Veliki tajni plan s velikim ciljem

nedjelja, 08.05.2016.

26. Oslobođenje - Performans

Zamišljeno pogledam kroz prozor. Aboridžin i Jenny stoje prekoputa. Dok sam ležao u bolnici, Magija ih je spojila i u ovoj stvarnosti, što nije čudno jer se njegov štand s hamburgerima nalazi samo stotinjak metara od njenog frizerskog salona. On me uoči na prozoru kao da mu je instinkt unaprijed kazao gdje će me vidjeti. Začudi me situacija i probudi u meni osjećaj da postoji neki razlog za to. Oboje mi mahnu. Odmahnem i gestom pokažem neka slobodno uđu unutra. Ionako mi je samo preostalo izgovoriti nekoliko završnih riječi, pozdraviti ljude i proglasiti konferenciju završenom.
Pero silazi s pozornice.
Izraz njegova lica neskromno odaje da je itekako svjestan koliko je dobrom pričom podigao svoj rejting među članovima tajnih organizacija. Dok polako napreduje prema svome mjestu, oduševljeni delegati prilaze sa svih strana. Uz namještene osmijehe čvrsto mu stežu ruku, a on uživa u pažnji kao veliki majmun u preciznom češkanju. Svojim ushićenjem čine veliku stvar za njegov ego, ali apsolutno ništa za njegovu skromnost.
Iznova je zasjala njegova vještina. Rekao je mnogo, bez da konkretno kaže išta. Savršeno zna prilagoditi jasnoću vlastitog deklarativnog spektra tako da što većem broju slušatelja izgovoreno emotivno sjedne, svatko od njih shvati riječi kako mu paše, a svi bezupitno prihvate izgovoreno. Samo šačica ljudi u dvorani razumije da je cijeli njegov govor bio šarmantni privid koji za primarni cilj ima to da Pero prikupi to što mu treba da bi mogao biti ispunjen i koračati naprijed.
Veliki tajni plan popločen je mogućnostima i premrežen brojnim vjerojatnostima, što put prema njegovom cilju čini zanimljivim i neizvjesnim, a moj prijatelj dobro zna koliko mnogobrojni obožavatelji doprinose kvaliteti toga putovanja.
"Ne uvaljuj se u osjećaj, osvijesti dobar trenutak u kojemu se nalaziš, ali promotri stvari izvan okvira i budi svjestan da je sve ovo samo iluzija", šapnem mu na uho, ali on me ne čuje, niti me želi čuti. Potpuno je zadubljen u te ljude i zaljubljen u njihovu hvalu. Previše uživa da bi nekoj od dubljih istina dopustio uprskati svoj velebni trenutak slave.
Aboridžin i Jenny uđu u dvoranu i ostanu stajati desno od ulaznih vrata. Zatečeni su viđenim, ali ne i uplašeni. Iako iskaču kao maslačak i tratinčica na centralnom teniskom terenu, nitko ne obraća pažnju na njih.
Kao najviše rangirani predstavnik cravatske Tajne Organizacije na ovom skupu, imam dužnost izvijestiti Unutarnji komitet o velikom uspjehu. Izvrsno smo odradili posao.
Izlazim u predvorje, zovem. Javlja se Tajnik, predaje liniju Predsjedniku.
"Pero je briljirao. Oduševljeni su."
"Bravo, Gabriele", odgovori Predsjednik Dragutin, "Osjeća li se na skupu podrška radikalnoj opciji protiv Bilderborga?"
Zaista nisam očekivao to pitanje.