Veliki tajni plan s velikim ciljem

četvrtak, 21.07.2016.

58. Oslobođenje - Cloweinija

Nekoliko kilometara ispred rijeke Soče planinska granica dijeli Moderni Rim od Cloweinije. Označena je niskim kamenim stupovima, postavljenim na svakih desetak metara.
"Imaginarna crta za koju su ljudi spremni ginuti i ubijati", prokomentira Pero.
"Ograničeni, zaluđeni i siromašni oduvijek su voljeli ideale."
"Ali ne i u Cloweiniji."
"Sada ih moraju voljeti, htjeli ili ne."
Državica se nalazi u raljama korumpiranih političara koji već godinama podjarmljuju narod strahom usađujući im pretjeranu ljubav prema domovini. Tirani teške ruke izvrsno žive na patnjama zavedenih siromaha i ne prezaju pred bilo čime da bi održali svoju moć, utjecaj i financijsku snagu koju im osigurava čvrsta veza s Bilderborgom. Rijetki su građani svjesni situacije, ali javno izricanje istine oligarhija ne tolerira.
Ostale države u velikoj superdržavi Kontinentalne Unije odavno su ukinule granične ophodnje, dok šumoviti cloweinijski krajobraz još uvijek danonoćno čuvaju lokalne ophodnje šumara i policajaca u pratnji treniranih pasa, sposobnih nanjušiti ilegalce i na dvije, tri stotine metara udaljenosti.
Službeni prijelazi postoje samo na nekoliko najvećih puteva, a njihova negradnja je obrazložena nedostatkom sredstava, dok pravi razlog leži u promišljenim motivima koje diktira populacijska politika.
Ideja je da što veći broj ljudi pokuša prijeći ilegalno kako bi ih se moglo 'pohvatati i staviti u proceduru'. O tome je prije nekog vremena snimljen dokumentarni film koji iz prve ruke vjerodostojno opisuje što sve čovjek proživljava nakon uspješnog uhićenja i administrativnih zlostavljanja koja ne poznaju termin 'ljudska prava'.
Nakon subliminalnih metoda ispiranja uma, koje je cloweinijska Teritorijalna Straža dovela do savršenstva, obrađeni ilegalci govore samo Cloweinijski, obredno se kupaju na jezeru Bled i pobožno štuju sv. Janeza, zaštitnika Cloweinije. Asimilacija koja slijedi nakon toga prirodni je nastavak procesa i lako se postiže jer žrtve ionako više ne žele poći igdje, a jedini im je san živjeti na komadiću cloweinijske zemlje s dobrim pogledom na susjeda.
Tu neprimjerenu rabotu vlastodršci opravdavaju temeljeći je na impresivnoj populacijskoj politici koju podupiru skupa znanstvena istraživanja i izravno odbijaju sve zlobne komentare kontinentalnih birokrata koji ih u zajedničkom parlamentu često prozivaju za 'luckasti cloweinijski hir'.
Ljubav cloweinijskih oligarha prema Cloweiniji natječe se jedino s njihovom ljubavlju prema novcu i utjecaju.
I gubi.