Tijelo me boli i iscrpljen sam. Još uvijek ležim na obali rijeke. Malo dalje nalazi se izvor glasnog hučenja. Aboriđin me spasio tridesetak metara ispred ruba vodopada. Sada kleči pored mene i gura mi gorkokiseli napitak u usta. Tekućina oporog okusa uspavljuje.
Spavam.
Budim se. U meni prevladava osjećaj mirnoće.
Ponovno me nalijeva. Okus je gori nego prije.
Opet spavam.
Budim se.
Sunce je jako, a zrak snažno miriše na bilje. Pogled mi je zamagljen. Više nismo pored rijeke.
Užareni krajolik okružuje malo selo. Nepoznate žene osmjehuju se iznad mene. Aboriđin im govori što treba činiti. Hrane me bjelkastom kašom. Izmoreno tijelo steže mišiće. Dio snage se vratio.
U selu nema drugih muškaraca. Aboriđin je majstor preživljavanja i gospodar klana. Imamo sličnosti, iako je klan mojih vještica ipak nešto sasvim drugo.
Vrijeme prolazi. Još ne mogu dokučiti lekciju koju mi daje Magija.
Polusan.
Ispred mene otvara se velegrad. Prepun je ljudi zaključanih po zatvorima civilizacije. Fizički su ograničeni, bez razumijevanja postojanja u kojem ne postoji tuđa volja. Politikom, ekonomijom i religijom vrijedno grade materiju oko sebe. Izgrađuju i uređuju vlastite zatvore, opremaju ih statusnim simbolima, boje im zidove, ispunjavaju gomilama bespotrebnih rekvizita. Rade kao mravi, sami sebe uvjeravajući u laž užitka provođenja vremena po tim zatvorima. Nesvjesni slobode, ti se poslušnici dive prividu umišljenog uspjeha. Iluzija im je servirana, a oni je rado gutaju.
Temelj razumijevanja vječne lekcije koju mi Magija daje je sloboda. Ne sloboda koja nastaje kao reakcija na potrebu bijega od nečega, već sloboda kao ideja, vječni ideal.
Uzročno-posljedične veze materijalnog okruženja brane njeno ostvarenje u fizičkoj formi, ali u obliku slobode misli ona postoji bilo gdje i bilo kada. Manifestira se kao sloboda od okova tuđe stvarnosti, sloboda od slijepog prihvaćanja nametnutih istina, sloboda od kondicioniranih reakcija na okolinu, sloboda od prihvaćanja vlastitih granica...
Magija mi govori da je sloboda prisutna bez obzira na sve, jednom kada osvijestimo njenu pravu formu, ali ne razumijem zašto me podsjeća na to.
Mislim da iz nekog razloga moram biti na konferenciji.