Prošle godine u siječnju objavio sam tri kritička teksta o Aleksandru Stankoviću i njegovoj Nedjeljom u dva: Margetić u "Nedjeljom u 2" ostao bez referendumskog pitanja, Vlado Zec lak plijen za Aleksandra Stankovića, Aleksandar Stanković u meču sa Žarkom Puhovskim pobijedio sam sebe.
Bio sam kritičan i spram nedavna ugošćivanja Ivana Zvonimira Čička: Zašto neću glasati za Čička za predsjednika HND-a.
Imam zamjerki i na emisije s Miloradom Dodikom i Zoranom Milanovićem, ali zbog napada koje sad doživljava vezano za te zadnje emisije, moram ga uzeti u obranu.
Politički simpatizeri SDP-a okomoli su se na Stankovića na Pollitiki: Nabrijani Stanković vs uljuđenog Milanovića.
Osim što je Stanković Milanovića mogao rešetati s još pokojim škakljivim pitanjem, sve u svemu, ozbiljnijih primjedbi nemam. Svidjelo mi se kako je inzistirao da Milanović komentira Mesićevu napomenu da je Zoki ipak trebao čestitati Sanaderu. Nakon par pokušaja eskivaža Milanović je napokon rekao nešto u stilu da u tom slučaju Predsjednik nije u pravu, ali da ga inače štuje kao najpametnijeg i najpoštenijeg političara (slobodan prijevod op. ž.p.). Simpatizeri SDP-a prešućuju ovu epizodu jednako kao što u Borisu Špremu vide samo člana Glavnog odbora SDP-a i jednog od Milanovićevih gurua, a
grade se da ne znaju da je riječ i o Predstojniku Ureda Predsjednika, odnosno glavnoj formalnoj sponi između Mesića i Milanovića i čovjeku koji je na tu funkciju došao zalaganjem Radimira Čačića.
Stanković je Milanoviću učinio uslugu objavivši Špremovu izjavu podrške predsjedniku SDP-a, ali i nama kritičkim promatračima da dobijemo potvrdu da je veza Mesić-Milanović još uvijek čvrsta i da Pukanićeve teze o Mesiću kao budućem vođi, ljevice nisu tek puke tlapnje turopoljskog fotografa...
P.S. Nastavak slijedi nakon božićnog ručka ;)
Update (21:33)
Nije se snašao Milanović ni kada ga je Stanković pitao o pismu Petrača Pukaniću. Kako i bi, ta Pukanić ga je promovirao još u kandidaturi a predsjednika SDP-a, a potom i u predizbornoj trci, a sjetimo se i da je Pukijeva Extra objavila raskošan prilog o Zokijevom bračnom životu. Upitan za veze mafije s politikom i pravosuđem Milanović je najprije rekao kako ne treba vjerovati jednom osuđeniku da bi potom skočio sam sebi u usta ustvrdivši kako je pravosuđe tom istom osuđeniku povjerovalo u jednom drugom kontekstu (Petračevu izjavu o Zagijevim dijamantima DORH je uzeo kao temelj za iniciranje kaznenog progona Vladimira Zagorca). Naposljetku, iz onog "napola" čitanja Petračevih žalopojki Pukiju, Milanović bi mogao samo zaključiti da postoji veza mafije i izdavača. Hehe, baš me zanima hoće li se Milanović nakon ove izjave nastaviti družiti s Pukanićem. Na stranu što je Puki rado viđen gost i u HDZ-u, a u Mesićevom srcu ima status sina.
Stankovićevo rešetanje Milanovića u slučaju Osijek (Zoki se branio da pregovara s Vladimirom Šišljagićem, a ne s Branimirom Glavašem što je identična obrana Mesićevoj izjavi na istu temu) i Zokijevo skandalozno licitiranje nacionalnostima osječkih SDP-ovaca Biljane Borzan i Gorana Kutlića, polučilo je za rezultat da osječki SDP neće koalirati u gradskoj vlasti s Glavaševim HDSSB-om i da je to danas u Osijeku blagoslovio sam predsjednik SDP-a.
Stvarno mislim da je za to zaslužan Aleksandar Stanković i da s pravom osjeća zadovoljstvo jer je dosegnuo smisao angažiranog novinarstva.
A kad Denis Kuljiš ide secirati i ponižavati Aleksandra Stankovića banjalučkim "Nezavisnim novinama", a sve kako bi opravdao balkansko ponašanje Milorada Dodika u emisiji pred dva tjedna, onda prije svega možemo govoriti o dogovornom novinarstvu, istinabog stilski, neusporedivim sa žvrljotinama Ive Pukanića.
Za Kuljišev genij je hrvatsko jezično područje premaleno, pa se bacio na duplo veće, a i njegova lika gladnije, srpsko. Pa ni pet ni šest stao zastupati kriptošoviniste Milorada Dodika i Aleksandra Tijanića, udarivši Stankovića ispod pojasa Tijanićevim citatom: