Veliki tajni plan s velikim ciljem

četvrtak, 23.06.2016.

46. Oslobođenje - Alpe

Desetak minuta prolazi bez razgovora uz noćne zvukove prirode, pucketanja vatre i žvakanja bifteka čiji se miris miješa s mirisom mladog bora.
"Nisi mi odgovorio zašto Magiju skrivate od svijeta?" ponovi on svoje pitanje.
"Ljudi nisu spremni za stvari koje ih nadmašuju." Zavalim se na grane koje sam pretvorio u krevet.
"Kada će biti?"
Odšutim nekoliko sekundi.
"Kada stignu takva vremena."
"A kakva su sada vremena?" upita on.
Okrenem leđa prema vatri kako bi ih bolje ugrijala.
"Zanimljiva, vrlo zanimljiva. Ne bi ti smjelo biti dosadno..."
Pero podrigne, nezadovoljan odgovorom i nabije još jedan komad mesa na štap.
"Svijet je točno onakav kakvim treba biti, a naša uloga u njemu je ograničena. Živimo u njemu, ali ne zanima nas materija koju ljudi u svojoj ignoranciji obožavaju, kao ni moć radi koje čine najgnjusnije zločine. Stoga, baš nitko ne mora točno znati kako, čime ni zašto djelujemo, niti je li to sve istina..."
Pero me prekine, "Ali, Energija želi da materija postoji i da se giba naprijed kroz vrijeme, zar ne? Rekao si da se sve događa točno tako kako treba."
"Ako misliš da Energija ima neke želje, onda si u pravu. Ja ipak smatram da ona samo jest, i postoji bez 'želja'. Kao što sunce sja na sve, ne želeći ništa."
"Možda i sunce želi nešto."
"Ta je želja prilično nedukučiva, i vjerojatno nije materijalna."
"Sunce je materija", odvrati pa zagrize u polusirov biftek.
"Dio koji vidiš je, ali postoji još i dio za koji znaš, ali ga ne vidiš, kao i onaj za koji ne znaš, niti ga vidiš."
"Ako živite u materiji, tada mora biti nešto što činite za nju, nešto što čini razlog vašeg postojanja", konstatira.
"Oplemenjujemo svoje postojanje i perpetuiramo se kroz materijalna tijela, ali bez volje za moći i bez materije koja se temelji na pohlepi. No, bez obzira na to - imamo, ako nam treba, ali to nam nije bitno i rijetko diramo u materiju više nego li je nužno."
"A zašto tako?"
"Ako Energija 'želi', kao što kažeš, tada 'želi' i to. Zato smo takvi."
"Vjerodostojne izlike", odvrati Pero i pogurne ugarak debla mladog bora više u vatru.
"Bespotreban razgovor... kao i taj križ koji vucaraš uokolo."
"Pomogao nam je."
"U Londonu si postao neki vjernik, vjerski fanatik, Vitez Uskrsnuća, što?"
"Nema to veze s time, mislim da nam donosi sreću."
Uzdahnem.