Veliki tajni plan s velikim ciljem

utorak, 26.04.2016.

21. Oslobođenje - Odvojena stvarnost

Masivna vrata zalupe iza mene. Ispred katedrale nema više taksija. Na njegovom mjestu parkiran je šareni autobus. Naš taksist sjedi za upravljačem i potpuno je staložen, više ne izvikuje gomile nerazumljivih riječi.
Ulazim u autobus pun muzičara, menadžera, tehničkog osoblja i grupičkica koje radosno prate bend na turneji. Aboriđin i Jenny drže se za ruke i pjevuše šašavu pjesmicu. Sjedam u red do njih.
Bizarne promjene kao ova znak su da se odvojena stvarnost bliži kraju, Magija će me ubrzo vratiti.
Taksist zatvori vrata, pokrene motor pa izađe na staru cestu prema Londonu.
Zarasli bubnjar iz zadnjeg reda ustaje, prilazi i pruža mi paketić kokica. Zahvalim, uzmem pa nagnem kokice kroz vršni prozor. Razlete se kao tisuću pahuljica.
Jenny se čudi zašto to radim. Aboriđin razumije savršeno, što vidim iz njegova pogleda, ali ne govori ništa.
Bradati bubnjar ne čeka moje objašnjenje, već pođe do taksista-vozača, zaustavi autobus pa me grubim riječima potjera van.
Mirno izađem.
Taksist se naceri s prozora.
Bubnjar stane na vrata, prekriži ruke na grudima i podigne bradu. Očekuje ispriku i molbu za prijevoz. Poklanjam mu široki osmijeh, neću moliti za tih nekoliko kilometara do Londona. Osim toga, kokice su loša hrana, slana, masna i vjerojatno modificirana, učinio sam mu uslugu.
Ostali članovi benda i osoblje sa zanimanjem prate što će biti.
"Uvrijedio si me", kaže on.
Skidam sako i košulju, motam ih u smotuljak, olabavim remen na hlačama, utaknem odjeću u nj pa ponovno zategnem remen.
Bradonja to shvati kao izazov, priđe na samo nekoliko koraka, skine košulju pa je baci na tlo. Nekoliko znatiželjnika siđe iz autobusa na druga vrata.
Elegantnim pokretom raširim krila. Dobro ih protegnem i uzletim na dvadesetak metara. Izađu i oni koji su planirali ostati u autobusu. Obletim nekoliko krugova iznad autobusa.
Aboriđin se nasmije. Jenny sjedne na tlo i obgrli njegovu nogu. Bubnjarov tupi izraz uz poluotvorena usta ocrtava osjećaj nevjerice začudenog mnoštva koje prati moj kružni let.
"Kokice su loše za tebe, prijatelju..." povičem odozgo.
Bradonja šuti. Bezvezni paketić kokica i njegov napuhani ego na tako su grubi način definirali ograničenje možebitnog prijateljstva.
"...zaista su loše za tvoje zdravlje."
Zamahnem krilima i nestanem u daljini predvečerja.