Veliki tajni plan s velikim ciljem

četvrtak, 18.08.2016.

70. OSLOBOĐENJE - RESTORAN U PREDGRAĐU

Glasni rafal izbuši strop. Žbuka popada po nama. Napoleonov general popusti stisak i okrene se.
"Miško bi se igrao s vama, curiceee", začujem s razvaljenih vrata.
Pero zaustavi križno silovanje mrtvog ljudoždera i otvorenih usta pogleda u smjeru glasa.
Bacača diska raspore dva kratka rafala. Poprska me krv iz velikog tijela koje se izvali na mene. Duboko udahnem kako bih skupio snagu za odmaknuti truplo iz kojega proviruju iznutrice.
Preostali se ljudožderi zabulje u daleko opasnijeg predatora koji, uokviren još uvijek užarenim štokom vrata, raširenih nogu stoji u protusvjetlu ulične rasvjete i čvrsto steže teški mitraljez. Pero i ja više nismo u centru pažnje.
"Tko se želi igrati s Miškom, pipiceee?" zaviče predator.
Ranjeni i polusvjesni ljudožderi, skamenjeno promatraju svoju smrt koja mirno stoji na ulaznim vratima.
"Lijepo sad, po notama, Miško", kaže pokojni Norman svome mitraljezu, bizarno se nasmiješi, pričeka kako bi proučio strah na licima ljudoždera pa opuštenim pokretom tijela usmjeri teško oružje i nježno pritisne obarač.
Nesnosna skladba velikog kalibra zasvira svoju posmrtnu fugu jednoličnog ritma, zapara uši surovim tonovima koji donose spas. Veliko olakšanje i osjećaj sigurnosti prolaze mojim tijelom dok posvuda lete komadi mesa i prskaju me krvlju. Ne tražim zaklon od kiše metaka, iscrpljeno sjedim uz rub onoga što je ostalo od šanka i promatram prazne čahure koje padajući prekrivaju tlo ispred Normanovih čizama.
Uz impresivni krešendo završava finalna solaža teškokalibarske partiture. Cijelom površinom demolirane prostorije u crvenim lokvama leže iskomadane lešine, udrobljene kao mašinom za meso.
Norman se uistinu zna zaigrati.
Pero na izmasakriranom ljudožderu uzdahne s dubokim olakšanjem, ali ne pomakne oči s utvare koja se od početka sudbonosnog koncerta nije pomakla s ulaza.
Prljavi anđeo čuvar grandiozno se vratio iz mrtvih, prekriven je prašinom pomiješanom sa znojem i krvlju, obijesno uživa u nadmoći vlasnika prve i jedine violine koja je s istančanim osjećajem za ritam odsvirala posmrtni koncert u g-molu.
"Odradio si. Dobro je. Sad se umiri, ali BUDI SPREMAN. UVIJEK budi spreman", završi Trener.
"Spreman sam", odvratim Treneru.
"E, sad si ti spreman..."
Pero legne na leđa.
Norman nehajno ispusti vrući mitraljez. Čelik padne na tlo, tupi udarac ublaže ostatci ljudoždera, a vruća cijev nastavi povraćati dim. Pobjednik nonšalantno zapali klasiku i razvuče osmijeh ne skrivajući zadovoljstvo praćeno nasladom velike pobjede.
"Kakva je hrana u Cloweiniji?" upita i povuče dim.
"Preživio si pad?" odgovori Pero pitanjem, širom otvorenih očiju.
"Planina, samoća, divlja hrana... Znate i sami... "
Pero pronađe svoje naočale, podigne glavu i pogleda Normana kao da vidi duha.
"Mi smo imali Magiju", odvratim.
"Duga je to, i zamorna, priča..." odbrusi Norman kratko.
"Počeo si pušiti?" upitam.
"Čudna navika", promrmlja, pa značajno pogleda čik i ubaci ga u polupraznu očnu duplju ljudožderove glave pod našim nogama.
Siktavi zvuk ugasi žar, a Norman se nasmiješi.