Veliki tajni plan s velikim ciljem

četvrtak, 21.04.2016.

19. Oslobođenje - Odvojena stvarnost

Aboridžin i frizerka sjede zagrljeni na pločniku ispred salona koji se nalazi pored hotela. Susan drži kišobran iznad njihovih glava.
"Je li bilo zahtjevno pričuvati ga, Susan?" upitam.
"Nije", odgovori uz osmijeh pa pogladi Aboridžina. Frizerka joj uputi bijesan pogled.
Susan se zbunjeno nasmiješi.
"Ja sam Jenny", kaže frizerka.
"Gabriel", odgovorim.
"Šišala sam te."
"Dobro šišaš."
"Otkuda ga poznaješ?" upita me za Aboridžina.
"Zaista duga priča..."
Jenny se čvrsto stisne uz njega.
"Moram ići, posao ne čeka", kaže Susan. Povrijeđena je, ali trudi se to ne pokazati.
Aboridžin se pretvara da ne shvaća situaciju, ali ja sam siguran da sasvim dobro razumije što se događa. Nešto je učinio s obje.
Susan odlazi. Jenny zaljubljeno bulji u Aboridžina. Kiša prestane i zamijeni je sunce.
Ulazimo u taksi.
Vozi nas u suprotnom smjeru od kongresnog centra. Vozač viče u mobitel na nerazumljivom jeziku, a Aboridžin i Jenny se ljube na stražnjem sjedištu.
Nagli trzaj. Histerično skretanje. Taksist je izbjegao gospođu sa psom. Na nekoliko trenutaka spusti mobitel, pa ispusti dugi urlik promjenjivog intenziteta koji bi mogao biti sočna psovka.
Izlazimo na autoput za Canterbury.
"Želim do kongresnog centra, ne na autoput", kažem taksistu.
On odmahne rukom, nasmije se i nastavi urlati na mobitel. Aboridžinu i Jenny ne smeta bilo koja destinacija, niti urlanje nerazumljivih riječi. Njima ne smeta baš ništa.
Odvojena stvarnost još uvijek traje, Magija nas vodi i svaki je otpor uzaludan.
Zavaljen u sjedalo gledam kroz prozor.