Veliki tajni plan s velikim ciljem

utorak, 27.09.2016.

87. OSLOBOĐENJE - VILINSKI SVIJET

U Vilinskom Svijetu nevidljiv sam za energetska bića, moje su zaštite savršene i provjerene. Odavno sam uspješno probio kod rasporeda frekvencija koje Energija ovdje tako nesebično prosipa, saznao tajne čija mi primjena omogućava siguran boravak na ovoj ravni u kojoj mnogo toga djeluje čudno i nestvarno, iako je stvarno, baš kao što su zrak i voda, i zemlja i vatra stvarni u našoj.
"Znala sam da ćeš ponovno doći i čekala tvoj povratak", šapne vila, tiho i uvjerljivo.
Protrgne me dodir straha i zamijeni osjećaj ljubavi koji me dosad nosio na svojim snažnim krilima.
Ne mogu prihvatiti da me vila zaista vidi, ni shvatiti zašto bi energetsko biće započelo razgovor, niti mi se to ikada dogodilo. Magijski procesi podliježu paradoksima koje znam prihvatiti i razumjeti, ali upravo sam glavom udario u tvrdu granicu nekog zakona druge stvarnosti koji mi je do ovog trena bio skriven.
Ne smijem reagirati na njezine riječi. Ni izvana, niti iznutra. Ako zatitram, vila će osjetiti moje frekvencije, čuvari će me naći i snosit ću posljedice.
Pravim se da ništa nisam čuo, ne gledam je, planiram bijeg i što brži povratak u svijet ljudi. Čvrsto se nadam se da će vila prihvatiti moju pojavu kao interferencijsko preklapanje frekvencija, odustati od daljnjeg razgovora i vratiti se svome jatu. U starim Magijskim knjigama piše da se preklapanje uistinu, rijetko, i može dogoditi. To su oni trenutci kojih smo rijetko svjesni, u kojima nam se nakratko učini da vidimo vile ili one vide nas.
Ustajem, odlazim, pokušavam ostati neprimjetan, ignoriram okolinu kao kad kukavica prelazi ulica u izbjegavanju neželjenog susreta. Ali, za pripremiti odlazak i otvoriti protokole izlaska ipak je potrebno vremena...
Neusiljeno bježim prema tamnoj oblasti iza vrta, gdje se nalazi džungla raslinja koja će se rasvijetliti kada priđem bliže, ali nema veze, glavno da uteknem što dalje od vile.
Ona nastavi lagano kliziti iza mene.
Ignoriram je, a ona se smješka. Nemoguće je pobjeći odavdje sve dok me prati i dok privlačim njenu pažnju.
Moji vrtlozi usporavaju vrtnju, viša obrnuta polja blokiraju ulazni tijek. Energetsko tijelo oštro reagira na moj strah i ne puni se više. Nisam staložen, bojim se, i ne mogu to skriti - ulazim u stanje u kojem je opasno boraviti u Vilinskom Svijetu.
Kada punjenje vrtloga prestane, započinje njihovo pražnjenje, a ono ne staje na ishodišnoj točki već ide dalje i prazni bez mjere, sve do kada um više nema dovoljno Energije da bi pravilno funkcionirao. Umobolnice su prepune onih kojima su tijekovi Energija isprepleteni, dok njihovim vrtlozima vlada asinhronicitet vrtnje neuravnoteženih frekvencija, a za stići do te točke nisu ni morali ući u Vilinski Svijet.
Uhvaćen sam u mreži zakona koje dovoljno ne poznajem, prešao sam granicu za koju nisam ni znao da postoji. U svojoj sam aroganciji iskreno vjerovao da znam sve o čarobnjačkoj šetnji i samouvjereno sam sebe proglašavao majstorom, a sada jednostavni strah običnog malog čovjeka korača ukorak sa mnom.
Vila osjeti moju zabrinutost, prepriječi mi put i čvrstim pogledom zaustavi moj pokušaj bijega.
Bahati Gabriel za kojega ne vrijede zabrane uplašeno stane ispred šaltera na kojem se plaća za aroganciju.