Veliki tajni plan s velikim ciljem

četvrtak, 06.10.2016.

91. OSLOBOĐENJE - VILINSKI SVIJET

"Ispunjen sam tvojim vibracijama?"
"One te skrivaju od mojih sestara, vilenjaka i čuvara ovih prostora."
"Jednim si mi dodirom ispunila vrtloge."
"Tvoj te strah nadvladao i zaustavio punjenje, a ja te ne želim izgubiti."
"A želiš što?" upitam tiho.
"Nije li dovoljno samo željeti nekoga?" odvrati ona.
"Zaljubljenost je svojstvena za ljude..."
"Dolaziš ovdje, hrabar i naivan, tražiš prečace do Energije da je ne bi morao dugotrajno žnjeti. Lakše je ući, koračati mjestima kojima ne pripadaš i puniti vrtloge našim vibracijama, zar ne? I sada, nakon što saznaš da te godinama čuvam, uzimaš si za pravo govoriti mi što vila smije, a što ne smije osjećati?'
Sjetim se priča o vilama iz starih vremena. Istoga mi trena pročita misao.
"Znam što osjećam", kaže.
"Znale su i vile iz prošlosti, pa su vam čuvari svejedno zatvorili prolaze do materije."
"Za to su krivi ljudi."
"Svi činimo greške."
"Greške čarobnjaka se očituju mnogo snažnije nego li greške običnih ljudi."
Viline oči postanu mi poznate, kao da su me oduvijek odnekud promatrale. Prožme me osjećaj da me netko odozgo čuva, za koji nikada nisam znao otkuda dolazi, ali oduvijek je bio prisutan. Obuzme me prisnost i trzne čežnja. Nehotice upijem mnogo njenog svjetla, a zagonetna bliskost prostruji još snažnije. Nošena snagom te privlačnosti, njena me blizina ugrije iznutra.
"Promatrala sam te, pitala se što radiš tamo u svijetu ljudi, dok te nema ovdje. Svaki puta kada si stigao, stapala sam se s tvojim bićem. Postala sam ti da bih te mogla čuvati, a onda shvatila koliko mi je lijepo biti pored tebe. Moja je Energija dijelom tebe, zato možeš dodirnuti moje svjetlo i ostati sobom."
Usne joj ostanu lagano otvorene.
Uzbuđenje zahvati sve kutke moga uma i potpuno me obuzme. Ljubav između dva bića ovdje je mnogo šira od ograničavajućih pretpostavki o njenoj isključivosti za ljude i svojom snagom prelazi zabrane koje su odavno postavili čuvari.
Energetska bića toliko su puna ljubavi da bi Energijom koja je u njima samostalno mogli preokrenuti svijet. Nije im potrebno drugo biće kako bi neprestano bili okupani njezinim mlazovima. U usporedbi s njihovom, naša ljubav djeluje kao blijeda preslika neke od kopija, a Vila govori o osjećajima koje ima za mene. Ona, biće kojemu nije potreban nitko i ništa za savršeno zadovoljstvo, ponaša se izvan okvira i limita, slobodno i zaigrano kao da su prolazi među svjetovima otvoreni.
Dodirne mi čelo.
Nježni dodir otvori velika, široka vrata spoznaje vilinske Magije. Zbog osjećaja koje ima prema meni otvara prostore koji su zatvoreni za ljude. Ispred mene, na kraju otvorene livade svjetla, podno planine iz koje prameni Energija sama, ispod nebesa s kojih teče, leži velika količina moći za koju nisam siguran želim li vitlati njome u materiji.
"Jednom ćeš proći kroz ta vrata", kaže ona.
Nisam običan čovjek, ali svjestan sam svojih granica.
Možda jednoga dana, ali taj nije danas.