Veliki tajni plan s velikim ciljem

utorak, 03.05.2016.

24. Oslobođenje - Performans

"(...) a kada zora toga dana svane u našoj svijesti, svi će sukobi postati dijelom prošlosti. Vidim svijet ispunjen slobodnim narodima, ujedinjenim u jedinstvenoj civilizaciji, organiziranoj tako da i najsiromašnija regija sama stvara sve potrebno za rast, razvoj i boljitak, bez licemjernih darova onih koji proizvode previše. Tek tada možemo povjerovati u dobru budućnost, zacrtati svoj put prema zvijezdama, preletjeti puteve koji vode k njima i postati ono što ćemo jednom nazivati svemirskom ljudskom vrstom. Vrstom čiji će hrabri pojednici osvajati nedostižna prostranstva i pronositi našu misao daleko iza ove žablje perspektive kojom danas definiramo svoje granice..." nastavlja Pero.
Pljesak.
Politički korektna ideja zajedništva i grupne odgovornosti na koju ih podsjeća, općeprihvaćena je kao temelj za definiranje prihvatljivih stavova i donošenje odluka koje su kasnije nagrađivane uspjehom, dok je institucija 'hrabrog pojedinca koji osvaja' za običnog čovjeka nepotrebna, skrivena i nedostižna bez obzira na njegove sposobnosti, pogotovo ukoliko ima dovoljno ludosti djelovati izvan interesnog kruga zajednice.
Individualnost je mudro postavljena na vrh zamišljene ljestvice do čijeg vrha čovjeku valja stići, dok se u stvarnosti njene stepenice neprestano vješto izmiču, licemjerno mu onemogućavajući penjanje. S vrha te imaginarne ljestvice sjaji minorna devetdecimalna iznimka, pojedinci koji su, naoko sami, temeljem izuzetne individualnosti izgradili primamljiva bogatstva te se uspeli do vrha postavši primjer na kojemu se gradi lažna nada milijardi drugih.
Gomilama bez mogućnosti samorealizacije individualni uspjeh perverzno je postavljen kao ideal, a put do njega iscrtan je kao sretna cesta predanog rada s osmijehom na licu i pozitivnim mislima, u trudu da se pri tome ludo zabavi ili bešćutno pregazi što više ljudi oko sebe.
Prosječni tupan time je sretno usmjeren k imperativu materijalnog posjedovanja koje će mu osigurati sigurno preživljavanje i kvalitetno razmnožavanje. Sustav pri tome namjerno ignorira posljedicu neminovne opće dilutacije vrline i odgovornosti te uspješno stvara milijune frustriranih nesretnika koji nisu u mogućnosti shvatiti da je ljestvica nestvarna, a igra penjanja namještena. Ne razumiju da su upravo oni ti koji u svojoj naivnosti cijeli život bezuspješno traže njene stepenice, vrijedno pokreću kotače sustava, i na kraju poslušno umiru bez da ikada saznaju istinu.
Dio te istine leži duboko skriven u hladnom moru organizacije i interesa onih koji potajno ubrizgavaju golema financijska sredstva u odabrane pojedince i iza kulisa ostvaruju njihove čudesne pothvate. Svijetli primjeri višestruko im vraćaju investirano i zapravo postoje samo kao nedostižni ideal postavljen na dobro organiziranoj marketinškoj promociji sustava u čiju se ispravnost i nepromjenjivost ne smije posumnjati.
Ekspozicija ega ostaje vječna zapreka pronalaženju višeg smisla. Poželjna i nepoželjna u isto vrijeme, ovisno o volji organizatora igre. Potreba mijenja pravila, a ljudi kad im se dovoljno ponavlja, s vremenom ionako povjeruju u bilo što.
Zaista im nije lako.