Veliki tajni plan s velikim ciljem

četvrtak, 07.04.2016.

13. Oslobođenje - Konferencija

Svaka predstava ima kraj, ali to ne znači da ga treba i dočekati. Pogotovo ako se ni ne nazire. Želim udahnuti zrak, uživati u kiši i samoći, biti okružen potpunim neznancima i promatrati kako žive. Nikada nisam uživao u dugim nizovima samouvjerenih riječi bez kapi akcije.
Potiho se iskradam iz dvorane.

Mokri su samo pojedini dijelovi centra velikog grada. Kao da je netko precizno odredio gdje će padati, a gdje ne.
Dvije djevojke prilaze mi u susret. Promatram predimenzionirane sladolede u njihovim rukama. Pozdravljaju me kao da se oduvijek znamo. Prije nego li stignem odgovoriti, bez zaustavljanja nastave hodati dalje niz ulicu, smijuljeći se.
Gospodin u skupom odijelu hrabro zakorači na kolnik, svojim crnim kišobranom nonšalantno zaustavi mlaz s neba i užurbano nastavi hodati snažnim, ali opuštenim korakom. Malo dalje uđe u crni taksi.
Kiša prestane padati, pa nastavi iza sljedećeg ugla.
Voda teče s rubova platna koje natkriva mršavog useljenika iz daleke zemlje. Lokva ispod cipela kao da mu nimalo ne smeta. Aboridžin se nasmiješi i ponudi mi hamburger s maloga štanda na kojem ih peče i prodaje.
"Kiša koja ne prestaje..."
"Neka pada..." mirno odvrati on, vidljivo naviknut na takve komentare.
"Ti nisi mokar?"
"Jesam, ali mi ne smeta..." Široko se nasmije.
"U čemu je trik?" upitam ga nakon kratke stanke.
"Trik je u tome da ti ne smeta", jednostavno će on.
Nastavim promatrati život koji teče ispod kišnoga neba. Ovdje voda nikoga ne zaustavlja, dok je kod nas i nekoliko kapi dovoljno za otkazati druženje na otvorenom. Narod smo koji se boji pokisnuti.
U meni raste osjećaj kojega mi stotinu govornika svojim istinama nikada ne mogu pružiti. Što manje mislim na njih i njihove okvire, to se više osjećam slobodan i nesputan. Ipak, prije ili kasnije morat ću se vratiti u zatvorenu kutiju kongresnog centra gdje se grleno odlučuje neka od verzija sudbine svijeta.
Ulica ispred mene završava visokom zgradom, može se lijevo ili desno.
Dok razmišljam kamo bih pošao, preuzme me bljesak bijeloga svjetla...
Magija zove.