Veliki tajni plan s velikim ciljem

nedjelja, 03.04.2016.

11. Oslobođenje - Konferencija

Budim se svjež i osjećam se snažno. Počinak je bio imperativna zadovoljština. Brza jutarnja kava nakon dobrog doručka obojicu nas stavlja u stanje potpune spremnosti.
Jutarnje novine u predvorju hotelskog restorana samouvjereno opisuju koliko je Imperijalnoj Otočkoj Državi bolje otkada je demonstrativno istupila iz Kontinentalne unije, ali ne spominju da su tim potezom izgubili prilično velik komad svjetskog rejtinga.
Istina je da se sada dvostruko trude u svemu što rade, što je pametno procijenio Pero i zbog toga se maratonska konferencija održava upravo ovdje, u hladnom srcu Imperijalne Otočke Države.
Vješto je iskoristio njihov nesamouvjereni trenutak i ovdašnjoj tajnoj organizaciji elegantno prepustio odgovornu poziciju tehničkog organizatora kako bi izbjegao uložiti napor u takvu, za njega, skroz sekundarnu aktivnost.
Perin bespotrebni izgovor za izbjegavanje posla bio je udaljenost i vremenski okviri, dok su njima taština preuzete odgovornosti i moralni profit zasluga bili daleko vrjedniji od truda koji je trebalo uložiti. Na njegov prvi mig prihvatili su sve konce, ni ne pomišljajući koji bi mogao biti stvarni razlog te velikodušne ponude.
Takvi potezi odavno su postali dio njegova stila.

Velika konferencijska dvorana ispunjena je članovima tajnih organizacija iz raznih krajeva svijeta koji uštogljeno prešetavaju fine krojeve svojih tamnih odijela. Umjesto kurtoazije iskrenog osmijeha međusobno si odmjeravaju snopove papira. U tihom huku prekrivene napetosti, začuje se poneka otvorenija rečenica, ali ništa što bi zaista opustilo atmosferu.
Osobna asistentica dogura sijedog paraplegičara kroz dvostruka masivna vrata i zaustavi ga na sredini velike prostorije. Lice mu je uokvireno dobro održavanom sijedom bradicom, a grudi prepune čudnih oznaka koje ga definiraju ovdašnjim vrhovnim autoritetom.
Starac dugim pokretom glave odmjeri prisutne. Zadovoljan viđenim, izvadi malu žutu zviždaljku iz džepa na reveru, pa nježno fućne tri kratka zvižduka.
Prestaje gungula međusobnog pregledavanja papira, a brojni delegati poslušno sjedaju na svoja mjesta.
Autoritet spremi zviždaljku. Mlada asistentica dogura njegova kolica ispred prvoga reda i napusti dvoranu. Njen elegantan hod u kombinaciji s dobro krojenom suknjom ispraćen je mnogim pogledima.
Stari se zakašlje, pa održi uvodni govor u kojem naznači smjernice prema ciljevima i razloge radi kojih smo se okupili. Kao usput se ne zaboravi pohvaliti neformalnim, ali čvrstim ujedinjenjem Imperijalne Tajne Organizacije s tajnim organizacijama neslužbenog bloka nekoliko malih nezadovoljnih državica koje su još uvijek dijelom unije. Naglasi da je predvođenje povijesno neupitna zadaća svih Otočana, najavi službeni početak vrebalnog maratona te završi širokim osmijehom.
Pero je vrlo ushićen, njegovo stanje graniči s ekstatičnim. Približava se prilika za kazati koliko vrijedi i što sve može ispričati, pri čemu neće ni pokušati skriti svoju ovisnost o volji za moć. Štoviše, već sama pomisao na ekstazu ovacija usmjerenu na njegove riječi strahovito godi njegovoj baršunastoj taštini, prepunoj prekrivenih bodlji koje uspješno ograničavaju vrlinu njegove nepostojeće skromnosti.
Ali, taj će naboj u njemu još vrijeti i vrijeti jer, s obzirom da je glavni govornik, realizacija ekstaze morat će pričekati do posljednjeg dana.