Veliki tajni plan s velikim ciljem

nedjelja, 18.09.2016.

83. OSLOBOĐENJE - GRANICA

Norman bi ga najradije edukacijski opalio, ali s obzirom da nas okružuje mnogo nepoznatih ljudi, samo ga prostrijeli britkim pogledom.
"Dopustite mi da pođem do dućana, brzo ću donijeti hranu."
Norman se nasmiješi. Enc uvuče usne, ne shvaćajući što leži ispod inkvizitorova smiješka. Ipak umjesto javnog poniženja, mučitelj se odluči za blagi očinski pristup osvještavanja krivnje.
"Ljudi su gladni," kimne glavom prema Peri i meni, "ti si dobio zadatak, ali umjesto da odmah prioneš na posao, ti bahato tražiš izlike."
"Možda sam i bio gladan, prije razgovora s Gabrielom", kaže Pero.
"Ne tražim izlike, gospodine, već sumnjam u svoju vještinu", odgovori Enc.
"Sumnja je čovjekov veliki neprijatelj", važno naglasi Norman pa ga posjedne. Prije nego li se ovaj snađe, odvrne mu rukav i udubi se u uparivanje njegovog službenog potkožnog čipa sa svojim mobitelom.
Potkožni se čipovi već godinama rutinski ugrađuju svim državnim zaposlenicima i izuzetno doprinose efektivnosti administracije. Revolucionarna metoda poboljšanja efektivnosti administracije bila je jednoglasno odobrena na povijesnoj sjednici Sabora kao konkretna mjera već prije izglasanoj smjernici prema kojoj sve treba podrediti interesu naroda. Već prve godine, rezultati su bili daleko iznad očekivanja.
"Normane, nije li jednostavnije da čovjek pođe do dućana?" upitam.
"Ne. Enc pripada elitnom ešalonu diplomatske administracije, on je ponosni državni službenik. Nije tvoj potrčko. Je l' tako, Enc?"
"Tako je, gospodine", potvrdi vozač ne znajući što bi drugo kazao.
Norman pođe do prtljažnika i vrati se s kamuflažnom bojom za lice.
"Što je to?" upita Enc.
"Kamuflaža. Ako te uhvate, izvući ćeš se na ludilo."
"Nije li kamuflaža potvrda da sam strani element i terorist?"
"Ma kakvi..."
Enc skine sako i košulju, podvrne hlače do iznad koljena i poslušno namaže lice, a zatim tijelo, ruke i noge.
Norman ga pažljivo promotri.
"Mislite li da će me uhvatiti?" bojažljivo upita Enc.
"Ma kakvi..."
"Ali, spomenuli ste da ću se izvući na ludilo..."
"Ne brini ti ništa... Dobro znaš da mi svoje ljude nikada ne ostavljamo."
Enc ga zahvalno pogleda, izuzetno zadovoljan što ga je strogi nalogodavac nazvao svojim čovjekom.
"Spreman si za lov, lovče moj!" klikne Norman i pritisne dugme na mobitelu kako bi isprobao povratnu vezu.
Enc poskoči od laganog strujnog udara, a Norman zadovoljno kimne glavom.
Službeni lovac krene prema šumi. U ruci mu veliki bojni nož, na leđima široki ruksak. Nesigurno osvrtanje nikako ne paše uz sliku ratnika koji će spasiti ljude od gladi, ali što je, tu je...
"Ovdje u Cloweiniji, gdje još uvijek tehnički jesmo, krivolov se kažnjava drakonskim ciframa", podsjetim Normana.
Nema odgovora, zadubljen je u mobilnu aplikaciju koja je povezana s Encovim čipom.
"Mogu ti i oduzeti sredstvo za lov."
Podigne pogled i upita, "Nož?"
"Enca."
Odmahne rukom i nastavi pratiti malu crvenu točkicu na digitalnoj mapi, svjesno ignorirajući mogućnost da bi njegov lovac lako mogao završiti kao cloweinijska lovina.
"Rizici su nužni, šanse male, a mi gladni", promrmlja Norman.
"Ja više nisam gladan", rezignirano kaže Pero.
"Ma ne brini, to mekano, fino, slatko, sočno meso sigurno je bila srnetina", utješim ga.
Baš sam lažac.