…u posljednje je vrijeme česta moja jutarnja uzrečica kad se dižem iz kreveta i pomislim što me čeka taj dan. No u ovom slučaju upotrijebio sam je u kontekstu predstojećih izbora za Predsjednika Republike kako ne bi ponovo morao upotrijebiti već ofucani izraz 'deja vu'!
2004.09.15.
Ne nisam pogriješio datum. Prije deset godina napisao sam u svojim dnevnicima niže citirani osvrt na predizbornu kampanju za predsjednika RH koja se vodila između dva kandidata: Stjepana Mesića, zvanog Vicmaher i Jadranke Kosor, zvana Suzana. Iza ove potonje stajao je HDZ koji je odlučio - obzirom da su šanse za pobjedu bilo kojeg njihovog kandidata nad tada vrlo popularnim Vicmaherom bile mizerabilne – servirati je narodu kao 'dobru dušu' braniteljske populacije o kojima se ona brine kao Djevica Marija o Hrvatima. Ustvari položiti je na oltar kao 'žrtvenog jarca' da im se ne bi, možebitno, prigovorilo kako su se unaprijed predali bez borbe.
Tog dana sam napisao:
A koliko smo glup narod, na ponovljenim izborima bi mogla na kraju pobijediti Suzana, pardonček Jadranka, osoba "stvorena" za predsjednika: apsolutno o ničemu nema svoj stav, za sve mora pitati taticu, čitaj Sanadera. Ali ona "razumije" ljude, dijeli poklone siromašnima obučena u bundu do poda, blagoslivlje branitelje u krinolini s blaženim osmjehom Madone. Jučer je u prilogu o njoj iz gimnazijskih dana bilo obznanjeno kako je bila odlična učenica, kako su šulkolege prepisivale od nje, kako je bila ambiciozna, kako se kandidirala za izbor miss Prgometa, kako bi rekao Arsen Dedić u jednoj od svojih ciničnih pjesama, ali nije prošla. Komentar autorice je bio: da je postala miss, sada ne bi bila kandidatkinja za predsjednicu. Moj komentar: kamo li sreće da je bila izabrana za miss.
Kasniji su događaji, ipak, pokazali da 'naš narod' nije potpuno oglupavio, pa su radije izabrali Vicmahera da nas i slijedećih pet godina uveseljava svojim prizemnim vicevima i doskočicama nego srcedrapateljku Suzanu s njezinom providnom demagogijom.
Ovogodišnji izbori su preslika ondašnjih izbora. U stanovitoj je prednosti trenutačni nam predsjednik koji je tu čast priskrbio svojim sloganom „PavDa“ a da od te 'PravDe“, kroz svih ovih njegovih pet godina stolovanja, nismo vidjeli ništa osim škropljenja 'svetom vodicom', a tvrdi da je agnostik. Pa čak ni jedan jedini dobar vic!
Nasuprot njemu je osoba koja je već nakon prvog nastupa priskrbila sebi nadimak „Barbika“. O opravdanosti ili neopravdanosti tog imena neću se izjašnjavati, no činjenica je da u svemu, a ne samo po ljupkom izgledu, sliči gore spomenutoj Suzani. Nema o ničemu svoj stav, njezinim nastupom upravlja Karamarko, nasljednik Sanadera, (mandat J.K. se ne računa, ona je bila kooptirana na to mjesto po nalogu svog šefa), gospodarska situacija u zemlji za nju je 'špansko selo', o svojim ovlastima kao Predsjednica nema, kako bi naš narod rekao, 'tri čiste'. Ali ima veliku volju i ambiciju da postane prva Predsjednica Lijepe naše.
Bez obzira na kvalitete njezinog najjačeg protukandidata, nadam se da će i na ovim izborima hrvatski puk opovrgnuti moje crne prognoze o ishodu glasovanja od prije deset godina koje su se pokazale pogrešnim. Jedino ako se ne desi iznenađenje kao što je to bio slučaj kod prvog izbora Vicmahera za Predsjednika pa iskrsne netko tko je trenutačni autsajder. Primjerice – Milan Kujunđić. Skoro pa bih rekao: i ne bi bilo loše – možda bi nam osvježio dan nekom novom demagogijom.
Post je objavljen 12.10.2014. u 16:02 sati.