Veliki tajni plan s velikim ciljem

nedjelja, 07.08.2016.

65. Oslobođenje - Restoran u predgrađu

Tanka srebrna pancirna rukavica visi na zidu s antiknim oružjem do našega stola. Vjerojatno nema mogućnost pohrane Magije, niti joj je udarac kao udar groma, iako je zaista slična onoj koju je nosio Prošli Poglavni Majstor Čarobnjačkog Savjeta. Kao mladi čarobnjački Pomoćnik vidio sam je u akciji, a to se ne zaboravlja.
Lijepo oblikovane grudi tradicionalno odjevene konobarice, nošene gracioznim pokretima dojedre tik do Perina nosa. Na Perinom licu osvane radosno odobravanje blisko viđenog. Cloweinijka to uoči, ali zadrži miran i čvrst izraz koji kao da nije od ovoga svijeta.
"U slavu Janzovu!" bez smiješka će ona.
"I sve njegove djece", odvratim pristojno, ali njene zelene oči nastave prosipati nerazumljivu hladnoću.
Odmahnem rukom na jelovnik koji mi pruži i upitam, "Što biste nam preporučila?"
Odrecitira nekoliko jela, završi s pečenim srnećim butem koji je najbolje što danas nude i doda da im je riba s leda, što tako lijepo sjedne u priču o izgubljenoj cloweinijskoj obali koju sam maloprije prodao Peri.
"Iznenadite nas najboljim", brzo odgovori Pero, vidljivo zainteresiran za hladno predjelo u vidu bezosjećajne konobarice.
"Nešto za popiti?"
"Bocu Merlota uz srnetinu", odvratim.
Konobarica samo što ne pođe, ali Pero vješto uvali opasku o stoljetnom prijateljstvu Cloweinijaca i Cravata pa nastavi o dobrobiti za oba naroda, kada bismo ujedinili ekonomiju, valutu, more i na kraju vladu.
To je tema koju bi bilo tko normalan izbjegao u Cloweiniji, ali Pero ima svoje viđenje i ne libi ga se izreći. Dvojica za susjednim stolom prestanu razgovarati, ali ne okrenu glave.
"Poznajete li povijest ovih prostora, gospodine?" aroganatno ga prekine mlađahna konobarica, što me začudi jer ipak je Pero gost.
"Poznajem", odvrati Pero.
"Onda znate da smo sve to više puta već imali i da nikada nije dobro završilo."
"Ali, to nisu bile unije naših naroda. Uvijek nam je netko treći vodio politiku, ekonomiju i nametao kulturu", pokuša on pomirljivo.
"Sjetite se Bradaških ratova..." sigurno će ona, uz kiseli osmijeh.
Zatečeni Pero otvorenih usta pokuša shvatiti što je time htjela reći. Osmjehnem se. Ova je dama odmalena radije trenirala bahatost, nego čitala knjige jer očito nema pojma da smo tada ratovali na istoj strani. Perini putevi mogu biti čudni i znaju odvesti u groteskne situacija kao što je ova, kada mu se neka dama svidi.
"Moj je prijatelj napisao mnogo znanstvenih radova o uzrocima, tijeku i posljedicama Bradaških ratova, a i osmislio je fenomenalan geostrateški plan koji bi povećao prosperitet obaju naroda. Ljetos ga je iznio pred mnogo važnih ljudi na velikom skupu u Londonu, gdje je publika bila strastveno oduševljena."
Pero procvate na moju bezočnu laž ne skidajući oči sa sisatog frižidera.
"Impresionirana sam", ironično spusti konobarica, a Peri se zaledi osmijeh.
"Gdje je zahod?" upitam. Previše je previše.
"Do kraja pa desno, druga vrata", odvrati ona mirno.