Ognjen Ogi Krajačić, tajnik kabineta ministra policije nedavno se pohvalio prijateljima da je samo ove sezone ustrijelio 40 divljih svinja. Lovačku strast naslijedio je od oca Ivana Steve Krajačića, šefa OZNA-e koji je dao uhititi nadbiskupa Alojzija Stepinca. Ogi, navodno nije volio školu, pa se u zagrebačkom SZUP-u, početkom devedesetih zaposlio na preporuku Josipa Manolića, bliskog suradnika pokojnog oca, samo sa završenom srednjom školom. Navodno, fakultet nije završio ni do danas, ali ga je Manolić nakon 2000-e, uz blagoslov predsjednika Stjepana Mesića, ugurao u kabinet ministra policije.
…prije četrdeset i pet godina. Prepoznajem na fotografiji malu Nevenku Tuđman, malu Ljerku Mintas, malog Ognjena Krajačića, malog Debeljaka, malog doktora Čurca, malog Babla… Mogao bih vam u trenu ispričati sedamnaestak priča s njima kao glavnim likovima. - by babl.blog.hr (Bablove školske i kvartovske kolegice i kolege, zlatna djeca komunizma sa zagrebačkog Dedinja - Pantovčak, Tuškanac... Molim štovanog babla da nam na slici točno locira Ogija Krajačića! ;)
Jer, HDZ nije bio nikakav slučajan, nasumičan pokret! Očito, i Tuđmanova putovanja o kojima je Željko toliko puta pisao, i ona iz sedamdesetih o kojima sam ja govorio, o opaska Mike Tripala da mu je Tuki jasno dao do znanja još sedamdesetih da se ovdje kroz 20 godina bez njega ništa ne će događati, kao i niz drugih detalja, sve to dakle otkriva brižnu dugogodišnju pripremu. No, to pitanje nije samo stvar kulturnopovijesnog cjepidlačenja: riječ je o presudnom podatku hrvatske novije povijesti! Tko je zapravo činio taj intelektualni kružok Steve Krajačića, o kojemu Manolić govori recimo u intervjuu iz 1998. Davoru Glavašu, u Feral Tribuneu, kako to da ti dečki koji žive u dvije susjedne kuće preuzimaju organizaciju cijelog jednog nacionalnog pokreta, kako to da ih ne samo Udba - da postanemo ozbiljni - nego i jugoslavenska politika tolerira i, štoviše, potstiće, kako to da je tu i Stipe, čijega je oca Joža poznavao također još iz ratnog vremena, kako to da tu nema ni Savke ni Mike, u koje se Hrvatska zaklinjala dvadesetak godina prije, itd.itd.? Osim mene, eto, o tome ne piše ama baš nitko, baš kao što ovdje nitko ni jednom jedinom slikom ili riječi nije, primjerice, obilježio 35 godina početka studentskih štrajkova maspoka! Nevjerojatna zemlja! Ovdje se ni o čemu što je zaista stvaralo i gradilo našu povijest ne smije ni zucnuti! Istražiti razloge te šutnje bio bi najkorisniji posao koji onaj tko je za tu povijest, ali i za našu današnjicu zbiljski zainteresiran, može poduzeti...
S druge strane, Tuđman i Manolić dakle već su najmanje 34 godine skupa - ako je 1942. inicijalna godina, kad Manolić šalje Tuđmana na Bilogoru, u partizane - stanuju kuća do kuće, i nitko me živ ne može uvjeriti da njih dvojica, skupa sa Stevom Krajačićem i svime što je to značilo - za neobavještene, jebiga: Stevo je osiguravao Titu Brijune za smjene Rankovića, dakle, to je dovoljno da zamislite kojega je ranga taj fucker bio, ako i nije bio mali bog, kako je na samrti rekao Duhačeku - uzgajaju šampinjone, igraju šah i ne snuju ama baš ništa nego kako će cisternom i ovoga vikenda u Stevin bazen dopremiti čistu morsku vodu!...
O toj sesiji s Ivanom Dencom ne znam ništa, ali, Tuđmanov otklon od Mesića i Manolića malo je složenija stvar. Najprije, nije bilo nikakvog otklona: to govorim iz prve ruke i kao svjedok. Sve je počelo, ideološki gledano vrlo rano, još 1991., ako ne i ranije, ali, 1991. Manolić je već uvelike bio u sukobu s Vukojevićem i Šuškom. U trenutku kad Amerikanci od Tuđmana traže da se odrekne Manolića, počinje lom: Ameri to traže gotovo je sigurno zbog cijelog seta naših veza s Rusijom, ne dakle samo davnašnjih Jožinih kontakata ili zbog famozne mitske stanice Steve Krajačića koja zna Manolića izbaciti iz takta (uvijek popizdi na to, ali, ima i dobar argument: Mislite li vi da bi u doba IB-a netko preživio s radio-stanicom u podrumu iz kojega kontaktira ni manje ni više nego SSSR?, klasično je Jožicino pitanje.), nego i zbog ukupnih geostrateških odnosa na Balkanu, u oblikovanju kojih Rusija nije bila samo srpski oslonac: konačno, sjetimo se Tuđmanovog puta u Moskvu, kad više nitko drugi nije ostao! Da o cijelom nizu naših ruskih đaka i ne pričam: od nestora Gregurića pa do oporbenjaka Čačića, svi su naši tehnomenađeri - zapravo: svi naši tadašnji premijeri! - barem dio svoga života proveli u Moskvi!
Dragi Željko drago mi je da si usvojio moj kurs i da konačno prašiš po svima, jer, svi su oni iz Krajačićeve kabanice...
Ponavljam: uputite se u povijest SDB-a, točnije u Hrvatskoj: SDS-a i KOS-a, i na prvi će vam pogled biti jasna uloga hrvatskih kadrova na federalnoj i na saveznoj razini. Govna smo mi i to jako smrdljiva! Za neurotike, evo kratkog kursa, u jednoj rečenici: Rankovića je ipak smjenjivalo na Brijunima tako da je Titu osiguranje organizirao Krajačić! Pitajmo Duhačeka, je li Stevo bio mali Bog. Peratoviću, kako ti objašnjavaš dvije činjenice: prvu, nedvojbenu, da je Perković instalirao na razne funkcije brojne ekstremne emigrante, kao što i sam navodiš u nekim svojm tekstovima ili pak onima koje citiraš na svom blogu, i drugu, koju i predviše naglašuješ u tekstovima iako je nikad izrijekom ne tumačiš, da je Perković sudjelovao u svim sranjima ovoga rata: od Gospića, ubojstva Paradžika, lažnog granatiranja Šibenika i vožnje gliserima na pučinu po turski heroin, etc.etc.? Inače, znamo se mi, samo se ja zajebavam. Nisam ja tebi nesklon, nego te malo palim, jer bi drukčije ti bio premiran i dosadan...
Svjesno kršeći zakon opet objavljujem objavljene državne tajne
Državnu tajnu objavio svjestan da krši zakon
Tijekom 90-ih novinari su često bili objekt prisluškivanja i uhođenja. Tobože su ugrožavali nacionalni interes, dok je stvarni motiv bio posve druge vrste: bili su kritičari tadašnjeg režima. Privodilo ih se na saslušanje u SZUP i MUP, ali bez službenih kaznenih prijava i sudskih naloga za pretraživanje stana.
No, ovoga puta postoje jaka formalno-zakonska pokrića. Peratović je predmet kontraobavještajnog i policijskog interesa od veljače, što znači da se moralo ishoditi odobrenje Vrhovnog suda. Zahtjev za kriminalističkom obradom MUP je podnio 16. listopada.
Prema neslužbenim objašnjenjima, Peratovića najviše tereti činjenica da je zakon koji štiti nacionalne tajne prekršio - svjesno. Nije se, naime, poslužio klasičnim trikovima svojih kolega: zamrljati oznaku tajnosti i braniti se kako pojma nije imao da je dokument povjerljive naravi.
To je povodom mog uhićenja napisala novinarka poznata po dobrim vezama sa špijunima iz kruga Josipa Perkovića, u koje spada i aktualni šef SOA-e Tomislav Karamarko koji je brifirao novinare (za Ivanu Šikić imam svjedoke, a još neki su mi priznali da ih je ranije pozivao na kave i ručkove te ih ispitivao jesam li im ja izvor te me tračao) o pozadini mog uhićenja. Jasnu Babić ne smatram istraživačkom novinarkom zbog gore spomenute preočite bliskosti sa špijunima, a u knjizi Zagrebačka mafija pokazala je, za novinare, neprimjerenu naklost kasnije osuđenom mafijašu Hrvoju Petraču.
Osim što se iz nekolicine njenih tekstova o mom uhićenju vidi da je infoe dobivala od SOA-e, prividno se stavljajući na "koleginu" stranu, Jasna Babić me pokušala omalovažiti kao nevještog novinara koji se eto nije sjetio poput većine njegovih kolega zatamniti oznake tajnosti na spornim dokumentima.
Rekao sam svojedobno saborskom odboru za nacionalnu sigurnost, a nedavno i policiji da sam svjesno objavljivao državne tajne kako bih ukazao na kriminalne sadržaje koje se štiti oznakom tajnosti te na činjenicu da su takve dokumente medijima uglavnom dilali šefovi tajnih službi, a ne tamo neki nižerangirani zviždači.
Da je Jasna Babić uistinu istraživačka novinarka ne bi meni prigovarala da sam nevješt jer nisam znao sakriti oznake tajnosti kad je ona samo u knjizi Zagrebačka mafija objavila više takvih dokumenata s jasno vidljivim oznakama tajnosti, a za koje pouzdano znam da ni do danas nisu deklsificirani. Uz to, sama je pod te faksimile potpisivala od koga ih je dobila, a pouzdano znam da protiv Josipa Perkovića i Gordana Akrapa koji su sastavljali njene tajne dokumente nikad nisu bile poduzete nikakve mjere da bi ih se kaznilo jer su odavali državne i službene tajne. To su visokorangirani obavještajci. Josipa Perkovića štiti predsjednik Stjepan Mesić, a Gordana Akrapa kojega su nedavno njemačke vlasti protjerale s diplomatske dužnosti u Berlinu pod sumnjom da je ometao istragu o ubojstvu Stjepana Đurekovića, štiti njegov gazda u SOA-i Tomislav Karamarko.
Sad objavljujem državne i službene tajne koje je Jasna Babić uz asistenciju Josipa Perkovića i Gordana Akrapa publicirala u knjizi "Zagrebačka mafija", izdavača Ive Pukanića, Zagreb, 2003., pa se pitam hoće li me sutra policija opet hapsiti, maltretirati Dariusa, zaplijeniti spornu knjigu, odnijeti sve iz stanova Jasne Babić, Ive Pukanića, Josipa Perkovića i Gordana Akrapa...
">
Tajni dokument koji je Josip Perković poslao Miroslavu Šeparoviću
Dokument današnjeg djelatnika SOA-e Gordana Akrapa upućen bivšem šefu HIS-a Miroslavu Šeparoviću. U njemu se spominje i ime Siniše Jurića, današnjeg špijuna SOA-e u Londonu
Kada je bila frka s mogućim bijegom iz policijske bolnice Mladena Naletilića Tute razni involvirani HDZ-ovi dužnosnici poput Petra Šale, nazivali su Josipa Perkovića, znajući da on nadzire sva prisluškivanja i tajna praćenja, i molećivo ga ispitivali je li itko njih umočio
Najmanje šesterostrukog ubojicu Veselina Marinova angažirao je za agenta HIS-a Josip Perković i o tome sačinio službenu bilješku Miroslavu Šeparoviću
Bivši Karamarkov špijun u Berlinu, a danas djelatnik SOA-e u Zagrebu Gordan Akrap zadužen je čuvati tajnost ovog HIS-ovog dokumenta
kao gore
A da "kolegica" dobro surađuje sa špijunskim šefovima svjedoči i ovaj njen napis o mom slučaju:
Kao signal da se udružena akcija MUP-a, SOA-e i DORH-a protiv Peratovića ne razvija prema njihovim očekivanjima, policija je u petak plasirala neslužbenu priču da je svoje privatne razgovore snimao i pohranjivao na CD-ove, što upućuje na mogućnost da je ucjenjivao kolege i političare. Pritom je ostalo neodgovoreno temeljno pitanje: gdje je tu izdaja državne tajne, zbog koje se tobože kazneno goni?
Policija to nije mogla lansirati u petak kada je tek u petak započeto i nije dovršeno pregledavanje mojih mp3-ica, cd-ova i dvd-ova. Takvu laž mogla je plasirati samo SOA-a kojoj je bio na vezi policajac, nazovimo ga kodnim imenom Kazo, koji me je na početku isljeđivanja u petak stalno podbadao da sam otišao na WC kako bih okrenuo kasetu na dikatfonu kojim da ih prisluškujem. No, Kazo nije uspio prikupiti dokaz da sam ikoga nezakonito snimao, a kamoli ucjenjivao, što mu je u zadatak dala SOA.
Zanimljivo je da mi se kasnije javila Vesna Škare-Ožbolt upozorivši me da ljudi bliski Tomislavu Karamarku šire priču da sam nju tajno snimao. Naravno, ona u to nije povjerovala. Pa njoj je SOA provalila u ured i kad god sam s njom tamo razgovarao držala je otvoren prozor da buka s Ilice omete prisluškivanje. Naravno, Karamarko je snimao koga god je htio. Dio tih nezakonitih snimki mogao je zmiksati s mojim intervjuima zabilježenim na mp3-icama. Imao je priliku to učiniti jer su moje stvari, zajedno s kopijama, putovale od MUP-a u Heinzleovoj od subote do utorka kad su stigle na Županijski sud. Dočepam li se takvog miksa ne gine mu samo takva međunarodna tužba i blamaža. I ne samo njemu, nego svima iz vrha vlasti koji ga podržavaju.
Imam zamjerki i na emisije s Miloradom Dodikom i Zoranom Milanovićem, ali zbog napada koje sad doživljava vezano za te zadnje emisije, moram ga uzeti u obranu.
Osim što je StankovićMilanovića mogao rešetati s još pokojim škakljivim pitanjem, sve u svemu, ozbiljnijih primjedbi nemam. Svidjelo mi se kako je inzistirao da Milanović komentira Mesićevu napomenu da je Zoki ipak trebao čestitati Sanaderu. Nakon par pokušaja eskivaža Milanović je napokon rekao nešto u stilu da u tom slučaju Predsjednik nije u pravu, ali da ga inače štuje kao najpametnijeg i najpoštenijeg političara (slobodan prijevod op. ž.p.). Simpatizeri SDP-a prešućuju ovu epizodu jednako kao što u Borisu Špremu vide samo člana Glavnog odbora SDP-a i jednog od Milanovićevih gurua, a
grade se da ne znaju da je riječ i o Predstojniku Ureda Predsjednika, odnosno glavnoj formalnoj sponi između Mesića i Milanovića i čovjeku koji je na tu funkciju došao zalaganjem Radimira Čačića. Stanković je Milanoviću učinio uslugu objavivši Špremovu izjavu podrške predsjedniku SDP-a, ali i nama kritičkim promatračima da dobijemo potvrdu da je veza Mesić-Milanović još uvijek čvrsta i da Pukanićeve teze o Mesiću kao budućem vođi, ljevice nisu tek puke tlapnje turopoljskog fotografa...
P.S. Nastavak slijedi nakon božićnog ručka ;)
Update (21:33)
Nije se snašao Milanović ni kada ga je Stanković pitao o pismu Petrača Pukaniću. Kako i bi, ta Pukanić ga je promovirao još u kandidaturi a predsjednika SDP-a, a potom i u predizbornoj trci, a sjetimo se i da je PukijevaExtra objavila raskošan prilog o Zokijevom bračnom životu. Upitan za veze mafije s politikom i pravosuđem Milanović je najprije rekao kako ne treba vjerovati jednom osuđeniku da bi potom skočio sam sebi u usta ustvrdivši kako je pravosuđe tom istom osuđeniku povjerovalo u jednom drugom kontekstu (Petračevu izjavu o Zagijevim dijamantima DORH je uzeo kao temelj za iniciranje kaznenog progona Vladimira Zagorca). Naposljetku, iz onog "napola" čitanja Petračevih žalopojki Pukiju, Milanović bi mogao samo zaključiti da postoji veza mafije i izdavača. Hehe, baš me zanima hoće li se Milanović nakon ove izjave nastaviti družiti s Pukanićem. Na stranu što je Puki rado viđen gost i u HDZ-u, a u Mesićevom srcu ima status sina.
Stvarno mislim da je za to zaslužan Aleksandar Stanković i da s pravom osjeća zadovoljstvo jer je dosegnuo smisao angažiranog novinarstva.
A kad Denis Kuljiš ide secirati i ponižavati Aleksandra Stankovićabanjalučkim "Nezavisnim novinama", a sve kako bi opravdao balkansko ponašanje Milorada Dodika u emisiji pred dva tjedna, onda prije svega možemo govoriti o dogovornom novinarstvu, istinabog stilski, neusporedivim sa žvrljotinama Ive Pukanića.
Za Kuljišev genij je hrvatsko jezično područje premaleno, pa se bacio na duplo veće, a i njegova lika gladnije, srpsko. Pa ni pet ni šest stao zastupati kriptošoviniste Milorada Dodika i Aleksandra Tijanića, udarivši Stankovića ispod pojasa Tijanićevim citatom:
Aca Tijanić ga je satro - Stanković je baš proračunao da će mu se lako napiti krvi - šta, pa bili ste Miloševićev ministar, pa Mira Marković s kojom ste pili kavu, pa napisali ste ovo, pa ono, a Tijanić se uspravio na stražnje noge kao tyrannosaurus rex s frizurom Arnolda Scwartzeneggera i udri - šta, Stankoviću, bogati, zar se ti kao Srbin iz Sremske Mitrovice moraš ovako nedostojno ulagivati i dokazivati da sačuvaš posao na Hrvatskoj televiziji?
Svojedobno sam stao u zaštitu Danka Bljajića kad su ga napali jer je HDZ-ovce Juraja Njavru i Anju Šovagović-Despot ironično priupitao zar će glasati za Vanju Sutlića pored toga što je Srbin. Tko je politički nekorektniji: Milanović i Kuljiš ili Bljajić i ja?
Ako se Ivo Pukanić i Hrvoje Petrač, kapitalisti, a Hrvoje i osoba bliska određenim krugovima na Kaptolu, mogu u pismenoj prepisci oslovljati kao drugovi, zašto ekipa okupljena oko neprofitnog 45 lines ne bi smjela isto?!
Dakle drugarice i drugovi, situacija je složena.
Nakon združene akcije SOA-e, DORH-a, Županijskog suda u Zagrebu i PU Zagrebačke dio je stalnih suradnika 45 lines prestao sa javljanjem. Nekolicinu mogu razumjeti, a motivi drugih su mi nepronični.
Jesu li Tomulićeve i Jurašinovićeve optužbe protiv Mesića u Francuskoj propale, jesu li ih oni povukli ili je hrvatski predsjednik od francuskog primljen tek u protokolarni posjet kao i ostali predstavnici zemalja Zapadnog Balkana (Željko Komšić i drugi), teško mi je odgonetnuti jer nekadašnji štovatelji 45 lines iz Francuske ne odgovaraju na moje mailove u zadnje vrijeme.
Prema mojim informacijama Vesna Kljajić redovito odnosi printove 45 linesaManoliću, pa je Joža tako saznao i za zadnji moj video uradak prije nego sam uhićen: Stručnjak za luđake i predsjednik kojem se vjeruje te Tomuliću zamjerio što je opet krenuo napadati Mesića.
-Ha, ha, ha, kako je glupo potpisati se ne blog.hr a ne ostaviti JMBG, na ovom mjestu i ovom trenutku. Ali, dobro, uz pozdrav ekipi iz treće smjene, evo malog komentara ove farse od navodnog progona navodnog blogera Željka Peratovića.
1. Policija je iz doma Peratovićevih odnijela osobno računalo i tri laptopa. Peratović već tri godine ili više ne radi. Očito, od bloga se dobro dade živjeti. Unosan je to posao kad se pišu postovi kakve Peratović piše. Jedino je pitanje: Tko financira to pisanje? Netko financira, jer očito je, Peratovićeva supruga nema ništa protiv da suprug blogira nezaposlen dok ona izdržava njihovu malu obitelj,. Ali, i više je nego očito da je Željko Peratović sasvim solidan otac obitelji: za svoje pisanije odlično zarađuje
2. Željko Peratović nije novinar! Željko Peratović je na blog.hr – bloger! To što je on bivši novinar „Vjesnika“ ili „Globusa“, u bitnom nimalo ne osnažuje vjerodostojnost činjenica koje njegovi postovi nude. Čak ni kao bloger, Peratović nije novinar – niti je blog nekakav novinski žanr, niti bi Peratović bio novinar sve da blog i shvatimo kao novinu a pisanje postova kao izvjesnu novinarsku formu. Peratović je naprosto agent provocateur amateur. On je zvučnik obavještajnog podzemlja. Njegov rad nije novinarski nego propagandni. Njegovi tekstovi za cilj imaju stalno i opsesivno difamiranje uvijek istih osoba hravatskog političkog miljea, pri čemu druge načelno ostavlja na miru, baš kao što ti tekstovi učestalo dezinformiraju i unose informacijski kaos u hrvatski javni prostor. Ta, odakle Peratovićevu dokumenti priređeni samo da bi dezinformirali hrvatsku javnost, kao što su redoviti napisi notornog Tomulića? Čemu cijele kampanje posvećene progonu haaških svjedoka? Kako to da su izvori redovito kompromitantni, poput ovog uratka njemačkog i tko zna čijeg agenta Ercega?
3. Paratović obmanjuje svoje čitatelje gradeći se da napada one za koje zapravo radi. Peratović je cijelu svoju poziciju osovio oko tvrdnje da ga ugrožava Josip Perković, nekakav mitski vladar Hrvatske, opasni šef još one Udbe! U stvarnosti, Peratović je branitelj Perkovićeve pozicije. To je odavno na 45 lines dokazao Mate Bašić!
4. Stoga je ovu situaciju neophodno postaviti u pravu perspektivu: budući da je nema tome davno na 45 linesPeratović denunciran kao Perkovićev provokator čiji tektovi imaju isključivu svrhu stvaranja informativnoga kaosa, sada mu je priskrbljen alibi. Peratović je ispao heroj slobodnog novinarstva i korifej blogerskih sloboda, za sve je implicitno kriv Ivo Sanader jer ovom akcijom štiti Darka Milinovića, a pravi naručitelji ostaju i opet u sjeni, vjerojatno se dobro zabavljajući.
5. Peratovićeva je koncentracija opasno narušena, pa mu se događaju gafovi koji svjedoče o njegovo izvrsnoj upućenosti u procedure i kadrovsku ekipiranost onih koji ga sada navodno progone! Citiram s Peratovićeva bloga: @Prijatelj, molim te nemoj me više maltretirati. Osim po IP-u na blogu, može te se identificirati i po IP-ovima s lažnih i pravih mail adresa, te podataka o autorstvu doc dokumenata. Budeš li me i dalje gnjavio, dat ću te podatke IT forenzičarki te rezultate objaviti uz autoriziranu potvrdu iste! Ajd bok, stari!(45 lines 30.09.2007. 02:05) Evo kako Peratović zna da nije riječ o forenzičaru, nego o forenzičarki! Surađuje suradnik amateur provocateur, surađuje, a naivna hrvatska javnost misli da je riječ o blogeru. Željko Peratović je puno prije ove farse surađivao s onima koji ga danas, navodno, isljeđuju!
6. Upad policije na televiziju Nova TV jasan je znak da je onome tko je akciju poduzeo naročito stalo do publiciteta. Jer, Darijusu je mogao stići nalog i on je to, u tišini, mogao obaviti sam. Ali, jasno, trebalo je sve to obaviti uz pompu i događaju dati najveći mogući obol. Nije moglo zapravo ispasti bolje: Blog.hr je u vlasništvu Nove tv, i, policija, umjesto da se bavi pravim vlasnicima te televizije i načinom na koji je obavljena prodaja Nove Tv uz pucanje po Bauerovoj (i ostale kriminalne obračune članova medijskog kartela), priređuje još jedan pirotehnički spektakl. Tu su odmah službenice Hrga i Gačić da senzacionalnu robu dobro izlože u središnjem televizijskom izlogu, Dnevniku Nove Tv, i posao je odlično obavljen! Šprajc, i sam bloger, od Peratovića će licemjerno solidarno napraviti žrtvu, iako taj isti Šprajc ni jednom jedinom riječju neće prokomentirati karakter tipičnog Peratovićevo posta: sumanutost i ludost stalnog suradnika Tomulića, recimo, za divno čudo Manolićevog i Mesićevog stranačkog sudruga iz doba HND-a!
Uza sve nedoumice o bivšim suradnicima 45 linesa koji su zašutjeli, moram istaknuti da sam mnogo više suradnika dobio nakon združene akcije SOA-e, DORH-a, Županijskog suda i PU Zagrebačke, nego što sam ih imao i izgubio. A kad sam čuo da su moji izvori iz pred 45 lines faze čuvši da mi je policija zaplijenila dokumente u kojima se oni spominju kao subjekti a govore o zločinima, izjavili da bude li potrebno u javnosti će eksplodirati još nekoliko
krvavih i prljavih ratnih priča, još jednom sam se uvjerio da 45 lines ima budućnost, odnosno smisla.
Policija se oglušuje na zahtjeve da mi se vrate stvari
Dopis županijske državne odvjetnice Višnje Lončar kojim se još 09. studenoga traži od Bože Guve, načelnika sektora zagrebačke krim policije da udovolji mom zahtjevu za vraćanjem oduzetih stvari
Nije mi jasno kako se policija može oglušiti na traženje nadređenog državnog odvjetništva da mi se vrate oduzete stvari, ali očito je da može jer tako žele oni koji su policiju u ovaj slučaj upetljali. A da je riječ o uroti kojom me se želi zastrašiti i onemogućiti da dalje pišem svjedoči i Nalog istražnog suca Ivana Sarića, koji je 15. listopada potpisao nalog od 16. listopada, a pozivajući se na traženje DORH-a od 16. listopada, a kojem je PUZ poslao zahtjev istog dana (16. listopada), da mi zagrebačka policija izvrši pretragu stana.
Zamislite, istražni sudac antidatira nalog čiji je sadržaj ionako sumnjiv jer je nemoguće da da DORH i policija u jednom danu razmjene dopise takvog karaktera. Naravno još je luđe da istražni sudac dan ranije zna za te prijedloge i zahtjeve.
Potresna skupština HND-a u ozračju Petračevih žalopojki Pukaniću
Ivan Zvonimir Čičak u iščekivanju rezultata prvog kruga predsjedničkih izbora. Kad je saznao da je dobio samo 9 glasova Čičak se demonstrativno odvezao u Zagreb da bi se s puta javio nekim skupštinarima poručujući da je razgovarao s glavnim urednikom Jutarnjeg listaTomislavom Wrussom, a koji da se zgrozio nad "izdajom ekipe Jutarnjeg lista na Skupštini". Čičak se žalio da su izaslanici HND-ovog ogranka u Jutarnjem glasali za Nikolu Kristića, a trebali su za njega.
Stari predsjednik Dragutin Lučić Luce emotivno je reagirao na primjedbe pojedinih govornika na svoj račun, pa je primijetio da je on za razliku od nekih kolega koji mu ovdje prigovaraju pročitao dvadesetak puta Homera. Zdenko Duka i Nikola Kristić iščekuju rezultate drugog kruga glasanja
Zdenko Duka je pobijedivši s jednim glasom prednosti, za kojeg su podržavatelji Nikole Kristića posumnjali da je pripadao tajniku HND-a Mariu Bošnjaku, a nakon prvih govora o inicijativi da se za šest mjeseci sazove nova izborna skupština, spominjao da bi on "sada mogao dati ostavku" jer da mandat predsjednika HND-a traje 4 godine i glupo mu se prihvaćati posla ako bi ga za šest mjeseci mogli smijeniti. Duka je odustao od ostavke, a inicijativu o novoj skupštini potpisalo je oko 50 skupštinara. Dušan Miljuš (u prvom planu) imao je mnogo posla kao član radnog predsjedništva
Ovo su samo neki od dojmova s netom završene 48. skupštine HND-a na kojoj su na površinu izbili mnogi strahovi, frustracije...
Opširnije o događajima na skupštini i njihovim repovima pisati ću kasnije.
Sinoć sam u opatijskom baru Hemingway doznao da će novinar Globusa na subotnjim Danima novinarstva čitati Petračeva pisma Petraču. S Malićem u duštvu u Hemingwayu bio je Drago Hedl, urednik u Feral Tribuneu. Na prvi pogled bilo je čudno da Malić nije mogao dogovoriti s Hedlom da Petračeva pisma, ako ne mogu već biti objavljena u Globusu, ugledaju svjetlost dana u Feralu. No, malo ustrajniji čitatelji 45 linesa sjetiti će se da smo na ovome mjestu otkrili da se na Večeri kod Mesića dogodio sumrak hrvatskoga novinarstva kao što smo prvi ozbiljno progovorili o cenzorskim efektima Pavićeve kupovine Ferala.
Ne znam kako je Malić uletio sa svojim izlaganjem na Dane hrvatskog novinarstva, a nije bio najavljen te na koji je način u EPH-u nepoželjnu priču o vezama prijateljskog Ive Pukanića s osuđenim Hrvojem Petračem uklopio u temu Smjena vlasti i smjena u medijima jer nisam stigao slušati ga.
Ne znam, kako li se samo osjećao predsjednikov savjetnik Boro Vučković ako je ostao u dvorani ICEJ-a nakon što je završila Skupština HND-a i započelo Malićevo čitanje Petračevog pisma Pukaniću!
U petak je Izborna skupština HND-a. Ivan Zvonimir Čičak je ispred HND-ova ogranka slobodnih novinara kandidat za predsjednika. Baš mu se posrećilo s današnjim gostovanjem u Nedjeljom u 2 kod Aleksandra Stankovića. No, osim timinga, mnogoštošta ovaj put mu kod Stankovića, za razliku od predzadnjeg nastupa kod Stankovića kad je glavni gost bio njegov prijatelj Ivo Banac koji mu je pružio priliku da se izravno javi u emisiju i prijavi da mu je Boro Gotovina prijetio, nije išlo u prilog.
Kao jedino ozbiljno što je rekao bila je iznešena pretpostavka da je ubojstvo Davora Zečevića poruka mafije jednom dijelu vlasti da nije zadovoljna odrađenim dealom. Dobio sam nekoliko SMS-ova nakon emisije (ako ne vjerujete, neka vam u SOA-i vele lažem li!) u kojima se izraža uvjerenje da je Čičak mislio na relaciju Hrvoje Petrač-Stipe Mesić-Vladimir Zagorec o kojoj sam prvi pisao u postovima: Zna li Mesić zašto je ubijen Petračev čovjek?!, Zašto javnost šuti o Mesiću i Petraču u slučaju Zečević?!.
Slijedom poznatih činjenica da Ivan Zvonimir Čičak ne ljubi Stipu Mesića od kad ga nije imenovao veleposlanikom RH u SRJ, te da od tog događaja kolumnist Jutarnjeg lista i Mesićevog prijatelja Ivu Pukanića svrstava u kriminalni milje jer se Puki deklarira kao prijatelj osuđenoga Hrvoja Petrača, te pretpostavki da je Ivo Sanader dao zeleno svjetlo za objavu intervjua Vladimira Zagorca u Večernjem listu o čemu je izvijestio, Mesiću blizak, Ivica Đikić u Feralu, i da je prijateljski dvojac Banac-Čičak još predizborno naklonjen Ivi Sanaderu, dolazimo do zaključka da Čičak u Sanaderovo ime šalje poruku Mesiću da je pročitana poruka Petrača Predsjedniku i da mu se na relaciju sa osuđenikom za otmicu neće više gledati kroz prste.
Uostalom, neki dan se dogogodilo da Mesić nije prvi put od kad je postao predsjednik nije nazočio partyiu za Međunarodni dan ljudskih prava u organizaciji HHO-a jer je na čelo te udruge dospio Čičkov i Sanaderov prijatelj Ivo Banac. Naravno, Sanaderu je zato pripala sva slava pojavljivanja na fešti HHO-a. Tko je očekivao od Mesića da se neće naljutiti na Bančevu izjavu da je važnije kako je Ivana Šikić mogla postati glasnogovornica prve Mesiće predsjedničke kapmanje od toga je li smjela biti urednicom u IP HTV-a, taj zasigurno slijepo vjeruje u Mesića kao Posljednju crtu obrane pred očekivanim, povampirenim tuđmanizmom.
A čim je Čičak počeo Stankoviću, na primjeru Ivane Šikić, govoriti kako bi novinari javne televizije trebali pripaziti s kim se druže, pokazao je svoje meke bokove. Tako smo saznali da je Čičak bio prijatelj Hrvoja Petrača i njegove obitelji, ali da nezna je li Hrvoje švercao jugo dinare iz Hrvatsku u BiH i tamo ih mijenjao za DM, ali da nema razloga sumnjati u pravomoćnost presude Petraču za otmicu Zagorčeva sina.
Šteta što Stanković nije Čička podsjetio i na kumstvo sa Tihomirom Oreškovićem i priupitao je li točno da je izmislio vijest objavljenu u Nacionalu 1999. gdje je bio kolumnist, da se skoro potukao s Oreškovićem nakon što je kum namlatio Stipu Šuvara?
Mogao bi se odmah nadovezati i na kod mene objavljenu priču da je Ivo Banac doputovao zadnjim letom Delte iz New Yorka u Zagreb 25. kolovoza 1991. u društvu Tihomira Oreškovića i punog avionskog prtljažnika oružjem, pa kod Čička provjeriti što on o tome zna.
Ne moram posebno isticati da me uopće nije začudilo kad mi na zadnjem sastanku Ogranka slobodnih novinara Čičak jedini od prisutnih ni jednim migom nije dao do znanja da suosjeća sa situacijom u kojoj sam se našao. I kako bi kad je Ivan Zvonimir Čičak javno hvalio Tomislava Karamarka podržavajući njegovo šefovanje SOA-om, a Karamarko, imam crno na bijelo, stoji iza moga progona. Jedino me zanima kako će se Čičak postaviti spram, logično za očekivati, promijenjenog odnosa Ive Sanadera spram Tomislava Karamarka. Do nedavno se očekivalo da će Sanader postane li ponovo premijer postaviti Karamarka za ministra MUP-a ili ustanoviti ministarstvo sigurnosti kojem bi potpadali MUP i SOA, pa ministrom sigurnosti imenovati aktualnog ravnatelja SOA-e. Karamarko je u mom slučaju, a za račun Mesića pokušao zabiti nož u leđa Sanaderu. A u slučaju Šikić, gdje je novinarka postavljena za glasnogovornicu Mesićeve prve predsjedničke kampanje izravno preko Karamarka tada šefa predizbornog stožera, šef SOA-e je taj koji je u ime Mesića primio poruku poslanu Zečevićevim ubojstvom.
Human Rights Alliance- Allianz für Menschenrechte
DE – 78421 KONSTANZ PF/POBox – 102136 Germany
Dec. 2007
CROATIA: Elections must be cancelled 14%, more than 500’000, phantom voters
A) Is there another country in Europe where the number of voters exceeds by 14% the official number of citizens above 18 years of age having the right to vote. See the National Statistics Office-NSO. According to the statistics of the NSO, citizens above 18 years are allowed to vote were 3’569.300. In attachment A, find the statistics and the number of citizen having right to vote at mid 2005. For more details see the link www.dzs.hr Page 21 of the NSO. The NSO statistics are published only every 2nd year. The population numbers are steady. Young people are leaving Croatia to try to make their living abroad. This national tragedy has lasted for more than 65 years. So the NSO numbers for 2005 can be applied to the 25th Nov. 2007, the day of the election.
According to the government official figures, the number of voters was considerably higher 4’073’294, more than 14%, see link or this. From the total number of 4’478’386 should the number of Croats in Diaspora 405’092 be deduced and it follows the same number of 4’073’294
B) Whoever has these 14%+ votes (app. 504’100 votes) can choose the government, block a referendum, rule the country. These anomalies were observed in 2005. The complaints were never answered.
In Croatia nobody has no obligation no responsibility it is an ANARCHY
C) The worst of all the judges are those of the CC. There has been no improvement since Tudjman time; whoever elected 13 judges of the CC. 10 of them had no juridical praxis- they got 3 months training at a court. V. Vukojević was a bar tenant in Austria. V.Vukojović is accused of the rape of young women in Bosnian camps and the organisation of the destruction of the old historic bridge in Mostar. In Croatia the judges of the CC are above parliament and the elected President. Nobody can remove them. The judges of the Supreme Court are not much better. Most of the low instance judges in city tribunals have the necessary moral qualities but they do not progress. They are not obedient enough.
D) The same complaint concerning the election irregularities was sent to the President of Croatia Mr. S. Mesic, also to the DIP (the State Election Commission.). We had contact and discussions with NSO, they said their statistics are correct. Observing their statistics for 2003, 2001, we concluded they are correct.
So the election in Croatia of Sunday 25th November were manipulated and should be cancelled
E) However, the cheating started much earlier and had many different aspects. President F. Tudjman, in order to reinforce his dominance in Croatia, gave the nationality and the right to vote to 600’000 Croatian-speaking citizens, of neighbouring Herzegovina. That is a unique case in history. These neighbours are not born in Croatia. They do not live and never have lived in Croatia, neither their ancestors. By far, most of the Croatian tycoons are originally from this region and they will always vote for Tudjman’s party, the HDZ. Since they are ‘very intelligent’, many of them vote 2-3 times. Even many dead inhabitants of Herzegovina were voting – see the reports from the last Presidential elections. Tudjman, in order to complete his dictatorship, nominated 12 representatives of the numerous Croatians living abroad (Australia, Canada, Germany…), but all 12 were from his HDZ party (HDZ had only 43-45% of votes) and 7 of the 12 were from Herzegovina. Croatia obtained her independence in blood and pain in January 1992, but not for long time. The destiny of Croatia today is decided in Herzegovina, not in Belgrade, Vienna or Budapest.
F) The greatest disappointment is Premier I. Sander himself. He spent 14-15 years in Austria in a ‘state of law’ so we were all supporting him believing he would improve the situation in Croatia. The first thing he did after he was elected at the end of 2003, was to nominate M. Žužul as FA Minister and his closest collaborator. M. Žužul is a champion of corruption. During his appointment as Ambassador of Croatia to the US in Washington, he was also the consultant of Bechtel, large US Civil engineering company. He ‘advised’ Bechtel how to get large contracts (Freeways) in Croatia without bidding. There were among many other big ‘deals’ made by these two. Remember that BARR Pharmaceutical bought PLIVA a Croatian pharmaceutical company, for 2.3 billion $. In hard fight for Pliva among BARR and competitors, the decision (in Verona , Italy) was made by these two. Why? Pliva is a stockholding company with a Board of directors and its President, nothing to do with the Croatian government. How high was the baksheesh? If only 1 % it would be 23 million $ for each. Not bad for a trip to Verona. This kind of abuse of power is normal in the Balkan. Sanader keeps saying theatrically ‘nobody loves Croatia more than I’. Why he is not improving disasters mentioned under A-to I.
Before the negotiations started between EC and Croatia end 2005, M. Zuzul had to go. EC could not negotiate with a crook. M. Zuzul has left but Sander did not learn anything.
G) The dark clouds above Croatia are getting darker.
The external debts by the end of 2007 (increasing by more than11 billion $) will pass 48 billion $ (++ internal and personal debts are increasing even faster). Next 2008 year, this might reach 60 Billion $ and pass 94% of PIB, much more than Argentina at time of its collapse (140 billions $ for 40 millions people).
Will Croatia soon be unable to pay the interest on debts? Croatia before had agriculture and used to export these goods to Italy, Austria, and Germany. Today Croatia imports for more than 2.5 billion $ agriculture and food
products. How is that possible, the extremely fertile Slavonia can feed 40’000’000 people? The food is very expensive in Croatia: milk, yoghurt, ordinary wine cost more than in W. Europe having 4-5 higher incomes.
H) Croatia also had industry: Ex-Yugoslavia was the 3rd largest ship producer according to BRT in the world (all the shipyards are in Croatia) before the reunification of Germany. Where are we today?? The companies: NT, RIZ, Prvomajska, RK-Rade Koncar with 33’000 employees in collaboration with Hidrogradnja, Litostroj, Dalekovod represented a group of 70-80’000 specialists, who were successfully competing with the largest world concerns Siemens, ABB, Alstom, on all continents. Today RK has 1500 employees. The devastation of national goods started with Serbian aggression but the largest devastation was done by Croats themselves.
I) Diaspora: Ireland and Croatia
20 years ago Croatia was 3 times richer than Ireland. Today, Ireland is 3 times richer. The essential difference, Ireland is a ‘state of law’ with honest and not- corrupted government and member of Parliament Numerous Croats helped at the beginning the young state of Croatia (with abt. 28 billion $). For Croats living in W. European ‘states of law’ it is impossible to live and start any activity in Croatian juridical swamp (crocodiles , snakes included).The confidence is destroyed for 2 generations. Concerning the juridical protection World Bank-DB for 2007 put Croatia on 156th on the bottom, only a few central African countries are behind. At the beginning of the new state some of exiled Croats stared some activities in Croatia. Most lost every thing and returned to the country where from they came. To start an activity in Croatia is nightmare – juridical slump is not improving . We showed in our last report of Nov. 2007- Quo vadis Croatia? That Croatia is ruled by a parallel power around NJC (National Juridical Council) more powerful than the elected Premier and President. The Minister of Justice has just to sign. Croatian will accept the EU norms and standards but not applied. Without firing of a few hundred worst judges a progress in the Croatian judiciary is not possible.
Sincerely I. Šarić, PhD- HEA, Germany
Require via Email some other reports: 1) Who is ruling Croatia, the elected Prime Minster or ? ?? .2) Croatia: a perfect collaboration of political and juridical power in robbery ; 3) Croatia: How to defeat the corruption? Where are 28 Billions $ of Diaspora 4) Bank of Villach (one of hottest subject in Croatia), who took money?
Čeka se proglašenje pobjednika nezakonitih izbora?
Radovan Smokvina sa svojom strankom Alijansa za pravnu državu, među ostalim, krenuo je na izbore da bi mogao podnijeti prigovor Ustavnom sudu da su isti nezakoniti zbog više od pola milijuna birača viška.
Najavio je to i na forumu croatia.ch gdje svi znaju pod nickom Pero:
Pero izlazi na izbore i to samo u Zagrebu i Rijeci, ali nažalost ne za našu najveću dijasporsku listu iz BiH iako me pozivaju da im se priključim i šalju mi pozive, ali ja to sistematski odbijam iako sam svijesan da me silno obožavaju i tako nažalost jadni Berislav neće imati šanse izaći na izbore. Zna se.
Jedini cilj naše stranke za ove izbore je poništiti izbore u začetku, jer nisu usuglašeni birački spiskovi ( barem 550 000 mrtvih duša).
Dijaspora uopće nije nikada niti imala biračke spiskove i time su svi dosadašnji izbori bili nelegitimni i nelegalni.
Alijansa je stranka koja nije potrošila ni 10.000 kuna u proračunu koje su namijenili izborima.
U šali, Smokvina je napominjao da će možda najviše potrošiti na poštanske marke kad budu slali prigovor. A na njega, stigao im je odgovor:
Ustavni sud je, inače, odbio i žalbu Alijanse za pravnu državu kojoj je DIP odbio prigovor zbog neusklađenosti broja birača prema popisu birača i onih prema popisu stanovništva iz 2001. U Alijansi tvrde kako je u biračkim popisima 600.000 birača više nego što bi trebalo biti po popisu stanovništva te da ta činjenica bitno utječe na rezultate izbora, pa su ustavnim sucima predložili da izbore proglase nevažećim, no oni im tome nisu udovoljili.Po Zakonu o popisu birača te popise vode tijela državne uprava u županijama i Gradu Zagrebu nadležna za poslove opće uprave, a upisivanje u popis birača obavlja se na temelju podataka iz evidencija državljanstva, putnih isprava i prebivališta. No, za utvrđivanje pravovaljanosti popisa birača nije ovlašteno tijelo nadležno za provedbu izbora, a nadležna izborna povjerenstva samo su korisnici popisa birača.U DIP-u i Ustavnom sudu utvrdili su da Zakon o popisu birača, uz ostalo, osigurava pravna sredstva za unošenje ili brisanje osoba koje imaju aktivno biračko pravo u sustavu stalnih biračkih popisa u Hrvatskoj, ali da podnositeljica žalbe, odnosno Alijansa ta sredstva nije koristila.
Stranka hrvatskih branitelja putem odvjetnika Ozrena Tatarca već je
najavila žalbu Ustavnom sudu na ovakvo Rješenje DIP-a, piše Margetić čekajući odluku kakvu je od Ustavnog suda već dobio Smokvina. Stoga je predsjednik Alijanse za pravnu državu upozorio Margetića što ga čeka i u mailu ga upitao:
-Postoji jos i takozvano Izborno eticko povjerenstvo na celu s predsjednikom Akademije Milanom Mogušem te članovima Helena Jasna Mencer, Bernardica Juretić, Tomislav Paškvan, Slavko Goldstein, Zorislav Antun Petrović i Vlatko Silobrčić.
Da li ste njima pisali?
Margetić odgovara da se nije obraćao Etičkom povjerenstvu jer njegove odluke nemaju izvršnu snagu te da je to povjerenstvo zapravo "samo maska cijeloga ovoga cikusa".
Stvarno mi je čudno kako to Margetić misli nastaviti pravnu bitku pred Ustavnim sudom kad je Smokvinu zbog istih prigovora isti sud odbio.
No, ne čudi me da se "velike stranke" nisu bunile iz ovoga razloga. Oni će se sve dogovoriti, a dogovor će moderirati predsjednik Stjepan Mesić.
...In seinem Blog kritisiert Peratovic mehrmals den kroatischen Geheimdienst SOA. Mehrere Texte berichten über die Intransparenz bei der Einstellung von Personal, das nicht nach bestimmten Kriterien, sondern nach dem Prinzip der Vetternwirtschaft in den Dienst genommen wird. Dabei nennt Peratovic einige Namen von SOA-Mitgliedern. Grund genug für den Geheimdienst - so vermuten Menschenrechtsexperten - Peratovic zum Schweigen bringen zu wollen. Dieser Meinung ist auch Peratovic selbt. Nach eigenen Angaben wird er seit Längerm abgehört und sein E-Mail-Verkehr bespitzelt. Zudem wird Peratovic seit zwei Jahren von keiner kroatischen Zeitung mehr eingestellt. „Man versucht meinen Mann aus den Main-Stream-Medien fernzuhalten“, sagt die Ehefrau des Journalisten zu weitergedacht.at...
U knjizi Jasne Babić (Slobodna Dalmacija) Zagrebačka mafija na nekoliko se mjesta spominje Marka Cigoja (Globus) u kontekstu bliskosti s mafijom (klan Sliško).
Glavni junak te "investigativne" priče, poduzetnik Hrvoje Petrač, predstavljen je kao žrtva urote bankarskih (Božo Prka), pravosudnih (Radovan Ortynski) i policijskih krugova (Željko Dolački).
Obzirom da Cigoj (objavio posthumni interview sa Vjekom Sliškom) i Babićka sad rade pod istim krovom (EPH), čini se razumljivim da u Babićkinim recentnim tekstovima ne nailazimo na podatak o Cigojevoj bliskosti s mafijom.
Nekako, kao da se udaljila i od Hrvoja Petrača. A Ivo Pukanić, kada god bi ga prozivali da je pristran vezano za napise u Nacionalu o mafiji, odgovarao bi da je Jasna Babić sastavila od tih tekstova knjigu Zagrebačka mafija, odnosno, da je ona prava adresa za takve primjedbe.
Jedan od najpoštenijih novinskih istraživača fenomena hrvatske mafije, Duško Miljuš, zanat je pekao u Večernjaku. Neki dan njegove bivše novine među osmrtnicama objave oglas u spomen na Davora Zečevića Zeca u kojem se među ostalim kaže :
-Presudno je da ... ne dopuštate da glavnu riječ u državi vodi Dušan Miljuš sa svojim obmanama hrvatske javnosti, ponižavajući institucije Republike Hrvatske.
Oglas je, u ime obitelji nedavno ubijenog Davora Zečevića, potpisala Nataša Zečević.
a) Zečević nije bio zadovoljan odnosom ostalih iz tzv zločinačke organizacije prema njemu dok je izdržavao skoro najvišu kaznu, a na mafijinoj hijerarhijskoj ljestvici bio je tek na sedmom pragu.
b) Policija je imala informacije da bi Zečević mogao biti ubijen.
Čini se da je i ovo bilo dovoljno da udruženi korumpirani dio sustava i mafija pošalju "fetvu" na Miljuša preko oglasa Zečevićeve sestre.
Zašto javnost šuti o Mesiću i Petraču u slučaju Zečević?!
Prilog Mire Aščića o Blog Openu emitiran u Hrvatskoj uživo, urednice Ane Jelinić, na HTV-u 22.11.2007.
Ostao sam vam dužan ovaj prilog, pa kad mi je dospio ruku, pohitah da vam se odužim.
Svezigledno, aktualne medijske poprate ubojstva Davora Zečevića Zeca, uočljivo je nekoliko tendencija. Jedna je skretanje pozornosti na moguće, ali netočne naručitelje: a) Zečevićevi narko dužnici
Zamislite ekipu s estrade koja je kupovala koku od Zečevića i ostala mu dužna, pa se sad organizirala, naručila ubojicu iz Srbije i pripremila mu teren u Hrvatskoj za siguran hitac i ugodan bijeg?! b) ostaci bandi čije je istaknute članove Zečević 90-ih likvidirao, pa u nedostatku dokaza za ta ubojstva nije odgovarao
To je isto tako bezvezna teorija jer su ostaci ostataka raznih bandi, pa i neki bivši saveznici Vjeke Sliška, nakon ubojstva braće Sliško i Veselina Marinova, ili nestali sa scene ili se priklonili (poklonili) klanu Petrač, kojem je pripadao i pokojni Zečević.
Druga tendencija je odsustvo spominjanja Hrvoja Petrača u bilo kom kontekstu ove priče, pa skoro da nitko ne navodi puku činjenicu da Hrvoje Petrač služi kaznu u Lepoglavi, odakle je na smrtonosni vikend izišao Zečević.
Ne produbljuje se zanimljivost da je šokiranu Ivanu Šikić sa mjesta ubojstva odvezao Ljubo Pavasović-Visković, odvjetnik obitelji Petrač.
A kamoli da bi se netko prisjetio da je Ivana Šikić hodala sa Zečevićem prije nego je postala glasnogovornica prve Mesićeve predizborne kampanje i da joj je šef na tom poslu bio Tomislav Karamarko. Bivši glavni državni odvjetnik Radovan Ortynski imao je grdnih nevolja sa tadašnjim predstojnikom UNS-a Tomislavom Karamarkom jer je izrazio želju razgovarati sa Ivanom Šikić kao svjedokinjom u postupku tzv "zločinačkoj organizaciji Dečkiju s Knežije".
S pravom je Željko Sačić iz HSLS-a u Baginoj emisiji Otvoreno upro prstom u SOA-u vezano za ovaj slučaj. I onda Gojko Marković, policijski načelnik, koji od 2000-e naovamo mora gostovati u svakoj tv emisiji u kojoj se govori o nerazjašnjenim ubojstvima i glumiti policijsku efikasnost: mi smo... samo što nismo..., slavodobitno ustvdi da je SOA od početka uključena u rasvjetljivanje Zečevićevog ubojstva.
Znači li to da je Ljubo Pavasović-Visković odvezao Ivanu Šikić na razgovor sa Tomislavom Karamarkom, a koji da je potom nazvao predsjednika Mesića u Bruxelles i rekao mu ima li ili nema s tim veze Hrvoje?
25. travnja - Suđenje tzv. zločinačkoj organizaciji nastavljeno je svjedočenjem Mirjane Mikulić, bivše ljubavnice poduzetnika Hrvoja Petrača, za kojega se sumnja da je bio povezan sa zagrebačkim podzemljem.
Svjedokinja je u Petračevu kafiću Down Town upoznala optužene Jelavića, Rajka i Velibora Momčilovića, Davora Zečevića, Davorina Sobjeslavskog i Miljenka Žaju Krojfa. S njima je, kako je rekla, bila u dobrim odnosima, sve do sudskog spora s Hrvojem Petračem oko utvrđivanja očinstva za njihovo dijete. Tada je Petrač od Jelavića, Momčilovića i Zečevića zatražio da joj prijete, zbog čega je i pristala na svjedočenje u ovom postupku. Govoreći o strukturi tzv. zločinačke organizacije, Mirjana Mikulić je rekla da su na vrhu piramide bili Petrač i Jelavić, ispod njih Zoran Pripuz, a još niže braća Momčilović i Davor Zečević. Rekla je i da je Hrvoje Petrač bio glavni distributer novca, koji su Jelavić i Pripuz posuđivali uz visoke kamate, a potvrdila je da su optuženici imali veze u policiji i pravosuđu, iza kojih je, prema njezinim riječima, također stajao Petrač.
Upitana zna li da su nakon ubojstva zagrebačkog kralja kocke Zlatka Bagarića neki od optuženika bili na komemoraciji, svjedokinja je rekla da su održana dva komemorativna skupa, koje je organizirao Petrač, te da je na jednom izbila svađa između njega i Rajka Momčilovića.
Suđenje se nastavlja sutra kada će Mirjana Mikulić odgovarati na pitanja obrane.
Osumnjičeni za otuđenje dragog kamenja u vrijednosti 5 milijuna dolara, umirovljeni general HV-a Vladimir Zagorec nedavno je izjavio u Večernjaku da je Hrvoje Petrač financirao predsjednika Stjepana Mesića:
VL: U kakvim ste onda odnosima bili s Petračem?
ZAGOREC. U dobrim, sve do otmice, 22. ožujka 2003., nisam mogao vjerovati da on stoji iza toga. Nismo bili poslovni partneri, nego znanci, uglavnom preko djece, koja su se družila... Bili smo i susjedi u vikendicama na Krku. Zagrebačka policija dala mi je prve spoznaje o tome da Petrač, njegov sin i ta ekipa stoje iza otmice. Nikada prije nismo imali sukoba. A te priče da je riječ o našim “neraščišćenim računima”, to su gluposti. A onda dolazi prva izjava predsjednika Mesića, u kojoj on, ne upitavši za zdravlje moga sina, javno pita: “A odakle Zagorcu 750 tisuća eura za otkupninu?!” Sudbina moga djeteta i naša obiteljska tragedija za njega je tu bila apsolutno nebitna. A bogme i političarima, hrvatskoj javnosti, pa i vama novinarima...
VL: Što ste tada pomislili, zašto vam se to događa?
ZAGOREC: Ma nisam pomislio ništa, bio sam u totalnoj konfuziji, dolazile su neke informacije da mi se to Srbi svete zato što sam u ratu radio na naoružavanju, no to mi je zvučalo nevjerojatnim... Bilo mi je jasno da iza toga ne može stajati neka državna institucija, službe, srpske, ruske itd. K meni su došli djelatnici zagrebačke policije i ponudili da će oni skupiti novac za otkupninu. Skupili su, međutim, manje od 100 tisuća eura. Nijedna banka im nije htjela pomoći. Onda sam ja, putem svojih veza, razgovarao s upravom Hypo banke u Klagenfurtu, u centrali, i oni su dali novac, uz uvjet da ga preuzme policija. Policija ga je preuzela, donijela i ozvučila pa su predali polovicu otmičarima. Drugog dana Mesić i vi novinari počinjete me rastezati kao Isusa, da odakle meni novac! Tu počinje moj javni linč. A, inače efikasna hrvatska policija nije nikada utvrdila tko me premlatio, nije niti pokrenula istragu. Ja sam danas uvjeren da je to bio Mateković i njegova ekipa po nalogu Petrača. A kada je policija rekla da iza otmice stoji Petrač, prva Mesićeva izjava je bila: “To treba provjeriti i dokazati da je to Petrač.”
VL: Odakle ta zainteresiranost predsjednika Mesića za Petrača? ZAGOREC: Pa činjenica je da je Hrvoje Petrač bio donator i prve i druge predsjednikove izborne kampanje, svi to znaju, no nitko se ne usuđuje o tome pisati...
Nakon ubojstva Davora Zečevića Zeca, svima koji se podsmjehuju Zagorčevoj izjavi da mu je u Hrvatskoj ugrožen život, zastati će knedla u grlu.
Istina, predsjednikov savjetnik Saša Perković na Zagorčevo pitanje (transkripti videom zabilježenog susreta u bečkoj hotelskoj sobi) tko je capo hrvatske mafije i je li to još uvijek Petrač, odgovara da nije Hrvoje da su neki drugi...
Vjerujete li Vi da će ravnatelj policije Marijan Benko, načelnik krim policije Ivan Nađ, te načelnik PU Zagrebačke ubrzo otkriti koji su to "neki drugi" koji su dali ubiti Zečevića i zašto?
Osobno ne vjerujem jer je spomenuta policijska ekipa, vezano za moj slučaj, navezana na Ured Predsjednika, SOA-u i osobno Josipa Perkovića, a svi su oni na razno razne načine bili ili jesu povezani s Hvojem Petračem.
Uostalom, po verziji priče koju će nam PukanićevNacional ponuditi u utorak, saznati ćemo što o ovome misle Ured Predsjednika, SOA, Benko i sam Hrvoje.
A dotle, uživajte u premijersko-mandatarskoj farsi koju izvodi bezmrljni tumač Ustava Stipe Mesić.
Update, nedjelja, 02. 12. 2007, 12:55 :
Vidim da vas je stotine došlo do blog tražeći infoe o povezanosti Ivane Šikić, svjedokinje Zečevićeva ubojstva sa spominjanim političko-špijunsko-policijsko-mafijaškim miljeom.
Pa, evo onda nekoliko naslova na tu temu iz mog arhiva:
29. studeni 2007.
Naš broj HUKOK-165 od 29.11.2007.
Republika Hrvatska
Vrhovni sud RH
Trg Nikole Šubića Zrinjskog 3
10000 Zagreb
ŽALBA
3X+14 priloga
Na Rješenje Pzp-40/07-4 Visokog Trgovačkog suda u Zagrebu od
22. listopada 2007. u vezi naknade zbog povrede prava na razumno suđenje, a vezano na tužbu od 7.3.1988. predanu Općinskom sudu u Rijeci predmet P-1265/98 (sudac Andrea Žigante) i kasnije na Trgovačkom sudu u Rijeci pod rojem IX–P45/01 (sudac Marina Veljak). Radovanu Smokvini se određuje primjerna naknada od 9.000. kn (devettisuća kuna).
Poštovani i nadasve vrlo cijenjeni naslove
Visoki trgovački sud smatra da Općinski sud u Rijeci koji je u vrlo uspješnoj i bliskoj suradnji s Trgovačkim sudom u Rijeci povrijedio pravo Radovana Smokvine na suđenje u razumnom roku, što naravno nije nipošto istinito niti točno, jer taj sudski predmet i sudski postupak je proveden i sproveden po standardnim i već otrcano providnim važećim pravilima igre korumpiranog i kriminalnog državotvornog pravosuđa u RH, a tu je jedino i samo povrijeđen osjećaj zdravog razuma i vrlo važan osjećaj (ne)srama.
Uložio sam i dokapitalizirao poduzeće Automotor d. d., više od 2 miljuna DEM, a poduzeće je u vlasništvu posjedovalo vrijednu parcelu od 40.000 m2 u Industrijskoj zoni Kukuljanovo koje inače administrativno pripada Gradu Bakar. Predmetna parcela od 40.000 m2 je trebala pripasti nekom drugome iz interesne zajednice HUKOK-a, a zato su u prvom redu isplanirano uništili poduzeće i prisvojili moja ulaganja. Poduzeće Automotor d.d. je namjerno dovedeno u stečaj, a da se mene ne priznaje kao vjerovnika, da bi se time jednostavnije pljačkalo, ali ne samo to već je uništena i sva dokumentacija tako da me se može i suditi i strpati u zatvor kao lupeža(vidi Kio 834/02, ali i izvješće sudskog vještaka za financije od 2.5.2007.). Naredni potez HUKOK-a je oduzimanje radne sposobnosti i sve privatne imovine kao što je to činio Staljin.
Iz navedenoga se može zaključiti da je državotvorno pravosuđe u RH do danas u službi zaštite pljačkaša, jer naravno da se sve to ne može uspjeti ako barem jedna osoba ne dolazi iz pravosuđa, a čak je nedavno i sam predsjednik Vrhovnog suda Branko Hrvatin izjavio u Zadru da zna da u pravosuđu ima korupcije (što je ustvari kažnjivo za predsjednika VSRH jer zna a ništa ne čini da to spriječi). Osobno sam se već na samom početku još 1994. protivio kriminalu i to radim i danas (prilažem dopis Gradonačelnika Grada Bakar od 15.6.1995.), ali u RH je pravosudna, izvršna i sudska vlast povezana u sveto trojstvo tro jedinstvene korupcije, što je nepobitno, a to dokazuje i predmetni slučaj pored drugih tisuća i milijuna takozvanih neriješenih sudskih predmeta koje upravo samo pravosuđe generira i to zato i samo zato, jer je teško korumpirano.
HUKOK iz Riječkog područja pokušava upotrijebiti razne metode zastrašivanja kao na pr. oduzimanje osobne iskaznice od strane sutkinje Općinskog suda u Rijeci Loreta Sršen (snaha stečajnog upravitelja Đure Sršena) ili nizom ovrha za koje ne dobivam pozive.
Rješenje je samo lustracija u pravosuđu kao u Bugarskoj (900 sudaca maknuto i dovedeno na optuženičku klupu).
I. Visoki trgovački sud u Zagrebu u ovom predmetu nije uočio ili ne želi uočiti ili prešućuje ili mora prešućivati da:
1. predmetna Tužba od 7.3.1998.predana Općinskom sudu u Rijeci ima u zaglavlju čitljivu adresu na kojoj tužitelj i danas stanuje, a do niti jedan dopis ne stiže na tu adresu, a sutkinja Marina Veljak vrlo uspješno šalje sve pozive na adresu nelegalne javne kuće. Odvjetniku sam otkazao, jer se on ne želi zamjeriti sucima.
2. se u tužbi zahtjeva takozvana privremena mjere, a koja do danas nakon punih 10 godina nije donesena, jer su to tako tražili nalogodavci iz Grada Rijeke i Grada Bakar koji upravljaju svim sudovima u regiji. Nalogodavci i dan danas drže suce u šaci jer kad je sudac jednom korumpiran on je uvijek korumpiran ili ako jednom laže on uvijek laže.
3. se u tužbi zahtjeva poništenje takozvanog kupoprodajnog ugovora između Industrijske zone i poduzeća Automotor d.d. zato što Nadzorni odbor Automotora d.d nije to nikada potpisao i pravovaljano odobrio i s druge strane nije bilo nikakvog javnog natječaja.
Gore navedene samo tri točke navodim punih deset godina i šaljem dopise od glavnog državnog odvjetnika pa do najnižih sudova, ali ne dobivam apsolutno nikakav odgovor, već dobivam samo niz nebuloznih presuda naravno na moju štetu, ali primjećuje se da čim se više približavam centru Homocidnog Umreženog Kolektivnog Organiziranog Kriminala time su i prijetnje veće tako da mi slijedi i ovrha obiteljske kuće i Ičićima (Ovr-716/07 na Općinskom sudu u Opatiji), a to dolazi od drugog svetog trojstva takozvanog stečajnog koje je sastavljeno od stečajnog suca stečajnog upravitelja i njihovog odvjetnika. To sveto trojstvo ima zajednički nazivnik da dijele dobit po sistemu da sudac donosi presudu u korist najveće zarade odvjetnika i onda otvara džep, a stečajni upravitelj je već svoj dio već osigurao samim izborom svog odvjetnika koji ga prati od stečaja do stečaja i idemo dalje.
II. Prilažem sljedeće dopise vezane na predmet i temu: 1) Dopis Gradonačelnika Bakra od 15 6.1995. ; 2) Zahtjev za obnovu postupka IXP-45/2001.8 od 3.10.2005. ; 3)Dopis od 9.1. 2006. poslan Viskom trgovačkom sudu. Ministarstvu pravosuđa Predsjedniku vlade ; 4) Dopis od 16.1.2006.Požurnica MP ; 5) Dopis Županu P-G županije od 20.1.2005. ; 6) Dopis od 23.1.2006 poslan Ministarstvu pravosuđa i DSV-u ; 7) Dopis USKOK-u od 22.1.2006. ; 8) Dopis od 10.2.2006. MP i DSV ; 9) Dopis HUKOK-111-od 21.5.2007. ; 10) Dopis HUKOK-125 od 9.7.2007. ; 11) Dopis HUKOK-154 od 19.10.2007. ; 12) Dopis HUKOK-155 od 22.10.2007. ; 13) UKOK-160 od 8.11.2007. 14) Rješenje KIO-834/03 i Mišljenje vještaka
III. Viski trgovački sud treba donijeti sljedeću presudu:
Presuđenih 9.000 kn u korist Radovana Smokvine treba dodijeliti jednoj od udruga koje će otvoriti radionicu srama koja će ukazati ljudima u pravosuđu da je sram, stid ili neugoda za nešto, a na što su zaboravili da postoji kao dokaz našeg psihičkog zdravlja kako bi ponovo osvojili i zadobili urođeni i prirodni postupak ispravljanja lošeg ponašanja jedan prema drugima ili prema samom sebi…
Mene nije sram što Vam pišem ovakvu žalbu, dapače ponosan sam što mi to uspijeva, jer sam uvjeren da služi općem dobru, a da li se Vi sramite što to morate čitati potpuno ostavljam Vašim osjećajima.
Slijedom svega gore navedenoga Vrhovni sud RH treba ukinuti sve pravne akte vezane za donošenje odluke o stečaju Automotora d.d. kao i sva rješenja i presude u tom postupku.
Bože čuvaj Hrvatsku i pomogni Hrvatskoj
Radovan Smokvina
Kopije EU ; TIH; PSD kao i drugim institucijama i udrugama
Research and analytical texts about themes from the titles which Željko has published, is publishing and attend to publish in the future.
By following offered links, as well as texts of other authors who deal with the same or similar problems, you will be able to get a very clear picture of dark sphere of our reality, for which you thought,
till recently, that it is science fiction.
Special Favs
Oj Gradište - selo u dolači! Dojdi diko - makar na krmači!
Što se dešava (i da li) u našoj Župi