Nedavno, prolazeći našim glavnim trgom, priđe mi djevojka nudeći mi čestitku Udruge za djecu s teškoćama u razvoju "Zvončići".
Ovo je (mala) prča o jastuku, hlačama, trncima i glavobolji.
Imam prijatelja kojemu su se, prvotno, počeli pojavljivati trnci u prstima lijeve ruke da bi nakon nekog vremena zahvatili cijelu šaku. Čak mu se znala ukočiti cijela šaka. Riješio je taj problem operacijom. Trenutačno se ne sjećam što su mu to uradili, no to za ovu priču i nije toliko važno.
Važno je da sam i sam imao sličan problem. Tijekom noći često sam se budio utrnule šake. Kad sam pomaknuo ruku, obamrlost je prošla, da bi se nakon sat dva spavanja sve ponovilo. Uz to dosta često sam se budio s glavoboljom, ne onako u 'totalu', već na određenom mjestu – lijeva stražnja strana tjemena. U ovom slučaju buđenje i premještanje u novi položaj nije uvijek polučilo nestanak bolova. Što da radim pitanje je sad? Na nekakve operacije mi se baš i nije išlo, imao sam ih dosta u posljednjih deset ljeta. Čak i sama pomisao da ću 'il doturu' morati pojašnjavati što mi je izazivala je odbojnost.
Ovca, čavka i pastir
(Ezopova basna)
Orao sleti s neke visoke stijene i ugrabi janje. Opazi to čavka pa se iz zavisti htjede povesti za njegovim primjerom. Stoga se spusti uz silnu kriku i baci se na ovna. No, kako su joj se pandže zaplele u ovnovo runo, nije više mogla uzletjeti. Pastir, vidjevši što se dogodilo, pritrči i uhvati je. Zatim joj podreže krila pa je, kada je pala večer, odnese svojoj djeci. Kad su ga djeca ispitivala kakva je to ptica, reče: “Kako ja sigurno znam – čavka, a kako bi ona htjela – orao."
Naravoučenije:
Nadmetanje s jačima, osim što se njime ništa ne postiže, uz nevolju donosi još i bruku.
* * *
Pisati, ne pisati, pisati ne pisati…Trgam latice s ivančičinog cvijeta ne bi li se odlučio da li ili ne komentirati najnoviju udarnu vijest u svim našim medijskim 'žutilima'. Ipak prevlada moj unutarnji homo politicus i ne odoljeh iskušenju. Predmnijevam da znate o čemu se radi: uhićenju zagrebačkog gradonačelnika M.B. Uopće ne želim ulaziti u meritum stvari: je li on kriv ili nije. Uostalom krivnju u takvim rabotama kakvima se bave političari njegovog kova – gdje se ne radi o klasičnom kriminalu zbog stjecanja osobne materijalne koristi – je vrlo teško. On sigurno nije jedini.
Osvrnuo bih se na ovaj najnoviji događaj iz dva rakursa.
Prvi je, a što je evidentno iz reagiranja 'žutila' na uhićene M.B.&Co, uloga masmedija u takvim događanjima.
U sredstvima javnog obavještavanja u nekoliko posljednjih dana osjećala se stanovita praznina u tzv. udarnim vijestima. Koga još zanima DrIvo, gradonačelnik Vukovara je pluskvamperfekt, sisačka županica puštena iz zatvora i sad uživa kao zastupnica, Perković 'lociran, identificiran, uhićen, transferiran' u nadležnost njemačkog suda i više ne može biti udarna tema (barem dok ne otkrije nekog iz redova trenutačnih nam političara), Ukrajina i sve vezano uz nju je perfekt, Islamska država i njezini načini učvršćivanja vlasti pomalo postaju dosadni (prvo odrubljivanje glave je bila vijest, ostala koja su slijedila je već ponavljanje; to smo već vidjeli), trebali bi izmisliti nešto novo, ebola je doduše odnijela preko četiri tisuće života, čak i poneki u EU i SAD-e, ali ipak kosi tamo neke u Africi (a zna se kakvi ljudi tamo žive), uz to, što je to istini za volju, 4000 mrtvih u odnosu na broj mrtvih kao posljedica provođenja Pax Americana po istim tim zemljama i da nema straha od njezinog proširenja na 'civilizirane zemlje' tko bi o njoj brinuo, vojna parada u Beogradu pod pospanim pogledom gazde Putina nije nešto što bi moglo izazvati neki posebni interes našeg puka (ipak ćemo druge godine prirediti za proslavu Oluje još veću paradu, pa 'kaj košta da košta' – tuk na utuk), referendumi niču kao gljive poslije kiše i više ih nitko ne 'ferma'. Nešto se trebalo dogoditi.
I dogodilo se.
Uhićenje M.B.&Co. Naše masmedije oblilo potpuno 'žutilo' – kao da su postali Japanci & Kinezi. Rastrčali se kojekakvi izvještači i izvještačice kojima je svaka druga riječ 'zapravo',postavili se na strateške položaje i pričaju u mikrofon nešto što su sasvim lijepo mogli ispričati i iz studija. No treba se javiti s 'terena'. Eto opet teme da se puku da na znanje kako ni oni na vrhu nisu van domašaja „PravDe“. Svi će završiti u čuvenom Remetincu – koliko ih ima mogli bi sad već osnovati i Neovisnu Državu Remetinec – malo će se tamo 'kiseliti', onda će početi maratonsko suđenje, pa ako ih se i proglasi krivim i strpa u 'bajbok' oni će, zahvaljujući svojoj populističkoj politici i dalje upravljati iz 'apsane' kao što nas uči iskustvo s B.G., uznika u zatvoru druge države što mu uopće ne smeta da određuje politiku jednoj regionalnoj stranci. A onda će se balon pomalo ispuhati i 'žuti' će jedva čekati da se pojavi neki novi M.B.
Drugi aspekt je za mene osobno mnogo zanimljiviji i njegove posljedice, ako se ispostavi da su moje sumnje opravdane, daleko opasnije. Ne za gradonačelnika, ne za Zagreb nego za Hrvatsku.
Ne znam hoćete li se sa mnom složiti, no o marifetlucima M.B. pjevaju već godinama i oni najmanji vrapci na granama. Najmanje deset godina. I gle niko se nije sjetio da se tim marifetlucima pozabavi dok se nisu desile tri ključne stvari: izjava Premijera o karakteru M.B. u, uživo emitiranom, intervjuu na RTL, šuškanje o povezanosti M.B. s novoosnovanom strankom političara sličnog kova R.Č. i potencijalnoj opasnosti da se zajedno pojave u izbornom ringu što bi za SDP i njegov prirepak HNS uz postojanje ORaH-a bila katastrofa i pomalo uvijena, ali ne skrivena izjava M.B da u budućnosti računa na ulogu Premijera. Jer kao, ako može voditi 15 godina grad Zagreb može i državu.
I tu dolazimo do poante citirane Ezopove basne. Uhićeni M.B. se već toliko osilio da se usudio tužiti RTL zbog emitiranja spomenutog intervjua u kojem je Premijer ukaljao njegovu čast. Još se uvijek nije osjećao dovoljno jakim tužiti Premijera, a i proces bi trajao znatno duže, pa se odlučio na tužbu protiv TV kuće. To mu nekako dođe kao da ubijem poštara koji mi je donio obavijest o visini neplaćenog poreza. I preračunao se! Premijer je najprije rekao svoje, a onda pokrenuo konce svojih lutaka (uz asistenciju vrha HNS-a kojemu apsolutno ne odgovara jačanje nove stranke Reformista) da bi pokazao da je bio u pravu i da njegove optužbe nisu samo 'rekla kazala'.
I lako bi se moglo desiti na kraju basne, ovaj put Milanove a ne Ezopove, da će M.B. potkresanih krila služiti kao igračka svojem puku.
Bez obzira hoće li se ili neće dokazati to što se stavlja na teret M.B.&Co ostaje gorak okus u ustima: zar je trebalo čekati da Premijer na TV optuži nekoga za kriminal, da se taj navuče na tanak led i pokrene tužbu za klevetu pa da tek onda – pazite desetljeće nakon što se šuška o marifetlucima – 'institucije vlasti' pokrenu „višemjesečne istražne radnje“ da bi se dokazalo da je Premijer bio u pravu. Opasno je to!
Zašto naziv „Probranice“?
Ideju mi je dala istoimena emisija na trećem programu HR koja se emitira od 1993. godine donosi najnovije snimke inozemnih izdavača, uz stručnu recenziju autora.
Kako nisam stručnjak za glazbu (to od mene radi punoooo bolje cijenjeni Branimir Pofuk) odlučih da pod tim naslovom povremeno donosim kratke, humorom/satirom/cinizmom obojene, osvrte na najnovije bisere našeg (i svjetskog) društveno-političko-gospodarskog bespuća. Pa krenimo.
Iz ustiju glavnokomandujućeg HDZ-eovca imamo vrlo često prilike čuti što će oni napraviti kad dođu na vlast, - a doći će sigurno - kaže On. Provest će lustraciju (pitam se tko će im onda od starog kadra ostati u stranci), promijeniti imena svih ulica, trgova etc. koje nose ime najvećeg zločinca našeg naroda (možda i dokazati da dotični i nije bio Hrvat), zbog kojeg smo više od četiri desetljeća živjeli u neslobodi, mraku, totalitarizmu, siromaštvu i besperktivnosti, jednom riječju u mračnom srednjem vijeku, krenut će u lov na dužnosnike ove vlasti jer: „Ova je vlast ubijala emigrante po svijetu“ kako je izjavio na svečanoj proslavi HDZ-a u Šibeniku. Ima toga još što nam obećava dotični i o čemu svi vi vrlo dobro znate. Mogli ste, ako ste bili u prilici, to saznati u direktnom kontaktu s njim tijekom njegovog 'rada na terenu' zbog kojeg je nešto zanemario svoj osnovni posao saborskog zastupnika. To ga, naravno, uopće ne sprečava da za taj posao (tzv. 'lezi ljebe da te jedem') prima punu plaću.
No o jednoj ključnoj stvari za ovu Lijepo našu (upropaštenu) domovinu, gospodarstvu, njegove misli i izjave do sada su bile mutne, nedorečene, traljave. Uglavnom se sve svodilo: imamo plan (nadam se da nema 21 točku) za izlazak iz krize, naš stručni tim zna što i kako ćemo plan provesti u djelo, no na pitanje o kakvom se planu radi njegovi se odgovori uglavnom svode na: saznat ćete na vrijeme, još nije počela kampanja, ne želimo da nas vladajući kopiraju.
Dakle: njemu je važnije da sve ostane u tajnosti do kraja mandata ove (nesposobne) vlade pa makar Hrvatska i dalje nastavi nizbrdo, nego da plan iznese i da ga zajedno s vladom realizira (ako ga ona prihvati, što je doduše malo vjerojatno; narcisoidnost njezinog šefa je ipak prevelika za to) i tako zaustavi pad gospodarstva u ambis iz kojeg tko zna kako ćemo se izvući. Jer, kako je, nedavno, izjavio Nikica Valentić, najsposobniji Premijer u samostalnoj Hrvatskoj, iz ovog ambisa možemo se izvući samo konsenzusom vladajuće i opozicione stranke glede osnovnih smjernica izlaska iz krize. No ako će svaka glavna stranka skrivati svoje planove dok je u opoziciji kao guja noge, stalno će nam se ponavljati ovo što imamo sada, a što se svodi na poznatu frazu svih nesposobnih političara: prije nas nije bilo ničeg, a poslije nas će teći med i mlijeko. Kako nas povijest uči najčešće su oni koji dolaze na vlast uglavnom bili u pravu samo glede prvog dijela fraze.
Već sam izgubio svaku nadu da ću od T.K. dobiti odgovor na to ključno pitanje, kad je nedavno u novinama na naslovnici izašla njegova slika s tri ključne točke gospodarskog plana kojeg će provesti kad dođu na vlast.
…u posljednje je vrijeme česta moja jutarnja uzrečica kad se dižem iz kreveta i pomislim što me čeka taj dan. No u ovom slučaju upotrijebio sam je u kontekstu predstojećih izbora za Predsjednika Republike kako ne bi ponovo morao upotrijebiti već ofucani izraz 'deja vu'!
2004.09.15.
Ne nisam pogriješio datum. Prije deset godina napisao sam u svojim dnevnicima niže citirani osvrt na predizbornu kampanju za predsjednika RH koja se vodila između dva kandidata: Stjepana Mesića, zvanog Vicmaher i Jadranke Kosor, zvana Suzana. Iza ove potonje stajao je HDZ koji je odlučio - obzirom da su šanse za pobjedu bilo kojeg njihovog kandidata nad tada vrlo popularnim Vicmaherom bile mizerabilne – servirati je narodu kao 'dobru dušu' braniteljske populacije o kojima se ona brine kao Djevica Marija o Hrvatima. Ustvari položiti je na oltar kao 'žrtvenog jarca' da im se ne bi, možebitno, prigovorilo kako su se unaprijed predali bez borbe.
Tog dana sam napisao:
A koliko smo glup narod, na ponovljenim izborima bi mogla na kraju pobijediti Suzana, pardonček Jadranka, osoba "stvorena" za predsjednika: apsolutno o ničemu nema svoj stav, za sve mora pitati taticu, čitaj Sanadera. Ali ona "razumije" ljude, dijeli poklone siromašnima obučena u bundu do poda, blagoslivlje branitelje u krinolini s blaženim osmjehom Madone. Jučer je u prilogu o njoj iz gimnazijskih dana bilo obznanjeno kako je bila odlična učenica, kako su šulkolege prepisivale od nje, kako je bila ambiciozna, kako se kandidirala za izbor miss Prgometa, kako bi rekao Arsen Dedić u jednoj od svojih ciničnih pjesama, ali nije prošla. Komentar autorice je bio: da je postala miss, sada ne bi bila kandidatkinja za predsjednicu. Moj komentar: kamo li sreće da je bila izabrana za miss.
Kasniji su događaji, ipak, pokazali da 'naš narod' nije potpuno oglupavio, pa su radije izabrali Vicmahera da nas i slijedećih pet godina uveseljava svojim prizemnim vicevima i doskočicama nego srcedrapateljku Suzanu s njezinom providnom demagogijom.
Ovogodišnji izbori su preslika ondašnjih izbora. U stanovitoj je prednosti trenutačni nam predsjednik koji je tu čast priskrbio svojim sloganom „PavDa“ a da od te 'PravDe“, kroz svih ovih njegovih pet godina stolovanja, nismo vidjeli ništa osim škropljenja 'svetom vodicom', a tvrdi da je agnostik. Pa čak ni jedan jedini dobar vic!
Nasuprot njemu je osoba koja je već nakon prvog nastupa priskrbila sebi nadimak „Barbika“. O opravdanosti ili neopravdanosti tog imena neću se izjašnjavati, no činjenica je da u svemu, a ne samo po ljupkom izgledu, sliči gore spomenutoj Suzani. Nema o ničemu svoj stav, njezinim nastupom upravlja Karamarko, nasljednik Sanadera, (mandat J.K. se ne računa, ona je bila kooptirana na to mjesto po nalogu svog šefa), gospodarska situacija u zemlji za nju je 'špansko selo', o svojim ovlastima kao Predsjednica nema, kako bi naš narod rekao, 'tri čiste'. Ali ima veliku volju i ambiciju da postane prva Predsjednica Lijepe naše.
Bez obzira na kvalitete njezinog najjačeg protukandidata, nadam se da će i na ovim izborima hrvatski puk opovrgnuti moje crne prognoze o ishodu glasovanja od prije deset godina koje su se pokazale pogrešnim. Jedino ako se ne desi iznenađenje kao što je to bio slučaj kod prvog izbora Vicmahera za Predsjednika pa iskrsne netko tko je trenutačni autsajder. Primjerice – Milan Kujunđić. Skoro pa bih rekao: i ne bi bilo loše – možda bi nam osvježio dan nekom novom demagogijom.
Prva vijest
Čopor od 20-ak pasa krvoločno je napao djevojčicu na ulici u Bjelavi u Sarajevu kada je izašla iz kuće kako bi se igrala s ostalom djecom. Napadu je svjedočio i njen devetogodišnji brat koji će stravične prizore pamtiti cijeli život. Kako je rekla njihova majka za Klix.ba, kći i sin izašli su na ulicu s drugom djecom kako bi se igrali. Djevojčica se vozila na biciklu kada je naišao čopor lutalica.
"Sin je bio s druge strane i sve gledao. Jedan pas ju je oborio s bicikla, a onda su je počeli ujedati i trgati odjeću s nje. Da nije bilo susjeda koji je došao u pomoć moglo je sve tragično završiti. On ih je napao jaknom koju su psi također izgrizli, ali uspio je spasiti moju djevojčicu", ispričala je vidno potresena i šokirana majka.
Pita se kako će djecu nakon divljačkog napada slati u školu, kako će se igrati ponovo ispred kuće, a napomenula je i da ju je strah otići i do trgovine. Djevojčica je zamotana u zavoje, a najveća rana još krvari.
Druga vijest
Provedenim izvidima utvrđeno je da je 27. lipnja oko 21 sat u mjestu Rojnići dok se vlasnica nalazila na terasi iza kuće, pas Američki buldog preskočio je ogradu dvorišta, te u predjelu glave i noge ugrizao dijete. Ozlijeđenom djetetu pružena je pomoć OB Pula gdje je zadržano na liječenju zbog zadobivenih teških ozljeda. Protiv vlasnice psa je nadležnom odvjetništvu podnijeta kaznena prijava.
Treća vijest
Otkako smo došli u Biograd podvrgnuti smo maltretiranju psa iz susjedstva. Počinje lajati u rane jutarnje sate, ponekad i noću. Praktički ne prestaje cijeli dan. Laje svaki put kad pored dvorišta prođe prolaznik ili pak automobil zacvili gumama prolazeći kroz obližnji zavoj. Intervencija kod komunalnog redara, naravno, nije dala nikakve rezultate, a iz razgovora s mještanima koji žive u našoj blizini rečeno nam je da je pas vlasnik jednog, 'malo tvrđeg' grmalja s kojim s ne valja bosti jer je u stanju učiniti svakakvo zlo iz osvete. Što bi se reklo „ne čačkaj mečku“.
Četvrta vijest
Mještani Donjih Andrijevaca užasnuti događajem kada je muškarac navodno iznerviran lavežom pasa lutalica u blizini svoje kuće nožem zaklao dva psa te još dva teško ozlijedio.
Iz PU brodsko-posavske rekli su da su odradili svoj posao u skladu sa zakonskim propisima.''Kada smo dobili dojavu o spomenutom događaju naša je policijska ophodnja izišla na mjesto događaja i obavila očevid. Počinitelj je priveden i privremeno zadržan u policijskoj postaji, ali zakon nalaže da ga ne smijemo zadržavati dulje nego propisi određuju. Protiv počinitelja ide kaznena prijava za počinjeno djelo'', rekao je na Ivica Ostrun, zamjenik načelnika PU brodskoposavske, piše BrodPortal.
Za počinjenje opisanog kaznenog djela zakon predviđa zatvorsku kaznu u trajanju od jedne godine.
Komentare prepuštam čitateljima.
Prelistavam brojeve lokalnog tjednika „Međimurje“ koje mi je skupljao prijatelj dok sam bio na moru. Na naslovnoj stranici od 9.9.2014. nalazim ovaj naslov.
Evo opet po koji vic s bradom ili bez nje (kako za koga) iz našeg lokalnog tjednika. Ova moja zbirka ne može konkurirati Euro-smijehu, ali i ovaj moj mali doprinos podizanju raspoloženja u ovoj našoj tmurnoj zbilji (koju nam svakodnevno serviraju mas mediji u suradnji s našim političarima) ipak nešto znači.
< | listopad, 2014 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
27 | 28 | 29 | 30 | 31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
opće teme protiv ljudske gluposti i još ponešto
prvi post objavljen 11.12.2007.
e-mail: semper_contra@net.hr
Ceterum censeo EU esse delendam!
srebrozlato
demetra
zvijezda
NF
donabellina
vjetar
mecabg
smijehotvorine
umjetnost biti sam
tomajuda
tok misli
bellarte
japanka 3
grunf
pozitivka
geomir
dinaja
dinaja 2
huc
astro
ET
k.u.p.
sewen
skrpun
fra gavun
crna svjetlost
jedna žena
zvonka
k.moljac
vadičep
alexxl
in patria sua
gorkić
marvivall
Ross
inžinjer
Još uvijek se nadam da ću ih čitati na blogu
brod u boci
pametnizub
borgman
h_cenzuru
žena gaza
proglasi
iva
smisao života
modesti
salome
gosponprofesor
gosponprofesor 2
ET2
Nekad bili sad se spominju
lion
10. Ars
nema garancije
memoari
taradi
dona
zagreb
odmak
bromberg
neverin
effata
Pax et Discordia
kreativka
malo ti malo ja
alkion
ribafiš
cat
novapol
svijet u b
gordy
marchelina
(nađu li se slični to samo znači da nisam jedini "semper contra" na svijetu)
* * *
Svatko ima pravo na svoje mišljenje, ali ga nitko silom nema pravo nametati drugom!
Sve je dobro kad se pomiriš da ništa nije dobro.
Glupo je biti živ a ne moći živjeti.
S osobama kojima je Religija iznad Razuma ne raspravljam o religiji. Jednako tako s osobama kojima je Nacija iznad Čovjeka ne raspravljam o Naciji.
Čovjek je nekad živio među ljudima, danas živi među strojevima, sutra će među robotima.
Narod koji sustavno briše prošlost pišući novu povijest, nikada neće imati budućnost.
Hrvatska je lijepa zemlja, ali ružna država.
Socijalizam/komunizam me naučio da ne vjerujem u ništa kao apsolutnu Istinu.
Najvrednije što je čovjek kao živo biće stvorio su: Umjetnost i Matematika. Bez njega njih ne bi bilo.
Smisao postojanja je stvaranje života. Svrha je naučiti potomke da prežive i naprave isto. I to je sve!
Hrvatska je mala zemlja velikog kriminala.
Zdravog ljudi posjećuju rijetko, bolesnog često, a na pogrebu se skupe svi znani i neznani.
Bolje je biti mrtav nego živ a ne moći živjeti.
Bethoven je svoju glazbu slušao, ali je nije mogao čuti.
Spomenici čovjeku lako se ruše, ali njegova djela ostaju.
Kapitalizam je savršen poredak za nesavršen ljudski rod.
Ateist/agnostik treba biti bolji čovjek od vjernika. Njemu nema tko oprostiti grijehove, dok će vjerniku oprostiti Bog.
Misliti je za mnoge ljude najteža aktivnost.
Kakav je ispao, možda je Bog čovjeka stvorio samo na svoju sliku.
Lako je djecu praviti ali ih je teško odgajati.
Među glupanima i pametan postane glup. Obrat ne vrijedi.
Vlast daje manje prava dajući veće obaveze. Puk traži veća prava tražeći manje obaveza.
Apsurd čovjekovog života: ako mu nije lijep ne želi živjeti, ako mu je lijep ne želi umrijeti.
Svi naši političari mora da su izučili molerski zanat. Farbaju nas već četvrt stoljeća.
Ratovi su dokaz da svijetom vladaju budale.
I u mraku totalitarizma kao i u bljesku demokracije narod ne vidi što radi vlast.
Svaki rat protiv budala je unaprijed izgubljen!
Pravi domoljub živi u inozemstvu, Hrvatsku nosi u srcu a euro ili dolare u džepu.
Ljudski rod evolucijski je vrhunac s kojeg će se survati u ponor kojeg je sam stvorio.
Pravi borci za ideale spremni su dati svoje živote. Je su li današnji borci za očuvanje okoliša spremni učiniti isto?
Da li je dilema tanjur - tanjir važnija od dileme je li on pun ili prazan?
Princip djelovanja političkih garnitura: „Prije njih nije bilo ničega, poslije njih neće ostati ništa."
Da ne proizvodimo komunjare i ustaše proizvodili bi automobile.
Na ono što je važno mali čovjek ne može utjecati, na ono što može nije važno.
Štuje Boga, al ga psuje, jer ga ne poštuje!
Revolucije pokreću idealisti, plodove beru karijeristi.
Nikako ne mogu shvatiti mentalni sklop mnogih religioznih ljudi: klanjaju se bogovima, poklanjaju mrtvima cvijeće i ubijaju žive. Sve u ime istih bogova.
U očekivanju da mu prođe ružan trenutak u životu prošao mu je neprimjetno cijeli život.
Vjera, religija i Crkva nisu jednoznačnice. Mnogi to ne znaju ili ne shvaćaju.
Vjenčanja sve glamuroznija, trajanje brakova sve kraće.
Nije sve u novcu, ali u svemu je novac.
U prošlosti ljudi su znali jesu li robovi ili slobodni. Danas ljudi misle da su slobodni iako su robovi.
Naporno je biti s ljudima, ružno je biti sam, ali najteže je među ljudima biti sam.
Čovjek treba biti ili Einstein ili čobanin na Vlašiću.
Hrvati gledaju u prošlost jer ne vide budućnost.
Lažući, lašci na kraju prevare samo sebe.
Teist u Kristu traži Čovjeka, ateist/agnostik u Čovjeku traži Krista.
Strah da će nuklearna bomba uništiti svijet je neopravdan. Svijet će uništiti – smeće.
I politika i religija obećavaju raj a donose pakao.
Mlade treba liječiti. Starima omogućiti da umru dostojanstveno.
Poznanstvo, prijateljstvo, ljubav, brak, dosada.
Čovjek je čovjeku – čovjek. Ono drugo je uvreda za vuka.
Nedostaju mi Ljudi. A tako ih je malo.
Čovjek ne dolazi svojom voljom na svijet niti mu je dozvoljeno da ga svojom voljom napusti.
Nikad nisam sâm. Uz mene je uvijek moje drugo ja. Ponekad mi je teško s njime.
Dok hrvatska se srca slože i pluto potonut može.
Nedostaje mi ljubavi jer je ne znam ni davati ni primati.
Lojalnost i poltronstvo dijeli tek tanka linija.
Glup čovjek nije opasan, ali postaje ako toga nije svjestan.
Umjetnost je dar Boga, politika Sotone.
Da bi čovjek gledao trebaju mu oči, a da bi vidio treba mu vizija.
Čovjek snuje, Bog određuje...a žena naređuje!
Nije li neobično da se oni koji vjeruju u vječni život boje smrti?
Da je zemlja od zlata ljudi bi se tukli za šaku blata.
Domoljubi Domovinu brane i izgrađuju a ne prodaju i potkradaju.
Domoljublje se čuva u srcu, a ne na srce položenom rukom.
Istina je da jabuka ne pada daleko od stabla ali se ipak može daleko otkotrljati.
Mnogi će lakše pokrenuti planinu nego usne i reći: oprosti!
Tražeći djetelinu s četiri lista izgubio je sreću.
Pravilo spokojnog življenja.
Prigušeno govoriti, prigušeno raditi, prigušeno slušati radio, prigušeno misliti, prigušeno živjeti!
Komunisti su zakonom oduzeli imovinu pojedincu, demokrati narodu.
Vrag nije crn kako se riše, crnji je.
Čovjek odlazi, samo njegova djela ostaju. Dobra ili loša.
Vojnici su školovani ljudi s diplomom za ubijanje.
Nuklearna bomba može uništiti čovjeka, komunikacijska bomba njegovu privatnost. Obje njegovu slobodu.
Pojedini roditelji svoju djecu doživljavaju kao kućne ljubimce. Kad im dosade prepuste ih ulici.
Država ne daje ništa. Samo uz proviziju prebacuje iz džepova jednih u džepove drugih.
Borac protiv tiranije istovremeno je i heroj i terorist.
Golemo materijalno bogatstvo može se steći samo pljačkom banke ili pljačkom naroda.
Samo ljubav može probuditi Čovjeka u čovjeku, ali ona je tako rijetka kao biser u školjci, dijamant u tamnim njedrima zemlje ili zrnce zlata u rijeci.
Ništa se ne mora osim umrijeti i sve se može osim izbjeći smrt!
Kao što jedno zrno tvori hrpu, tako i jedan čovjek tvori čovječanstvo!
Umjetnost je jedino što čovjeka razlikuje od životinje!
Ubiješ li čovjeka ubio si jedan od milijardi svjetova.