Norman duboko udahne na nos.
"Jedno od zlatnih pravila na kojima počiva naša Organizacija je, da te podsjetim, ono o neostavljanju drugog Tajnog člana u nevolji."
"Nisam mogao gledati tu blamažu..."
"Blamaža ili ne, tvoja te slabost natjerala da pobjegneš i ostaviš Gabriela koji se sam morao snalaziti u raljama neizvjesnog kraja konferencije koju si ti idejno zakuhao."
"Ali, konferencija je bila savršeno uspješna sve dok..."
"To je tvoj konačni izgovor?" prekine ga Norman.
Pero šuti.
"U redu. Razgovor je završen, a sada ćeš zahvalno primiti primjerenu purifikaciju." Norman skine kaput pa iz crne futrole izvadi batinu. Nešto je duža od njegove natkoljenice, oko dva prsta široka i pohabana od upotrebe.
"Spusti križ na tlo, okreni se, nagni naprijed i objeručke primi rukohvat", kaže.
"Ali, svi su bili oduševljeni mojim govorom..." očajnički će Pero.
"Tvoj je govor zaista bio sjajan", pohvali ga Norman, "Gabriel je to nesebično dojavio neštedeći veliku hvalu. Budi siguran da je Odbor za inkviziciju tvoje zasluge uzeo u obzir prilikom donošenja odluke o intenzitetu purifikacije."
"Kako ste odlučili unaprijed, ako sada tek razgovaramo?"
"Ti sumnjaš u nepogrešivost Odbora za inkviziciju?" Norman ga ljutito pogleda.
"Normane, znamo se od djetinjstva, nećeš me valjda udariti?" kaže Pero s poluosmijehom.
"Dužnost, stari prijatelju. Budi siguran da u meni neće biti ni trunke osobnog zadovoljstva pri izvršenju čina, kao što ga nije bilo ni pri donošenju te teške odluke", kaže Norman i osmijehne se s velikim osobnim zadovoljstvom. Zatim izvadi lisice, zaveže Peru za invalidski rukohvat pa mu stopalom grubo raširi noge.
"Svinjo sadistička", izdere se Pero s licem iznad školjke.
"Vrijeđaš me, a ja samo ispunjavam svoju dužnost. Gabriel te nahvalio da nije mogao više, a i za njega imaš samo riječi pokude."
"Ja vas nemam zašto hvaliti..." odbrusi Pero.
Norman uzdahne. "Batinice Pročistačice, pomozi mi purificirati Peru", kaže batini koja odavno ima svoje ime.