Veliki tajni plan s velikim ciljem

utorak, 25.10.2016.

99. OSLOBOĐENJE - RIŽINA POLJA

Kazaljke mjernih instrumenata za detekciju bojnih otrova u kontrolnoj prostoriji granične ophodnje na cravatskoj strani granice se podižu do srednjih vrijednosti. Uznemireni nadnarednik ustane ispred svog monitora, pođe do sobe nadređenog časnika i pokuca.
"Reci!" začuje se s druge strane vrata.
"Satniče, nešto se događa u Cloweiniji. Nakratko smo detektirali osrednje zagađenje. Mogli bi biti bojni otrovi."
"Probudi satniju, mjeri dalje i obavijesti me u slučaju promjene na gore", odvrati satnik.
"Na zapovijed!" potvrdi nadnarednik i vrati se do kontrolne prostorije pa uznemireno pritisne nekoliko dugmeta.
Signal za buđenje se oglasi u spavaonici jedinice. Vojnici obrišu san s očiju, odjenu uniforme i postroje se.
Nakon dvadesetak minuta kazaljke se spuste. Nadnarednik odjavi uzbunu, a vojnici odjeveni legnu u krevete.
Smrad je ispario. Svi koji su večerali oko vatre polijegali su po svojim automobilima, osim mene, Pere, zaspalog Normana i g. Dantona koji zagrize komad kunića i duboko uzdahne.
Napuhani Pero grune još jedan omanji.
Danton ispljune meso. Norman se probudi od smrada i opako ga pogleda. Ustanem i odmaknem se nekoliko metara, ali ne pomaže.
"Čovječe, ne možeš tako, pođi do šume."
"Ne mogu se pomaknuti, Gabriele", zavapi Pero.
"Kako ne možeš?"
"Mislim da sam pojeo nešto modificirano."
"Jeo si samo divlje organske kuniće..."
Pero uzdahne.
Smradni se val proširi u svim smjerovima i ponovno pogodi senzore. Kazaljke zakratko pogode maksimume pa se spuste na tri četvrtine vrijednosti. Na monitoru iskoče crvena slova. Nadnarednik otrči.
"Napad bojnim otrovima je u tijeku!"
"Nije lažna uzbuna?" upita satnik kroz vrata.
"Kazaljke su pogodile maksimume."
Satnik otvori vrata. "Daj uzbunu. Neka se svi spreme za odgovor."
Vojarnom se razlegne zvuk sirene. Vojska skoči na noge. Crvena svjetla rasvijetle hodnike. Vojnici potrče prema oružarnici po opremu. Suočeni sa imanentnom strahotom Perinog unutarnjeg rasplinjača, repetiraju duge cijevi i potrče do zelenih kamiona.
Jaki reflektori s one strane granice razbiju tamu i osvijetle kolonu. Pero se lecne i upitno me pogleda. Kolonaši sneno izađu iz automobila, upitno motre jedni druge, nitko ne zna što se događa. Nakon što se razlegne zvuk sirene koji zapara zlokobnu tišinu, nekoliko se automobila okrene i ubrza natrag prema Ljubljani.
Norman se nasloni na limuzinu i pažljivo promotri drugu stranu granice.