Veliki tajni plan s velikim ciljem

utorak, 29.03.2016.

9. Oslobođenje - Konferencija

To što prikazuje veliko ogledalo u prostranom izlogu nekoliko zgrada ispred hotela u kojem smo rezervirali sobu, daleko je od dovoljno prezentabilnog. Mogli bismo proći kao umjetnici, kockari, ženskari, ekscentrici, ali nikako kao reputabilni suorganizatori ozbiljnog događaja. Prema uvriježenim standardima naše civilizacije, šišanje i brijanje sljedeći su korak prije sutrašnjih izlaganja.
"Ne treba mi nova frizura", kaže Pero, spusti vodilicu kofera i osloni se o haubu crnog automobila.
"A brada?"
"Bradu ću srediti sam."
Zanimljiv odabir. Sutra smo okruženi ljudima koji će motriti na svaki detalj, a on ih kao glavni govornik želi duboko impresionirati dugom kosom koja u međuvremenu nije nimalo narasla na stranama iznad čela. Opustila ga je avantura putovanja i smetnuo je s uma da se ponovo nalazimo na mjestu gdje pravila itekako vrijede.
Čovjeku pokažeš slobodu, a on podivlja na njezin mig i odluči pričekati ispred salona.

Plavokosa frizerka Jenny pažljivo me sluša. Objašnjavam što želim, a ona potvrdno klima glavom uz blagi osmijeh. Ne priča puno i to je dobro. Sjedeći na frizerskom tronu čovjek posluša gomilu bespotrebnih pitanja koja bi ga kao trebala zabaviti. Ovaj put to zaista nije slučaj. Simpatična Jenny vješto rezucka u tišini, precizno i brzo odstranjuje višak kose.
Pri kraju moje transformacije iz skitnice u gospodina ulazi Pero.
"Predomislio sam se", kaže parkirajući kofer u kut.
Izgleda da je osjećaj slobode presahnuo.
Jenny odaje dojam romantične duše. Izgubljene, pa zarobljene u okovima sustava, bez ljubavi koja joj zaista treba. Nema hrabrosti boriti se izvan okvira, ni tražiti ljubav, pa vrijeme svoga života radije troši nesvjesno koračajući utabanim putevima inercije. Nije svjesna da svatko zaslužuje ljubav i razumijevanje, i može ih naći. Ne čudim se. To je nešto što naša civilizacija prilično uspješno negira...
"Najeo bih se sushija dok ne puknem", kaže Pero usred šišanja. Jenny se osmjehne.
...a možda sam sasvim u krivu, možda svaka duša prije svega zaslužuje veliki prepunjeni želudac. To naša civilizacija itekako podržava.