Kontakt centru OIV, osim Vaše, drugih nema. Možemo pretpostaviti da su u pitanju smetnje iz okoliša ili istokanalne smetnje s talijanskih odašiljača, čiji su signali prisutni duž čitave obale i s čime se Hrvatska administracija bori godinama (do sada uglavnom bez većih pomaka u FM mrežama). Napominjemo da minijaturni FM prijemnici u mobitelima (i slični) u pravilu nisu najprikladniji za ugodan-nesmetan prijem, niti kao referentni za kontrolu ispravnosti rada odašiljača, te bi Vam preporučili korištenje kvalitetnog FM prijemnika i vanjske UKV antene. Svakako Vas molimo, ukoliko bi smetnje bile češće i u obliku prekida, bez miješanja drugih signala, da nam se ponovno javite s detaljnim zapažanjima ili dostavite kontakt telefon, imajući u vidu gornju napomenu.

Za Vašu informaciju, naša tvrtka OIV izgradila je mrežu odašiljača prema potrebama nakladnika, u ovom slučaju HRT-a, stoga se pokrivenost signalom HR3 u odnosu na HR1 i HR2 značajno razlikuje - mreža HR3 je optimizirana, s manjim brojem odašiljača i koji se nalaze bliže ciljanim, gušće naseljenim urbanim područjima, a odašiljači za HR1 i HR2 na svim velikim objektima, kao i velikom broju malih, lokalnih.
Lijepi pozdrav,
J.B.


I kad sam već pomislio da odgovor od urednika trećeg programa neću ni dobiti on je stigao 6.rujna:

Poštovani gospodine,
hvala Vam na povjerenju koje ste mi iskazali svojim pismom i molim Vas da mi oprostite što na njega odgovaram s nedopustivo velikim zakašnjenjem. Ne znam kako i zašto, ali moj je kompjutor Vaše pismo pohranio među „neželjenu poštu“ (spam), a to sam sasvim slučajno otkrio tek danas.

Iskreno mi je žao zbog poteškoća u prijmu Trećeg programa Hrvatskoga radija koje opisujete, no moram Vas obavijestiti da Hrvatska radiotelevizija na njih ne može utjecati. Naime, prema postojećim zakonskim odredbama, HRT je ovlašten samo za proizvodnju radijskih, televizijskih i multimedijskih sadržaja, a za njihovu distribuciju država je koncesiju dodijelila mrežnom operateru, tvrtki Odašiljači i veze. (…)

Slobodan sam savjetovati da se za podrobne informacije o razlozima lošeg prijma programa obratite Službi za smetnje i poteškoće u prijmu zemaljskih signala digitalne televizije ili FM radija pri tvrtki Odašiljači i veze. (…)

S osobitim poštovanjem,
Zvonko Šeb
povjerenik za korisnike usluga Hrvatske radiotelevizije

Rezime:

1. Ako želiš slušati treći program HR trebaš biti „bliže ciljanim, gušće naseljenim urbanim područjima“. Biograd to očigledno nije. Za pretpostaviti je, dakle, da samo u 'gušće naseljenim' i 'urbanim' područjima žive ljudi koje ne zanimaju vijesti i reklame već ozbiljne govorne i glazbene emisije. Možda su u pravu?

2. Iako smo 'regionalna sila' „Hrvatska administracija“ nije u stanju godinama riješiti problem „smetnje iz okoliša ili istokanalne smetnje s talijanskih odašiljača, čiji su signali prisutni duž čitave obale“. Izraelci bi, primjerice, taj problem riješili s jednom ili dvije rakete. No pustimo to, oni ipak nisu 'regionalna sila'.

3. Kad odlazim na more svakako bi trebao ponijeti i svoju HF liniju obzirom „da minijaturni FM prijemnici u mobitelima (i slični) u pravilu nisu najprikladniji za ugodan-nesmetan prijem (…), te (bi mi) preporučili korištenje kvalitetnog FM prijemnika i vanjske UKV antene“. Možda da u svom dvorištu podignem i antenski stup.

4. Kako davatelj usluga Hrvatska radiotelevizija na „poteškoće u prijmu Trećeg programa Hrvatskoga radija koje opisujete“ „ne može utjecati“ „slobodan sam savjetovati da se za podrobne informacije o razlozima lošeg prijma programa obratite Službi za smetnje i poteškoće u prijmu zemaljskih signala digitalne televizije ili FM radija pri tvrtki Odašiljači i veze.“ Circulus vitiosus!

I na kraju: „neko štektanje ili pak kao da netko emitiranje prekida svakih pola sekunde“ i dalje se javlja s vremenom na vrijeme.

11.09.2014. u 22:30 • 5 KomentaraPrint#

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.



< rujan, 2014 >
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30          

Svibanj 2017 (12)
Travanj 2017 (12)
Ožujak 2017 (9)
Veljača 2017 (7)
Siječanj 2017 (6)
Prosinac 2016 (12)
Studeni 2016 (6)
Listopad 2016 (6)
Kolovoz 2016 (1)
Srpanj 2016 (11)
Lipanj 2016 (9)
Svibanj 2016 (9)
Travanj 2016 (8)
Ožujak 2016 (7)
Veljača 2016 (10)
Siječanj 2016 (11)
Prosinac 2015 (13)
Studeni 2015 (16)
Listopad 2015 (11)
Rujan 2015 (5)
Kolovoz 2015 (1)
Srpanj 2015 (5)
Lipanj 2015 (7)
Svibanj 2015 (11)
Travanj 2015 (12)
Ožujak 2015 (9)
Veljača 2015 (10)
Siječanj 2015 (4)
Prosinac 2014 (8)
Studeni 2014 (7)
Listopad 2014 (9)
Rujan 2014 (4)
Kolovoz 2014 (3)
Srpanj 2014 (3)
Lipanj 2014 (5)
Svibanj 2014 (5)
Travanj 2014 (6)
Ožujak 2014 (7)
Veljača 2014 (7)
Siječanj 2014 (7)
Prosinac 2013 (3)
Studeni 2013 (1)
Listopad 2013 (1)
Rujan 2013 (4)
Kolovoz 2013 (8)
Srpanj 2013 (1)
Lipanj 2013 (9)
Svibanj 2013 (9)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

opće teme protiv ljudske gluposti i još ponešto

prvi post objavljen 11.12.2007.

e-mail: semper_contra@net.hr

Ceterum censeo EU esse delendam!

LINKOVI

srebrozlato

semper contra 2

brod u boci
modesti
demetra
pametnizub
zvijezda

anabonni
NF
astro
dinaja
10. Ars
japanka

borgman
fra gavun
k.u.p.
bitke
huc
odmak

zvonka
iva
taradi

geomir
k.moljac
bellarte
crna svjetlost

memoari
alexxl
skrpun
vadičep
h_cenzuru
salome
žena gaza
zagreb

Još uvijek se nadam da ću ih čitati na blogu
bromberg
proglasi
effata
Pax et Discordia
lion
kreativka
gosponprofesor
gosponprofesor 2
ET
ET2
gorkić

Nekad bili sad se spominju
malo ti malo ja
neverin
alkion
dona
ribafiš
cat
novapol
svijet u b
gordy
marchelina






"MUDROSLOVI" SEMPER CONTRE

(nađu li se slični to samo znači da nisam jedini "semper contra" na svijetu)
* * *
Svatko ima pravo na svoje mišljenje, ali ga nitko silom nema pravo nametati drugom!

Bethoven je svoju glazbu slušao, ali je nije mogao čuti.

Spomenici čovjeku lako se ruše, ali njegova djela ostaju.

Kapitalizam je savršen poredak za nesavršen ljudski rod.

Ateist/agnostik treba biti bolji čovjek od vjernika. Njemu nema tko oprostiti grijehove, dok će vjerniku oprostiti Bog.

Misliti je za mnoge ljude najteža aktivnost.

Kakav je ispao, možda je Bog čovjeka stvorio samo na svoju sliku.

Lako je djecu praviti ali ih je teško odgajati.

Među glupanima i pametan postane glup. Obrat ne vrijedi.

Vlast daje manje prava dajući veće obaveze. Puk traži veća prava tražeći manje obaveza.

Apsurd čovjekovog života: ako mu nije lijep ne želi živjeti, ako mu je lijep ne želi umrijeti.

Svi naši političari mora da su izučili molerski zanat. Farbaju nas već četvrt stoljeća.

Ratovi su dokaz da svijetom vladaju budale.

I u mraku totalitarizma kao i u bljesku demokracije narod ne vidi što radi vlast.

Svaki rat protiv budala je unaprijed izgubljen!

Pravi domoljub živi u inozemstvu, Hrvatsku nosi u srcu a euro ili dolare u džepu.

Ljudski rod evolucijski je vrhunac s kojeg će se survati u ponor kojeg je sam stvorio.

Pravi borci za ideale spremni su dati svoje živote. Je su li današnji borci za očuvanje okoliša spremni učiniti isto?

Da li je dilema tanjur - tanjir važnija od dileme je li on pun ili prazan?

Princip djelovanja političkih garnitura: „Prije njih nije bilo ničega, poslije njih neće ostati ništa."

Da ne proizvodimo komunjare i ustaše proizvodili bi automobile.

Na ono što je važno mali čovjek ne može utjecati, na ono što može nije važno.

Štuje Boga, al ga psuje, jer ga ne poštuje!

Revolucije pokreću idealisti, plodove beru karijeristi.

Nikako ne mogu shvatiti mentalni sklop mnogih religioznih ljudi: klanjaju se bogovima, poklanjaju mrtvima cvijeće i ubijaju žive. Sve u ime istih bogova.

U očekivanju da mu prođe ružan trenutak u životu prošao mu je neprimjetno cijeli život.

Vjera, religija i Crkva nisu jednoznačnice. Mnogi to ne znaju ili ne shvaćaju.

Vjenčanja sve glamuroznija, trajanje brakova sve kraće.

Nije sve u novcu, ali u svemu je novac.

U prošlosti ljudi su znali jesu li robovi ili slobodni. Danas ljudi misle da su slobodni iako su robovi.

Naporno je biti s ljudima, ružno je biti sam, ali najteže je među ljudima biti sam.

Čovjek treba biti ili Einstein ili čobanin na Vlašiću.

Hrvati gledaju u prošlost jer ne vide budućnost.

Lažući, lašci na kraju prevare samo sebe.

Teist u Kristu traži Čovjeka, ateist/agnostik u Čovjeku traži Krista.

Strah da će nuklearna bomba uništiti svijet je neopravdan. Svijet će uništiti – smeće.

I politika i religija obećavaju raj a donose pakao.

Mlade treba liječiti. Starima omogućiti da umru dostojanstveno.

Poznanstvo, prijateljstvo, ljubav, brak, dosada.

Čovjek je čovjeku – čovjek. Ono drugo je uvreda za vuka.

Nedostaju mi Ljudi. A tako ih je malo.

Čovjek ne dolazi svojom voljom na svijet niti mu je dozvoljeno da ga svojom voljom napusti.

Nikad nisam sâm. Uz mene je uvijek moje drugo ja. Ponekad mi je teško s njime.

Dok hrvatska se srca slože i pluto potonut može.

Nedostaje mi ljubavi jer je ne znam ni davati ni primati.

Lojalnost i poltronstvo dijeli tek tanka linija.

Glup čovjek nije opasan, ali postaje ako toga nije svjestan.

Umjetnost je dar Boga, politika Sotone.

Da bi čovjek gledao trebaju mu oči, a da bi vidio treba mu vizija.

Čovjek snuje, Bog određuje...a žena naređuje!

Nije li neobično da se oni koji vjeruju u vječni život boje smrti?

Da je zemlja od zlata ljudi bi se tukli za šaku blata.

Domoljubi Domovinu brane i izgrađuju a ne prodaju i potkradaju.

Domoljublje se čuva u srcu, a ne na srce položenom rukom.

Istina je da jabuka ne pada daleko od stabla ali se ipak može daleko otkotrljati.

Mnogi će lakše pokrenuti planinu nego usne i reći: oprosti!

Tražeći djetelinu s četiri lista izgubio je sreću.

Pravilo spokojnog življenja.
Prigušeno govoriti, prigušeno raditi, prigušeno slušati radio, prigušeno misliti, prigušeno živjeti!

Komunisti su zakonom oduzeli imovinu pojedincu, demokrati narodu.

Vrag nije crn kako se riše, crnji je.

Čovjek odlazi, samo njegova djela ostaju. Dobra ili loša.

Vojnici su školovani ljudi s diplomom za ubijanje.

Nuklearna bomba može uništiti čovjeka, komunikacijska bomba njegovu privatnost. Obje njegovu slobodu.

Pojedini roditelji svoju djecu doživljavaju kao kućne ljubimce. Kad im dosade prepuste ih ulici.

Država ne daje ništa. Samo uz proviziju prebacuje iz džepova jednih u džepove drugih.

Borac protiv tiranije istovremeno je i heroj i terorist.

Golemo materijalno bogatstvo može se steći samo pljačkom banke ili pljačkom naroda.

Samo ljubav može probuditi Čovjeka u čovjeku, ali ona je tako rijetka kao biser u školjci, dijamant u tamnim njedrima zemlje ili zrnce zlata u rijeci.

Ništa se ne mora osim umrijeti i sve se može osim izbjeći smrt!

Kao što jedno zrno tvori hrpu, tako i jedan čovjek tvori čovječanstvo!

Umjetnost je jedino što čovjeka razlikuje od životinje!

Ubiješ li čovjeka ubio si jedan od milijardi svjetova.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se