nedjelja, 09.10.2016.
92. OSLOBOĐENJE - LOVAČKA VEČERA
Energija snažnim intenzitetom raznih frekvencija struji drhtećim tijelom. Otvaram oči, ali još ne mogu pomaknuti udove. Naslonjen sam na finu kožu stražnjeg sjedišta utopljene limuzine. Slika svijeta ljudi odmiče svo svjetlo koje me ispunjavalo. Kao slijepac sam, koji u mislima otkriva novu boju. Nikada je nije vidio i ne može je razaznati, imenovati, ni opisati već samo prihvaća njeno postojanje. Svjesnost se bori s privikavanjem na prisutnost materije. Gomila misli koja navire iz te borbe uspješno mijenja osjećaje za razum.
Kada bi Vila bila biće Magije, sve bi bilo vrlo jednostavno, ali mene je obuzela privlačnost u sasvim drugoj stvarnosti. Isprepleli su se osjećaji energetskog i magijskog bića na kojima ona gradi svoje uvjerenje u ljubav, što znači da ih mi, vođeni lakoćom svoje ignorancije, krivo usmjeravamo i sasvim pogrešno razumijemo dok oni izviru na mnogo višoj razini nego li smo spremni prihvatiti.
Među magijskim bićima odnosi su mnogo jednostavniji nego u običnih ljudi. Cilj sjedinjenja je kvalitetni nastavak magijske vrste u budućnost. Na tome se temelje osjećaji vještica i čarobnjaka. Potrebni su i važni sve dok služe svojoj svrsi. Zbog te svrhovitosti cilja i općeg životnog usmjerenja prema Energiji i Magiji umjesto materiji, osjećaji magijskih bića nikada ne prerastaju u ljudske boljke ljubomore, posesivnosti i nesigurnosti, iz kojih vremenom proizlazi sve loše.
Ovisno o kvaliteti i vrsti Magije koja ih ispunjava, bića Magije daju život dobrom, nadprosječnom ili vrhunskom potomku. U strahovito rijetkom slučaju koji se nepravilno ponavlja svakih stotinjak godina, ako je u pitanju Savršeni Par, moguće je u materiju dovesti savršeno magijsko biće. Njemu su zajamčene najviše mogućnosti razvoja i validacije u našim socijalnim krugovima.
Ali Vila je energetsko biće, a to nije istraženi teritorij.
Materija oko mene ponovno postaje dominantni vid stvarnosti. Još lagano drhtim.
Norman otvori vrata automobila, sjedne na mjesto suvozača i uključi malu svjetleću ploču s pokretnim slikama.
"Izgubio si svijest kraj vatre, Pero te je donio."
"Da, hvala", tiho odvratim.
"Čarobnjaci..." frkne nosom.
"Koliko me nije bilo?" Norman pogleda na sat.
"Oko četrnaest sati."
Svjetleća ploča ugrađena u vozilo prikazuje informativni program. U prilogu koji emitiraju, cloweinijska se policija nalazi ispred izrešetanog restorana. Slijedi prikaz krvavog interijera, snimljenog kroz spaljeni okvir vrata. Glas izvjestitelja potreseno objašnjava što vidimo i čudi se kako sanjivi i uplašeni susjedi nisu nimalo govorljivi. Kadrove zbunjenih susjeda slijede kadrovi medicinskih timova koji iznose prekrivena trupla. Rez na novinara koji postavlja pitanja, ali mirna lica ne odgovaraju. On začuđeno primjećuje kako nije moguće da nitko nije čuo eksplozije, pucnjeve, niti vidio ikoga.
Norman se nasmiješi kadru u kojemu policijski tehničari fotografiraju prostrti stol s ostatcima večere.
"Vidi kako je Pero razbacao pribor za jelo i umrljao stolnjak..." prokomentira on.
Policija ne priznaje pronalazak potamanjenog ljudožderskog gnijezda, već plasira laž o osvetničkom napadu nezadovoljnog klijenta. Izvjestitelj edukativno zaključuje da nije u cloweinijskom duhu biti neimpresioniran radom svjetski priznate klinike za plastičnu kirurgiju i na ovaj način tražiti zadovoljštinu pa dodaje da još uvijek nije isključen ni mafijaški obračun s konkurencijom.
"U redu, nama sve paše", kaže Norman uz bahati osmijeh.
Zanimalo bi me kakve će rezultate dati njihova laboratorijska analiza ostatka srnećeg buta, ili me možda ipak ne bi.
09.10.2016. u 14:19 •
4 Komentara •
Print •
#
