online

Svjedok pogibije Ludviga Pavlovića
.
Ivan Livajić drži hrvatski barjak. Nenac, drugi s lijeva.

Mate Bašić: U intervjuu Nacionalu Mladen Naletilić Tuta, zapovjednik širokobriješke Kažnjeničke bojne, spominje vas kao jednoga od rijetkih preživjelih iz prvih trojki od kojih je nastala Kažnjenička, zajedno s Andabakom, Pavlovićem...

Ivan Iko Livajić (Khomeini): Točno je, bio sam tamo, ali se ne sjećam više imena svih ljudi. Znam da je Tuta donio snajpere. Glavnu riječ u to je doba vodio Gojko Šušak. On i Tuta u to su doba bili zajedno. Tuta mi je javio da dođem jer treba onemogućiti konvoje JNA pri prolazu kroz Hercegovinu, a kojima su tenkovi, topovi i municija prebacuju iz Mostara, preko Širokog Brijega, Posušja i dalje, sve do slavonije. U međuvremenu, u Slavoniji je ranjen Ivan Andabak. S njima sam uvijek dobro surađivao.

Jedne je večeri u moju kuću došao Ludvig Pavlović. Imao je papire od Ministarstva obrane RH kojima je mogao dokazati da u ime MORH-a vodi akcije u BiH - s time da se to ima smatrati tajnom, da Hrvatska ne bi bila optužena!

Pošli smo Nenac, Ludvig, Katić, ja, sedmorica nas ukupno. Blokirali smo kanjon iznad Posušja. Ja sam kretao isturen, sasvim naprijed. Znali smo da JNA dolazi s nešto više od 50 ljudi i s dva tenka.

Greška je bila što je vozilo kojim smo namjeravali blokirati kanjon prerano u njega ušlo.

Sjećam se da je pokojni Ludvig govorio kako je Adolf Andrić, vođa Bugojanaca stradao kad se podigao iza zaklona.

Nažalost, tako je stradao i Ludvig.

Ne mogu zaboraviti tu sliku: bio sam 200 metara ispred njega. Ludvig nam je bio naredio da ih ne ubijamo ako oni ne počnu prvi pucati.

Vikao im je da da se predaju. Namjeravali smo oružje zarobiti i nabrzinu ga prevesti u Hrvatsku. No, oni su osuli strahovitu paljbu iz hecklera po nama, počeli su skakati u zaklone. Njihov prvi pinzgauer u koloni dobio je,valjda, 500 metaka. Na njihovu je tenku stajao mitraljezac koji je rafalima pucao na nas.

A ja sam predlagao da mi u pripremi akcije probijemo brdo, miniramo ga i sve ih zatrpamo zemljom! Bolje bi tako bilo.

Mate Bašić, prosinac 1995. Nacional/45 lines, 01.07.2005.

Na pitanje je li doista razgovarala s nekadašnjim generalom JNA i sekretarom za narodnu obranu, N. Starijaš All-Issa kaže kako je prepoznala njegov "promukli bariton" te kako je posve sigurna da je to on. Dakle, novinarka je mjesec dana pokušavala preko različitih veza stupiti u kontakt s Kadijevićem, što je na kraju i uspjela, kaže.

U spomenutom parku nju je prepoznala osoba koju ne poznaje, stupila s njom u kontakt, s mobitela pozvao neki broj. Potom je čula Kadijevića, snimila njegove riječi, a pošto je izjavu snimila, vrpcu je morala vratiti. U redakciji tjednika nisu željeli otkriti je li još tko iz redakcije bio s autoricom.

Silvana Perica, Večernji list, 26.03.2007 19:44

Ovo su smešne vesti, neozbiljne... Kadijević je tada bio ministar odbrane SFRJ. Tada bio savetnik, radio i za Amerikance, dobio imunitet?! Nemojte molim vas, ovo prelazi granice čak i specijalnog rata.

(Andersen, 26. mart 2007 18:25)

Naravno da je riječ o prozirnom hoaxu, samo će proć par dana dok se to i pokaže.

Motiv eto nije Aprilili, za to je malo uranilo, pa mislim da si na dobrom, ustvari na odličnom tragu..

Roger Sanchez, post 27 Mar 2007, 02:29

Na potpitanje voditelja emisije da u kuloarima i na forumima nekih internetskih portala kruži priča da je Zagorec navodno Tuđmanovo izvanbračno dijete i da je njegova majka bila bliska suradnica predsjednika Tuđmana, Mesić je rekao kako je i on za to čuo, ali da ga to ne zanima, već vrijednost pojedinog čovjeka.

Business.hr/Hina, objavljeno 26.3.07 19:40

Priča o Zagorcu kao Tuđmanovom vanbračnom sinu biti će odličan paravan za sve Mesićeve sumnjive poslove s Petračem i drugima iz špijunskog i kriminalnog podzemlja.

45 lines, 13.03.2007.

Američki veleposlanik: Neka se Kadijević javi policiji ako vjeruje u ono što je kazao Business.hr-u


Američki veleposlanik u Hrvatskoj Robert Bradtke nakon provjere u SAD-u tvrdi da Kadijević u Washingtonu nema ni prijatelja ni zaštitnika.

Veleposlanik Bradtke ističe da je Kadijević u zabludi ako misli, kao što je izjavio za Business.hr, da mu SAD garantira imunitet od progona pred pravosudnim tijelima Republike Hrvatske.

Ako Kadijević stvarno vjeruje, kako je kazao, da ga se ne može kazneno goniti, Bradtke mu predlaže da izađe iz svog skrovišta i prijavi se prvoj policijskoj postaji te će se sam uvjeriti da je u zabludi što vjeruje u američku zaštitu.

Američki veleposlanik tvrdi da mu je iz Washingtona potvrđeno da Kadijević nije rekao istinu u izjavi koju je dao novinarki Business.hr-a o svojoj ulozi savjetnika vojne koalicije u Iraku te konstatira da SAD ne sklapa nikakve nagodbe s ratnim zločincima.


business.hr, objavljeno 27.3.07 14:23

Luki Rajiću su, prije nego Zagorcu, oteli sina. Platio je otkupninu i odselio u Švicarsku. Vi se upitajte je li naručitelj otmice bio isti kao i kod Zagorca! Čujem da je Rajić prije prodaje Dukata Lactalisu kupio dio vlasništva u Lactalisu tako da je on sada suvlasnik Dukata

Nastavak se upravo dogodio u Sanader-Pavićevoj Slobodnoj Dalmaciji gdje Frenki Laušić kao odgovor na Rajićev potez predlaže Todorić-Miškovićev model. Nemojte zaboraviti da je uoči posla stoljeća između Todorića i Miškovića nastupni intervju za hrvatsko tržište osobno odradio jedan od Pavićevih specijalaca iz Globusa, Darko Hudelist. Važno je za naglasiti da je u tom tekstu, gotovo beznačajnu pažnju hudelist posvetio činjenici da je Mišković svojedobno bio otet od strane Legije i ortaka te da je u roku 24 sata otmičarima platio 6 milijuna dolara u kešu. Sad su u Hrvatskoj odjednom poželjni srpski biznismeni, čije se porijeklo kapitala veže uz Miloševića i plaćali su reket mafiji koja je ubila tamošnjeg premijera. Rajić koji je plaćao domaćoj mafiji i Zagorec koji je odbio plaćati, proglašavaju se nacionalnim izdajnicima.

45 Lines, Polliika.com, 26/03/2007

Kadijević je vjerovao Tuđmanu

Kadijević je tijekom razgovora za Business.hr nekoliko puta spomenuo da je vjerovao Tuđmanu, jer se "držao dogovora". Kao primjer i dokaz tomu dostavljen nam je stenogram njegovih razgovora s Tuđmanom o zaustavljanju borbi u Šibeniku u ljeto 1991. Tom prilikom razmatrali su kako zaustaviti "vatru". Na Kadijevićevo upozorenje: "Ako se rješenje ne nađe za stolom, onda ćemo se vratiti ratu", Tuđman panično odgovara: "Onda ćemo se vratiti ratu! Što to znači? To znači užas, razaranje...".

U istom stenogramu Kadijević upozorava Tuđmana na Antu Markovića, tadašnjeg saveznog premijera, uvjeravajući ga da mu ne smije vjerovati. Kadijević je, stoji u stenogramu, Tuđmanu kazao: "Marković misli da smo ti, ja i Milošević huligani koje treba objesiti", te da njih dvojica ne mogu biti ti "koji će stvarati mir". Stoga Kadijevića "taj Marković uopće ne interesira", jer on je "šarlatan, neznalica u svakom pogledu...", a osim toga: "Poražen je na sjednici Vlade, što ti, fala Bogu, znaš."

Business.hr, 26.3.07 11:02

Na završetku tog razgovora, novinari BBC-a su me zamolili: Biste li vi bili spremni, kad mi snimimo taj film i kad budemo imali u montaži prvu verziju, da je pogledate i da nam date neko svoje mišljenje. Ja sam rekao: pod uvjetom da nigdje ne objavite da sam ja u tome sudjelovao. I oni su, kad su napravili prvu montažu filma, poslali sav materijal. To sam pogledao u studiju Austrijske televizije u Grazu. Dao sam im neke sugestije, od kojih su neke primili a neke nisu, a oni su meni na završetku, kao, recimo, zahvalnost za to što sam ja u tome sudjelovao, dali jednu kasetu, razgovor Tuđman - Kadijević, u vremenu kad se vodila bitka za Šibenik.

*Zbog čega su vam to dali?

- Zato što otprilike polovicu tog razgovora između Kadijevića i Tuđmana čini razgovor o meni. Očito sam interesirao i jednog i drugog.

*Kakva je to bila vrsta razgovora?

- Obojica su me procjenjivala, ispipavali su jedan drugog pitanjima o meni. Tuđman je pitao Kadijevića kakav je to odnos između njega i mene. A Kadijević je odgovorio da ja u Generalštabu nikoga ne cijenim i da bih naradije da zarate Hrvatska i vojska. Uglavnom, Kadijević je vrlo loše o meni govorio. Tuđman je pitao, ali nije potvrđivao ništa.

Gordan Malić i Ante Marković, Danas, Beograd, 13-28. novembra 2003. godine

Bošnjakinja iz Stoca, zaštićena haaška svjedokinja, koja živi u Švedskoj s djetetom koje je začeto u HVO-ovu logoru Vojno, tvrdi da ju je ondje pokušao silovati hrvatski ustavni sudac Vice Vukojević. Bi li Vice Vukojević bio sudac Ustavnog suda da je ustrijelio psa?

Vedrana Rudan, Nacional, 19.03.2007.

Marin TOMULIĆ

Francuska


Zanimvljiva su putovanja Roberta VALDECA dugogodišnjeg „vozača“ konzulata a zatim ambasade republike Francuske u Zagrebu, odnosno u Hrvatskoj.
Njegovo drsko priznanje da je da je zapravo on putovao po svijetu služeći se krivotvorenom putovnicom na ime Kristijan HORVAT a ne Ante GOTOVINA potvrđuje da u Hrvatskoj ne postoje ni javno mnijenje ni slobodni mediji ni hrvatska oporba te da je sve odradio u dogovoru s režimom na vlasti u Hrvatskoj od 2000. godine.
Cilj VALDECOVIH putovanja, režiranog intervijua GOTOVINE u NACIONALU te pisma GOTOVINE Stjepanu MESIĆU je danas nažalost poznat – međunarodna kriminalizacija hrvatskog generala Ante GOTOVINE, domovinskog rata te države koja je izrasla na tim temeljima.

MESIĆI, BAJIĆI, PERKOVIĆI, LONČARIĆI, KARAMARKOVIĆI, TUREKI, BAGIĆI, OREŠKOVIĆI i ostali VALDECI koji su od samog početka obrambenog rata u Hrvatskoj organizirali ciljane zločine nad pripadnicima srpske manjine u Hrvatskoj u cilju diskreditiranja buduće samostalne i suverene republike Hrvatske danas mogu biti zadovoljni. U suradnji s međunarodnom zajednicom i međunarodnim sudom u Haagu uspjeli su se obračunati s „zagovornicima rata i rušiteljima Jugoslavije“.

Drsko priznanje Roberta VALDECA potvrđuje moje izjave u GLOBUSU prošle godine. Ante GOTOVINA NIJE NIKADA BIO U BIJEGU ! Sve do spektakularnog uhićenja na Kanarskim otocima u studenom 2005. godine, Ante GOTOVINA je bio zatočen na jugu Francuske, a njegovo čuvanje su osiguravali članovi zločinačke organizacije Hrvoja PETRAČA u suradnji s francuskim kolegama i pripadnicima „francuskog obavještajnog podzemlja“. Josip PERKOVIĆ i Damir LONČARIĆ su u više navrata putovali u Francusku obrađivati „budućeg predstavnika hrvatskog genocidnog režima u HAAGU“.
Tijekom prosinca 2005. godine, a uoči uhićenja GOTOVINE na Kanarskim otocima, organiziran je tajni sastanak u Zagrebu tijekom kojeg su Stjepan MESIĆ i tajnoviti predstavnik „francuskog obavještajnog podzemlja“ dogovorili sve detalje te akcije.

Koja je uloga GOTOVINIH prijatelja Ante ROSE i Milenka FILIPOVIĆA?

Što smjera učiniti premijer Ivo SANADER koji je u tijeku te urote već 3 godine?
Zašto je prihvatio u odvjetničkom timu generala GOTOVINE američkog odvjetnika Gregory KEHOE koji je u očitom sukobu interesa ? Gregory KEHOE je bio tužitelj u postupku protiv BLAŠKIĆA. On je sastavljao optužnicu protiv generala GOTOVINE koju je bazirao na organiziranoj državnoj zločinačkoj akciji.

U Parizu, 25 ožujak 2007. Marin Tomulić

Well, very serious counter charges have been leveled by Marin Tomulić a former weapons supplier for the Ministry of Defense that implicates Stjepan Mesić in arms deals with Iraq and Libya during 1992 and may explain the sudden interest in discrediting Zagorec... Was Tuđman prepared to pay for the S-300 through a secret fund of diamonds and jewels provided by the diaspora? Certainly not according to Tomulić who claims that the amount of money provided by the diaspora has been greatly exaggerated and Mesić spent much of that money traveling around the world to give his now notorious speeches...

Neretva River, Saturday, March 24, 2007

Novinar i general III - treći deo hrvatskog tv hita producentske kuće VASELJENA

Pun pogodak je Birač postigao s angažiranjem Roberta Valdeca. Taj novopečeni bloger, do sredine devedesetih vozač u francuskoj ambasadi u Zagrebu, koncem devedesetih Večernjakov interwiever šefova tajnih službi (Markice Rebića, Miroslava Tuđmana i Ivana Brzovića), objavljivač vijesti da je general Ivan Čermak dao iskaz haškim istražiteljima prije nego se vijest dogodila, prijatelj generala Vladimira Zagorca i Hrvoja Petrača prema sudskom svjedočenju Andreja Maksimovića Maksa , prijatelj pokojnog Muniba Suljića prema Anriju Paraviću i vlastitom priznanju pred Andrejom Latinović i autorom 45 lines, započeo je s postiranjem reportaža sa svojih svjetskih putovanja, podudarnih s putovanjima stanovitog Kristijana Horvata alias Ante Gotovine.

Kad već Gotovina ne može blogati na mojblog.hr-u, zašto nebi mogao Valdec. Uostalom, Valdec je, a ne Gotovina putovao svijetom.



45lines.dvanula.com, prije 7 dana

Ante Gotovina



Tek sam danas skužio da sam mogao biti teži za 5 milja eura. Ili dolara, što već. Naime, tumarajući Bliskim istokom prije dvije, tri godine, naletjeh, posve slučajno, na lice s tjeralice. Ante Gotovina! I to pod beduinskim šatorom, za vrijeme degustacije gulaša od deve s rižom. Tip mi je rekao da se zove Kristijan Horvat. Čak mi je poklonio svoju putovnicu i zamolio da mu skupljam u nju pečate. I ja papak popušio. Mislio sam da je neki freak. E jesam se zajebo. Mogao sam si, da sam ga druknuo MI6 ili nekom drugom ili da sam to sve fino objavio u hrvatskim nezavisnim tiskovinama inkasirati lovicu pa se ne bih sad morao zajebavati s pisanjem bloga.


Robert Valdec, mojblog.hr, četvrtak, 22.ožujka 2007

The Croatian media are abuzz about the continued employment of a journalist reportedly outed as a MI6 (British overseas intelligence) agent and disinformation agent. Zeljko Peratovic writes for the journal Vjesnik. According to the media, Peratovic distributed -- and apparently still distributes -- disinformation on the whereabouts of Croatian Gen. Ante Gotovina to help avoid his capture. In October 2003, the U. S. government offered a reward of up to $5 million for the capture of Gotovina, who is wanted for war crimes by the International Criminal Tribunal for the former Yugoslavia in The Hague. Gotovina is the tribunal's third-most-wanted fugitive, sought on charges of arranging the killing of at least 150 Serb civilians and the expulsion of 150,000 others following a Croatian government operation in 1995 to recapture territory held by rebels. According to the Croatian media, Peratovic is also tasked with discrediting former combatants and officials of the previous Tudjman regime.
Despite being unmasked by the former head of Croatian counter-intelligence, Franjo Turek, Peratovic remains a journalist. Croatia's President Stjepan Mesic confirmed Peratovic's role in the Feral Tribune, issue no. 967, which stated that six journalists, including Gordan Malic of the Globus wire service, plus ex-police chief Ranko Ostojic and several British diplomats supplied misleading information to the Croatian public that Gotovina was in Croatia.

Mesic's former national security aide, Zeljko Bagic, warned him MI6 spies and British intelligence had recruited a number of prominent journalists in Zagreb to plant disinformation about Gotovina in the Croatian media. Peratovic's alleged erratic behavior was said to have caused his MI6 handlers some concern; several senior MI6 officials, according to the account, wanted him dropped immediately, but a local MI6 agent insisted that he be retained, describing him as "an imbecile ... but useful nevertheless."

Mario Profaca

»Globus« laže, nisam ničiji špijun

...Od svih kolega, nakon objavljivanja teksta, nazvao ga je samo novinar Novog lista, kojeg je zanimalo hoće li se Valdec priključiti skupini novinara koja traži istragu protiv Tureka i POA-e, no on je to odbio. »Ne želim se svrstavati u bilo kakve grupe. Svoje ratove vodim sam, a uostalom ne mislim da su novinari svete krave, koje ne smiju biti predmet obrade«, ustvrdio je, dodavši da je u čitavoj priči o špijunima, koji koče Hrvatsku na putu prema EU, problem to što ništa nije dokazano niti je podnesena ijedna kaznena prijava protiv prisluškivanih novinara...

Na nesreću, rekao je, tekst koji ga lažno optužuje da radi za francusku obavještajnu službu pojavio se »upravo u vrijeme kad je s dnevnim listom Vjesnikom, koji priprema ambiciozan projekt, počeo pregovarati o suradnji. Ne želim dovoditi ljude, koji vjeruju u mene, u neugodan položaj. Želim pričekati s nastavkom dogovora dok se cijela stvar ne riješi«, zaključio je Robert Valdec.

Mile Franičević, Vjesnik, Ponedjeljak, 14. veljače 2005.


Valdec izmišlja

Točno je da sam Valdeca nazvao, ali nije točno da »me zanimalo hoće li se Valdec priključiti skupini novinara koja traži istragu protiv Tureka i POA-e«. Valdeca sam pitao samo to hoće li ikako reagirati na optužbu POA-e da je francuski špijun, na što je on odgovorio da će »nekome razbiti p...«, i »da prvo ide na dogovor u sindikat špijuna«.
Zašto je Valdec izjavio da »me zanimalo hoće li se priključiti skupini novinara...« niti znam, niti me zanima, ali smatram važnim upozoriti na izmišljotinu.


BORIS PAVELIĆ, novinar Novoga lista, Vjesnik, 15. veljače 2005.

Biseri, drago kamenje i dijamanti bili su u vrećicama koje je 1993. F. Jukić dobio od visokopozicionirane osobe iz državnog vrha, ali ne iz vlade. Ispričao je to u emisiji Kontraplan Dubravka Merlića, koja se ponovo bavila kupnjom oružja i tragovima ratnih profitera.

Tvrdi da su dragulji obrađeni prije 40-50 godina, te da ih je bezuspješno pokušavao prodati. Iz Hrvatske je iznosio i gotovinu u vrećama u kombiju te je odvozio u Austriju. Nije htio otkriti tko je zaustavio nabavu oružja za Vukovar, rekavši kako je sve ispričao DORH-u. Tvrdi i da za poslove koje je radio postoji dokumentacija, sve od 6. odjela predsjednikova Ureda.

Silvana Perica, Večernji list, 21.03.2007 01:56

Koliko uopće zna o Zagorčevim poslovima i draguljima zbog kojih generala čeka izručenje?
Tu nam je Ferdinand Jukić ispričao da dragulji koje je vidio u uredu predsjednika Tuđmana, a koje mu je pred njim donio jedan visoki dužnosnik, vrijede otprilike 17 milijuna dolara! Nosio ih je, kaže, osobno na procjenu, ali ih nitko nije htio kupiti. Jesu li to Zagorčevi dragulji ili je riječ o još jednoj pošiljici, Jukić tvrdi da ne zna.

Marina Borovac, Večernji list, 20.03.2007 18:50

Hrvoje Šarinić reagirao je na optužbe Ferdinanda Jukića, koji je rekao da je dragulje vidio u Uredu predsjednika Tuđmana.
Nisam ni znao za dragulje, a kamoli ih vidio u Uredu predsjednika. Ako Jukić zna nešto više o tome, neka izvoli kazati kod koga je vidio famozne dragulje ističe u priopćenju Hrvoje Šarinić, dugogodišnji predstojnik Tuđmanova ureda, dodajući ironično da se dragulji nisu sami šetali po Pantovčaku. U suprotnom, kaže, Jukićeve tvrdnje gube svaku vjerodostojnost. Šarinić je reagirao i na Jukićev poziv da se ugleda na njega te da podnese sve račune.

Državnom odvjetništvu 12. ožujka 2007. godine predao sam sve dokumente u vezi s kupovanjem oružja piše Šarinić te zaključuje da za sve račune ima uredne potvrde.

D. Ć., Večernji list, 21.03.2007 18:25

... Pavlina, odnosno njegova tvrtka Omikroncommerce za Ministarstvo obrane nabavljala uniforme, pancirne košulje, čizme, šećer, videorekordere, kamere i drugu opremu, oštetivši to ministarstvo za 1,3 milijuna njemačkih maraka.

"Potkraj 1992. cijena jedne uniforme bila je oko 200 DEM, a Omikroncommerc ih je Ministarstvu obrane prodavao za 600 DEM. Radi se o kompletu američkih uniformi — maskirne hlače, košulja, jakna, remen, čizme, a ukupno ih je, po podacima koje smo uspjeli saznati, prodao 1600 komada. Za njih je plaćeno 960.000 DEM, a za 1600 uniformi po realnoj cijeni od 200 DEM trebalo je platiti 320.000 DEM.
Jednostavnom računicom dolazimo do podataka da je Hrvatska vojska, odnosno porezni obveznici oštećeni za 640.000 DEM. Pavlina je pancir košulje prodavao tri puta skuplje od njihovih realnih cijena."

Navedeno je još nekoliko sličnih primjera preplaćivanja robe koju je za Ministarstvo obrane dobavljao Omikroncommerc, što mu je, u konačnom iznosu, donijelo protupravnu korist od 1.290.000 DEM.

U doba kad su se odvijale te transakcije pomoćnik ministra obrane za logistiku bio je Ivan Čermak, a račune kojima je Omikroncommercu žurno plaćena isporučena roba potpisivao je bojnik Ivan Novak.

Iako je onodobno Vojno tužiteljstvo protiv njega bilo najavilo kaznenu prijavu, Žarko Pavlina nijekao je sve optužbe. Hvalio se prijateljstvom s onodobnim ministrom i kasnijim zagrebačkim gradonačelnikom Branko Mikšom koji mu je omogućio uvoz šećera za Hrvatsku vojsku, a pri razgovorima je redovito isticao da je šogor Stjepana Mesića, tada predsjednika Sabora.

Marko Marković, Panorama, Slobodna Dalmacija, 19. lipnja 2000.

1. Ivan Kožul
2. Goran Kovačić (mlađi)
3. Frane Tomičić (Mesić ga nedavno proizveo u generala)
4. Stanko Ćavar
5. Krešimir Martinec
6. Damir Stručić
7. Gordan Galić (suglasan je, nalazi se na terenu)
8. Miše Ćurković
9. Veseljko Kardum
10. Josip Kaurić
11. Miro Magdić
12. Zvonimir Radiček
13. Ivan Laco
14. Jakov Miloš
15. Rade Vekić
16. Mirjana Matešan
17. Renata Ciglenečki
18. Ivica Krišto

Napomena: Krešimir Martinec potpisuje uz zamolbu da tekst prije proslijeđivanja bude dat na uvid načelniku (Uprave SIS-a op. ž.p.) g. Stipi Rojnici

Uprava SIS-a, Pismo predsjedniku RH dr. Franji Tuđmanu, 14. studeni 1994.

Iako to nije htio komentirati, Zolgmann se kao Zubakov odvjetnik već sastajao s hrvatskim predsjednikom Stipom Mesićem. O čemu su razgovarali, zasad nije poznato.

Nacional, str. 20., 20 ožujka 2007.

VISITOR ANALYSIS
Referring Link http://www.google.com/search?hl=sl&q=mo%C5%BEe li se masturbacijom dobiti rak&lr=
Host Name
IP Address 195.66.166.20 [Label IP Address]
Country Serbia And Montenegro
Region -
City -
ISP Vlada Republike Crne Gore
Returning Visits 1
Visit Length 0 seconds
VISITOR SYSTEM SPECS
Browser MSIE 6.0
Operating System Windows XP
Resolution 800x600
Javascript Enabled

Navigation Path
Date Time WebPage
19th March 2007 15:21:11 www.google.com/search?hl=sl&q=mo%C5%BEe li se masturbacijom dobiti rak&lr=
peratovic.blog.hr/arhiva-2005-09.html

Bratić suradnik SDB-a i HIS-a

Ne želim licitirati sa svojom rodbinom rekao je zagrebački gradonačelnik Milan Bandić komentirajući priznanje svog bratića Ivana Bandića, veleposlanika u Mađarskoj. Ivan Bandić priznao je da je radio za jugoslavensku Službu državne sigurnosti (SDB) koja je, među ostalim, pratila i Milanova oca. Moj se bratić devedesetih među prvima stavio na raspolaganje hrvatskim snagama u Hercegovini i s Miroslavom Tuđmanom osnivao HIS zaključio je Bandić.

Vojislav Mazzocco, Večernji list, 17. 03. 2007.

Da bi učvrstio svoj položaj kod Predsjednika Mesića i premijera Ivice Račana, Lončarić i njegovi sponzori idu dalje. Zloupotrebom vrhunske sofisticirane ofenzivne i pokretne opreme za prisluškivanje koju je HIS ranije nabavio od ClA-e i njenim nezakonitim korištenjem (jer je ekipa za korištenje te opreme sastavljena od vrlo pouzdanih Lončarićevih i Perkovićevih ljudi na čelu s Boris Gaćinom), izlazila vikendima iz zgrade HIS-a i sa tom opremom odrađivala posao. Pouzdano se zna da su tom opremom prisluškivani ministar Lučin, premijer Račan, zatim predsjednik Mesić kojemu su posebno "sjeli za vrat" kada su doznali da njegov savjetnik Željko Bagić, preko Čede Komljenovića (.......................................) organizira za Predsjednika Mesića "specijalne masaže" mladih djevojaka u jednom stanu u Ilici...

Preko mreže HIS-ovih operativnih pozicija u RH i posebno izvan zemlje, Lončarić i Perković prikupljaju najtajnije informacije o pojedincima iz političke opozicije. Najviše ih zanimaju informacije o Ivi Sanaderu, pa u Austriji pokušavaju dobiti informacije o Sanaderovim ilegalnim poslovima u Austriji. Dobili su informacije o njegovim
ilegalnim financijskim transakcijama u njegove firme u Austriji iz RH, dok je Sanader bio šef Ureda Predsjednika Tuđmana, te dok je bio zamjenik Mate Granićau MVP RH. Prema glasinama koje se šire oko Sanadera, ispitivali su osobe koje imaju informacije o njegovim biseksualnim sklonostima. Postoji priča da su uspjeli dobiti video kazetu na kojoj je Sanader prikazan u vrlo kompromitiranom položaju.

Predstavka djelatnika HIS-a/OA-e Odboru za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost Hrvatskog sabora, premijeru Ivici Račanu, predsjedniku Stjepanu Mesiću... (2003.)

Ivan Bandić, aktualni veleposlanik Hrvatske u Mađarskoj i bratić zagrebačkog gradonačelnika Milana Bandića, krajem osamdesetih i početkom devedesetih godina radio je u Udbi na obradi hrvatske emigracije koja živi u Americi. To potvrđuju i dokumenti koji su u posjedu portala Javno, a koji datiraju iz veljače i svibnja 1990. godine...

Bandić je, naime, nakon diplome na Pravnom fakultetu u Mostaru 1988. godine dobio posao u Službi državne bezbjednosti gdje je radio na odjelu za emigraciju, sektor- SAD.

- Brat mi je radio kao vozač policije te je rekao kako u SDB-u traže mlade ljude. U to vrijeme nije mi bilo važno gdje radim, bio sam mlad te sam tražio posao koji će mi omogućiti da svojoj obitelji osiguram stambeno pitanje- prisjetio se Bandić...

Dodao je kako uskoro ponovno ide u Haag kao svjedok obrane generala Slobodana Praljka, Milivoja Petkovića te svog dvostrukog kuma Valentina Ćorića koji su osumnjičeni za ratne zločine u BIH...

Daria Lešić, javno.com, 16.03.2007. u 02:23h

Piše i snimio Tomilav Krasnec

Zagreb - Predsjednik Republike Stipe Mesić o svome je trošku u travnju 2001. godine kupio staru spomeičku gobnicu na Mirogoju. U prvom erdu VII polja, točno uza znamenite mirogojske arkade, stotinjak metara od grobnice prvog predsjednka Franje Tuđmana, trebao bi, nakon smrti, biti pokopan drugi hrvatski predsjednik.

Uobičajena cijena

Potvrdu te informacije dobili so i od Mesićeve glasnogovornice Danijele Barišić.
-Predsjednik je kao svaki običan građnin, po uobičajenoj cijeni, dobio na korištenje grobnicu na Mirogoju i za nju uredno platio naknadu - rekla je glasnogovornica. Odgovarajući na naš upit, direktor Gradskih groblja Darko Borovina priopćio je da je ukupna cijena grobnog mjesta s nadgrobnm spomenikom iznosila 70.516 kuna.

Sedmo polje na kojem se nalazi Mesićeva grobnica smješteno je odmah pored glavnog ulaza na Mirogoj. To je najstarije polje na središnjem zagrebačkom groblju. Na njemu se nalazi posljednje počivalište prvog Zagrepčanina pokopanog na Mirogoju.

Grobnica je podignuta 1900. godine, ograđena je crnom željeznom ogradom, a kameni spomenik je u obliku krnje piramide na kojoj se nalazi križ.

Pobrušeno ime bivšeg korisnika

Godine 1900. u nju je bio pokopan jedan Zagrepčanin austrijskog podijetla, ali nakon što godinama nitko nije plaćao grobnu nakadu, uprava Gradskih groblja preuzela je grobnicu i premjestila iz nje posmrtne ostatke. Prema pravilniku, naime, Gradska groblja oduzimaju grobnice za koje nitko ne plaća naknadu 10 godina, a u kojima nije bilo ukopa 15 godina. To je bio slučaj i u ovoj grobnici, pa su posmrtni ostaci pokojnika koji su ranije ondje počivai premješteni u obližnju kapelu crkve Krista Kralja. Ime bivšeg korisnika potom je pobrušeno s nadgrobnog spomenika i to su bili jedini radovi nakon promjene korisnika.

Jutarnji list, 15. 04. 2003.

Što se tiče «antifašista» Stjepana MESIĆA, on se je dokazao u pljački imovine udovice Ane JENDRIŠ JELESIĆ i njezine djece. U ortaštvu sa svojim šogorom Žarkom PAVLINOM, određenim funkcionerima MUP-a, pravosuđa i Državnog odvjetništva, oni su oteli cjelokupnu imovinu te stare zagrebačke židovske obitelji : obiteljsku kuću u Bosanskoj ulici u Zagrebu, stanove, umjetnine i čak grobnicu na Mirogoju. Da bi na miru obavili pljačku, dali su internirati žrtvu u Vrapču, da bi je automobilom Ureda Predjsednika prebacili u Umag na zaruke s Marijanom Cerajom, a potom je godinu dana zadržali u pritvoru. MESIĆEVA žena Milka je čak dala ugraditi novu kuhinju u otetoj kući !! Kada je došlo do skandala, CERAJ je preprodao kuću Š
ŠAFRANIĆU, a ovaj bivšem nogometašu Zvonimiru BOBANU i njegovom kompanjonu Damiru JURKOVIĆU. Grobnicu si je MESIĆ zadržao. Samo su sa nadgrobnog spomenika izbrisani podaci o rodbini pokojnog muža gospođe Ane JENDRIŠ-JELESIĆ.

Marin Tomulić, Pariz 14. ožujka 2007.

Levar kao novinar


Vezano uz nove pojedinosti, koje ovom prigodom rasvjetljavamo jest i činj e nica da je pokojni Milan levar pos jedovao iskaznicu
tjednika Danas iz vremena kada ga je uređivala današnja HTV-ova novinarka Hloverka Novak-Srzić. Na toj se iskaznici iz 1994. godine jasno vidi njezin potpis. Prema priči pokojnoga Milana, koju Fokus posjeduje zabilježenu na audiovrpci, do to ga da je postao barem na iskaznici - Hloverkin novinar, došlo je na sljedeći način:

Levar je bio prvi koj i se pobunio protiv skupine koja je 1991. godine u Gospiću uspostavila, kako je on govorio, "vlast krvi i novca". Zato je bio u stalnoj vezi s Josipom Manolićem i Pericom Juričem, visokim dužnosnicima HDZ-a i tadašnje obavještajne zajednice, kako bi prikupio što više dokaza da se spomenuta skupina pravosudno procesuira.

Neposredno nakon uhićenja sadašnjih gospićkih osumnjičenika, intervjuom u Slobodnoj Dalmaciji oglasio se Perica Jurič, rekavši kako se u ono doba "dosta naslušao priča o navodnim zločinima u Gospiću", pa je još tada, kako bi ih "provjerio" (navodnici potpisnika teksta) posredovao da o tome pišu u tisku. I doista, tekst o mračnoj strani gospićke ratne i poratne zbilje, uz kraće intervjue Milana Levara i Zdenka Ropca, tada je donio upravo Hloverkin Danas. No, kako nastavlja Jurič u Slobodnoj Dalmaciji, kad je vidio da objavljivanje priče nema odjeka, on je sam posumnjao u njezinu vjerodostojnost. Dodao je , da je to sve što bi on imao reći u istrazi pozovu li ga za svjedoka.

Milan Levar, prošle je godine Fokusovu novinaru rekao da je Pericu Juriča, kao i mnoge druge koji su mu se tada nudili kao zaštitnici, upoznao s mnogim konkretnim dokazima i doveo im mnoge konkretne svjedoke. "Zauzvrat", kazao je Levar, "umjesto da provjeri priču, odnosno pokrene mehanizme koji su mu tada kao državnom dužnosniku stajali na raspolaganju, Jurič je meni 'sredio' da postanem novinar Hloverkina Danasa. Dobio sam njihovu iskaznicu, ali, bilo mi je ispod časti pisati im gluposti o ratnim proslavama ill otvaranjima vodovoda u Lici, tako da se tom iskaznicom, a ni njihovim obećavanm honorarima, nisam okoristio ".

Nesumnjivo je da je Milan Levar bio jedini dosljedan u ciieloj ovoj priči i radi toga je, prije tri mjeseca, platio glavom. Sve se više čini da njegova žrtva nije bila uzaludna. Na površinu, ipak, osim leševa, iz gospićke Pandorine kutije izlijeću i razne lažne obrazine mnogih aktera tadašnjih ratnih zbivanja.

Željko Peratović, Fokus Marinka Mikulića, 30. prosinca 2000.

1. Sudac Ivan Turudić u razgovoru s prijateljem pred kavanom Charli. 2. Andrej Maskimović Maks za susjednim stolom

Novinar Andrej Maksimović je rekao da je o otmici čuo od svog kolege Roberta Valdeca koji je u to vrijeme bio dopisnik "Večernjeg lista" iz Beograda. Kazao je da je Valdec dan nakon otmice došao u njegov stan i rekao mu za otmicu, te da ga zovu mnogi novinari znajući da je on prijatelj generala Zagorca.

"Valdec mi je rekao kako je od bivše Zagorčeve tajnice Snježane čuo kako otmičari traže milijun i pol eura otkupnine", kazao je Maksimović. Dodao je da se na dan otmice našao s Novicom u kafiću "Down Town" te da su tri dana kasnije također bili skupa u restoranu "Cantineta".

"Tada sam ga pitao o otmici, a on mi je odgovorio kako on i otac pomažu koliko mogu da se ta situacija riješi, te da skupljaju novac za otkupninu", kazao je Maksimović. Govorio je i o svojim prijateljskim odnosima s Vladimirom Zagorcem i Hrvojem Petračem, ocem Novice Petrača koji je optužen za poticanje na otmicu Zagorčeva sina. Za njim se također traga, kao i za trojicom braće Mateković, Ivanom, Liberom i Nikolom.

Za poznanika Ivana Matekovića je rekao da se družio i bio blizak s generalom Zagorcem te da ih je viđao u kafiću kojemu je Ivan Mateković bio suvlasnik. U istom kafiću je u nekoliko navrata vidio i Zagorčeva sina, a na upit predsjednika sudskog vijeća Ivana Turudića kako je znao o kome se radi, svjedok je izjavio kako misli da mu je to rekao Mateković koji je poznavao Zagorčeva sina...

Iz svjedočenja Aleksandra Maksimovića Maksa pred sucem Ivanom Turudićem, Index.hr, četvrtak, 7.10.2004

- Znate onu pjesmu Tata kupi mi auto...

"Potrebno je knjigu Vrijeme krivokletnika od Miroslava Tudjmana i knjigu Ankice Tuđman nadopuniti nekim prešućenim činjenicama:

Familija Tuđman ima jednog unuka koji se zove Franjo Tuđman on je vanbračno dijete Stjepana Tuđman.

Takozvani general Zagorec je vanbračni sin gospodina generala Tuđmana. Zagorčevi dragulji čuvali su se na Kaptolu, a oteti su Židovima. Kuharić je darovao dragulje Ankici. Ankica i Kuharić su u bliski rođaci.

Priča se nastavlja tako da će Zagorac konačno u bajbok gdje mu je odavno mjesto, ali tamo je isto tako mjesto svima koji su ga štitili."

Pero, forum.croatia.ch, 22.02.2007, 21:27 sati

Tvrtko Pašalić poznat je šibenskoj javnosti kao istaknuti sportaš borilačkih vještina, profesor je fizičke kulture, ima čin pukovnika Hrvatske vojske. U obranu Hrvatske uključio se 1990. godine, a u lipnju 1991. pristupio je MUP-u, odakle iste godine prelazi u MORH, u postrojbu za posebne namjene. Bio je i načelnik Centra SIS-a u Šibeniku.

Hina/Jutarnji.hr, 12.03.2007

ZA SLOBODNU DALMACIJU GOVORI MARIO BARIŠIĆ, KRUNSKI SVJEDOK U SLUČAJU LORA I ŠIBENSKOJ AFERI

* U Splitu ste na raspravi u predmetu Lora za zločine optužili cijeli niz svojedobno visokopozicioniranih vojnih i državnih osoba - od Antonija Lekića i Nikole Krište, preko Mihaela Budimira, Tvrtka Pašalića, Franje Gorete i Željka Maglova do Josipa Perkovića i samog ondašnjeg ministra obrane Gojka Šuška. Za što ih konkretno teretite i je li riječ o neposrednoj ili uglavnom zapovjednoj odgovornosti?

- Optužujem ih za zločine nad ratnim zarobljenicima i civilima gdje sam osobno bio svjedok i za djela o kojima ne mogu sam svjedočiti, ali imam izjave autentičnih svjedoka i dokumente koji to potvrđuju. Bio sam stalno u njihovoj blizini i mogao sam, da sam htio, kimati glavom, biti Norac prije Norca. Jedini motiv zbog kojega sam odlučio javno progovoriti jest da krivci dodju na sud, a ne - kako mi neki sada žele imputirati - moje nezadovoljene ambicije i frustracije. Antonijo Lekić, jedan od prozvanih, tvrdi da me nikad nije upoznao i žali me kao psihičkog bolesnika (istomišljenik Mate Bašića op. ž.p.). Ako je zaboravio, Lekića ću podsjetiti da smo se upoznali 6. veljače 1992. godine u zapovjedništvu VP u Šibeniku kad je k nama došao zajedno s Tvrtkom Pašalićem. Nama se u to vrijeme dobrovoljno predao Ranko Pavasović iz Bičina koji je prošao kroz minsko polje i došao na našu stranu preko Prokljana. Kolega Milorad Paić i ja smo ga ispitivali, zanimali su nas podaci o brojnom stanju i naoružanju neprijatelja, i kad smo mi završili, u kancelariju su ušli Pašalić i Lekić. Tada je počela tortura. Tukli su ga šakama i nogama, natjerali da se skine do gola kako bi ga posve ponizili, a onda električnom palicom mučili po svim dijelovima tijela tako da se više puta onesvijestio. To je trajalo sat i pol do dva, a u medjuvremenu su u prostoriju gdje se to događalo stigli i drugi vojni policajci - Miro Petković, Darko Milković, a neko vrijeme je bio i Zvone Cigić.


45 lines, 02.05.2005./Slobodna Dalmacija, 17. 07. 2002.

Izražena je i sumnja da se načelnik SIS-a u Šibeniku (Tvrko Pašalić op. ž.p.) bavi švercom te se tvrdi da se pritom "služi potvrdama MORH-a. Iz spisa KTR 388/92 vidi se da je od MORH-a imao odobrenje za slobodan prijelaz preko državne granice radi dopreme uniformi za HV. On je to iskoristio za uvoz raznih odjevnih predmeta u većoj količini i vrijednosti namijenjenih za prodaju. U buticima "Blue Line" u Šibeniku i "Škorpion" u Vodicama, koje vodi zajedno sa ženom Ivankom. Sve se to odvija bez plaćanja odgovarajućih carinskih pristojbi."

"Pred izbore u kolovozu 1992., Tvrtko Pašalić osobno je zapovjedio postrojbi 2. satnije 72. bojne vojne policije u Šibeniku da lijepe plakate HDP-a, a skidaju plakate HDZ-a. Isto tako, tražio je da svi pripadnici vojne policije moraju biti članovi HDP-a, jer im inače neće biti mjesta u vojnoj policiji. Tvrtkova žena donijela je u vojarnu vojne policije u Šibeniku obrasce za davanje potpisa Nikoli Štedulu."

Takoder nam je poznato da je Tvrtko Pašalić 1983. kao turist boravio u SR Njemačkoj i izvršio više krivičnih djela, za koja je bio kažnjen po Zakonu za strance SR Njemačke izgonom iz te zemlje na pet godina i deportiran u tadašnju SFRJ. Nakon isteka kazne, 1. veljače 1990., vraća se u Njemačku i ponovno se bavi protuzakonitim radnjama. Iste godine, bježeći od odgovornosti, napušta Njemačku. Nakon toga za njim je raspisana tjeralica."

Iz pisma čelnih ljudi šibenksog HDZ-a Paška Bubala, šibenskog župana, Josipa Odaka, šibenskog dožupana, Ante Dželalije, zastupnika u Županijskom domu Sabora i dr. Borisa Zmijanovića, šefa psihijatrijske službe MC Šibenik, uputućenog predsjedniku RH Franji Tuđanu 9. kolovoza 1993. - Globus, 26. veljače 1999./www.peratovic.net

Dok je Ranko Ostojić bio ravnatelj policije Mario Barišić je na prvom suđenju za ratne zločine u Lori kao odgovornog među inima prozvao i Josipa Perkovića. Barišić je još u istrazi koju je vodio tadašnji splitski državni odvjetnik Mladen Bajić rekao da je Tvrtko Pašalić, Barišićev šef u Vojoj policiji, nazvao Josipa Perkovića, pomoćnika ministra obrane Gojka Šuška u Zagreb i pitao što učiniti s izmasakriranim ratnim zarobljnicima obzirom da se Međunarodni Crveni križ najavio u posjetu. Prema svjedočenju Maria Barišića Josip Perković je Tvrtku Pašaliću izdao zapovijed da se zločin prikrije tako što će izmasakrirani biti preveženi u druge vojne pritvore u Šibeniku, Zadru, Kerestincu.

The witnesses mentioned 14 and 15 April when the IRC representatives visited Lora asking for the permission to enter the military prison because they found out about the unregistered prisoners captured there. This caused panic so before the IRC representatives entered Lora, Josip Perkovic, Assistant Minister of Defense in charge of SlS (Secret Intelligence Service) had ordered the transfer of the prisoners.


45 lines, 28.10.2005./Stanko Feric and Marijo Kavain, Jutarnji list, 15. 03. 2001.

Odveli su nas u logor u Šant Vid, gdje smo ostali tri, četiri dana. Moram reći da nas nisu vezali. Šant Vid je neko svećeničko sjemenište u blizini Ljubljane. Tu sam našao skoro sve moje ustaše iz Lećevice kao i zapovjednika satnika Mira Markotića, poručnika Antu Granića, poručnika Miju Mišuru i mnoge druge koji su vraćeni s Križnog puta. Iz moje općine. taj logor iz kojeg su nas vodili željezničkim vagonima u Kočevski rog, preživjeli smo samo ja, Marko Vučica i Ante Sanader, otac bivšeg zamjenika ministra vanjskih poslova. U Šant Vidu sam bio desetak dana. Tu sam vidio svašta, ljudi su bili tako gladni da su se penjali na stabla i jeli zeleno lišće. Jedan prizor nikada neću zaboraviti: jedan zarobljenik se penje na stablo, a partizan puca u njega i ubiva ga.

Sjećanja Lovre Pisca na Križni put u godišnjaku Provincijalata Franjevačke provincije Presvetoga Otkupitelja "Fra Rafo Kalinić", Split, 2002.

Nakon završetka Studija stječu se specijalistička praktična znanja o kriminalističkom istraživanju kao složenoj djelatnosti prikupljanja podataka o kaznenom djelu, počinitelju i žrtvi. U osnovi ta su znanja produbljena i detaljna znanja u području prava, te operativna znanja iz doticajnih izvanpravnih područja koja su neophodna u suvremenom kriminalističkom istraživanju, objedinjena i sustavno povezana u planiranu svrhovitu cjelinu usmjerenu zakonom utvrđenom cilju. Završetkom studija student je osposobljen raditi u najsloženijim predmetima i komunicirati s drugim, posebno inozemnim subjektima kriminalističkog istraživanja. Također može nastaviti istraživati u užem području određenih sadržaja ponuđenih praktikumima. Program posebno ima u vidu potrebu dopunskog obrazovanja i osposobljavanja kriminalističkih istražitelja vodeći računa o vjerojatnim izmjenama kaznenog zakonodavstva.

law.pravri.hr

Postovi

Datum i vrijeme prvog posta: 11.03.2005. (16:46)
Ukupno postova: 732
Broj postova u zadnjih 30 dana: 29
Broj postova u tekućem mjesecu: 8
Prosjek postova po tjednu: 7
Prosjek postova po mjesecu: 30.5
Mjesec s najviše objavljenih postova: travanj, 2005. (51 postova)
Mjesec s najmanje objavljenih postova: ožujak, 2007. (8 postova)
Najveći broj neaktivnih dana između postova: 9
Broj dana bez postova: 227
U koje doba dana najčešće pišete postove: tijekom noći (22 - 7 sati)
Ukupno riječi u svim postovima: 185561
Prosjek riječi po postu: 254
U prosjeku pišete duže postove (više od 250 riječi po postu).
Broj postova sa slikom: 12 (1.6%)
Broj postova bez slike: 720 (98.4%)

Komentari

Ukupno komentara ostavljenih na vašem blogu: 3426
Prosjek komentara po postu: 4.7
Najviše komentara po postu: 174
Broj postova bez komentara: 200

Zagorčevi dragulji su ustaško blago oteto Židovima?


web@business.hr

(objavljeno 20.2.07 18:55)


Lazo Pajić, šef Vladina tima koji traga za nestalim novcem namijenjenim obrani zemlje, došao je do informacija koje otkrivaju podrijetlo Zagorčevih dragulja.

Informacije su to o kojima piše novinar Željko Peratović na svojem blogu.

Prema izvorima koje Peratović naziva pouzdanima, iskaz Državnom odvjetništvu o podrijetlu spominjanih dragulja dao je Ferdinand Jukić, trgovac oružjem. On je navodno iskazao da mu je dragulje u svrhu prodaje dao sam predsjednik Franjo Tuđman.

Prema Peratoviću, Jukić u nastavku iskaza navodi kako ih je pokušao prodati u Austriji, ali je jedva izbjegao uhićenje jer je nekolicina austrijskih draguljara, podrijetlom Židova, naslutila da je riječ o tzv. ustaškom blagu opljačkanom od hrvatskih Židova. Potom se s draguljima i informacijom o njihovu podrijetlu vratio Tuđmanu, koji je dragulje predao Zagorcu.

Podsjetimo se, dragulji su prvi put spomenuti na suđenju Hrvoju Petraču, koji je rekao kako mu je Zagorec dao dragulje u vrijednosti 17 milijuna njemačkih maraka da ih proda.

Peratović je posebna podvrsta duševno pomućene osobe: on je, naime, posve bezazleno uvjeren da je važan i da zato smije slagati čim zine. Naše su novine pune neobrazovanih i ne baš uravnoteženih ljudi, ali ti su sretnici uglavnom nešto manje umišljeni od njega, pa su svjesni da moraju povremeno napisati štogod suvislo. Peratović je uvjeren da to ne mora pa zato nema šanse da ga više itko ikad angažira za lovu, pogotovo što se njime ne da čak ni manipulirati; on je toliko pomućen da je u toj pomućenosti fakat nezavisan i od čega. Peratović je, dakako, prilična štetočina jer svoje laži obično ponovi više puta nego što bi to i Goebelsu palo na pamet...

Da ima malo časti i ljubavi, ne bi danonoćno drkao svoje teorije urote po blogovima, nego bi razmislio kako da nahrani vlastito dijete. Pička mu materina, pa ja bih u njegovoj poziciji kopao kanale, pekao hamburgere, bio liftboy, orao njivu, bilo što, a onda, navečer, kad sve mine, ako ostane još snage, drkao svoje hobije po netu, kao što ih i sada drkam ovdje.

Tomislav Čadež, 22.01.2007. 02:06

Ante Gotovina: Jednom me je na razgovor pozvao Tomislav Karamarko, tada ravnatelj UNS-a i njegov pomoćnik pukovnik Muharemi.

Karamarko mi je tada mogao srediti sastanak s Mesićem. Odgovorio sam mu da je glupo da bude posrednik između mene i predsjednika. Predsjednik Mesić, kao vrhovni zapovjednik vojske, mogao me je pozvati u bilo koje doba dana i noći ja bih kao vojnik odazvao. To je moja dužnost, slagao se ja s njim politički ili ne.

Što meni Tomislav Karamarko treba sređivati sastanak s vrhovnim zapovjednikom?

Nacional, 10. lipnja 2003.

Na Općinskom sudu u Zagrebu već četiri godine vodim bitku kako bih dokazao protuzakoniti otkaz ugovora o radu. Zakonski rok za rješavanje radnih sporova je šest mjeseci. Ali to je samo prema zakonu i samo za odabrane. Na mojoj strani su zakoni, Zakon o radu i Zakon o parničnom postupku a protiv mene je Uprava Zračne luke Zagreb i neki moćnici koji su uspjeli sudstvo prilagoditi svojim potrebama. Preko suca Frntića omogućili su si osvetu i zlostavljanje u ime Republike Hrvatske. Frntić može što hoće, a što hoće to i radi. Frntić je nedodirljiv on, piše zakone. On tumači zakone. On je zakon. Suci tipa Frntić u tišini svoje sudnici, bez javnosti provode teror. Trguju pravdom. Uništavaju društvo koje im je omogućilo da u ime njih dijele pravdu. Da budu cijenjeni ljudi...

Ivan Hrvačić, cnn.blog.hr, ponedjeljak, 05.03.2007.

Sindikat Zaposlenika zračnih luka Hrvatske, kojem je oštećenik Ivan Hrvačić bio predsjednik, zatražio je od direktora Zračne luke Zagreb, Tomislava Leke, ostavku zbog višegodišnjeg lošeg poslovanja i nepravilnosti u radu (dokaz 1. i 2.). Na poticaj sindikata i ukazivanjem na nepravilnosti, predsjednik Skupštine trgovačkog društva Zračna luka Zagreb, gospodin Alojz Tušek pokreće istragu. Istragom su potvrđeni navodi sindikata o nepravilnosti u radu direktora Tomislava Leke. Zbog tih nepravilnosti dolazi do smjene direktora Tomislava Leke i njegovih pomoćnika. Skupština imenuje novog direktora gospodina Zlatka Kožar. Kožar angažira reviziju koja utvrđuje nepravilnosti (dokaz 3., 4. i 5.). Izvješće revizije dostavlja Općinskom državnom odvjetništvu u Velikoj Gorici na obradu. Svega nekoliko mjeseci po imenovanju, dolazi do smjene Kožara, imenovanja Hrvoja Defara za direktora. Defar kao bliski suradnik smijenjenog Leke, kojem su utvrđene nepravilnosti u radu, započinje sa “kažnjavanjem” osoba koje su ukazale na kaznena djela...

Ivan Hrvačić, 16. studeni 2005.

Čim se u Sarajevu doznalo da je Leko postavljen za savjetnika u tamošnjem Ministarstvu vanjskih poslova, dnevni list »Oslobođenje« je objavio da je budući veleposlanik BiH naknadno upisan u knjigu državljana BiH. Prema nalazu federalne policije, u matičnoj knjizi Mjesnog ureda Donji Mamići, općina Grude, na stranici 85, ime osobe upisane u posljednjoj rubrici bilo je prekrivženo crvenom olovkom, a ispod njega je, mimo okvira, upisano ime Ivana Leke, oca novoimenovanog bosanskohercegovačkog veleposlanika.

Dan nakon što mu je izdana osobna iskaznica u općini Grude, u matičnu knjigu u Donjim Mamićima upisano je i ime Tomislava Leke. Federalni su policajci otkrili da je u knjizi državljana običnom olovkom dopisana napomena:
»Zvao Tomas iz MUP-a Grude da se izvrši naknadni upis i da se dostavi uvjerenje«.
No, policijski argumenti koje je objavilo »Oslobođenje« nisu omeli Predsjedništvo BiH da Leku imenuje veleposlanikom u Beogradu.

Sredinom devedesetih godina Leko je kao član HDZ-a postavljen za direktora Zračne luke Zagreb. Kad je početkom 2001. smijenjen, njegov nasljednik Zlatko Kožar naručio je od tvrtke »Revizija Zagreb« reviziju financijskog poslovanja »da bih«, kako kaže za Vjesnik, »podvukao crtu i znao odakle počinjem«.

Nalazi revizije, završeni u svibnju 2001., pokazali su enormne gubitke Zračne luke Zagreb za vrijeme Lekina direktorovanja. Neki su gubici proizlazili iz poslova koje je Zračna luka Zagreb sklopila s mostarskim poduzećem »Eurobus Soko«, kojem je bio na čelu Dragan Čović, predsjedavajući Predsjedništva BiH.
Prema nalazima revizije Leko je 1995. prikrio četiri milijuna kuna gubitka, a sljedeće je godine prikriveno 2,5 milijuna kuna minus. Za 1999. Leko je prikazao 1,3 milijuna kuna dobitaka, a revizija je ustanovila 11,5 milijuna kuna gubitka.

Dvije kaznene prijave

Na kraju, Leko je 2000. godine odjednom potpisao 46 milijuna kuna gubitka, da bi revizori ustanovili kako stvarni gubitak nije smio biti veći od 12 milijuna kuna. Revizori su posebno naveli i poslove u kojima je Leko »gubio« novac, pa je tako zabilježeno da je sklopio posao vrijedan četiri milijuna kuna s mostarskim »Eurobusom Soko« o isporuci triju njihovih autobusa Zračnoj luci, s tim da je dva milijuna kuna dao unaprijed. Dok je on bio direktor, autobusi nisu stigli u Zagreb.

»Htio sam početi posao čistih računa i nalaze revizije proslijedio sam Skupštini grada Zagreba koja ih je verificirala, a protiv mog prethodnika Leke podnesene su i dvije kaznene prijave Općinskom i Glavnom državnom odvjetništvu«, kaže Zlatko Kožar.

U Nadzornom odboru Zračne luke Zagreb sjedila su i dvojica SDP-ovaca, Zdravko Tomac i tadašnji gradonačelnik Milan Bandić, kojima se - prema napisima u »Feralu« – nije svidio Kožarov postupak, pa je i on smijenjen samo nekoliko mjeseci nakon objavljivanja nalaza revizije...

Željko Peratović, Vjesnik, Petak, 25. srpnja 2003.

U vremenskom razdoblju od travnja pa sve do lišenja slobode 4. rujna 1987. godine u Zagrebu, u namjeri protu ustavnog i nasilnog rušenja postojećeg društveno-političkog sistema, razbijanja teritorijalnog integriteta SFRJ i otcjepljenja SR Hrvatske i drugih dijelova Jugoslavije od SFR Jugoslavije, razbijanja bratstva i jedinstva naroda u SFRJ, uspostavio kontakt sa Sarajlić Janjkom, pripadnikom ustaške terorističke organizacije u inozemstvu nazvane "Hrvatski državotvorni pokret", pa nakon što je prihvatio njihove ideje, ciljeve i metode borbe protiv SFRJ, te nakon što je od te ustaško-terorističke organizacije imenovan za domovinskog zastupnika, od Sarajlić Janjka primio za svoj rad 2250 DM, i primjerke emigrantskog lista "Republika Hrvatska" i to po jedan primjerak broja 153 i broja 155 i dva primjerka broja 154, on sam je pod preuzetim lažnim imenom Avdija Omeragić, na traženje "HDP-a" napisao "Proglas domovinskog hrvatskog državotvornog pokreta" u kojem poziva na nasilno rušenje Ustavom utvrđenog poretka, za svoje potrebe izrađuje pečat "HDP-a", za potrebe "HDP-a" sastavlja i dostavlja im tekst pod naslovom Helsinška konferencija, ljudska prava SFR Jugoslavija... u kome iznosi navodne primjere kršenja ljudskih prava u KP domovima u SFRJ, a za potrebe političke emigracije fotografira kuće u kojima žive istaknuti politički funkcionari SR Hrvatske (Jakova Blaževića i Paje Gregorića op. Ž. P.) i provjeru identiteta osobe Ilije Škvorca,

- dakle, kao građanin SFRJ u namjeri obavljanja neprijateljske djelatnosti protiv svoje zemlje, pomagao izbjegličkoj organizaciji u vršenju neprijateljske djelatnosti,

- čime je počinio krivično djelo protiv osnova socijalističkog samoupravnog društvenog uređenja i sigurnosti SFRJ - sudjelovanjem u neprijateljskoj djelatnosti, opisano po čl. 131 KZ SFRJ...

Vladimir Pavleković, 12. II 1988., Posl. br. XIII-K-396/87.

...
-iako je de iure istražni sudac (Marijan Pedišić, donedavno branitelj Ante Gotovine op. Ž.P.) provodio istragu protiv okrivljenika, te iako je de iure okrivljenik bio istražni zatvorenik tog suda, de facto su istragu istragu provodili organi RSUP SRH - Centra Zagreb (šef Centra Kolja Družić, brat komunističkog funkcionara Ive Družića. Koljini se potpisi nalaze na navodnim dokazima o Mesićevoj suradnji s Udbom op. Ž.P.), pri čemu je bio gotovo svakodnevno izvodjen iz sudskog zatvora i odvodjen u prostorije Centra Državne sigurnosti, pa tamo ispitivan i prisiljavan da vlastoručno piše brojne "izjave", na osnovu kojih je nakon što su bile prepisane na stroj) naknadno istražni sudac ispitivao okrivljenika i sastavljao zapisnike o ispitivanju okrivljenika;
- prema okrivljeniku su od strane organa Državne sigurnosti primjenjivana sredstva prisile da bi se došlo do njegova priznanja i/ili izjave (član 218 stav 8 ZKP), što proizilazi proizilazi iz okrivljenikove izjave priložene ovom podnesku kao i pritužbe koju je na zahtjev okrivljenika sastavio istražni sudac, te pritužbe koju je na zahtjev okrivljenika sastavio istražni sudac, te priužbe podnesene od strane branitelja predsjedniku tog suda (također priložene ovom podnesku) - vršene na način, da je okrivljenik držan u samici u kojoj je cijelog dana gorjelo svjetlo, kapala voda iz vodovodne pipe; da mu se prijetilo represalijama nad malodobnom kćerkom ako ne napiše izjave sa sadržajem koji oni traže; zahtijevajući od njega da kod istražnog suca zahtijeva da svoj iskaz istražnom sucu daje bez nazočnosti svog branitelja; obećavajući mu da ako bude prema njihovim sugestijama teretio DP (Dobroslava Paragu op. Ž. P.) da će mu u tom slučaju oni srediti da dobije simboličnu kaznu, a u protivnom da će mu "natovariti" hrpu djela od kojih se neće moći obaniti i sl.; u dva navrata su ga odvodili u nekakav "narkomanski kabinet" (gdje se u vitrini i po zidovima nalaze raznorazni narkomanski rekviziti, te mu prijetili da ako ne bude pisao kako mu sugeriraju da će ga "nafilati" narkoticima pa će onda raditi sve što mu kažu;...

Dopustivši (u njegovoj nazočnosti) dana 09. studenog o.g. uvid branitelju u krivični spis, uprkos zahtjevu branitelja da mu se dopusti bar fotokopiranje zapisnika o ispitivanju okrivljenika (ako ne i drugih pismena u spisu), navedni je sudac branitelju dopustio jedino vlastoručno prepisivanje sadržaja ovoga spisa. Kako spis ima oko 200 stranica, to bi bilo teško izvedivo, a za potrebe prikupljanja podataka već za ovaj prigovor (protiv optužnice) branitelj uslijed toga nije bio u mogućnosti sabrati sve važne podatke, relevantne mu za obranu okrivljenika u ovoj fazi postupka.

Kako je opisano postupanje protivno odredbama ZKP, kao i već citiranoj naprijed, pod I/3 rješidbi Vrhovnog suda Hrvatske, nalazim postupanje spomenutog suca - predsjednika krivičnog vijeća koje treba suditi po ovoj optužnici, elemente pristranosti na štetu okrivljenika, ili (možda) popustljivosti na zakonu neutemeljenim sugestijama za sužavanje prava obrane ukoliko takve sugestije jesu dane sucu čije se izuzeće traži.

Iz navedenih razloga, smatram zahtjev za njegovim izuzeće utemeljeni na zakonu...

Osim toga, okrvljenik je kako svojom izjavom datom mu po okrivljeniku 10. studenogog. o.g., tako i tijekom prvog razgovora okrivljenika i branitelja bez nadzora obavljenog istoga dana tj. jučer uvjerio branitelja, da organi RSUP SRH - Centra Državne sigurnosti (Udbe op. Ž.P.) pošto-poto žele da ovaj branitelj ne brani okrivljenika, te da mu prijete (okrivljeniku) da će gore "proći" ako me i dalje zadrži kao branitelja, da u INTERESU OKRIVLJENIKA, a u skladu sa čl. 29 Kodeska odvjetničke etike smatram neophodnim da otkažem daljnju obranu okrivljeniku Pilko Jurju, što ovime i činim...

Branitelj okrivljenika Slobodan Budak, Zagreb, 11. studenoga 1987.

NEVENKA TUĐMAN, kćer pokojnog hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana osumnjičena za protuzakonito posredovanje, na Županijskom sudu u Zagrebu pod predsjedanjem Vladimira Pavlekovića oslobođena je svih optužbi...

B.S., Vijesti.net, četvrtak, 8.2.2007.

Poštovani gospodine,


Vaš post od 27. veljače «Što su nakon smrti Tuđmana govorili Josip Manolić i Marin Tomulić» me podsjeća da smo u izbornoj godini te da sam upravo prije četiri godine «upoznao» Vesnu KLJAJIĆ.

Početkom prosinca 2003, odmah nakon parlamentarnih izbora, posredstvom novinara Darka PETRIČIĆA telefonirala mi je u Francusku u ime Ive SANADERA i predstavila se kao njegova prijateljica i tajnica. Odmah mi se je pohvalila da je upravo ona bila glavni organizator i strateg eliminiranja Ivića PAŠALIĆA iz HDZ-a.

U ime Ive SANADERA me je zamolila da pokušam izlobirati potporu Francuske glede eventualne koalicije odnosno sudjelovanje HSP-a u budućoj Vladi premijera Ive SANADERA. Veleposlanik Republike Italije u Hrvatskoj je tada već unaprijed osudio bilo koje sudjelovanje HSP-a u budućoj vlasti.

Sutradan sam obavio razgovore s prijateljima bliskim francuskoj vladi i već drugi dan sam uspio izboriti potporu.

Francuska službeno prihvaća pružiti traženu potporu tim više što su i njezini europski partneri ocijenili organizaciju i tijek izbora kao i stranke koje su sudjelovale u izborima – demokratskim. Francuska dakle ne vidi nikakve prepreke glede sudjelovanja HSP-a u budućoj Vladi.

Odmah sam o potpori obavijestio Vesnu KLJAJIĆ, Slavena LETICU i Josipa MANOLIĆA koji je vijest prenio Stjepanu MESIĆU. MESIĆ je sutradan službeno podržao moguće sudjelovanje HSP-a u Vladi.

Vesni KLJAJIĆ i Slavenu LETICI sam prenio i neslužbeni dio francuske potpore. Organizirao sam isto tako sastanke s veleposlanikom Republike Francuske u Zagrebu Ivi SANADERU te sa drugim tajnikom francuskog veleposlanstva Slavenu LETICI kojom prilikom im je potvrđena službena potpora.

Neslužbeni dio francuske potpore:

Ministarstva i funkcije u Saboru koje HDZ može dodjeliti HSP-u:

- Ministarstva: sva ministarstva osim ministarstva vanjskih poslova, obrane, unutarnjih poslova i financija. Francuska sugerira ministarstvo znanosti, branitelja i socijalne skrbi i eventualno gospodarstva....

- Sabor: potpredsjednik.

Ostale sugestije:

- Ulazak u vladu jednog predstavnika srpske manjine u Hrvatskoj.
- Kvalitetna kohabitacija s predsjednikom Stjepanom MESIĆEM.
- Omogućavanje drugog mandata predsjedniku Stjepanu MESIĆU.
- Francuska isto tako sugerira Ivi SANADERU da nastavi čistku u HDZ-u te da se riješi kompromitiranih nacionalista koji koče povratak srpskih izbjeglica, rješavanje problema u regiji i ulazak Hrvatske u Europsku Uniju: Andrije HEBRANGA, Vladimira ŠEKSA, Branimira GLAVAŠA i Luke BEBIĆA.

Danas kada je ustanovljeno da je Vesna KLJAJIĆ dugogodišnja suradnica srpske obavještajne zajednice, Josipa PERKOVIĆA, Tomislava KARAMARKA, Branimira PASECKOG te prijateljica Stipe MESIĆA i Josipa MANOLIĆA, postavlja se pitanje da li je ona uistinu predstavljala Ivu SANADERA i ispravno prenijela neslužbeni dio francuske potpore ?

Za vrijeme pregovora SANADER – ĐAPIĆ, često me je zvala i tužila se da ĐAPIĆ ne poštuje francuske uvjete. U isto vrijeme me je Slaven LETICA uvjeravao da oni poštuju okvir potpore. Isto je tvrdio Andrija HEBRANG koga je SANADER zadužio za pregovore s HSP-om.

Zagonetan je sudski progon Branimira GLAVAŠA čiju povezanost sa zločinima protiv srpske manjine u Slavoniji Francuzi nikada nisu spominjali.

Zagonetna je uloga Vesne Kljajić u brodogradnji i aferi BRODOSPLIT.




U Parizu 1. ožujak 2007. Marin TOMULIĆ




P.S.

Danas sam dobio obavijest da je Vesna KLJAJIĆ nedavno boravila tri dana u Parizu. Josip PERKOVIĆ je dakle isto bio u blizini. Uvjeren sam da će njezin budući boravak u Parizu biti svima od koristi. Na bazi prikupljenih elemenata, moj odvjetnik je odlučio zatražiti od istražnog sudca u Parizu da joj pošalje poziv radi saslušanja.