online

Tv emisija Latinica, tema "Nerazjašnjena ubojstva", HTV, 14. 04. 2003.
Autor i voditelj Denis Latin
Prilog Milana Majerovića Stilinovića: "Heroj ili izdajnik?"
Sudjeluju: Vesna i Leon Levar, Milan Kolić, Zinka Bardić, Dragutin Frančišković, Željko Peratović, Mirjana Vukić, Mile Kolak, Ivan Zdunić.
Spominju se: Milan Levar, Stjepan Mesić, Željka Antunović, Mirko Norac, Ivica Rožić Roka, Tihomir Orešković, Darko Milinović, Stožer za zaštitu digniteta Domovinskog rata, HHO, ICTY, Široka Kula, Lovinac, Dubravko Novak, Gospić.

Posebnost rata koji smo mi vodili od 1991. je i ta što nigdje nije djelovao prijeki sud i nitko nije strijeljan. Međutim, za problem pojedinaca koji su nakon operacije "Oluja" započeli neki svoj privatni rat, svakako treba naći odgovarajuće rješenje.



General-bojnik Vinko Vrbanac, Panorama, 23. kolovoza 1995.

- Putovao sam zadnjim letom američke kompanije Delta s newyorškog aerodroma Kennedy. Mislim da je to bilo na dan kad je pala Baranja - 25. kolovoza 1991. Mome sjedalu prišao je jedan tip s bradom i pitao me jesam li ja profesor Banac. Predstavio se kao Tihomir Orešković i rekao mi da se ide boriti u Hrvatsku. Stao me gnjaviti nekim brošurama o gerilskom ratovanju (CIA-inim?, upitna opaska ž.p). Čudio sam se što će mu brošure o gerilskom ratovanju ako ćemo stvarati državu i vojsku, ali se nisam puno raspitivao. Kasnije mi je jedan policajac koji je tada radio na aerodromu Pleso rekao da je zajedno s Oreškovićem u istom avionu stigao i kontigent oružja. Svakako da se pitate kako je to oružje moglo proći oštru kontrolu na newyorškom aerodromu. Pitam se to i ja, otkrio mi je to pred svjedocima Rankom Ostojićem, Ivanom Pađenom i Josipom Boljkovcem, američko-hrvatski profesor Ivo Banac.

Marin TOMULIĆ
Francuska


Svjedočenja Geoffreya NICE, Grahama BLEWITTA i Johna CENCICHA potvrđuju informacije francuskih obavještajnih službi da su Brijunski transkripti, kao i večina dokumenata na bazi kojih je Carla Del PONTE podignula optužnicu protiv hrvatskih generala i hrvatske države, falsificirani.

Njihova svedočenja isto tako potvrđuju da se radi o zavjeri Carle Del PONTE, Beograda i Zagreba (Stjepan MESIĆ i Ivica RAČAN) koje je cilj bio falsificiranje povijesnih događaja.

Medijske intervencije gore navedenih, nekad visokih dužnosnika Međunarodnog Kaznenog Suda u Haagu, ukazuju da su se SAD, Velika Britanija, Francuska i Njemačka napokon odlučili izravno intervenirati na ovim prostorima promreženim institucionaiziranom zločinačkom organizacijom pod kontrolom regionalnih obavještajnih jugoslavenskih tajnih službi udruženih u istom projektu – krivotvorenjem povjesnih događaja poništiti legalnu i legitimnu emancipaciju hrvatskog naroda, muslimana i Hrvata u BiH te spriječiti samostalnost Kosova, a sve to u cilju obnove nekih novih jugoslavenskih asocijacija.

Stjepan MESIĆ, svijestan skorih neminovnih događaja, nedavno je u Jasenovcu zazivao u pomoć „antifašiste“ i to protiv hrvatskog naroda kojeg je u svom govoru kolektivno optužio za ustaške zločine protiv židovskog naroda.

Stjepan MESIĆ, oskvrnitelj židovske grobnice udovice Ane JENDRIŠ – JELESIĆ, svojom je prisutnošću u Jasenovcu oskvrnuo mauzolej žrtava zločina i teško uvrijedio židovski narod, hrvatski narod i hrvatsku državu.

U cilju zbijanja redova u obrani protiv demokratskih snaga i međunarodne zajednice, Stjepan MESIĆ pomoću sudca Županijskog suda u Zagrebu Marijana GARCA, ortaka i prijatelja Žarka PAVLINE, oslobađa članove svoje zločinačke organizacije, odgovorne za desetine ubojstava, Marka NIKOLIĆA i Nikicu JELAVIĆA.

Uvjeren sam da Stjepanu MESIĆU i Marijanu GARCU ne preostaje dosta vremena za oslobađanje i Hrvoja PETRAČA.

Sudac Marijan GARAC je 2001. kao istražni sudac, dao nalog za pritvaranje udovice Ane JENDRIŠ–JELESIĆ te tako pomagao Stjepanu MESIĆU i Žarku PAVLINI da na miru rasprodaju opljačkanu imovinu te nesretne židovske obitelji. Stjepan MESIĆ je zadržao njihovu grobnicu na Mirogoju iz koje je dao izbaciti kosti obitelji žrtvina muža.

Ohrabrujuće je da se u skoro u potpunosti pasiviziranom ili korumpiranom pravosuđu još uvijek hrabro bore za pravnu državu državni odvjetnici Dunja PAVLIČEK i Petar DRAGOSAVAC.

Oni bi pozornije trebali istražiti ulogu Stjepana MESIĆA i Josipa PERKOVIĆA u ubojstvima Ibrahima DEDIĆA, Vjeke SLIŠKA......., pokušaj ubojstva na mene i otmicu sina generala ZAGORCA.

Nesporno je da su MESIĆEV prijatelj Željko GOLUB i Marko NIKOLIĆ u Nizozemskoj dogovarali s Martyem CAPPIAU likvidaciju Vjeke SLIŠKA.
Željko GOLUB je iz tih razloga u više navrata išao na konzultacije kod Stjepana MESIĆA.


U Parizu 26 Travnja 2007
Marin TOMULIĆ

REPUBLIKA BOSNA I HERCEGOVINA
Hrvatska zajednica Herceg Bosne
Hrvatsko vijeće obrane

OBRANA
VOJNA TAJNA
STROGO POV.

GLAVNI STOŽER
Br. 02 2/1 01 1138/93
Mostar, 20. 06. 1993 . g.

Izvlačenja snaga
108. i 115. br. HVO

OZ POSAVINA
N/R gosp. ĐURE MATUZOVIĆA
(preko 108. uputiti 115)

Poradi napadaja muslimanskih snaga na Hrvate i HVO Srednje Bosne, ubijanja, palenja i protjerivanja Hrvata, krajnji je čas da pripadnici 108. i 115. organiziraju izvlačenje vojske i naroda na najpovoljnije lokacije koristeći srpski teritorij. Poslije Srednje Bosne vi ste na redu, ne dozvolite da vas se zadržava lažnim obećanjima o suživotu.

Snagama 108. i 115. br. HVO izdajem slijedeću:

ZAPOVIJED

1. Organizirajte izvlačenje naroda i vojske sa sadašnjih prostora, koji nikad neće biti vaši.
2. Ugovorite prolaz preko teritorija pod srpskom kontrolom.
3. Radite u najvećoj tajnost, planski i brzo.
4. Vojskom zaštitite izvlačenje naroda.
5. Novu zapovijed očekujte na našim prostorima.

Dostaviti:
OZ Posavina

Načelnik OS HVO
General-bojnik
Milivoj Petković

Tada sam stupio u intenzivne kontakte sa skupštinarima HNS-a te dobio usmenu podršku dvadesetak članova Skupštine. Za pobjedu je trebalo 27 glasova. Nekoliko dana prije same Skupštine u moj ured je nenajavljeno došao M. V., bivši visokopozicionirani dužnosnik kojeg poznajem desetak godina.

Otvoreno mi je rekao da je izaslanik Vlatka Markovića i Zorana Cvrka te da me došao pitati koliko novca tražim da odustanem od kandidature!

Ivo Pukanić, Nacional, 23.04.2007

Onima koji su pročitali Pukanićev komentar dosta je toga bila jasno, no ostala je tajna čovjeka iza inicijala M.V., za kojeg su mnogi posumnjali da se radi o Mladenu Vedrišu. Međutim, da se ne radi o Mladenu Vedrišu Pukanić je naglasio na početku svoga gostovanja na Novoj TV, na što je voditeljica dnevnika Mirjana Hrga upitala: „Je li to navodno Miro Vidović?“ Pukanić nije želio niti potvrditi niti demantirati tu informaciju do koje je Nova TV došla.


sbg, Jutarnji.hr, 24.04.2007

Da ću biti na meti naslutio sam kada me jedna osoba koja je prethodno bila kod Željka Bagića, njeno ime sam spreman reći na sudu, da me predsjednikov savjetnik ogovara kao starog KOS-ovca koji dezinformira predsjednika, te da radim na razbijanju obavještajne zajednice. Prethodno sam čuo da je pobočnik tadašnjeg načelnika GS OS generala Stipetića, satnik Vidović poručio generalu »neka Frančišković makne prste od Franje Tureka«. Kad sam sve to zbrojio vidio sam kojim to krugovima smetam i da će se oni svime poslužiti da me ocrne...

Dragutin Frančišković, Vjesnik, 2. studenoga 2003./ 45lines.info, 13.3.2006 22:21

# Majstore, svaka čast, stvarno si informiran. Točno je sve što si napisao. Znaš li koliko ih sada ide na poligraf zbog tebe!?

(SIS 18.04.2007. 15:27)

Nakon što ste završili istragu o Tuti i Šteli, vratili ste se u Ameriku?

- Da, vratio sam se na vježbe u FBI, no samo zakratko. Iz Haaškog tribunala su me obavijestili da sam unaprijeđen u šefa, tj. voditelja cijelog tima haaških istražitelja u slučaju Slobodana Miloševića. Zadatak moga tima je bio utvrditi činjenice o ratnim zločinima za koje je osumnjičen Milošević, i to konkretno na tlu Hrvatske. Dobio sam tim istražitelja sastavljen od ljudi iz svih krajeva svijeta, s golemim iskustvom. Istraga je trajala dvije godine i vodila nas prema "gore", prema imenima kao što su Borisav Jović, Veljko Kadijević, Momir Bulatović, Aleksandar Vasiljević, Branko Kostić, Blagoje Adžić i drugi.

Stalno sam upleten u istrage

Protiv ovih ljudi Haag nije podigao optužnice, ali oni su bili Miloševićeve produžene ruke, pomoćnici, radili su zajedno na ostvarivanju plana velike Srbije. Cijeli je moj tim radio na tome i završili smo s onim što je navedeno u optužnici protiv Slobodana Miloševića, za one ratne zločine koji su počinjeni u Hrvatskoj.

Time je završio Vaš rad za haaško tužiteljstvo i sada predajete kriminalno pravo na uglednom sveučilištu "California" u Pennsylvaniji?

- Da, moj je istraživački rad završen. "Potrošio" sam dvije godine na Tutu i Štelu, a potom dvije godine na Miloševića. Sada sam predsjednik Međunarodnog udruženja istraživača ratnih zločina u Washingtonu, gdje imamo ljude iz Iraka, Ruande, Sijera Leonea i drugih zemalja. Stalno sam uključen i "upleten" u istrage ratnih zločina - naveo je John Cencich.


Lada Kalmeta, Slobodna Dalmacija, 20. 04. 2005.

Josip Boljkovac ističe kako nakon Drugoga svjetskog rata nije bio u vojnoj Ozni koja je otvarala logore i tvrdi: – Odlukom Centralnog komiteta povučen sam u Oznu u pomoćni obavještajni centar za kartoteku. Nisam donosio nikakve odluke o logorima, već sam bio izvršni organ, kao i mnogi drugi, i radio sam, kao častan čovjek, po nalogu Partije koja je vodila zemlju...

To su obične laži koje forsiraju desničarske snage u Hrvatskoj koje žele svu krivnju za stradanja nakon 2. svjetskog rata pripisati meni, a za ono što nije valjalo u Domovinskom ratu Stjepanu Mesiću. Njemu pokušavaju smjestiti zbog svjedočenja u Haagu, gdje je rekao istinu. To su poražene snage, ostaci mračne prošlosti.

Boje se prave istine i tim napadima pokušavaju prikriti tko su pravi zločinci u ovoj zemlji. To su Vice Vukojević, koji je odgovoran za ratne zločine u Borovu Selu, kad je izdavao naredbe mimo moga znanja, a s Tutom je haračio i u Bosni. Da stvar bude tragičnija, danas je visokopozicionirani sudac, rekao je Josip Boljkovac na jučer održanoj sjednici Saveza antifašističkih boraca Karlovačke županije.


Snježana Bičak, Večernji list, 20.04.2007

PREDMET: SOA i VICE VUKOJEVIĆ

SOA kao pravni sljednik POA i dalje intenzivno nastavlja u dogovoru s nekolicinom ekstremnih desničara prikupljati podatke o počinjenim ratnim zločinima nakon II svjetskog rata na području Hrvatske i bivše SFRJ. Za ove potrebe koriste se povijesna građa i dokumentacija u državnim arhivima i arhivima pojedinih ministarstava.

Ovakve aktivnosti bivše POA-e a sada SOA-e opravdavaju se potrebom pružanja stručne potpore tijelima hrvatskog pravosuđa u otkrivanju i procesuiranju počinitelja ratnih zločina nakon II svjetskog rata na čemu inzistira grupacija oko Vice Vukojevića koja prvenstveno želi kompromitirati osobe od kojih su neke bliske Predsjedniku RH (Josipa Boljkovca, Josipa Manolića, Miku Špiljka, Budimira Lončara, Dušana Bilandžića i dr). Prvenstveno su usmjereni prema živim osobama.

U Vukojevićevoj grupaciji aktivni su još: Florijan Boras, Josip Jurčević, Božo Vukušić, Višeslav Vukojević i dr.

Neke od ovih osoba imaju znatan utjecaj u SOA kod Tomislava Karamarka, Milijana Brkića (načelnika centra u Zagrebu te Tomislava Milčića koji u SOA kao šef koordinator znatnijim dijelom je upoznat s navedenim aktivnostima.

Ovakve aktivnost i SOA nastavak su rada bivše komisije za ratne zločine koju su vodili V. Vukojević i B. Vukušić. Najbliži suradnik V. Vukojevića je načelnik centra u Zagrebu Milijan Brkić kojeg je osobno kod Karamarka protežirao V. Vukojević. Vukojeviću prenosi Brkić informacije koje je prikupio te prima zadatke što dalje obaviti. Posebno se dogovara od kojih pripadnika UDB-e, SDS-a, KOS-a i dr. uzimati izjave i za koje se zna da će teretiti pojedinca za izvršene ratne zločine. U tom pravcu je M. Brkić imao razgovore i sa Josipom Perkovićem i Janom Gabrišem.

M. Brkić (inače evidentiran zbog kriminala i terorizma) već dulje vrijeme po nalogu V. Vukojevića, J. Jurčevića i B. Vukušića prikuplja podatke o navodnim ratnim zločinima Josipa Boljkovca, i J. Manolića. Za Boljkovca je navodno sve pripremljeno za podnošenje kaznene prijave. Brkić je dobio izjave od osoba s područja Karlovca koje terete J. Boljkovca zbog izvršenog ratnog zločina što je koordinirano s Vukojevićevom grupom.

Za B. Lončara se prikupljaju podatci s područja Istre te u Italiji kao i za I. Miškovića (bivši punac odvjetnika Čede Prodanovića, op. ž.p.).

Za Špiljka i Bilandžića podatke istražuje i Josip Jurčević u arhivu SKH te se onda planiraju s Vukojevićem i Brkićem daljnje akcije. Saznanja o ovim aktivnostima Brkića i dr. u SOA-i trebali bi imati Vesna Škare-Ožbolt i Ana Lovrin kao čelni ljudi iz pravosuđa.

Za potrebe V. Vukojevića i njegove grupacije, Brkić izvan svog djelokruga rada se petlja u kadroviranje u kriminal. policiji i obrade organiziranog kriminala što izaziva nezadovoljstvo M. Benka, Nađa i Tomurada koji imaju detaljnijih saznanja o Brkićevim nedozvoljenim aktivnostima.

Benko je negativno ocijenio namjeru Brkića da kazneno goni prvog hrvatskog ministra unutarnjih poslova J. Boljkovca. Benku je takoder poznato da ga Brkić i Vukojević sumnjiče da je bio suradnik KOS-a JNA te da nije pogodan za ravnatelja policije. U tom pravcu ga pokušavaju i kompromitirati.

Update (20:25, 22. travnja 2007): Obzirom na tvrdnje pojedinih komentatora da je dr. Franjo Tuđman glavni i odgovorni što nijedan partizanski zločin nakon 2. svjetskog rata nije bio procesuiran prilažem donju fotografiju:

str. 36

Svjedokinja Tatjana Škrbić je izjavila da nema neposrednih saznanja o ubojstvu Bogdana Počuče, već je to kasnije čula. Tijekom 1990. i 1991. je bila zaposlena u "Štampi" gdje je bila komercijalni direktor. U to vrijeme je bilo uobičajeno da se svakog jutra održava sastanak kolegija direktora kojem je i sama nazočila. Jednog jutra je taj kolegij održan bez nje, a ubrzo nakon toga je sazvan i održan sastanak radničkog savjeta bez poziva i priprema i na toj sjednici radničkog savjeta pročitana je odluka kojom se Branimir Glavaš imenuje prinudnim upraviteljem u "Štampi". S obzirom da je "Štampa" do tada uspješno poslovala, na toj sjednici radničkog savjeta su svoje negodovanje izrazili ona i pokojni Bogdan Počuča.

Nakon toga u razdoblju od listopada 1991. do siječnja 1992. sa petogodišnjim djetetom je bila kao prognanica u Zagrebu. Kada je čula da su Bogdana Počuču našli ubijenog odmah se sjetila te sjednice radničkog savjeta. Također joj je bilo tu čudno što poduzeće nije sudjelovalo u troškovima sahrane premda je to do tada bilo uobičajeno za djelatnike poduzeća. Također, Bogdanu Počuči nije održan na pogrebu nikakav govor. Kasnije je čula da je sve to u stvari bilo zabranjeno od strane poduzeća, tj. direktora "Štampe", a općenito u to vrijeme o nestanku i ubojstvu Bogdana Počuče nije bilo zgodno razgovarati...

str. 38

Svjedok Dragan Jovančević naveo je da je prije Domovinskog rata bio zaposlen u PTT-u. S početkom ratnih zbivanja počela su međusobna trvenja i šikaniranja među zaposlenima. Tako je čuo da je jedne prilike u podrumu gdje su se sklanjali od granatiranja bio napadnut Branko Lovrić i da je sukob imao sa inžinjerom u PTT-u Zoranom Lekom.

Kasnije je čuo od jedne osobe da je Branko Lovrić odveden u podrum II policijske postaje i da bi mu više o tome mogao reći njegov bivši učenik Tomislav Joković koji
je tada bio zamjenik zapovjednika u toj postaji koji je promijenio prezime. Prilikom jednog razgovora s Brankom Lovrićem ovaj mu je ispričao da mu je jedne večeri često zvonio telefon, da se on svima javljao i da je u jednom od glasova koji mu je prijetio s skraćivanjem glave prepoznao glas Branimira Glavaša, jer da je ranije imao prilike s s njim razgovarati. Također mu je rekao da je zbog tog telefonskog poziva bio jako uplašen. Osim Lovrića čuo je da je u Drugu policijsku postaju također bio odveden i jedan Srbin imenom Milan Starčević, ali da ga je netko spasio...


Iz optužnica protiv Branimira Glavaša i ostalih, u slučaju selotejp, prvotno objavljena na njegovoj web stranici branimirglavas.com

45 LINES
Gospodin Željko PERATOVIĆ
HRVATSKA


Francuska, Angers, 17. travnja 2007.


E-POŠTOM

E-adresa: zeljko@peratovic.net – 06 stranice uključujući ovu

Predmet: TOMULIĆ
IJ –

Poštovani gospodine PERATOVIĆU,


Izvolite primiti:

- Moju izjavu za tisak
- kopiju prijave koju sam jučer poslao MKS-u protiv gospođe Del PONTE
- Kopiju pisma koje mi je poslala gospođa Del PONTE dne 22. sječnja 2007.

Jučer sam poslao isti materijal HINI, VEČERNJEM LISTU, JUTARNJEM LISTU, NOVOM LISTU, GLOBUSU i NOVOJ TV. Nitko ga od gore navedenih nije objavio.

Stanje u hrvatskim javnim medijima je krajnje zabrinjavajuće.
Osobe protiv kojih sam podnio kaznene prijave očito potpuno dominiraju hrvatskim medijskim prostorom.

Uz iskrene pozdrave,


Ivan JURAŠINOVIĆ Mr.
Odvjetnik na županijskom sudu - Angers (Francuska)
Predavač na pravnom fakultetu – Angers (Francuska)
ij-avocat@wanadoo.fr

...............................................................................................

Odvjetnički ured Jurašinović iz Francuske izjavljuje sljedeće priopćenje za javnost povodom uloženja kaznene prijave za nepoštivanje suda protiv gđe Del PONTE


"U ime mog branjenika Marina Tomulića poslao sam danas, 16. travnja 2007. predsjedniku MKS-a u Den Haagu kaznenu prijavu protiv gospođe Carle Del PONTE, za nepoštivanje međunarodnog kaznenog suda. Naime, u ime gospodina TOMULIĆA sam gospođi Del PONTE poslao kaznenu prijavu za lažno svjedočenje protiv gospodina Josipa MANOLIĆA i gospodina Stjepana MESIĆA dne 08. i 11. prosinca 2006.

Prema članku 77. pravila o postupku u dokazima MKS-a, lažno svjedočenje spada pod uvredu suda jer sačinjava namjerno i svjesno ometanje pravde. Nepoštivanje suda se kažnjava zatvorskom kaznom od 7 godina i novčanom kaznom od 100.000 eura.
Pismom od 22. siječnj e 2007, i nakon što je "najpomnije proučila moje dopise", gospođa Del PONTE mi je dala do znanja da će moje optužbe usmjerene protiv gospodina MANOLIĆA proslijediti odvjetnicima u postupku i dodala da se moje optužbe protiv gospodina MESIĆA ne odnose na ovlati MSK-u.
Međutim, u svojstvu tužiteljice MKS-a, gospođa Del PONTE je imala obavezu, na temelju članka 16 statuta suda i općim načelima pravde, izvjestititi sud o sadržaju optužbe usmjerene, od strane mog branjenika, protiv gospode MANOLIĆA i MESIĆA da bi sud bio u mogućnosti postupiti prema članu 77 C i pravila o
postupku u dokazima MKS-a (t. j. pokrenuti istragu).
Ne čineći to, gospođa Del PONTE je presudila umjesto suda i tako prekoračila svoje ovlasti. Ona je namjerno zatajila sudu elemente koji dokazuju njezin dogovor sa Stjepanom MESIĆEM i Beogradom i time sama tako počinila kazneni prekršaj nepoštivanje suda.

Gospođa Del PONTE je bila upoznata činjenicom da je Josip PERKOVIĆ, protiv kojeg je Njemačka podigla međunarodnu tjeralicu, bio zadužen za selekcioniranje i falsificiranje dokumenata upućenih Haag-u.

Naravo da ne može gospođa Del PONTE uživati bilo koji imunitet pred sudom u kojem radi".


1) Kaznena prijava protiv gospođe Del PONTE + prijevod
2) Pismo koje mi je poslala gospođe Del PONTE 22. siječnja 2007.

Karamarko zaposlio sina muftije Ševka Omerbašića

Postoje indicije da bi u slučaju Omerbašićeva zaposlenja mogla biti riječ i o nepotizmu, jer ravnatelj SOA-e Karamarko zet je Osmana Muftića, bliskoga prijatelja zagrebačkog muftije


ZAGREB -Sigurnosno-obavještajna agencija pod vodstvom Tomislava Karamarka u svoje je redove nedavno primila Tarika Omerbašića, sina zagrebačkog muftije Ševka Omerbašića. Iako je ravnatelj »službe« Karamarko od svog imenovanja naovamo u nekoliko navrata najavljivao da će kadrove sve češće tražiti raspisivanjem javnog natječaja, mladi je Omerbašić na rad u »službi« angažiran, za SOA-u uobičajeno, bez natječajne procedure. Riječ je o srednje stručnom kadru i apsolventu Fakulteta političkih znanosti.
Na naš upit o novoj akviziciji SOA-e, službenim smo odgovorom informirani da »služba« zbog zakonskih prepreka nije u mogućnosti davati podatke je li određena osoba njezin zaposlenik.

- Kad bi ova agencija za određenu osobu dala odgovor da nije njezin zaposlenik, nametao bi se zaključak da pojedina osoba za koju nije dala odgovor – jest zaposlenik. Omogućavanje takvog zaključivanja dovelo bi do mogućnosti da neovlašteni subjekti prikupljaju podatke o sastavu, brojnosti i razmještaju naših djelatnika, a takvo prikupljanje tih podataka upućivalo bi na osnovanu sumnju na određena kaznena djela u svezi s odavanjem državne tajne, stoji u odgovoru »službe«, uz napomene da SOA može primati zaposlenike bez natječaja, uključujući i one sa srednjom stručnom spremom.

Iz neslužbenih izvora unutar Agencije pak dobili smo potvrdu da je sin zagrebačkog muftije Omerbašića nedavno zaposlen, također uz uvjeravanja da je Tarik raspoređen na poslove za koje ne trebaju visoke kvalifikacije. S obzirom na dobre veze ravnatelja »službe« s istaknutim članovima Islamske zajednice, postoje, međutim, ozbiljne indicije da bi u slučaju Omerbašićeva zaposlenja mogla biti riječ i o nepotizmu. Ravnatelj SOA-e Karamarko, naime, zet je Osmana Muftića, prvoga hrvatskog ministra znanosti i tehnologije, svojedobno hrvatskog veleposlanika u Iranu te bliskog prijatelja zagrebačkog muftije Ševka Omerbašića.

Ladislav Tomičić, Novi list, 16.4.2007.

Karamarko je u prisnim odnosima s Islamskom zajednicom u Hrvatskoj. Punac mu je ugledni član te zajednice, Osman Muftić, koji je jedno vrijeme bio i Tuđmanov ministar. Kako smo izviješteni u jednom od nedavnih brojeva Hrvatskog lista Tomislav Karamarko je osobno potpisao potvrdu POA-e da Ševko Omerbašić, predsjednika Mešihata Islamske zajednice u RH, nije bio suradnik UDBA-e, te ga pozvao da se dođe informirati što je UDBA sve o njemu prikupila. Ako se Karamarko u odgovoru Omerbašiću nije rukovodio odnosom spram punca, onda sam ja Damir Kajin.

45lines.info, 22. lipnja 2006.

----- Original Message -----
From: Drago Pilsel
To: Zeljko Peratovic
Sent: Sunday, April 15, 2007 4:55 PM
Subject: Re: Cicak , tajni sastanak sa Šorošom


Zeljko:

Radi se krivotvorini. Ja to nisam pisao. Odnosno, uzeti su neki manji djelovi moga izvornoga dokumenta. Nije bio nikakav tajni sastanak nego dogovoreni susret delegacije HHO koju sam predvodio kao potpredsjednik. Soros nije zelio uopce susret s Cickom tako da Cicka na tom sastanku nije bilo. Pitaj Dafinku (Večerinu, op. ž.p.).

Glavni cilj sastanka je bilo obrazloziti veliko povecanje koje smo trazili od njega za financiranja aktivnosti nakon Oluje (Centre, istrage, etc). Do tada nam je davao nekih 200.000 a trazili smo milijun dolara godisnje, sto je uz manje observacije, prihvatio.

Na Plenarnoj sjednici (pitaj .......) je odluceno da ja vodim delegaciju kao drugi covjek HHO-a jer se Cicak bio popeo Sorosu na glavu petljancijama u Otvorenom drustvu. Dobro se sjecam Banceve opaske: 'Zvonac, Soros ne zeli se susresti s tobom'. Tada su Cicak i pokojna Karmen Basic bili u teskoj zavadi. A vec je bio poceo i sukob sa Slobodanom Budakom zbog ljubomore IZC (Ivana Zvonimira Čička, op. ž.p.) oko rada Pravnog centra.

Moj potpis je uzet iz drugog dokumenta. Istina je da su Sorosa boljela ledja i da sam zbog toga ja vukao njegov kofer do auta jer je nakon sastanka odlazio na Pleso. Taj sastanak dobro pamtim i u arhivi imam originalni zapisnik onoga sto smo si rekli.

...

Pozdrav.

Drago

Čičak besramno konfabulira i uporno me pokušava povezati s njegovim pulenom i štićenikom Franjom Totom, špijunom SIS-a. Kad sam ja prije dvije godine ustvrdio da Franjo Tot, useljenjem u srpsku kuću, nanosi štetu HHO-u, Čičak je napisao panegirik tom istom Totu proglasivši me zlonamjernim.

Vjekoslav Magaš, počasni član HHO-a, Vjesnik, 29. kolovoza 2000.

Marin TOMULIĆ
Francuska


AKCIJA «SPALJENA ZEMLJA»

Umjesto da dijeli sa svima nama zadovoljstvo što je dokazano i utvrđeno da odvjetnik hrvatskog generala Ante GOTOVINE, Greg KEHOE, nije u sukobu interesa, te da hrvatski generali i Hrvatska država, zahvaljujući Gotovinovom odvjetničkom timu, imaju napokon velike šanse dokazati pravu istinu o akciji Oluja i Domovinskom ratu pred Haaškim sudom, Ivan Zvonimir ČIČAK produbljuje sukob s Haaškim tužiteljstvom i objavljuje u „Jutarnjem listu“ zabranjene interne Haaške dokumente koji zapravo i potvrđuju ne postojanje sukoba interesa.

Bijes odbačenog denuncijanta, nekadašnjeg suradnika KOS-a i UDBE Ivana Zvonimira ČIČKA, je razumljiv. Nakon Njemačke i Francuske sada i Međunarodni kazneni sud u Haagu odustaje od suradnje s njegovim nalogodavcima Josipom PERKOVIĆEM i Stjepanom MESIĆEM.

Upravo zahvaljujući američkom odvjetničkom timu Ante GOTOVINE, Haaški sud je došao do dokumenata koji ne samo da dokazuju nevinost generala GOTOVINE već i postojanje u to vrijeme paralelne zapovjedne strukture, koja je, pod kontrolom Josipa PERKOVIĆA, bez znanja i mimo legalnih vlasti na oslobođeno područje nakon vojno redarstvene akcije OLUJA uputila paravojne grupe kojih je cilj bio likvidacija civilnog hrvatskog pučanstva srpske nacionalnosti, uništavanje kuća i imovine te pljačka.
Ivan JARNJAK, ministar unutrašnjih poslova 1995. godine, te Mate LAUŠIĆ zapovjednik vojne policije, pod čijom su nadležnosti, sukladno odluci Vlade Republike Hrvatske, bila oslobođena područja nakon akcije OLUJA, u dogovoru s Josipom PERKOVIĆEM propuštali su paravojne grupe znajući koji im je bio zadatak!

Josip PERKOVIĆ, Vladimir ŠEKS i Stjepan MESIĆ, čelnici i suradnici UDBE, samo su vrh sante leda te tajne organizacije koje je cilj bio spriječavanje raspada Jugoslavije a kasnije diskreditacijom suverene Republike Hrvatske i takozvanom „individualizacijom krivnje“ ponovo je uključiti u neke balkanske integracije.

Dok su Stjepan MESIĆ i Vladimir ŠEKS, u cilju zastrašivanja hrvatskih građana srpske nacionalnosti, pjevali po svijetu ustaške pjesme, Josip PERKOVIĆ je u Hrvatskoj i BiH organizirao zločine protiv srpskog odnosno muslimanskog civilnog pučanstva. Cilj je bio dokazati da je Hrvatski narod bio i ostao zločinački, da ne zavrijeđuje svoju državu te da predstavlja prijetnju stabilnosti i sigurnosti Europe!!

Danas su u Republici Hrvatskoj ti zločinci, izdajice, krivokletnici i krivotvoritelji dokumenata na vlasti. U večinu parlamentarnih stranaka ubacili su svoje ljude.
U obrani ugroženog suvereniteta sva su sredstva legitimna ali su lustracija, kažnjavanje zločinaca i demokratski izbori pod patronatom međunarodne zajednice jedini način da hrvatski građani dokažu da zavrijeđuju suverenu Republiku Hrvatsku.


U Parizu 14. travnja 2007. Marin TOMULIĆ

REPUBLIKA HRVATSKA
Ministarstvo pravosuđa
Ministrici Ani Lovrin
10000 ZAGREB

Neuenhof u CH, 4. travnja 2007.
Naš znak HUKOK-101-od 4.4.2007.

Poštovana i uvažena ministrice,
ovime Vam šaljem

ZAHTJEV ZA RAZRJEŠENJE PREDSJEDNIKA OPĆINSKOG SUDA U ZAGREBU
Mirka Klinžića u vezi njegovog Rješenja Su –916 /07 od 21. ožujka 2007.g. na temelju
Zakona o sudovima članak 114 stavak 3. i 4.

Kazneni predmet Općinski sud u Zagrebu posl. broj K-216/05 radi Klevete (članak u Novom listu od 12.srpnja 2005.) prema KZRH čl. 200 st. 1 i 2.
Tužitelj Hrvoje Šarinić (HŠ) zastupan po odvjetniku Miroslavu Šeparoviću (MŠ)
Okrivljenik Radovan Smokvina (RS) zastupan po odvjetniku Damiru Uroiću (DU)
sudac Općinskog suda u Zagrebu Zorislav Kaleb (ZK).
Rješenje br. 9Su-916/07 od 21. ožujka 2007.g. od Predsjednika Općinskog suda u Zagrebu
u vezi izuzeća suca Zorislava Kaleba kojim se odbija zahtjev kao neosnovan za izuzeće suca.

Zahtjev je itekako osnovan te se traži od Ministrice pravosuđa da pokrene postupak za momentalno razrješenje predsjednika Općinskog suda u Zagrebu Mirka Klinžića (MK) prema niže napisanom obrazloženju u 11 točaka.

OBRAZLOŽENJE

Na ročištu 14. ožujka 2007. prije otvaranja glavne rasprave odvjetnik okrivljenoga Radovana Smokvine zatražio je izuzeće suca Zorislava Kaleba u gore navedenom kaznenom predmetu K216/05. Na ročištu održanom 11.12.2006. bilo je strankama zakazano novo ročište za 13.2.2007. koje je «Nalogom» suca od 19.1.2007. odgođeno zbog spriječenosti suca i zakazan je novi termin za 14.3.2007. na koji okrivljenik nije mogao doći zbog već drugih obaveza, ali prihvaća bilo koji novi termin i to prije ili poslije 14.3.2007.
Slijedi nakon «Naloga» suca od 19.1.2007. koji je primljen 24.1.2007.u Zagrebu:
1. Poslao sam dva dopisa za novi termin i to na vrijeme i na tri različite pravosudne institucije:
a) 24.1.2007.Sucu Općinskog suda Zorislavu Kalebu šaljem prvi dopis u kojem tražim odgodu tog novog termina određen po Nalogu ZK zbog zimskog odmora i rezerviranog hotela u Švicarskoj na skijalištu Samnaunu.
b) kad na dopis pod a) nije bilo nikakvog odgovora poslan je drugi dopis 2.3.2007. na predsjednika Općinskog suda u Zagrebu Mirka Klinžića i Ministarstvu pravosuđa Ministrici Ani Lovrin isti dopisi poslani su i faxom.
c) Odgovor na poslane dopise od 24.1.2007 i od 2.3.2007. je napisan 7.3.2007. na Općinskom sudu u Zagrebu od suca ZK, a stigao je u Zagreb 12.3.2007. Dakle punih 6 dana putuje dopis iz Zagreba u Zagreb i to u 21. stoljeću i u doba nano tehnologije i komunikacija. Sudac ZK dobro zna da ja stalno živim i radim u Švicarskoj i to već pune 41. godine, a od 10.3.2007 već sam na zimskom odmoru, tako da taj dopis napisan 7.3.2007. od ZK stiže meni tek 17.3.2007.

2. Na poslane dopise pod 1. nisam primio niti jedan odgovor na vrijeme. Zašto? Jer je to možda u skladu po nekim meni nepoznatim hrvatskim državotvornim pravosudnim etičkom standardima? U dopisu od ZK koji je primljen u Zagrebu dva dana prije rasprave točno 12.3.2007. sudac Zorislav Kaleb navodi citiram: »S obzirom da se glavna rasprava može održati i nastaviti u vašoj odsutnosti temeljem čl.441 st. 3 ZKP-a, pošto ste se očitovali o krivnji, iznijeli obranu (šutnjom), a pritom ste upozoreni u smislu čl.438 st.2 ZKP-a, sud ne smatra potrebnim odgađati glavnu raspravu zbog vašeg zimskog odmora».
Na ročištu održanom 11.12.2006.na Općinskom sudu u Zagrebu iznesao sam obranu, ali nipošto nikakvom šutnjom, naprotiv, već sam na tom ročištu potpuno jasno i nedvojbeno odbacio tužbeni zahtjev te pročitao i objasnio obranu i odgovorio na sva postavljena pitanja suca i privatnog tužitelja i njegovog pomoćnika. Moja obrana nedvojbeno glasi da je sve što je napisano u novinama potpuna istina i to žalosna i gorka istina i da su jahte, ville i automobili plaćeni krvlju hrvatskih branitelja i da je dio opljačkanog novac s tog povjereničkog računa u Villachu prisvojio između ostalih upravo i gospodin Hrvoje Šarinić, jer do danas nije obznanio izvješće, a morao je, a niti se zna porijeklo njegovog novca za koji nije plaćen porez u RH. Radi se o djeliću ratnog profiterstva koje besperspektivno štiti hrvatsko pravosuđe. Na tom ročištu je bila prisutna i javnost (gospodin dr. Branimir Molak i gospodin dr. Tomislav Dragun) koji moje izlaganje mogu potvrditi. Izgleda da sudac ne posjeduje zapisnik s ročišta, ili je zapisnik falsificiran, jer navodi suca ZK u dopisu od 7.3.2007. poput zaključka da se (RS) branio šutnjom nisu istiniti, zato se dopis napisan od suca Općinskog suda iz Zagreba Zorislava Kaleba od 7.ožujka 2007. treba ispraviti jer sadrži neprihvatljive laži.

3. Koji je pravi razlog da sudac meni ne vjeruje, da odlazim na rezervirani zimski odmor koji je planiran daleko prije od dobivenog «Naloga» suca (ZK) za promjenu ročišta i to zbog navodno neke nepostojeće putničke agencije, a sudac (ZK) niti ne javlja da mu nedostaje neka potvrda neke nepostojeće agencije, ali s druge strane on neograničeno vjeruje povjereniku tužitelja odvjetniku (MŠ) koji ponovo zahtjeva odgodu ročišta i to prvi put po drugi put i sudac bezuvjetno mijenja datum onako kako (MŠ) odgovara kao da je to samo po sebi razumljivo bez da pita i drugu stranu u postupku, naravno, da to nije samo po sebi razumljivo i zato je sudac u «Nalogu» od 19 siječnja 2007. napisao odgađa se zbog spriječenosti suca, ali sudac (ZK) nije bio spriječen. Sučeva tobožnja omaška da umjesto istine i to zbog ponove spriječenosti odvjetnika Miroslava Šeparovića on (ZK) napiše zbog spriječenosti suca, a to nije omaška, već običajni standardni dogovor s povjerenikom tužitelja odvjetnikom M. Šeparovićem i to samo zato da bi sve izgledalo uvjerljivije onda neka ovaj puta odgoda bude zbog spriječenosti suca (ZK), ali gospoda su se malo prevarili, jer na dan 13. veljače 2007. kada je navodno sudac Zorislav Kaleb trebao biti spriječen on naravno nije bio spriječen, već je normalno radio i imao stranke i standardna ročišta i to: u 9.00 h KO-3098/04 Sarga; u 10.00 h KO-2247/04 Lucić; u 11.30 h KO-444/04 Vobozil; u 12.45 h KO-3112/05 Krtinić.

4. Rezervacija hotela u Švicarskoj se obavlja direktno telefonom ili mailom. Tako rade svi Švicarci pa i ja i tu nema nikakva agencija koje posreduju, a ono što postoji je samo delcredere između gosta i hotela, a ako se slučajno desi da gost ne dođe ili odgodi putovanje onda se plaća hotelu naknada od nekih 20% ukupne cijene što se smatra kao akontacija koja se gubi u slučaju ne dolaska.

5. Da me netko pod točkom 1. obavijestio da pošaljem neku rezervaciju to bi učinio, ali nitko iz suda nije ništa tražio, a niti odgovorio, a morao je i to po zakonu, a vremena je bilo više nego dovoljno (Hotel Nevada u Samnaunu CH od 10.3. do 17.3.2007 ). Ali ako gospodin sudac meni ne vjeruje, a zašto bi ja njemu vjerovao za tobože neku njegovu omašku, kad ta njegova omaška ima glavu i rep kao i gore napisan i obrazložen smisao i opravdanje.

6. U dopisu od 7.3.2007. sudac (ZK) doslovno piše citiram:»U slučaju ne prihvaćanja zahtjeva za odgodom sud posebno ne izvještava stranke, te zbog toga nismo ni odgovorili na vaš zahtjev». Ova rečenica napisana od suca Općinskog suda u Zagrebu Zorislava Kaleba je izvan domene zdravog razuma i protivi se s poštivanjem temeljnih ljudskih prava kao čak i danas još važećih zakona u RH. Upravo Članak 71 ZKP-a stavak 3 govori suprotno i to: «Sud će podnositelja podneska koji je nerazumljiv ili ne sadrži sve što je potrebno da bi se na temelju njega moglo postupati pozvati da se podnesak ispravi, odnosno dopuni, a ako on to ne učini u propisanom roku, sud će podnesak odbaciti». Izgleda da sucu (ZK) taj zakon nije poznat, a ta ista primjedba važi isto i za predmetnog Predsjednika Općinskog suda u Zagrebu Mirka Klinžića za kojega se traži momentalno razrješenje upravo i zbog nestručnosti, jer u Rješenju Su-916/07 od 21.3.2007. uopće ne spominje čl. 71 ZKP-a, a morao bi.

7. Sudac piše da ne odgovara na dopise koje on odnosno sud ne prihvaća, ali ipak je odgovorio naravno prekasno, ali zašto je ipak odgovorio? Na prvom ročištu 6.rujna 2006. koje je odgođeno na zahtjev zastupnika tužitelja Miroslava Šeparovića, a o toj odgodi sudac ZK izvijestio je tužitelja (HŠ) i njegovog zastupnika (MŠ) zato nisu došli na ročište, ali nije o toj odgodi obavijestio okrivljenika, zašto nije? Gospodin sudac (ZK) i tužitelji (HŠ) i (MŠ) su vjerojatno računali da se možda okrivljenik neće pojaviti na sudu i tako iz toga izvući neke prednosti.

8. Na stranici 2 st. 2 predmetnog Rješenja 9 Su-916/07od 21.3.2007. Predsjednik Općinskog suda u Zagrebu Mirko Klinžić mora ispraviti tekst…desila se sitna omaška »…odgodio zakazanu raspravu za dan 14. ožujka 2007. (treba stajati 13.veljače 2007.)».

9. Potpuno je promašena i netočna izjava Predsjednika Općinskog suda u Zagrebu Mirka Klinžića da okrivljenik Radovan Smokvina usmjerava odugovlačenje predmetnog postupka, a činjenice potvrđuju upravo suprotno, jer nedolaženjem tužitelja već na prvu raspravu 6. rujana 2006. te i ne obavješćivanjem okrivljenika da će se ta rasprava odgoditi, a vremena je bilo više nego dovoljno te onda slijedi druga odgoda ročišta na dan 14. ožujka 2007. umjesto 13. veljače 2007. koju opet odgađa zastupnik tužitelja odvjetnik Miroslav Šeparović ne može se ničim pravdati, već to samo potvrđuje bahatost suca Općinskog suda u Zagrebu (ZK) kao i Predsjednika Općinskog suda u Zagrebu (MK) kojemu nedostaje elementarna logika, jer svi elementi odugovlačenja postupka dolaze upravo od strane tužiteljevog zastupnika odvjetnika Miroslava Šeparovića, zahvaljujući pristranosti suca ZK i dodatnoj podršci Predsjednika Općinskog suda. Takav čin suca (ZK) i odvjetnika (MŠ) se u civiliziranim društvima «nagrađuje» trenutnom suspenzijom i to upravo zato i samo zato da se spriječi i ne ponovi takva zloupotreba suda. Upravo zato za očekivati je da u Rješenju Predsjednika Općinskog suda u Zagrebu osudi taj čin, ali nije.

10. Održati raspravu bez okrivljenika u ovom vrlo osjetljivom slučaju (ovdje se radi o pljački iseljeničkog novca namijenjen odbrani RH u banci u Villachu koji je važan za sve građane RH koji osuđuju ratno profiterstvo), svakako odgovara tužitelju (protiv tužitelja Hrvoja Šarinića se vodi i drugi postupak na Općinskom sudu u Zagrebu posl. br. LVI-P2384/04), jer na taj način tužitelj Hrvoje Šarinić nije dužan odgovoriti na vrlo delikatna i neugodna pitanja koje bi mu postavljao okrivljenik (RS) kao npr.: «Otkud Vam novac za jahte, vile, stanove, automobile i drugu imovinu koju ste stekli u kratko vrijeme nakon rata i da li ste platili porez»? Ili kako to da ste uplatu za kupljeni stan u Voloskom od pola milijuna DEM izvršili u banci u Trstu (Unocredito) a novac je uplaćen iz Austrije itd. i na sva ta i niz drugih pitanja pred sudom tužitelj gospodin Hrvoje Šarinić ne bi trebao odgovoriti pred sudom kad bi se elegantno okrivljenika Radovana Smokvinu isključilo s ročišta i glavne rasprave, jer navodno bio je sam kriv što nije došao na to ročište budući da mu je važnije skijanje od suda i pravorijeka.

11. Ako se samo pogledaju Međunarodna načela o neovisnosti i odgovornosti sudaca onda je tamo debelim slovima napisano
SUCI SE MORAJU PONAŠATI U SKLADU S ETIČKIM STANDARDINMA. ZA NEPOŠTIVANJE ISTIH SUCI ODGOVARAJU.
AKO SUDAC JEDNOM LAŽE ON UVIJEK LAŽE!!
Očekuje se od Predsjednika Općinskog suda da radi na unaprjeđenju pravosuđa, a to se čini da se disciplinski kažnjava sve suce koji se ne ponašaju prema etičkim standardima ili nisu stručni, a (MK) ih naprotiv oslobađa odgovornosti i time ohrabruje da time i dalje čine isto, jer isti čine uvijek isto. Iz gore navedenih razloga tražim razrješenje Predsjednika Općinskog suda u Zagrebu Mirka Klinžića, jer njegove odluke i rješenja nisu u skladu s temeljnim načelima struke.

ZAKLJUČAK I ZAVRŠNA RIJEČ

Sudac Zorislav Kaleb je u ovom predmetu je nesporno pristran, ali ne samo pristran već i nestručan (zaboravlja čl.71 ZKP-a), a i laže.
Trenutna situacija za (vrlo «uspješnog» odvjetnika (MŠ) kao zastupnika tužitelja (HŠ) na Općinskom sudu u Zagrebu) gospodina Miroslava Šeparovića nije baš prosperitetna, jer kako trenutno stvari stoje u Haagu (upravo zbog Haaga su odgođena sva ročišta) on (MŠ) se u Haagu tretira kao odvjetnik, svjedok ili zločinac, a isto tako ga se treba tretirati i u ovom predmetu koji se odvija na Općinskom sudu u Zagrebu, budući da je Haaški sud priznati hrvatski sud po Ustavu RH. Gospodin Miroslav Šeparović je bio ministar pravosuđa RH i kako on sam tvrdi da je znao za torbarenje (ročište 11.12.06.) i za novce u Villachu, ali kao Ministar pravosuđa nije ništa poduzeo kao da se «torbarenje» vodilo po zakonu.

Nije to prvi puta da se suci hrvatskog državotvornog pravosuđa dogovaraju s prijateljima odvjetnicima i da se međusobno dobro razumiju i pomažu, a to čine čak i transparentnije ili jasnije vidljivo tako npr. slučaj kojeg sam doživio na Općinskom sudu u Rijeci na raspravi predmeta K-109/99 kada se sutkinja Mladenke Paro Rudić na samoj raspravi javno i vidljivo dogovara s odvjetnicima Tomislav Sabljar i Saša Jelušić na štetu tužitelja (RS), a taj dogovor je objelodanjen i poslan Predsjednici Općinskog suda u Rijeci Gordani Kosić, DSV-u u Zagrebu kao i Ministarstvu pravosuđa, ali bez ikakve reakcije i odgovora na poslane dopise, dakle zaključak je jasan da su standardi hrvatskog državotvornog pravosuđa čvrsto utemeljeni na principu dogovora i šutnje. Ali pitanje je do kada? Jer to su svakim danom strašniji očajnički pothvati bez ikakve perspektive.

Stoga Radovan Smokvina na osnovu obrazloženja u 11 točaka i završne riječi traži od Ministarstva pravosuđa da temeljom Zakona o sudovima čl.114 st.3. i 4. pokrene postupak razrješenja i predlaže trenutno razrješenje Predsjednika Općinskog suda u Zagrebu gospodina Mirka Klinžića s te dužnosti, jer to je zasigurno u interesu općeg dobra.

S poštovanjem


Radovan Smokvina

Prilog: Rješenje Predsjednika Općinskog suda u Zagrebu Su-916/07 od 21.3.2007.; Dopis suca Zorislava Kaleba od 7.3.2007.; Dopis od 24.1.2007. i 2.3.2007.

...Novinarka Jasna Babić naziva me mračnim likom zato što smo ju obrađivali i naveli da javno prizna kako se 1993. u Beogradu sastala s članovima srpske terorističko-obavještajne skupine Labrador...

* Što je u vašem obavještajno-sigurnosnom iskustvu bilo najfascinantnije, a što vas je najviše razočaralo?

- Najveća ushićenja koja smo doživjeli još će dugo ostati u nama koji smo to radili. Za javnost mogu jedino reći da je jedan od većih uspjeha privođenje famoznoga Radenka Radojčića ruci pravde. Isporučili smo ga hrvatskom pravosuđu i time na neki način definirali Labrodor. To je bila jedna od najvećih operacija koja je dokazala da je Hrvatska u SZUP-u imala službu koja je riješila situaciju koju bi riješila svaka ozbiljna država sa svojim ozbiljnim službama...

Smiljan Reljić u interviewu Ivici Marijačiću, Hrvatski list, 12. travnja 2007.

...U Beogradu se te godine Radojčić susreo i s hrvatskom novinarkom Jasnom Babić iz Zagreba. Za nju kaže da je poznaje još iz Zagreba. Nakon što je Radojčić 1993. godine izišao iz beogradskog zatvora, Jasna Babić mu je ostavila poruku da se nađu. Kaže da je bio dosta mučan dijalog između njih dvoje, a ona je izrazila želju da upozna Ivana Sabolovića s obzirom da se u svojim napisima bavila grupom 'Labrador'. Radojčić joj je omogućio kontakt. Posredstvom nje, poslao je pismenu poruku svojoj obitelji u Zagreb, a ona mu je, kaže, dala mogućnost kontakta s jednim njezinim pouzdanim čovjekom, a to je Luka Kurelić, novinar. Radojčić je čak izdiktirao broj njegova telefona u Ljubljani 061 315 428...

I dok su visoki oficiri vojne sigurnosti JNA bili preokupirani idejom reintegracije bivše Jugoslavije, Radenko Radojčić je, kako je kazao, primarno bio zainteresiran napustiti Srbiju i Beograd jer nakon optužaba da je radio na državnom udaru zajedno s 'nepodobnim' oficirima, nakon što je brutalno premlaćivan, hapšen i zatvoren, nakon što mu je suđeno i što je oslobođen, posve razočaran htio je dalje, brinuti o samome sebi i svojoj obitelji. Dobio je na neki način privolu oficira s kojima je surađivao da ode na zapad, ali da se javi i bude u kontaktu, no to u to vrijeme nije bilo lako izvesti. Bio je,u kontaktu s Mustafom Čandićem, majorom KOG-a, s kojim je radio u 'Operi', kojega su prebili policajci MUP-a Srbije i koji je s obitelji napustio tu zemlju, otputovao u Italiju, a zatim u Sloveniju, nakon što je prodao u Beogradu stan za 80.000 njemačkih maraka...

Uglavnom, Radojčićev prijatelj Čandić, zahvaljujući vezama sa slovenskom obavještajnom službom, uspijeva srediti da se Radojčić preko Makedonije prebaci u Sloveniju. Spomenuti Lađo Graber, naime, bio je uključen i u rad UNHCR-a, u bazi u Makedoniji, preciznije u Skopju. Posredstvom Mirka Atanasovskog, šefa vojne službe sigurnosti u Makedoniji, napravljena je za Radojčića nova osobna karta na ime Milovan Krstik, pa je tako iz Srbije prešao u Makedoniju, a nakon potankog ispitivanja u Skopju, zrakoplovom se domogao Slovenije i to 18. kolovoza 1993. godine gdje su ga dočekali Mustafa Čandić i Tone Peinkihar...

No, unatoč tome što je Radojčić, kako kaže, posredstvom Jelice Čulafić, predao dio mikrofilmirane dokumentacije slovenskoj službi sigurnosti VOMO, a koja je tražila i ostatak, nisu mu riješili statusna pitanja. Nisu mu dali putovnicu, stan, posao... Zbog svega toga je Radenko Radojčić bio ogorčen i odlučio napustiti Sloveniju. To je 1994. godine i učinio, došao u Zagreb i dragovoljno hrvatskim službenicima SZUP-a ispričao sve što zna. Radojčić i danas navodno živi u Hrvatskoj kao lojalan građanin, čovjek pokopanih političkih iluzija, s priznanjem vlastitih zabluda ni ne pokušava biti u javnosti.

Ivica Marijačić, Hrvatski list, 13. travnja 2006.

Zanimljivo je da se Radenku Radojčiću i Slavku Malobabiću, kojima je suđenje u Hrvatskoj za organizaciju »Labradora« započelo 1994., u proljeće 1992. sudilo u Beogradu, također zbog djela koje su počinili kao pripadnici »Labradora« i »Opere«. Srbijanski je tisak tada krenuo u obračun s »Labradorom« i »Operom«, zaključujući da su te operacije zapravo »kukavičja jaja« generala Antona Tusa kojima je trebalo kompromitirati JNA.

U jeku tih rasprava, u Beogradu je u svibnju 1992. smijenjen general Aleksandar Vasiljević, glavni šef KOS-a. On je krajem osamdesetih započeo ostvarivati plan »Proboj« prema kojem se JNA srbizirala, a Srbi u Hrvatskoj i BiH počeli naoružavati iz skladišta savezne vojske. Vasiljević je nakon smjenjivanja čak neko vrijeme proveo u zatvoru.

Nezavisni su analitičari tada procijenili da je Milošević smijenio Vasiljevića nakon posla obavljenog u Hrvatskoj, bojeći se da bi mu, svojom snažnom mrežom u vojsci, mogao zasmetati u provođenju ratnih planova u Bosni.


Željko Peratović, Vjesnik, Srijeda, 13. studenog 2002.

...Glavni urednik Slobodne Dalmacije Mladen Pleše nije imao nikakav osobni razlog da to ne objavi (interview sa S.M. op. ž.p.), čak je njegova supruga, dok sam bio ravnatelj , radila kod mene (SZUP, op. ž.p.) i zbog toga što joj je muž radio u novinama koje su nas često imale na zubu (Nacional, op. ž.p.), nije joj pala ni dlaka s glave...

* Što je stvarni razlog vašega odlaska iz MUP-a?
- Godine 1996., u studenome, napravili smo analizu stanja u hrvatskome gospodarstvu s utjecajem HDZ-a, odnosno s HDZ-ovim malverzacijama. U toj analizi na nekoliko mjesta mi navodimo Ivića Pašalića kao problem. Tada Tuđman, već bolestan i pri kraj snaga, taj materijal daje Pašaliću i to je bio razlog odlaska jer su određene strukture shvatile da SZUP zna neke stvari koje su se dogodile. Tada Pašalić, znajući daja imam dobar rejting kod Tuđmana, dolazi s pričom da je Heni Erceg iz Ferala moja ljubavnica i da na taj način dolazi do podataka o Tuđmanu. Moj kraj je bio neminovan.

Smiljan Reljić u interviewu Ivici Marijačiću, Hrvatski list, 12. travnja 2007.

Cicak ne shvaca da taj incident je oslobadjajuceg karaktera za Gotovinu. Iz ovog incidenta se jasno vidi tko je imao vlast na oslobodjenom teritoriju, jer ako je jedan obicni policajac mogao zaustaviti Gotovinu, onda zasto nisu policajci pod Jarnjakovom komandom zaustavljali pljackase koji su nosili vojnu odoru? Cicak ne stiti Gotovinu sa neobjavljivanjem dokumenta, nego stiti Jarnjaka. by Cickolina 05.04.2007. (00:15) - #


Jarnjak može kokodakati koliko hoće, ali kad isplivaju dokumenti iz Bosne, npr. ''OA'' SITO, ili ''LJETO 95'' koje idu potpuno Anti u prilog? Nekomu će omča biti zategnuta oko vrata.!!
Što bi Ante čuvao državne interese, kad ga je ta ista država locirala i poslala u Haag, ili što bi je čuvali branitelji koji su namagarčeni i prevareni od te iste države?
Ante nije vodio privatni rat, a Bogami nitko ni od nas, a sad smo na nišanu domaćih izdajnika i međunarodne EUtanazije.
Vlast, odnosno pojedinci, koji su mutavi, gluhonijemi a uz to i bahati, doveli su Hrvatsku do kolapsa.
p.s.
@ Kunem se, da ja nisam slao ljude iz MUP-a i SZUP-a u Bosnu @ ali zato znamo tko je, a i sito im je bilo šuplje pa se zagubilo dokumenata @@@@ by Muderiss, 05.04.2007. (10:14) - #


Tocno tako - Grupa koja u MUP-u "prikuplja" dokumente kao za pomoci Markacu i drugima ustvari pomaze Jarnjaku, da nesto po Jarnjaka kompromitirajuce ne iscuri, a ne generalima ! A ova biljeska iz veljace 2003. godine pokazuje i dokazuje svu bijedu politike i bijedne jadnike iz MUP-a ! Takvima se ne bi smjelo dopustiti da hodaju ulicom u kojoj policija ima svoje prostorije, a ne gurati ih po izbornim listama i to kao nositelje kao ovoga mandrila Ostojica koordinatora suradnje sa Britancima (odvratno, sramotno, ljigavo, izdajnicko.....), a i ovu bijednu nepismenu policijsku seljacinu od Cestara drzati na mjestu nacelnika krim.policije u Puli ! by Rengen, 07.04.2007. (15:51) - #


Rengen -- Odlična percepcija

Jarnjaku se tresu gaće i bavi se podvalama, umijesto da je ''dilere'' onemogućio u zločinu nad braniteljima. Duboko sam uvjeren da ima njegovih ''prstiju'' i među onima koji će svjedočiti ''u korist'' Gotovine.
Vjerujem da će Gotovinu pritiskati za Mrkonjić, nad kojim Ante nema nikakvu odgovornost, a to je vrlo lako dokazivo.
Nije slučajno Jarnjakova medijska prozivka, došla baš u ovaj trenutak :)
Ivan Jarnjak ne vjeruje da je Gotovina njega prozvao kao odgovornog. - Ne vjerujem da će general Gotovina dopustiti da se optužuju njegovi suborci - rekao je glavni tajnik HDZ-a i ministar unutranjih poslova za vrijeme operacije Oluja.
Nije Jarnjak sam osmislio ovakvu obranu, imao je pomoć, dakako od nepismenih seljačina kao što je i on sam. by comment, 09.04.2007. (21:45) - #

Peratovićeva vrapčanska bojna

Zašto Kuljiš piše “Kružila je šala da samo Pilaševa (Mladena Plešea, glavnog urednika Slobodne Dalmacije op. ž.p.) mama ne radi za Udbu, nego za udbaše. Jer im kuha i sprema…” pročitajte u nastavku, ako ovaj tekst tražite po arhivama nećete ga naći, Udba se pobrinula da nestane…

Bez cenzure, March 31st, 2007

Povremeno navratim na 45lines, znatizeljno, jer mi je prijatelj rekao da ga uredjuje psihicki bolesnik i paranoik. Naravno da se to odmah i vidi - mistifikacija i opsjednuce "tajnim sluzbama",teorije zavjere,mracne sile itd itd. Nevjerojatan, psihotican poriv za crno-bijele podjele i definicije situacije. Mi smo pozitivni a ovi o kojima pisemo - sve ono drugo. Ocjene situacija i ljudi (koje zapravo i ne poznaje) pausalne a presude drasticne. Nazalost vecina komentatora koji se ukljucuju su, ocito, vrlo slicnog zdravstvenog stanja kao notorni Peratovic. Ako je blog dio kolektivne terapije, human odnos prema pacijentima nalaze strpljenje i razumijevanje. Medjutim problem je sto postoje i zrtve ove terapije - a to su mnogi normalni i cestiti ljudi kojima se bave zvjezdoznanci na sebi svojstven nacin. I vidi cuda - iza svih tih tvrdnji, pacijenti nikako da stave svoj potpis. Pa i niste tako bolesni...

(felix, 45 lines, 07.04.2007. 01:01)

Svaka čast za dokumete koje si objavio, pa im se dežurni udbaš felix odmah javio, jer ga srce štrecnilo :)


Muderiss, 45 lines, 07.04.2007. (08:18)

Koliko je meni poznato od izvora bliskih nekadašnjem specijalnom timu Ranka Ostojića koji se bavio otkrivanjem boravišta Ante Gotovine, dokument koji spominje Čičak trebao bi sadržavati opis Gotovininog brutalnog fizičkog nasrtaja na šibenske policajce koji su ga legalno zaustavili na cesti nakon Oluje.

U interesu istine o Domovinskom ratu, pozivam Ivana Zvonimira Čička da objavi nevedeni dokument. Navodno brutalno premlaćivanje šibenskih policajaca nemože naštetiti Gotovini na sudu u Haagu, a domaća publika ima pravo znati za sve sumnje koje se vežu uz njihova idola.


45 lines, 04.04.2007.

Gotovinino sadašnje ponašanje utapanja Markača i Čermaka samo je kontinuitet njegova životnog avanturističkog puta od Legije stranaca preko francuskih zatvora do njegova držanja u Hrvatskoj u vrijeme Oluje. To se konačno vidi iz činjenice da je Gotovina, kada su ga nakon Oluje na jednom check-pointu zaustavili pripadnici hrvatskog MUP-a, izišao iz automobila i prebio policajce zato što su se uopće usudili zaustaviti automobil u kojem se on vozio. O toj njegovoj aroganciji i bahatosti postoje i pisani dokumenti.


Ivan Zvonimir Čičak, Jutarnji.hr, 07.04.2007

Gotovina Attacked Croatian Police after Operation Storm?

The man that many suspect will return to from The Hague to lead a currently decapitated rightwing movement, Ante Gotovina, stands accused of having physically assaulted police officers in an incident which is only just now coming to light. Ivan Zvonimir Čičak made a reference recently to what Željko Peratović described as a ‘brutal physical assault’ by Ante Gotovina against Croatian police after being stopped at a checkpoint near Šibenik following Operation Storm. Unfortunately, Čičak wishes to keep documents related to the assualt ‘secret’ so as not to harm Gotovina, but as Peratović points out the revelation of such documents would have no effect on Gotovina's trial at The Hague.

Neretva River, April 04, 2007

Poziv iz Haaga

Razgovor s Haagom. Brzoglasno, dakako. Pitaju me s one strane žice, iz tužiteljstva Tribunala, kako sam mogao u subotnjoj kolumni napisati da sam se mjesec dana prije Gotovinina uhićenja s njim sastao u salonu Pančo u Zagrebu. Dakako, u pitanju je lapsus. Gotovina i ja razgovarali smo mjesec dana prije objavljivanja optužnice, no i ovaj detalj govori o tome kako u Haagu itekako vode računa o pojedinostima. Svakako, kada im to treba. No, ovo bi moglo biti vrlo poučno za one koji tako uporno bezuspješno pokušavaju muljati i lagati Haaškom tribunalu.


Ivan Zvonimir Čičak, Jutarnji.hr, 07.04.2007

Te prilike da je Jurić govorio kako su ubili i djecu, govorio je još da je tu bila i bilježnica jer je mala pisala domaću zadaću s naslovom „što mislite o ratu“.

Broj: K-DO-52/06., strana 10


Gornji citat je tužiteljski prepričan iskaz Mate Boroza, svjedoka u procesu protiv Tomislava Madija Čikaga i drugih za okrutno ubojstvo obitelji Olujić iz Cerne. Ubijena djeca su Milena (16) i Marko (13). Otac im je bio Srbin. Bacali su im zbog toga u dvorište i bombu. Sve Milenine dvojbe o ratu razriješila je Madijeva skupina.

45 lines, 16.02.2007.

STRAVIČNO OTKRIĆE UOČI MASAKRA CIJELE OBITELJI RADOMIRA OLUJIĆA U CERNI 1992. GODINE, NJEGOVA 16-GODIŠNJA KĆER, PUNA OPTIMIZMA, NAPISALA JE ŠKOLSKU ZADAĆU

Milena sat prije pokolja: Još vjerujem u ljude

Milena Olujić, ne sluteći nikakvo zlo, te je večeri 17. veljače 1992. sjela za radni stol i napisala školsku zadaću, puna vjere u dobrotu ljudi. A onda je nahrupilo zlo, petorica HOS-ovaca koji su ubili i nju i cijelu njezinu obitelj

Tomislav PRUSINA, Slobodna Dalmacija, 6. 4. 2007.

Gotovini sam mjesec dana prije uhićenja u salonu “kod Panče” u Gundulićevoj rekao da je on na redu. Odgovorio mi je da se živ neće predati. Dao sam mu svoj telefonski broj i rekao neka ga preda supruzi i nek’ mi se obrati ako mu bude trebala pomoć. Danas mu savjetujem da dobro razmisli o tome tko ga brani, kako ga brani i brani li ga na način koji će dugoročno biti prije svega na korist njemu, ali i Hrvatskoj, i to demokratskoj.


Ivan Zvonimir Čičak, Jutarnji.hr, 31.03.2007 09:45

Žalosno je da „Zajednica udruga hrvatskih branitelja“ jedina, tražeći odgovornost onih koji su falsificirali „Brijunske transkripte“ i lažno svjedočili u Haagu, očajnički upozorava na skori brodolom hrvatske državnosti na Međunarodnom kaznenom sudu za ratne zločine u Haagu.

Hrvatska hermetička politička scena, nasljeđena iz bivšeg saveznog sustava, ne reagira. Očito su prezauzeti finaliziranjem projekta u sklopu CEFTA-e – „Zapadni Balkan“. Pod patronatom Stjepana MESIĆA i Ive SANADERA, a glede konsolidacije te tvorevine suprotne Ustavu Republike Hrvatske, upravo završavaju transfere hrvatskih trgovačkih društava Miloševićevom financijeru Miroslavu MIŠKOVIĆU.

Ipak se javlja Stjepan MESIĆ te začuđeno i nevino izjavljuje u Jutarnjem listu 28. ožujka 2007.: „Nije bilo zajedničkog zločinačkog pothvata“....“nije mi poznato na temelju čega je optužnica složena“.

Par dana nakon službenog posjeta Stjepana MESIĆA Francuskoj 19. lipnja 2003. godine, sastao sam se s prijateljima i bivšim „kolegama“ u jednom restoranu u Parizu. Upravo su došli u posjed kopija „Brijunskih transkripta“ te su sukladno vlastitim saznanjma zaključili da isti po svemu sudeći nisu autentični. Zamolili su me da provjerim određene elemente u Hrvatskoj. Nakon mjesec dana provjera zajednički smo ustvrdili da je dokument u više djelova prepravljan te da se radi o falsifikatu !

Nepobitno je da je Stjepan MESIĆ donio te falsificirane dokumente u Francusku te da je znao da su falsificirani ! Iste je dokumente povjerio Međunarodnom kaznenom sudu za ratne zločine u Haagu !

Da li je Carla Del PONTE uvjerena u autentičnost Brijunskih transkripta ili je ohrabrena šutnjom Hrvatske i službene Francuske na bazi tih falsificiranih dokumenata podigla optužnicu protiv hrvatskih generala, a posredno protiv hrvatske države ?

Da li u Hrvatskoj postoji još ijedna parlamentarna politička stranka koja će u ime naroda koga zastupa tražiti povjerenje Vlade i Predsjednika ?

Zaslužujemo li mi naše branitelje i suverenu Republiku Hrvatsku ?




U Parizu 01. travnja 2007. godine

Marin TOMULIĆ