Veliki tajni plan s velikim ciljem

četvrtak, 10.11.2016.

106. OSLOBOĐENJE - RIŽINA POLJA

Ponovno zaturiraju snažni dizel motori. Posljednjom u nizu provokacija stanje na terenu prevazišlo je prihvatljivo. Oporavljena od inicijalnog udara, nemajući pojma da je plinski napad pokrenuo Pero, Cravatska vojska pokreće protunapad koji je oduvijek najprimjerenije sredstvo obrane.
Norman preskače sa suvozačkog mjesta za upravljač, herojski izmiče limuzinu s ceste i parkira je tik do šume. Rijetki kolonaši koji nisu pobjegli slijede njegov primjer.
Enc nije stigao ući. Ošamućen od pomazanja kojim ga je blagoslovio Perin top, skloni se s ceste i odtetura prema automobilu.
Cloweinijski graničari i carinici bezglavo bježe u šumu. Osim Jurajevog automobila i zaglavljenog terenca, cesta je očišćena od automobila, ostavljena na nemilost širokim gusjenicama. Hrabra policijska patrola uzdignutih se ruku predaje, no vojska ne obraća pažnju na njih. Val čelika prelazi granicu.
Pomognem Peri ući u limuzinu, pa uđem i ja.
Helikopterska nas formacija prelijeće u niskom letu. Slavna se država brani i nije mudro stajati joj na putu.
U to ne vjeruje bijesni teritorijalac Juraj koji udari iznutra nogom o vrata svog automobila koja se širom otvore i dopuste tankim nožicama iskočiti u bučnu noć. Domoljub stane nasred ceste i raširi nejake ruke koje čvrsto stežu pozlaćeni kalašnjikov ne bi li prepriječio put prvom tenku.
Poviče, "Tu je Cloweinija, cravatski pesi! Ni jednoga metra naprijed!"
Tenkovi nastave napredovati.
Glasnim urlikom razdirući prsa Juraj raspali dugi rafal upozorenja iznad tenkovskih kupola.
Urška istrči van iz vozila noseći uplakanu bebu, hitro potrči i žustro uskoči u našu limuzinu, a bučni mali tenkovi s velikim šahovnicama inertno prijeđu preko hrabrog teritorijalca, ostavljajući amofrnu hrpicu mesa na lošem asfaltu i par odvojenih nožica sa strane. Posade nisu ni primjetile da je netko očajničkim rafalom zapucao, a kamoli vidjeli sirotog Juraja, nesuđenog zaustavljača tenkovske kolone koja neometano nastavlja obrambeni napad na Ljubljanu, devastirajući oduvijek lošu cestu.
Enc se zgrozi nad prizorom, a Norman kutem usana razvije bizarni osmijeh.
Grdosije smrskaju Jurajev automobil, ali zaglavljeni terenac, propisno označen radnim prostorom samo je lagano oštećen na lijevoj strani, što su itekako dobre vijesti za u strahu zagrljeni par koji unutra sjedi.
Zrak se provjetrava.
"Nisam tako zamišljala kraj zajedničkog života..." kroz suze će Urška motreći Jurajeve ostatke kroz stražnji prozor. Pero je zaštitnički zagrli. Na njegovom licu ne postoji baš nikakva samokritika zbog inicijacije mučkog plinskog napada. Osim blaženog pogleda i vidljive crijevne opuštenosti, teško da u njemu postoji ikakav drugi osjećaj, a najmanje grižnja savjesti. Nema potrebu ikome išta reći, pokušao je zadržati - nije uspjelo. Šteta.
"Nije li istina da se u Cloweiniji parovi brzo i lako odjeljuju bez emotivnih posljedica?" upita Uršku primajući je za ruku.
Urška brizne u plač, a Pero je ponovno zagrli.
"Uvijek postoji ljubav veća od života", tiho joj šapnem.
Pero se okrene udesno i zadovoljno namigne pogrešno shvaćajući o čemu govorim.