Veliki tajni plan s velikim ciljem

utorak, 19.04.2016.

18. Oslobođenje - Odvojena stvarnost

Sunce bliješti preko plavoga neba, obasjava užurbanu masu koja teče oko nas. Žure s pauze na posao, s posla na pauzu. Mali restorani brze prehrane puni su gladnih ljudi koji pokreću sustav.
Stojimo pored štanda s hamburgerima.
"Dobrodošao u Imperijalnu Otočku Državu, dobrodošao u lažnu stakleno-čeličnu sigurnost naše civilizacije."
Aboridžin se osmjehne na moju ironiju. Mirno prihvaća što je tu. Ne brine ga što je okružen mnoštvom neznanaca, oskudno odjeven i bos na vrućem asfaltu velegrada.
Moram poći na konferenciju, otkriti zašto moram biti tamo, ali ne mogu ga povesti sa sobom. Ipak, ostane li sam, izgubljen je u staklu i betonu.
"Možete li ga pričuvati?" upitam vitku mlađahnu gospođu u ljetnoj haljini.
Upitno me pogleda, pa odmjeri Aboridžina.
"Zaista nemam mnogo vremena."
"Bit će dovoljno i malo", zastanem, "...ako nije problem."
Začudo pristane, pruži ruku Aboridžinu i kratko kaže: "Susan." Zatim spusti pogled na njegova stopala, kao da se upoznaje sa psom i traži gdje je uzica.
Malo dalje zastanem i osvrnem se.
Aboridžin je prima za ruku i sjeda na pločnik, a vitka se Susan pridruži, poslušno slijedeći njegov pokret. Izbrazdanom ručetinom nježno je pogladi po nježnoj svijetloj kosi i mekom licu.
Susan ga netremice gleda u oči, potpuno je mokra, iako ne pada kiša. Mislim da se jedini igrač svoga klana nalazi u dobrim rukama i da će Susan naći vremena.
Ulazim u frizerski salon.
Ona ista frizerka šiša moju dugu prljavu kosu i brije čupavu bradu. Šutljiva je kao i prije, ali iz nekog razloga povremeno pogledava van prema Aboridžinu i Susan.

Hotelska soba je prazna. Moje drugo odijelo čeka u ormaru. Odjenem se.
Netko pokuca. Otvorim vrata. Nema nikoga.
Ponovno pada kiša. Iza mokrog prozora na kraju hodnika stvorio se koprenasti zid raspršenih kapljica. Voda teče niz zidove i polako prekriva škripavo drveno stepenište. Slijev je probio strop.
Silazim na recepciju.
Kongresni centar je blizu, skoro prekoputa, ali užasava me voda koja teče s neba u slapovima.
"Taksi, molim vas", zamolim recepcionara.
Hladan, služben tip mirno sjedi i promatra me, pa nonšalantno pruži ruku prema telefonu.