Veliki tajni plan s velikim ciljem

četvrtak, 26.05.2016.

34. Oslobođenje - Zrakoplov

S druge strane orošenog stakla parkira službeni zrakoplov Tajne Organizacije. Stari ATR 72 izgleda kao da je kupljen na otpadu i na brzinu popravljen u nekoj državi s jeftinom radnom snagom. Da je konferencija završila na riječima umjesto na slici, velike su šanse da bi Unutarnji komitet poslao novi Airbus koji smo kupili prije samo nekoliko mjeseci.
"Gdje si bio četrdeset dana?" ispali Pero nakon što me je desetak minuta ignorirao.
"Nije mi bilo zanimljivo slušati međusobne hvalospjeve purana koji grleno rješavaju svijet."
Mučno strpa sushi u usta i pogleda me nezadovoljno gutajući.
"Ja sam puran?"
"Djelovanja su daleko ispred pričanja, a još dalje od slušanja nepreglednih gomila riječi."
"To si zaista zorno ukazao divljom ševom nasred pozornice."
Propustim nekoliko trenutaka tišine kako bi Pero mogao uživati u svojoj moralnoj nadmoći.
"U bolnici sam bio..."
Prestane žvakati.
"Molim?" upita.
"Bio sam izvan ove stvarnosti. Aboridžin je pozvao hitnu..."
"Aaaah! Tako je, znači, dobio glavnu ulogu?"
"Nisam očekivao da će razvoj improvizacije poći tako brutalno vizualanim smjerom."
"Dakle, tvoje se djelovanje svelo na četrdeset dana spavanja i lošu procjenu?"
"Stigao sam čuti tvoj govor."
"Problem je akcija koju si inscenirao nakon njega..."
"Štogod..." Rezigniramo se naslonim.
Oduzeo sam mu dan u kojem je njegova taština trebala blistati izdašno natopljena zrakama hvale i zamijenio ga ovom ukočenom sjetom. Ona mu glasno viče da put naprijed leži u sasvim drugačijim osjećajima nego li je ljutnja, ali on odlučuje ignorirati tu viku, uživajući u svojoj ulozi patnika i žrtve, bez obzira što negdje duboko u njemu, na onoj granici koju zatvaraju emotivna sujeta i zdravi razum, cvate shvaćanje da sam učinio upravo ono što sam jedino i mogao. Svatko od nas čini to što smatra potrebnim kako bi mogao koračati svojim putem, dok je Energija ta koja odlučuje o ishodima naših koraka.
Ako odabiremo živjeti, nema bijega od toga.