Marketing
Smiljanka Škugor-Hrnčević i Tvrtko Pašalić
Tvrtko Pašalić poznat je šibenskoj javnosti kao istaknuti sportaš borilačkih vještina, profesor je fizičke kulture, ima čin pukovnika Hrvatske vojske. U obranu Hrvatske uključio se 1990. godine, a u lipnju 1991. pristupio je MUP-u, odakle iste godine prelazi u MORH, u postrojbu za posebne namjene. Bio je i načelnik Centra SIS-a u Šibeniku.
Hina/Jutarnji.hr, 12.03.2007
Hina/Jutarnji.hr, 12.03.2007
Ovako je državna novinska agencija opisala čovjeka kojemu se sudilo za poticanje na ubojstvo načelnika PU Šibenik Nikole Vukošića i njegova zamjenika Ive Fuština.
Prema izvorima 45 lines bliskim agenciji, navodno je za neodmjeren, odnono pristran kraj vijesti zaslužna direktorica Hine, Smiljanka Škugor-Hrnčević, Šibenčanka, navodno obiteljski povezana s Davorom Škugorom, osobom s kojom je u ratu predmetni Pašalić blisko surađivao.
Smiljanka Škugor-Hrnčević je nepopravljiva "državotvorna" političarka na čelu javnog servisa, pa je i na nedavno održanom Saboru Hrvatskog svjetskog kongresa u HMI-u uzela riječ i oštro se obračunala s političkim protivnicima.
Tvrtko Pašalić je po svemu drugom, samo ne po onome što se navodi u Hininoj vijesti poznat ne samo šibenskoj, već i hrvatskoj, te međunarodnoj javnosti.
Citirati ću samo neke karakteristične rečenice koje se o njemu mogu pronaći na internetu:
ZA SLOBODNU DALMACIJU GOVORI MARIO BARIŠIĆ, KRUNSKI SVJEDOK U SLUČAJU LORA I ŠIBENSKOJ AFERI
* U Splitu ste na raspravi u predmetu Lora za zločine optužili cijeli niz svojedobno visokopozicioniranih vojnih i državnih osoba - od Antonija Lekića i Nikole Krište, preko Mihaela Budimira, Tvrtka Pašalića, Franje Gorete i Željka Maglova do Josipa Perkovića i samog ondašnjeg ministra obrane Gojka Šuška. Za što ih konkretno teretite i je li riječ o neposrednoj ili uglavnom zapovjednoj odgovornosti?
- Optužujem ih za zločine nad ratnim zarobljenicima i civilima gdje sam osobno bio svjedok i za djela o kojima ne mogu sam svjedočiti, ali imam izjave autentičnih svjedoka i dokumente koji to potvrđuju. Bio sam stalno u njihovoj blizini i mogao sam, da sam htio, kimati glavom, biti Norac prije Norca. Jedini motiv zbog kojega sam odlučio javno progovoriti jest da krivci dodju na sud, a ne - kako mi neki sada žele imputirati - moje nezadovoljene ambicije i frustracije. Antonijo Lekić, jedan od prozvanih, tvrdi da me nikad nije upoznao i žali me kao psihičkog bolesnika (istomišljenik Mate Bašića op. ž.p.). Ako je zaboravio, Lekića ću podsjetiti da smo se upoznali 6. veljače 1992. godine u zapovjedništvu VP u Šibeniku kad je k nama došao zajedno s Tvrtkom Pašalićem. Nama se u to vrijeme dobrovoljno predao Ranko Pavasović iz Bičina koji je prošao kroz minsko polje i došao na našu stranu preko Prokljana. Kolega Milorad Paić i ja smo ga ispitivali, zanimali su nas podaci o brojnom stanju i naoružanju neprijatelja, i kad smo mi završili, u kancelariju su ušli Pašalić i Lekić. Tada je počela tortura. Tukli su ga šakama i nogama, natjerali da se skine do gola kako bi ga posve ponizili, a onda električnom palicom mučili po svim dijelovima tijela tako da se više puta onesvijestio. To je trajalo sat i pol do dva, a u medjuvremenu su u prostoriju gdje se to događalo stigli i drugi vojni policajci - Miro Petković, Darko Milković, a neko vrijeme je bio i Zvone Cigić.
45 lines, 02.05.2005./Slobodna Dalmacija, 17. 07. 2002.
* U Splitu ste na raspravi u predmetu Lora za zločine optužili cijeli niz svojedobno visokopozicioniranih vojnih i državnih osoba - od Antonija Lekića i Nikole Krište, preko Mihaela Budimira, Tvrtka Pašalića, Franje Gorete i Željka Maglova do Josipa Perkovića i samog ondašnjeg ministra obrane Gojka Šuška. Za što ih konkretno teretite i je li riječ o neposrednoj ili uglavnom zapovjednoj odgovornosti?
- Optužujem ih za zločine nad ratnim zarobljenicima i civilima gdje sam osobno bio svjedok i za djela o kojima ne mogu sam svjedočiti, ali imam izjave autentičnih svjedoka i dokumente koji to potvrđuju. Bio sam stalno u njihovoj blizini i mogao sam, da sam htio, kimati glavom, biti Norac prije Norca. Jedini motiv zbog kojega sam odlučio javno progovoriti jest da krivci dodju na sud, a ne - kako mi neki sada žele imputirati - moje nezadovoljene ambicije i frustracije. Antonijo Lekić, jedan od prozvanih, tvrdi da me nikad nije upoznao i žali me kao psihičkog bolesnika (istomišljenik Mate Bašića op. ž.p.). Ako je zaboravio, Lekića ću podsjetiti da smo se upoznali 6. veljače 1992. godine u zapovjedništvu VP u Šibeniku kad je k nama došao zajedno s Tvrtkom Pašalićem. Nama se u to vrijeme dobrovoljno predao Ranko Pavasović iz Bičina koji je prošao kroz minsko polje i došao na našu stranu preko Prokljana. Kolega Milorad Paić i ja smo ga ispitivali, zanimali su nas podaci o brojnom stanju i naoružanju neprijatelja, i kad smo mi završili, u kancelariju su ušli Pašalić i Lekić. Tada je počela tortura. Tukli su ga šakama i nogama, natjerali da se skine do gola kako bi ga posve ponizili, a onda električnom palicom mučili po svim dijelovima tijela tako da se više puta onesvijestio. To je trajalo sat i pol do dva, a u medjuvremenu su u prostoriju gdje se to događalo stigli i drugi vojni policajci - Miro Petković, Darko Milković, a neko vrijeme je bio i Zvone Cigić.
45 lines, 02.05.2005./Slobodna Dalmacija, 17. 07. 2002.
Izražena je i sumnja da se načelnik SIS-a u Šibeniku (Tvrko Pašalić op. ž.p.) bavi švercom te se tvrdi da se pritom "služi potvrdama MORH-a. Iz spisa KTR 388/92 vidi se da je od MORH-a imao odobrenje za slobodan prijelaz preko državne granice radi dopreme uniformi za HV. On je to iskoristio za uvoz raznih odjevnih predmeta u većoj količini i vrijednosti namijenjenih za prodaju. U buticima "Blue Line" u Šibeniku i "Škorpion" u Vodicama, koje vodi zajedno sa ženom Ivankom. Sve se to odvija bez plaćanja odgovarajućih carinskih pristojbi."
"Pred izbore u kolovozu 1992., Tvrtko Pašalić osobno je zapovjedio postrojbi 2. satnije 72. bojne vojne policije u Šibeniku da lijepe plakate HDP-a, a skidaju plakate HDZ-a. Isto tako, tražio je da svi pripadnici vojne policije moraju biti članovi HDP-a, jer im inače neće biti mjesta u vojnoj policiji. Tvrtkova žena donijela je u vojarnu vojne policije u Šibeniku obrasce za davanje potpisa Nikoli Štedulu."
Takoder nam je poznato da je Tvrtko Pašalić 1983. kao turist boravio u SR Njemačkoj i izvršio više krivičnih djela, za koja je bio kažnjen po Zakonu za strance SR Njemačke izgonom iz te zemlje na pet godina i deportiran u tadašnju SFRJ. Nakon isteka kazne, 1. veljače 1990., vraća se u Njemačku i ponovno se bavi protuzakonitim radnjama. Iste godine, bježeći od odgovornosti, napušta Njemačku. Nakon toga za njim je raspisana tjeralica."
Iz pisma čelnih ljudi šibenksog HDZ-a Paška Bubala, šibenskog župana, Josipa Odaka, šibenskog dožupana, Ante Dželalije, zastupnika u Županijskom domu Sabora i dr. Borisa Zmijanovića, šefa psihijatrijske službe MC Šibenik, uputućenog predsjedniku RH Franji Tuđanu 9. kolovoza 1993. - Globus, 26. veljače 1999./www.peratovic.net
Dok je Ranko Ostojić bio ravnatelj policije Mario Barišić je na prvom suđenju za ratne zločine u Lori kao odgovornog među inima prozvao i Josipa Perkovića. Barišić je još u istrazi koju je vodio tadašnji splitski državni odvjetnik Mladen Bajić rekao da je Tvrtko Pašalić, Barišićev šef u Vojoj policiji, nazvao Josipa Perkovića, pomoćnika ministra obrane Gojka Šuška u Zagreb i pitao što učiniti s izmasakriranim ratnim zarobljnicima obzirom da se Međunarodni Crveni križ najavio u posjetu. Prema svjedočenju Maria Barišića Josip Perković je Tvrtku Pašaliću izdao zapovijed da se zločin prikrije tako što će izmasakrirani biti preveženi u druge vojne pritvore u Šibeniku, Zadru, Kerestincu.
The witnesses mentioned 14 and 15 April when the IRC representatives visited Lora asking for the permission to enter the military prison because they found out about the unregistered prisoners captured there. This caused panic so before the IRC representatives entered Lora, Josip Perkovic, Assistant Minister of Defense in charge of SlS (Secret Intelligence Service) had ordered the transfer of the prisoners.
45 lines, 28.10.2005./Stanko Feric and Marijo Kavain, Jutarnji list, 15. 03. 2001.
The witnesses mentioned 14 and 15 April when the IRC representatives visited Lora asking for the permission to enter the military prison because they found out about the unregistered prisoners captured there. This caused panic so before the IRC representatives entered Lora, Josip Perkovic, Assistant Minister of Defense in charge of SlS (Secret Intelligence Service) had ordered the transfer of the prisoners.
45 lines, 28.10.2005./Stanko Feric and Marijo Kavain, Jutarnji list, 15. 03. 2001.
Tvrtko Pašalić je za vrijeme boraka u Derventi 1992. dobivao zapvijedi izravno od Josipa Perkovića, a Perković mu je dao zapovjed i da imenuje Valentina Ćorića, zapovjednikom Vojne policije HVO-a. Ima toga još, gospođo iz Hine!
Post je objavljen 12.03.2007. u 17:00 sati.