Veliki tajni plan s velikim ciljem

nedjelja, 04.09.2016.

77. OSLOBOĐENJE - GRANICA

Limuzina koju je Norman preko Tajne Ogranizacije dobio iz veleposlanstva, nježno klizi po neravnoj, slabo osvijetljenoj cloweinijskoj cesti. Vozač je napet otkad smo sjeli u vozilo, nemirna anksioznost pršti iz njega. Norman ga povremeno oštro odmjerava i duboko uzdahuje, što bi mogao biti uzrok Encovog stanja. Mislim da se čovjek ni ne zove Enc, već je to nadimak koji mu je Norman prikrpao pri preuzimanju automobila.
Pero umorno gleda kroz prozor. Večeras se borio kao zvijer. Nakon svega što smo prošli, čudno ga je ponovno vidjeti mirnog, staloženog, pomalo odsutnog. Avantura završava, a mi ulazimo u normalan ritam umjerenog tempa. Pero je opet Pero i ništa nam ne prijeti. Opuštajuća misao.
"Jesi ti meni Cloweinijac, je l' da jesi, a Enc?" prekine tišinu Norman.
"Nisam, gospodine. Kako bih bio, ako radim u Cravatskom diplomatskom predstavništvu?"
"Bezobrazan si, Enc?"
"Zašto me vrijeđate na nacionalnoj osnovi, kada za to ne postoji osnova?"
"Mudar mi se praviš, Enc?"
"Ne gospodine, ja sam vozač diplomatskog predstavništva. Nisam Cloweinijac."
"A prezime, Eeenc, lažovčino naša?"
"Zagorje. Moji su iz Zagorja."
"Iz Zagorja kažeš? A koliko ste to generacija tamo, Eeenc?"
"Oduvijek, gospodine..."
"Hajde, Enc, priznaj da si Cloweinijac. Nitko ti neće zamjeriti. Ljudi smo, svi znamo zašto si pobjegao odavdje."
"Nisam."
Norman ga iznenadna ošamari.
"Ne laži."
"Ne lažem!"
"Nisi valjda Bradaš?" kao uplašeno upita Norman.
"Nisam!"
Enc čvrsto primi volan i stisne zube, a Norman ga nastavi upitno promatrati. Vrsni predator čeka bilo kakvu reakciju, ali Enc drži usta zatvorenima i vozi u grču, kako mu ne bi dao povoda za nastaviti psiho torturu.
Nakon minute mučne tišine Norman će, "Ipak si ti meni prebjegli Cloweinijac, mišu moj..."