"Desetina takvog praska mogla bi nas ubiti u zatvorenom autu", kaže Norman i prijeko pogleda Peru.
"Ne brinite, sada je sve u redu", odvrati zadovoljni Pero. Zelenilo njegovog lica je nestalo, djeluje sasvim normalno.
"Stari, nije dovoljno samo otvoriti prozor, razumiješ?" objasnim za svaki slučaj.
"Jasno mi je. Ispričat ću se na vrijeme", odgovori sigurnim glasom. "Ispričavamo te odmah. Tvoje nas prisustvo potencionalno ugrožava. Idi van", autoritativno naredi Norman.
Pero izađe iz vozila. Ozbiljno i dugo pogledam Enca.
"Enc, ovo ću te pitati samo jednom, a ti ćeš reći istinu. Jesmo li se razumjeli?"
"Da."
"Gdje si ulovio te kuniće?"
Enc šuti otvorenih usta i tupo bulji ispred sebe. Neugodno mu je. Kriv je. Čim uoči grašak znoja na njegovom čelu, Norman izvadi Batinicu Pročistačicu iz mekane crne futrole pored svojih nogu. Enc proguta slinu.
"Odgovori čovjeku", mirno kaže Norman.
"S druge strane šume je farma. Izvadio sam ih iz velikih kaveza u dvorištu", brzo će Enc.
"Jesi li svjestan da si ukrao eksperimentalne modificirane kuniće?" upitam ga.
"Žao mi je", skrušeno kaže Enc i spusti pogled.
"Svi smo mogli poginuti, cloweinijski glupane", izdere se Norman.
Enc šuti.
Izađem iz limuzine. Vani se ponovno može osjetiti miris drveća. Izađe i Urška s bebom. Enc ostane s Normanom.
Pero nekoliko puta gurne štapom jednu od starica koje su još uvijek polegnute pored ugašenog ognjišta. Nema reakcije. Pogleda me i slegne ramenima.
"Što ću ja sad?" poluglasno upita Urška.
"Cloweinijke su oduvijek dobrodošle u Cravatiji. Sredit ćemo ti papire", odgovorim.
Urška se nasmije, zagrli me, a beba konačno prestane plakati pa smireno zagrize bujni vršak sise koji se u međuvremenu oslobodio.
Izgleda da je Pero imao pravo u vezi cloweinijskih odnosa.
Tenkovska formacija prolazi kao divlja bujica. Spokoj noći uništen je beskrajnim valovima čelika kojega prate stotine pješaka osiguravajući mu bokove. Jure kao da nikada neće stati, čak ni kada stignu do sjeverne granice Cloweinije i Alpenreicha.
Normanu se nikako nije svidio Encov ulizivački stav prema pokojnom Juraju, a kunići su savršeni motiv za purifikaciju.
Zna se dogoditi da sudbina čovjeka dostigne prije nego li je zaslužena, što se ne može reći za Enca, koji je svoju ipak zaslužio.