Veliki tajni plan s velikim ciljem

četvrtak, 05.05.2016.

25. Oslobođenje - Performans

"Kada svi prihvatimo da odgovornost leži u individualnom razvoju, sve će naše vizije dobiti jasnu manifestaciju u zajedničkoj budućnosti. Smjer je zadan vizijom koja se očitava u očima svakog pojedinca i svakoga dana proširuje mogućnosti za sve nas. Ako želimo ići naprijed, razvoj misli običnog čovjeka sura je nužnost", izgovori Pero.
Ispravan smjer, vizija u očima, nove mogućnosti, razvoj misli. Opaki pauk jezičar uvlači duše u mrežu svoje priče.
"Ustani, Homo Galacticus, i ponosno zamisli veliki let za koji se stoljećima pripremaš. Zamisli sebe kako ponosno ploviš galaksijom i promičeš svoje vrijednosti diljem svemirskih prostranstava. To je tvoja neminovna budućnost!" završi i podigne ruke.
Gromoglasni pljesak razlegne se dvoranom.
Ozarena lica u crnim odijelima uživaju u oslikanoj romantici kojom je Pero začinio kraj i snažnim verbalnim klinčem prigrlio osjećaj njihove vlastite važnosti. Servirao im je to što žele čuti, obratio im se kao vladarima, objasnio svijet i učinio ih dijelom svoje grandiozne megalomanske vizije budućnosti koja bi motivirala i sivi hladni kamen na dnu jezera.
Odmjerenim pljeskom mlako doprinesem žestokoj buri oduševljenja.
Lako je Peri pričati o problemima svijeta, o masama bez mogućnosti, o uskraćenoj slobodi govora, o namještenim uspjesima odabranih pojedinaca i predviđati svijetlu budućnost, kada živi u Cravatiji, prosperitetnoj državi imućnih i zadovoljnih ljudi, gdje ne postoje takvi problemi.
Delegati ustaju, time mu darujući još više važnosti. Pogodio je njihovo viđenje svijeta, pogladio ih nježno i sada mu pripadaju njihove polaskane duše.
Bez obzira na čijoj konferenciji bio, našoj, Bilderborgovoj ili bilo čijoj drugoj - svi pričaju iste priče, svi ukazuju na iste činjenice, a onda svatko iz njih izvlači one zaključke koji mu najviše odgovaraju za publiku usmjeriti prema fizičkom djelovanju koje bi mu moglo dosegnuti cilj.
Pljesak ne prestaje.
Nalazim se u stvarnosti gdje se sve objašnjava, diskutira, analizira, a zatim se o zaključcima dodatno mudruje. Proces koji svakome od uključenih ispunjava neku potrebu, izvana često vrlo jednostavnu za uočiti, ali itekako kompleksnu unutar osobe koja marljivo koristi bujicu riječi kako bi je zadovoljila.
Kada bismo u grotesknom eksperimentu život potpuno prebacili u konstantnu stvarnost elokventne misli i isključili obrambeni mehanizam zadržavanja vlastitog stava te tako sve ljudsko sveli na misao i riječ, pa živjeli izbjegavajući neprihvatljive formulacije i iznosili isključivo općeprihvaćene stavove, elegantno bismo izbjegli stvaranje trenja oprečnim stavovima. Tada bismo se jednostavno, stilskim figurama, mogli nadvisivati jedni nad drugima i naizmjence premošćivati sve uzajamno kreirane udoline koje čine različita polazišta, mišljenja i stavove. Na kraju bi silne bujice riječi vjerojatno potpuno iscrpile Energiju i potpuno je odmakle od bilo kakvog vida fizičkog djelovanja.
Uvjeren sam kako bi takav eksperiment potvrdio da se, umjesto ikakvog djelovanja, bez ikakvih konflikata možemo radosno izrazgovarati do smrti koja bi u tom slučaju stigla kao veliko olakšanje.