Marketing
„Zvončići“
Nedavno, prolazeći našim glavnim trgom, priđe mi djevojka nudeći mi čestitku Udruge za djecu s teškoćama u razvoju "Zvončići".
Nisam baš sklon kupovati takve čestitke na ulici ali...
Pruži mi djevojka čestitku i kaže:
"Petnaest kuna", kao to ide u fond Udruge. Već sam htio odbiti, po prirodi stvari sumnjičav sam na takav način prikupljanja priloga za razne Udruge i „Udruge“, ali ipak se predomislih i dadoh joj 20 kuna, uzeh čestitku s namjerom da krenem.
"Samo trenutak", reče djevojka, iz torbe izvadi digitalnu blagajnu i ispiše mi račun na 15 kuna. Sve po propisu sa svim podacima.
Uzeh račun i opet krenuh.
"Trenutak", ponovo će djevojka i vraća mi 5 kuna.
"Ne treba", kažem, a ona će,
"Ne, ne, trebam vam vratiti takvo je pravilo!"
Kako bi bilo divno kad bi se i drugdje (recimo među našim vrlim političarima, biznismenima, blagajnama; famozna jedna lipa, etc) nalazili ljudi s takvom savjesnošću i odgovornošću kao što je bila ova djevojka iz Udruge za djecu s teškoćama u razvoju.
A možebitno da takvi mogu biti samo oni „s teškoćama u razvoju“.
Post je objavljen 31.10.2014. u 20:40 sati.