Veliki tajni plan s velikim ciljem

četvrtak, 01.12.2016.

114. OSLOBOĐENJE - DVOJEDINA CRAVATIA

Pero me pogleda, progunđa nerazumljivu rečenicu, namjesti široki osmijeh i izađe na balkon. Mahne narodu, izgovori nekoliko snažnih riječi i glasno upita: "Tko je slobodan od danas?"
Masa zaurla. Pero visoko uzdigne desnu šaku.
Generali nazdrave šampanjcem.
Oslobodivši Cloweinijce, oni su ispunili vijekovni zadatak cravatskih ljudi u odorama. Stavili su svoj pečat na kraj posla koji su revno vršile generacije prije njih.
Pero nastavi paliti narod. Njegov im govor pomiče percepciju i čini iz njega heroja nove stvarnosti. Generali iz pozadine ponosno promatraju sve što se zbiva. Norman shvati da oratorne bravure koje Pero vješto demonstrira polako zasjenjuju njegovo sunce. Preuzme riječ pa pozove i mene na balkon.
Uzdignem i ja desnu ruku, ali narod me ne doživljava. Ne prestaju klicati još uvijek zaneseni Perinim riječima.
To je dobro jer ne moram reći baš ništa.
Norman pokretom ruke prekine masu pa i on izgovori još nekoliko rečenica o svrgnutim političarima, svijetloj budućnosti i velikim planovima. Servira im nadu kao predator slatkiše siromašnoj djeci koja su pobjegla iz vrtića.
Delirij se pojača, a pjesma o sv. Janezu ispuni grad.

Noć je pala, ali slavlje ne prestaje. U svakom zaseoku, selu, gradiću i gradu oslobođene države sretni će se građani još dugo radovati velikoj pobjedi. Taj će zaneseni duh ubrzati dolazak prosperiteta koji stiže na širokim krilima Normanovih slatkih riječi.

"Vidiš li kako Energija stvara okolnosti i odvija stvari svojim tijekom?" upitam Peru poslije velike večere u vrhunskom restoranu.
"Misliš, da nisam pojeo ono smeće, Cloweinija ne bi bila oslobođena?" Osmjehne se.
"Da nije ovo, da nije ono, da nije Enc, da nije Norman, da nisi ti... Samo igramo svoje poteze koji su više-manje predvidljivi."
"Ne. Mi svakoga trena mijenjamo budućnost svojim djelovanjem, ti potezi su naši, nepredvidljivi, temeljeni na odlukama."
"Svakako je dobro razmišljati na taj način jer bi inače sjedili bez djelovanja."
"Ali ti ipak znaš nešto više o tome, jel tako?" spusti mi manirom uobraženog gazde.
"Što ako su odluke već unaprijed donešene?
"Dobro... što zapravo želiš reći, mistifikatoru?"
"Jesmo li bespotrebno preplatili one kaznetine u pošti?" upitam.
"Da, danas bi ih bacio u smeće."
"Da smo ih bacili i nastavili put ne bismo gubili vrijeme, ne bismo stali na večeru kod ljudoždera već bismo prešli granicu prije blagdana, zar ne?"
"Vjerojatno."
"Onda ne bismo bili u pravo vrijeme na pravome mjestu. Norman ne bi stigao, Enca ne bismo upoznali i on ti nikada ne bi donio kuniće koji su oslobodili Cloweiniju..."
Pero frkne nosem.
"Sve ima svoj tijek. Postoji samo relativno nužno, ne nužno ispravno, a neki puta nema čak ni povoljnog s naše, sebične točke gledišta. Ja vjerujem da Energija točno zna kako ćemo na događaje odreagirati, odnosno djelovati, što pak povlači naše daljnje odabire. To ide sve do točke u kojoj realno više nema izbora. Energija zna zašto nam šalje određene okolnosti. Da smo razumna bića, nikada ništa ne bismo shvaćali tragično."
Arogancija nestane, druga strana istine polako preuzme njegov um.