Ne, to više nije sumrak, to je zagrobni život hrvatskoga novinarstva.
Još u prosincu 2005-e u tekstu Odvjetnik Ante GotovineIvo Farčić zastupa i Antu Rosu, Ljubu Grepu, i Jozu Lauria Grgića napisao sam:
Jedna, za sada nepotvrđena informacija, da je u društvu Ante Gotovine i Joze Lauria Grgića sve do njihova uhićenja, bila i jedna ženska osoba iz Hrvatske (koja se za samog uhićenja navodno zatekla na WC-u), možda daje naslutiti da ni samom Gotovini nije puno stalo da se sazna tko ga je, kako i zašto "odradio", da se, između ostalog nebi potvrdila i ova škakljiva okolnost njegovih posljednih sati lagodnog bježanja.
Par dana kasnije stigla je neslužbena potvrda iz Večernjeg lista:
Jedne vruće rujanske noći na Kanarima, general Gotovina poželio je javiti se Dunji, pa je s mobitela strane državljanke, pretpostavlja se bliske obitelji, kratko nazvao suprugu.
Davor Ivanković, Petar Grubišić, Večernji list, 21. 12. 2005.
...
Vidim da se 45 lines čita, čim je Večernji list u igru oko Ante Gotovine prvi put uveo žensku osobu koja je s njim bila na Kanarima. Istina, na ovom je blogu neki dan pisalo da je ženska osoba s njim bila u trenutku uhićenja (odnosno baš u tom trenutku se nalazila na WC-u, pa nije uhićena već je iste večeri stigla nazvati Gotovinine prijatelje u Zagreb i javiti im što se dogodilo).
Večernjakovci tvrde da je riječ o stranoj državljanki, prijateljici obitelji Gotovina, da bi se izbjegle sumnje kako je riječ o ženskoj osobi s kojom je, odbjegli general moguće, bio intimno povezan. Moji izvori ne isključuju mogućnost da ta osoba ima i strano državljanstvo, ali ni varijantu da je porijeklom Hrvatica.
Trebalo je proći skoro dvije i pol godine da se investigativni tim Jutarnjeg lista dočepa knjige Carle Del Ponte, pa da otkrije isto:
Gotovina je na Tenerifeu “uhićen u društvu prekrasne žene”, piše Del Ponte, ispod žita provlačeći dvojbu nije li Dunja Zloić namjerno dala uhvatiti muža koji je u bijegu s drugom. (Inoslav Bešker)
..
Identitet žene nije objavljen zbog zaštite privatnosti
ZAGREB - Kad je uhićen 7. prosinca 2005. na Kanarskim otocima, Gotovina je “bio u društvu predivne žene”, piše Del Ponte. Informacija o ženi je iznenađujuća jer na snimci uhićenja, koju je distribuirala španjolska policija, sjede samo Gotovina i Jozo Grgić. Za stolom su četiri stolca, ali samo dva čovjeka, dva tanjura, dvije čaše za vino... Informaciju o misterioznoj ženi pokušali smo provjeriti i jedan izvor, upoznat s akcijom uhićenja, to je i potvrdio. - Da, bila je s njime i jedna žena, ali ne znam tko je ona. Svima nama je bilo objašnjeno da španjolska policija to neće javno obznaniti zbog zaštite privatnosti - kaže upućeni izvor koji je želio ostati anoniman. Gotovinin branitelj Luka Mišetić informaciju o ženi smatra “prljavom podvalom Carle Del Ponte”. - Ništa joj ne vjerujem. Da je ondje bila žena, snimka bi to pokazala- kaže Mišetić. (T. Krasnec)
Dragi moji čitatelji, otkrio bih vam o kojoj se to ženi radi, ali to ne bi imalo smisla "jer Peratović piše besmislice, izmišlja", a i "usporava približavanje Hrvatske euroatlanstkim integracijama". Uz to, izvori koji su mi pred više od dvije godine dojavili ovu ekskluzivu pod strašnim su pritiskom SOA-e o čemu je obaviješten i predsjednik Vijeća časti HND-a Dragutin Hedl, pa da poštedim izvore daljnih muka s Karamarkovom ekipom, uskratiti ću vam daljnje infoe o Gotovininoj prijateljici s Tenerifa.
Moguće da i EPH-ovi novinari uskrsnu, samo kad suvlasnik EPH Ninoslav Pavić i ravnatelj SOA-e Tomislav Karamarko razvrgnu brak iz interesa, pa Vam otkriju ovaj podatak.
P. S. Zna li tko jesu li okončani pregovori Pavića s familijom Erceg-Ivančić o epehaizaciji utrnulog ferala?
Zeljko Peratovic was imprisoned on 17 October 2007. He was later released after spending 20 hours in police custody. SEEMO reacted to this case on 6 November 2007 with a protest to Croatian officials. According to the authorities in Zagreb at the time, Peratovic had allegedly published state secrets on his blog. The police confiscated his equipment and materials, including three PCs.
SEEMO Secretary General, Oliver Vujovic, said, "Journalists should have the freedom to express themselves and do their job without pressure from State authorities, regardless of the media they work in. Freedom of expression is not only guaranteed by law, but is also the foundation for the democratic development of society. Journalists play an important role in any society by holding others accountable for their actions, and it makes no difference if they carry out this job using new media, such as blogs, or work in the traditional forms.”
A sad u dalje raščlambe medijskog trasha kojeg nam servira Samo-obiteljska agencija. Pa najprije, citat iz biltena kodnog imena "S Predsjednikom na lavazzi":
TAJNE SLUŽBE
Pomoćnik pred smjenom
Milijan Brkić, pomoćnik ravnatelja Sigurnosno-obavještajne agencije Tomislava Karamarka, odnedavno je u nemilosti svog šefa, a prema nekim izvorima uskoro bi čak mogao biti i smijenjen. Karamarko je u proteklih nekoliko mjeseci dobio nekoliko vrlo ozbiljnih pritužbi na Brkićev rad, a te su pritužbe dolazile i iz najviših političkih krugova.
Brkiću se pripisuje da je u nekoliko sigurnosnih provjera za visoke državne dužnosnike on osobno mijenjao konačne ocjene, najčešće dajući negativnu ocjenu. Budući da u tim slučajevima za svoju odluku nije imao nikakvo realno uporište, time je navodno onemogućio karijere nekih osoba koje su se potom obratile Brkićevu nadređenom, koji pak nije imao čvrstih argumenata za obranu svog pomoćnika.
Kako se ne sjećam da je protiv Nacionala ikada pokrenut postupak za odavanje državnih tajni, ugrožavanje sigurnosti djelatnika SOA-e i usporavanje ulaska Hrvatske u euroatlanske integracije, s osnovanom sumnjom ću zaključiti da se izvor za gornju informaciju nalazi u samom vrhu SOA-e, moguće čak da je riječ o ravnatelju SOA-e Tomislavu Karamarku.
U to me uvjeravaju i dobri poznavatelji odnošaja ravnatelja SOA-e s pojedinim novinarima, odnosno redakcijama. Ako je tome tako, u pozadini informacije/poruke u Nacionalu, između ostalog, nalazi se namjera ravnatelja SOA-e da se u kontekstu parlamentarne istrage o mom slučaju, pokaže kao šef tajne službe koji mete u svom dvorištu. Drugi cilj poruke je udobrovoljiti krug oko predsjednika Stjepana Mesića: Josip Boljkovac, Vesna Pusić, Josip Manolić, Budimir Lončar, Saša i Josip Perković.
Treba se samo prisjetiti anonimnog pisma koje je dobio Josip Boljkovac, pa ga proslijedio predsjedniku Mesiću, a ja objavio sadržaj kopije, pa mi papir zaplijenila policija i dala na čuvanje DORH-u, u kojem je Milijan Brkić glavni negativac:
PREDMET: SOA i VICE VUKOJEVIĆ
...
Ovakve aktivnost i SOA nastavak su rada bivše komisije za ratne zločine koju su vodili V. Vukojević i B. Vukušić. Najbliži suradnik V. Vukojevića je načelnik centra u Zagrebu Milijan Brkić kojeg je osobno kod Karamarka protežirao V. Vukojević. Vukojeviću prenosi Brkić informacije koje je prikupio te prima zadatke što dalje obaviti. Posebno se dogovara od kojih pripadnika UDB-e, SDS-a, KOS-a i dr. uzimati izjave i za koje se zna da će teretiti pojedinca za izvršene ratne zločine. U tom pravcu je M. Brkić imao razgovore i sa Josipom Perkovićem i Janom Gabrišem.
M. Brkić (inače evidentiran zbog kriminala i terorizma) već dulje vrijeme po nalogu V. Vukojevića, J. Jurčevića i B. Vukušića prikuplja podatke o navodnim ratnim zločinima Josipa Boljkovca, i J. Manolića. Za Boljkovca je navodno sve pripremljeno za podnošenje kaznene prijave. Brkić je dobio izjave od osoba s područja Karlovca koje terete J. Boljkovca zbog izvršenog ratnog zločina što je koordinirano s Vukojevićevom grupom.
Za B. Lončara se prikupljaju podatci s područja Istre te u Italiji kao i za I. Miškovića (bivši punac odvjetnika Čede Prodanovića, op. ž.p.).
Za Špiljka i Bilandžića podatke istražuje i Josip Jurčević u arhivu SKH te se onda planiraju s Vukojevićem i Brkićem daljnje akcije. Saznanja o ovim aktivnostima Brkića i dr. u SOA-i trebali bi imati Vesna Škare-Ožbolt i Ana Lovrin kao čelni ljudi iz pravosuđa.
Za potrebe V. Vukojevića i njegove grupacije, Brkić izvan svog djelokruga rada se petlja u kadroviranje u kriminal. policiji i obrade organiziranog kriminala što izaziva nezadovoljstvo M. Benka, Nađa i Tomurada koji imaju detaljnijih saznanja o Brkićevim nedozvoljenim aktivnostima.
Benko je negativno ocijenio namjeru Brkića da kazneno goni prvog hrvatskog ministra unutarnjih poslova J. Boljkovca. Benku je takoder poznato da ga Brkić i Vukojević sumnjiče da je bio suradnik KOS-a JNA te da nije pogodan za ravnatelja policije. U tom pravcu ga pokušavaju i kompromitirati.
Znamo da su predsjednik Mesić i Vice Vukojević u žestokoj svađi, pa se i njemački sud u predmetu Prates, stavio na Vicinu stranu. Znamo i za javna prepucavanja Vesne Pusić i Vukojevića, u kojima bivši ustravni sudac spočitava potpredsjednici Sabora pretke koji su sudjelovali u zločinima nad Hrvatima.
Obzirom da je anonimka nastala i distribuirana u vrijeme dok je Brkić bio načelnik zagrebačke SOA-e, neupućenom promatraču biti će čudno zašto, ako su podaci iz nje točni, nakon toga Karamarko unaprijedio Brkića u svog pomoćnika za suradnju s NATO-om. Takvi očito smeću s uma da je Milijan Brkić 2000-e bio zapovjednik jedne od specijalnih jedinica MUP-a koja je odbila uhititi gospićku šestorku predvođenu Tihomirom Oreškovićem. Brkić je inače, suborac i veliki prijatelj Mirka Norca. Nakon što je Miro Laco ispregovarao s pokojnim Ivicom Račanom o uvjetima Norčeve predaje (suđenje za Medački džep u Hrvatskoj a ne Haagu i neprivođenje u lisicama), ravnatelj policije Ranko Ostojić angažirao je baš Milijana Brkića da preveze Norca do riječkog pritvora i tamo ga uvede nevezanog na stražnja vrata daleko od očiju novinara koje je prethodno zavarao Ostojić balonom da Norca dovode drugim putem. Tu su epizodu iz Brkićeve karijere svi znali, pa je čak i Ivica Đikić, upozorio na nju Tomislava Karamarka u picaškandalčiću, ali ga je ravnatelj SOA-e iz policije prebacio u POA-u na mjesto šefa zagrebačkog centra. Tako igra Karamarko. Gura sve opcije dok ide. Kad zapne,
a ovaj put je opasno zapelo s Nijemcima oko šefa svih šefova, Josipa Perkovića, a ni Norcu ne ide sjajno na aktualnom suđenju za Medački džep, moguće je na obiteljskom stablu podrezati pokoju "suhu granu s desna".
Brkića bi na mjestu Karamarkova pomoćnika za suradnju s NATO-om trebao zamijeniti Ivan Ivanković, i formalnom osposobljen završenim magisterijem na političkim naukama o EU i NATO-u te od firme plaćenim tečajem engleskog jezika. Ivanković je donedavno tavorio u SOA-i, nakon bljeska u OA-i za mandata Damira Lončarića kada je taj hercegovački agent dojavio EUFOR-u da se u jednom bosanskom, franjevačkom samostanu krije Ante Gotovina.
U OA-u je pka dospio nakon što je najuren iz SZUP-a, gdje ga se smjestio nakon što je dobio nogu u SIS-u. A nogu u SIS-u je dobio, prema ovotjednoj informaciji iz Globusa jer je "pozitivno" odradio posao u slučaju mučenja ranih zarobljenika u Kerestincu. Dva tri tjedna ranije, isti izvor je posredovao javnosti poruku da je i Josip Perković kao savjetnik ministra obrane Gojka Šuška, savjesno i profesionalno odigrao u slučaju Kerestinec. Ta pozitivna uloga Perkovića i njegova dugogodišnjeg suradnika Ivana Ivankovića smrdi do neba. Prema dokumentima Voje policije o slučaju Kerestinec, koji je istraživao vojni policajac Mario Barišić, a prema prijavi jednog oficira JNA da su mu Perkovićevi ljudi osim mučenja priredili i lopovluk opljačkavši mu nakit, sat i par tisuća DM, nigdje se ne spominje pozitivna uloga Josipa Perkovića i Ivana Ivankovića. Te mi je dokumente policija oduzela i dala ih DORH-u. Nadam se da ih DORH pravilno upotrebljava. Čudno bi bilo i da su i Ivanković i Perković pozitivno reagirali na istu stvar, a Šušak najurio samo Ivankovića. Moji izvori, sudionici ratnih događanja, naovode da je Ivanković najuren iz SIS-a jer je Šušak čuo da ga njegov zemljak ogovara vezano za sumnjivu emigrantsku prošlost.
Najsjajnija točka Ivankovićeve karijere u SIS-u je situacija kada je upao u prostorije KOG-a u Maksimirskoj nakon što se JNA odatle povukla i za vrijeme istrage koju je vodio SZUP, među hrpom papira s poda, odnosno niotkud, izvukao jedan papirić na kojem je rukom pisalo "ubiti Josipa Perkovića". Odmah je pobjedonosno uskliknuo da je KOS imao namjeru likvidirati njegova šefa, i taj je papirić uvršten u dokumentaciju o skupini Labrador koju je neuspješno procesuirao tadašnji državni odvjetnik (javni tužitelj) Anto Nobilo.
Nastavak nepotističko-korupcionaške afere u Samo obiteljskoj agenciji
Potvrđena iz više izvora, ovih mi dana stiže vijest da je ravnatelj Samo obiteljske agencije, Tomislav Karamarko u svojoj firmi zaposlio suprugu ravnatelja policije Marijana Benka.
Eto, zašto sam još uvjereniji da su su SOA i MUP prilikom obrade nada mnom djelovali sinhronizirano, ali mimo zakona, odnosno temeljem običajnog prava. Evo i link na kojem su opisani još neki aspekti Karamarkove i Benkove "običajne bliskosti" ---> Sanaderovo pospremanje u MUP-u.
Poslušajte kako sam u emisijama Radija 101: Aktualac i Jednom tjedno, odmah po puštanju s policije "pogodio" pozadinu maltretiranja:
Prvi odgovor Vijeća za građanski nadzor sigurnosno-obavještajnih agencija na treću predstavku
Nezavisni hrvatski novinar i bloger, Željko Peratović, poznat po pisanju o tajnim službama, ratnim zločinima i drugim intrigantnim temama, tvrdi da je, zajedno s obitelji, i dalje izložen zastrašivanjima.
To je, prema njegovoj ocjeni, inicirala, nadzirala, a većim dijelom i danas provodi, hrvatska tajna služba SOA, optužujući ga da svojim pisanjem ugrožava hrvatske nacionalne interese. Peratović smatra da je riječ o osobnim interesima pojedinaca u sigurnosno obavještajnim službama, nikako nacionalnim, zbog čega je od odgovarajućih saborskih tijela ponovo zatražio parlamentarnu istragu i zaštitu temeljnih ljudskih i profesionalnih prava...
Hrvatsko je novinarsko društvo ponovo reagiralo i podržalo Peratovića u njegovim zahtjevima. Predsjednik HND-a, Zdenko Duka:
„Vijeće traži da vidi da li je to autentičan dokument. Dajemo podršku njegovom zahtjevu da se provjeri da li su tu prekršena njegova ljudska i profesionalna prava.“
Peratović je o svom slučaju izvjestio sve nadležne institucije - od predsjendika države, do nevladinih udruga. Predstavnica nevladinih udruga u Vijeću za građanski nadzor sigurnosno obavještajnih agencija, Sanja Sarnavka:
„Zaprimljena je njegova predstavka koju treba iščitati i pregledati. Vijeće će vrlo ozbiljno po njoj postupati.“..
Mirovna aktvistica Vesna Teršelić ističe da je Hrvatska samim osnivanjem Vijeća za građanski nadzor sigurnosno-obavještajnih agencija učinila bitan korak u civilnom nadzoru tih službi:
„Mislim da u Hrvatskoj imamo jednu dopunsku mogućnost koju mnoge druge zemlje nemaju. Ona nije dovoljno dobra, ali je pozitivno da ipak postoji neko dodatno građansko oko koje vodi računa o tome što zapravo rade sigurnosno obavještajne agencije.“
O samom slučaju Peratović, Teršelić nema novih saznanja, ali ponavlja da njegovo prošlogodišnje uhićenje, te oduzimanje kompjutora i dokumentacije, spada u drastično kršenje novinarovih prava:
„Na žalost to je neka poruka drugim novinarima koji se bave istraživačkim novinarstvom, ili se žele njime baviti. Vidim to kao strašan problem.“
Meni je, zapravo, ovo treći put da se oko iste stvari obraćam Vijeću za građanski nadzor sigurnosnih službi (agencija). Prvi put smo to krajem 2004. učinili kolega Boris Pavelić i ja i dobili odgovor da Vijeće nije našlo nikakve nezakonitosti u postupanju POA-e, odnosno da svojim nadzorom nije utvrdilo naše sumnje da smo ili smo bili pod nadzorom tadašnje POA-e.
Doista, ima li smisla da tako unedogled testiram vladavinu prava i dosege građanskog nadzora nad najosjetljivijim segmentom represivne vlasti, tajnim službama, koje su, tako zorno u mom slučaju, u stanju da im Državno odvjetništvo bude servis, baš kao i za socijalizma kada je UDBA-a upravljala političkim procesima, a tužilaštvo ju samo servisiralo?
Što su glavne prepreke ulasku Hrvatske u EU? Moji inkriminirani tekstovi o SOA-i bave se korupcijom u toj najmoćnijoj državnoj agenciji, a moja tužba protiv države za odštetu nakon saborskog odgovora na drugu Predstavku, da su mi povrijeđena ljudska prava iz članka 38. Ustava., zapela je na sudskom čekanju odgovora iz Vlade Ive Sanadera da se skine oznaka tajnosti sa svjedočenja bivše ministrice pravosuđa Vesne Škare-Ožbolt koja je na sudu nazočila Prezentaciji Franje Tureka u ožujku 2004., pri čemu sam oklevetan da sam pripadao urotničkoj skupini na čelu s Rankom Ostojićem, a koja da je za račun neprijateljskih faktora, što stranih što domaćih, širila dezinformacije da je Ante Gotovina boravio u Hrvatskoj.
Dobivena obavijest od predsjednika Vijeća da je Predstavka zaprimljena te da će po njoj, sukladno zakonu, biti postupljeno te da ću o tome biti obaviješten ne ulijeva mi za sada povjerenje da ću dobiti satisfakciju kakvu očekujem. Moguće je da predsjednici Vijeća Mile Ćulumović i Odbora, Ranko Ostojić još nisu razgovarali o formiranju zajedničke komisije kao što sam predložio, pa je Ćulumović na brzinu poslao samo protokolarnu obavijest, ali da se radi na dogovoru oko komisije... Spoznaja o takvoj situaciji ulijevala bi mi više povjerenja... Za sada, mogu najaviti da ukoliko ne dobijem satisfakciju kakvu očekujem od parlamentarne istrage, ostavljam se i testiranja vladavine prava i istraživačkoga novinarstva.
Razgovor za Poligraf, emisiju Hrvatskoga radija emitiranu 19. veljače 2005. od 08 do 09 sati, u vrijeme saborske istrage o predstavci petero novinara protiv POA-e. Sudjeluju još: Berislav Jelinić iz Nacionala i Petar Štefanić, urednik i voditelj
Gordan Malić i Berislav Jelinić - novinari ili špijuni?
Berislav Jelinić iz Nacionala i Gordan Malić iz Globusa ukrstili su znalačka koplja u Latinici "Mediji i mafija". Jelinić je lažno Malića optužio da je pisao kako je Gotovina u Hrvatskoj. Ne, Malić je o tome samo razmjenjivao informacije s prijateljima špijunima. Di bi on takvo što napisao! Zar nije, kako se sam pohvalio u ovome prilogu, on prvi raskrinkao "obavještajno podzemlje" na čelu s Dragutinom Frančiškovićem, a koje da je dezinformiralo, za lovu, haaške istražitelje, MUP, DORH... Za svoje otkriće, Malić je pohvaljen i od Vijeća časti HND-a pod predsjedanjem Gordane Grbić, koje je na pritužbu Frančiškovića da ga se neosnovano optužuje, jednoglasno zaključilo da je "Globus" profesionalno obavio posao. Zamislite kakav je ugled Vijeće časti HND-a imalo pod Gordanom Grbić kada je bez krzmanja moglo presuditi da biti novinarski profesionalac znači pozivati se na izvore iz policije, DORH-a, POA-e i objavljivati špijunske slike bez da se s drugom stranom uopće pokušalo kontaktirati?! Dragutinu Frančiškoviću će ovaj Malićev iskaz u Latinici poslužiti kao dokaz na sudu u parnici koja se otegla jer sud ne može pronaći adresu novinara Globusa. A možda da iz suda nazovu SOA-u?!
Kad netko, kao primjerice brat novinara GlobusaGordana Malića, Mario Malić, dugogodišnji djelatnik firme „Klariko Voće“, donatora prve predsjedničke kampanje Stjepana Mesića, nakon dugotrajne sigurnosne provjere dobije posao u SOA-i na bratovu preporuku, veoma brzo može dobiti posao u drugim tijelima državne uprave, bez da polaže državni ispit ili se izloži javnom natječaju.
O praksi prekoveznog zapošljavanja preko SOA-e u državnu upravu pisao je svjojedobno novinar Novoga listaLadislav Tomičić, a tu temu u Saboru je spominjao i član Odbora za nacionalnu sigurnost te kolega bloger, Dragutin Lesar.
A kako Gordan Malić vraća uslugu onima koji su omogućili njegovu bratu lagodnu državnu sinekuru?
Tako kao što i inače, unatrag deset godina, po raznim osnovama, "odrađuje" njihove interese preko najtiražnijeg političkog tjednika (Globus) te istupima u elektronskim medijima.
Novinar koji je plačnim glasom čitao oproštajni govor na pogrebu šesterostrukog ubojice, bugarskog špijuna Veselina Marinova, u najnovijem broju „Globusa“ iznova se bacio na kompromitaciju svjedoka na suđenju Krunoslavu Pratesu za ubojstvo Inina direktora Stjepana Đurekovića. Čudi se Malić zašto njemačko pravosuđe za relevantne svjedoke uzima Božu Vukušića („osuđenog za bojstvo“), Vicu Vukojevića („osumnjičenog za silovanje“), Vinka Sindičića („udbinog atentatora“), Božidara Spasića („saveznog udbaša koji je samoinicijativno u interview-u Nacionalu priznao sudjelovanje u ubojstvu Đurekovića“) i Branka Traživuka („KOS-ovca iz skupne Labrador“).
Gledajući moralnu ravan, Globusov stručnjak za tajne službe u kontradikciji je sa samim sobom. Kovao je u zvijezde čovjeka za kojega je Jasna Babić napisala da je ubio najmanje šestoro ljudi, čija su tijela navodno sahranjen blizu kuće Mladena Naletilića Tute kod Širokog Brijega te žalio za njim kao ključnim svjedokom u borbi protiv organiziranog kriminala, a ide spočitavati znatno manja zlodjela ljudima koje je njemačko tužiteljstvo pozvalo za svjedoke kako bi se razriješili misteriji udbinih egzekucija u Njemačkoj sedamdesetih i osamdesetih godina prošloga stoljeća. Nisam siguran, ali pisalo se o najmanje dvadesetak grobova samo na muenchenskom groblju za koje je zaslužna Udba.
Ne znam je li Malić svjestan da njegova diskreditacija svjedoka optužbe nema pravnog temelja ni u Hrvatskoj, a kamoli u Njemačkoj te da je riječ o još jednom od pokušaja opstrukcije njemačkog procesa iza kojeg stoje Ured Predsjednika RH i SOA.
Kada sam se prvi i zadnji put susreo s Josipom Perkovićem (14. Prosinac 1998., motel Plitvice) poput Malića danas, na isti mi je način „prodikujući“ pokušavao spočitnuti zašto sam o udbinim egzekucijama razgovarao s Josipom Majerskim „kad je poznato da je riječ o pedofilu“. Da je i točna ta optužba, potpuno je nebitna jer nismo razgovarali o seksu ili roditeljstvu, rekao sam mu. Majerski mi je, sedam dana prije nego sam uhićen, u video interview-u za 45 lines, kazao da su se optužbe na njegov račun da je pedofil pojavile tek 1988. kad je trebao svjedočiti protiv Vinka Sindičića za pokušaj atentata na Nikolu Štedula.
- Ja sam iz jugoslavenske tajne službe prebjegao na Zapad 1983. i da su te optužbe imale temelja odmah bi ih lansirali protiv mene. To je tipičan Perkovićev način diskreditacije, rekao mi je Majerski.
Kako su SOA i Ured Predsjednika do sada opstruirali rad njemačkog pravosuđa na slučaju Đureković-Prates-Perković možete se podsjetiti na linkovima:
Hrvatsko novinarsko društvo podržava svog člana Željka Peratovića, slobodnog novinara i blogera, u njegovoj predstavci koju je uputio Vijeću za građanski nadzor sigurnosno-obavještajnih agencija i Odboru za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost Hrvatskog sabora a u kojoj on traži da zaštite njegova ljudska i profesionalna prava i slobode.
Ovih je dana objavljen jedan navodni dokument SOA-a iz kojeg - ako je dokument autentičan - proizlazi da SOA inkriminira Željka Peratovića zbog njegovog pisanja. Osim toga proizlazi da SOA intervenira vlastitim komentarima na blogovima i propitkuje identitet onih koji komentiraju blogove. Pozivamo Vijeće za građanski nadzor i saborski odbor da ispita autentičnost navedenog dokumenta i zaštiti Peratovićeva ljudska i profesionalna prava.
Harangiranje Smokvine i puška s Pantovčaka za Milanovića
Čelnici stranke Alijansa za pravnu državu na prijamu kod Predsjednika 10.10.2003-e. S lijeva na desno: prof. dr. Zdravko Radman, gđa Ružica Radović, preds. g. Stjepan Mesić, g. Stjepan Tot, g. Zlatko Zeljko i g. Radovan Smokvina
Na uporno inzistiranje Smokvine da me upozna s njegovim navodnim sudjelovanjem u doniranju sredstava za kupnju oružja pristao sam da mi preda opsežniju dokumentaciju o računima u Vilachu. Nakon što sam proučio dokumentaciju koju sam dobio od Smokvine i došao do zaključka da mi Smokvinina „donorska“ priča nije vjerodostojna odlučio sam da tu dokumentaciju neću predati Predsjedniku Mesiću, tako da se ista i danas nalazi kod mene, a ne kod predsjednika Mesića. Razlog mog postupanja je jednostavan, negativno mišljenje koje sam tijekom mog druženja sa Radovanom Smokvinom stekao pojačano je mojim utiskom da pričom o tim bankovnim računima Smokvina namjerava izgraditi političku karijeru u Hrvatskoj za čega su mu trebali pošteni i nekorumpirani ljudi, kojima se je kako mi slavonci kažemo prikrpeljio, nebi li se putem istih etablirao u društvo režimskih kritičara, a na ruku mu je išla i činjenica da je baš u to vrijeme djelovala grupa ljudi koji su se bavili idejom osnivanja nove političke stranke, a ta je ideja, nakon godinu dana i realizirana osnivanjem političke stranke pod nazivom Alijansa za pravnu državu.
Pogledajte svu dokumentaciju iz Villacha koju spomine cijenjeni gospodin Stjepan Tot na webu
Vjerojatno nas Predsjednik sluzi internetom pa nije trebao dokumentaciju od Stjepana Tota, ali gospodin Tot ima malo problema s pamcenjem pa se ne sjeća da je čak i u njegovoj prisutnosti Predsjednik Mesić na Pantovčaku primio dokumentaciju.
Drage komunjare iz HDZ-a, Stjepan Tot je 1989 bio jedan od osnivača HDZ_a u Slatini. No takav je kritičan, ali pošten. Bio je vrlo kritičan SDP-ove gradonačelnice od 2001-2005 godine, ali kad su joj građeni dali novi mandat sa 52 % glasova to prihvaća i javno kaže gdje su se kupovali vijećnici i Roštaševa fotelja. ZNA SE u Repićevoj klijeti. Kada ne može na izborima može u kleti, i to za lovu i fotelje.
Moram ispraviti navod da sam 1989 godine bio osnivač HDZ-a, jer to nije točno. NIKADA NISAM BIO NI SIMPATIZER HDZ-a, JER SAM ODMAH PREPOZNAO TRULEŽ I LEŠINARSTVO ZAGOVORNIKA TUĐMANOVE IDEJE O STVARANJU VELIKE HRVATSKE Upravo zbog HDZ-a sam se 1990 razišao sa svojim prijateljem Stjepanom Mesićem, a naš razlaz je trajao sve do njegovog izlaska iz HDZ-a.
Svakako pročitajte cijeli intrigantni razgovor Radovana Smokvine koji je za Narodni list iz Zadra napravio Marin Lerga ---> PLJAČKA POD DRŽAVNOM ZAŠTITOM
Dakle, Mesićev prijatelj Stjepan Tot iz Slatine, koji bi mogao izdati sabrana djela u 12 tomova sastavljenih od pisama čitatelja koja je samo devedesetih slao raznim tiskanim medijima po Hrvatskoj, tvrdi da predsjednik RH uopće ne posjeduje dokumentaciju o tajnim računima u Villachu, dakle da Smokvina laže kad tvrdi i dokazuje da Moralna vertikala s Pantovčaka nije ništa ozbiljno poduzela na raščišćavanju priče o novcu dijaspore.
Osim Smokvininog komentara na protalu Narodnog lista, i zajedničke fotografije s Predsjednikom, kada je dokumentacija predana Mesiću, evo još jednog priloga koji pobija Totove objede:
Stjepan Tot nije prvi Mesićev prijatelj ili pouzdanik koji se obrušio na Radovana Smokvinu. Svojedobno je to učinio i Ferdinand Jukić:
Zabrinut sam jer Ferdinand Jukić u prvom dijelu intervjua za Večernji list od 25.10.2006 tvrdi za Radovana Smokvinu, čovjeka koji provalio bankovnu tajnu računa u Villachu, da je nekakav pokajnik koji je Šariniću dao 40.000 švicarskih franaka da bi ušao u Sabor, da je sudjelovao u mutnim poslovima s iseljeničkim novcem, da je bio ljut na Šarinića što mu nije omogućio saborsko mjesto, pa je iz tog motiva krenuo u čitavu priču.
Čuo sam se jutros sa gospodinom Radovanom Smokvinom koji u potpunosti odbacuje Jukićeve navode, smijući se veli da Jukić naprosto laže.
U zadnje se vrijeme dosta bavim Smokvininom biografijom i sa svoje strane potvrđujem da Jukić laže kad govori o iseljeniku iz Švicarske. Bojim se da ta je njegova izjava povezana sa činjenicom da je Radovan Smokvina čitavu dokumentaciju iz Villacha, u kojoj je i prepiska između Interpola Beč i Zagreb, a u kojoj se spominje da je Jukić novcem od iseljenika kupio Badel, osobno dao u ruke predsjedniku Stjepanu Mesiću 2004., a da do danas nije dobio ni jednu povratnu informaciju iz Ureda Predsjednika što je Stjepan Mesić po tom slučaju poduzeo. Kako vidimo, predsjednik Mesić nije pozvao na razgovor Radovana Smokvinu koji je priču pokrenuo iz poštenih pobuda nego sa svjedocima pokajnicima (Terezija Barbarić i Ferdinad Jukić) dogovara koga da terete.
U istom interviewu Ferdinand Jukić priznaje da je iz Ureda Predsjednika (od Saše Perkovića) dobio zeleno svjetlo za istup u medijima o iseljeničkom novcu.
Naravno, ako o ovome pitate Mesića, reći će vam da on pojma nema o radnjama Stjepana Tota i Ferdinanda Jukića. Isto tako, zanijekao bi i da stoji iza napada Ive Pukanića na Zorana Milanovića koji sam analizirao na Pollitiki.com ---> Milanović Pukiju o Sanaderu: Razguzit ćemo debelog šupka
Taj je Pukanićev tekst bio uvod u sve daljnje napade na Milanovića: Pančić, Bandićevi zagrebački ogranci, Jasmina Popović, izvjestiteljica s Pantovčaka, ostavka Željke Antunović...
Poznavajući odnos Mesića i , a kloneći se svake kalkulacije s našom političkom scenom, tada sam dijagnosticirao ovo što se Milanoviću događa, a ponavljam, inicirano je s Pantovčaka:
Konačna dijagnoza: Pukanićev "isprdak" od teksta drugi je groteskni medijski rezultat Mesićeve igre na dva terena. Na prvom terenu igrao je preko Goldsteina i EPH-a da se napravi pritisak na Sanadera kako bi prihvatio ideju velike koalicije tako što bi maknuo svoje nesposobne ministre (pljuvanje po Rončeviću i drugima) i u Vladu uključio sposobne ljude iz SDP-a i HNS-a. Zato Sanader nije mjesecima kontaktirao s Butkovićem, pa se Bule nasadio Zahtili ;). To je i prvi groteskni medijski efekat. Na drugom terenu preko Pukija mjesecima je igrao na Milanovića pritiščući ga da omekša prema Bandiću i da prihvati HNS-ovce u čvrst zagrljaj na ljevici koji bi s njim na čelu, za dvije, tri godine bio nadasve sposoban potući HDZ na izborima, a Mesiću opet dati imunitet od kaznenog progona. To je i glavni cilj obje igre.
Onda su krenule priče hoće li se Mesić aktivirati u HNS-a od kojih se "branio šutnjom", pa je izjavio da ga je Ronko zvao u SDP.
Kako je barem jedan, Ivica Pančić, iz skupine koja sad traži Milanovićevu ostavku, preko Bandića blizak Mesiću, tako je sad nedvojbeno da i Mesićev i Petračev glasnogovornik "Ivica" "pusti ovoga goluba" kako bi Zoki bio siguran da Stipe na njega više ne računa.
Jasno je sugerirano da Pantovčak nade polaže u Željku Antunović, odnosno njeno savezništvo sa Bandićem, dokazano Mesić-Pukanić-Šelendićevim prijateljem.
Volio bih znati što o ovoj teoriji misle Stipe Milanović i Boris Šprem ;) Njih dvojica su do sada bili glavne spone Zokija i Stipe "nepogrešivoga".
Croatia, Country Reports on Human Rights Practices - 2007
In October police in Zagreb arrested freelance journalist Zeljko Peratovic, searched his apartment, and seized some computer equipment, his mobile phone, and some documents. Police charged Peratovic with posting classified documents on his Web site; he was released the next day. At year's end the case remained in the investigative stage, and authorities had not announced an indictment. By year's end the police had not returned the seized items to Peratovic. Human rights groups protested the arrest and seizures and asserted that they endangered media freedom. The president and prime minister expressed regret over the incident, indicating that they wished that it could have been handled differently.
Ako je dokument, o kojem je u utorak pisao CNN, autentičan, ja bih još jednom upozorio na "svoju paranoju" iznijetu na stranicama Pollitike, a vezano za upise "aleluje" za kojeg CNN piše da je SOA-in komentator:
Sjetiti će se tog posta Dragutin i Igor Lesar, gale, silverci...
E sad kad sam ovo vidio što je CNN objavio, prokopao sam malo po blogu i naišao na još neke navodne upise "Agencije":
-Željko, o kakvom ti obavještajnom podzemlju pričaš? Kada ti pišeš razne bedastoće i dezinformacije onda je to "profesionalno" novinarstvo, a kada te netko kritizerski priupita za bilo kakvu stvar koja se tiče tvog novinarskog rada onda odgovaraš kako je to isključivo po narudžbi i u režiji "obavještajnog podzemlja". Nije li se upravo Franjo Turek koristio istom terminologijom? Nije li Turek označavao pojedine hrvatske novinare "obavještajnim podzemljem"? Izgleda da vam je to još jedna dodirna točka.
Što se pak tiče mog navoda o sprezi tebe i (poslužit ću se tvojim žargonom) Tate Manolića, nisi se pretrgnuo da to argumentirano pobiješ. Niti ne možeš, dovoljno je pročitati tvoje tekstove i komentare.
A kada me već vučeš za jezik onda ću navesti i još jednu špekulaciju koja se prepričava po Gospiću i Rijeci a to je da si svojevremeno dojavljivao nekim sumnjivim osobama o kretanju sada pokojnog Milana Levara (onog istog Levara o kojem su ti puna usta zaštitništva, o kojem si već napisao "Rat i mir" na svojim internet stranicama). Naravno, opet ćeš kazati da se radi o klasičnoj podmetaljci "obavještajnog podzemlja". (30.01.2007. 21:20)
- za Krešu Bilana: Ukoliko se slažete sa "Željkovim informacijama" zbog čega onda niste temeljem toga vi podnijeli kaznene prijave. Pogotovo stoga, što i sami navodite, ne funkcioniraju mehanizmi pravne države.
A što se tiče anonimnosti to je moje diskrecijsko pravo. Kada spisatelji mogu objavljivati knjige pod lažnim imenima i pseudonimima, onda se pogotovo na istovjetan način može i ovdje komentirati. 31.01.2007. (14:17)
... "aleluja" u komentarima na post "Špijuni navalili na blog" na 45 lines
Višekratno upozoravam javnost i nadležne institucije da je šef SOA-e Tomislav Karamarko opstruirao istragu o ubojstvu Milana Levara, a onda "Agencija" da skrene temu, optuži mene da sam ja "cinkao" Levara "sumnjivim osobama". Što je to: zaštita nacionalnih interesa ili zaštita ubojica?!
-Peratoviću, ili da te zovem AGENTE "PUNIŠA" (kako ti je Turek nadjenuo špijunski pseudonim), kolika je cijena tvog poštenja. Je li 1.000 kuna mjesečno plus bonus za svaku "kvalitenu" informaciju? No cijena je nebitna, bitno je poštenje.
Kako ćeš sada pogledati u oči ĐURĐI ADLEŠIĆ, koju si drukao Tureku da ima ljubavnika SIS-ovca Josipa Trogrlića, da je zaljubljena u njega toliko da mu govori najpovjerljivije stvari kao (tadašnja) šefica saborskog Odbora za nacionalnu sigurnost?
Pozdrav aleluji, na dobrom je tragu, neka samo nastavi kopati o licemjeru Željku Peratoviću!
Hm, a sjetite se što je nakon mog uhićenja pisao Mesić-Karamarkov "Nacional":
PRIVEDENI BLOGER PUNIŠA
Željko Peratović novinarsku je karijeru započeo i završio u Vjesniku, a radio je u nizu redakcija, kratko vrijeme i u Nacionalu; neke tajne službe smatrale su ga za svog suradnika, a POA ga je vodila pod kodnim imenom 'Puniša'
Tko je brifirao "Nacional" kako me diskreditirati? Agencija, ili je kriminalistički novinar Berislav Jelinić pretražujući internet došao do ovog podatka i povjerovao mu iako se radi o "anonimnom komentatoru"?
To su bili pokušaji diskreditacije, a onda ulijeće "lujka" s "provokacijom" iliti "navlakušom":
@45.-ico evo ti preciznijih info. Josip Buljević je već 2 tjedna na južnoameričkoj turneji, te se najvećim dijelom zadržao u hrvatskom Veleposlanstvu u Buenos Airesu gdje je izbio skandal sličan onom u Portugalu. Djelatnici tog veleposlanstva javljaju da je Buljević uveo strahovladu, da ih verbalno maltretira, da je čak predlagao poligraf za osobnog čuvara veleposlanika. Istovremeno, u večernjim satima, učestalo je viđan na večerama s najbližom rodbinom i prijateljima Rojnice!
- za commenta: pročitaj H.L. iz prve polovice prošle godine (na naslovnici je Perković) pod naslovom "Nisam naređivao ubojstva emigranata", a koji je potpisao Tomislav Držić. Tim se člankom Perkovića pokušava osloboditi-amnestirati svake odgovornosti za silna ubojstva Hrvata u inozemstvu koje je isplanirala i logistički pomogla Služba državne sigurnosti na čijem je čelu niz godina bio spomenuti Josip Perković.
Zbog čega je interesantan upravo taj članak, pa zbog razloga što ga je potpisao Tomislav Držić kojeg je Perković kao suradnika držao na vezi u Zagrebu.
Željko gore spominje Udbaša Maksa Manfredu koji je svjedočio na suđenju Sindičiću za ubojstvo Brune Bušića, no nije se dotakao profesora TIPSS-a i marsizma, bivšeg milicajca, koji se stalno motao oko Brune i izvještavao splitsku Udbu o njemu. Koje li koincidencije, pa i on piše za H.L. koji je objavio rekonstrukciju suradničke mreže po sjećanju "profesionalca" J.P.-a. A čije je ime izbačno sa tog popisa suradnika iz H.L.? Ante Ivkovića iz "Vjesnika", Marijačićevog novinarskog mentora i zaštitnika, inače suradnika SDS-a i KOS-a.
Vezano za Ivana Bandića-Željko ispitaj tko stoji iza njega, tko mu je dao odobrenje za intervju u Globusu od prije godinu dana (pri tome ne mislim na J.P.). Pa ti se likovi najviše protive bilo kakvom vidu lustracije.
Znači, htjelo me se kompromitirati i tako što mi se "umiljavalo" prokazujući kolege iz "Hrvatskoga lista", o kojima, osim Tomislava Jelića, i nemam neko osobito pozitivno mišljenje.
U vezi ovakvog provokatorskog djelovanja došao sam do još nekih dokaza koje za sada neću iznositi.
A što se tiče "Antimona" kojega CNN spominje kao jednog od nickova "Agencije", njegove upise nisam uspio pronaći, ali najvjerojatnije je riječ o govoru mržnje na račun Bošnjaka (spominjanje "balija", "smradova", pljuvanje po obitelji bivše Karamarkove supruge Enise i vrijeđanju Željka Malnara, suosnivača
karamarkove firme "Soboli" itsl), u komentarima pod post "Bošnjačka kvota u SOA-i", a koje sam pobrisao nakon što me Nemanja alias Kapetan Kuka upozorio da u ime "slobode govora" ne smijem dopustiti "govor mržnje".
Nemanja se ovih dana ogradio od nekih svojih upisa javnim pismom:
Sinoć sam na tridesetak adresa uputio emajl ne sasvim svakidašnjeg sadržaja; dobronamjernici su me upozorili da bi bilo nepravedno zakinuti vas za tu pikanteriju; mail objavljujem bez ikakve redakcije, ali, razumljivo, i bez adresa na koje je poslan:
Poštovani,
Prije dva, tri tjedna nepoznat netko lažno se predstavljajući otvorio je blog na adresi vaseljena blog je dakle mimo moga znanja, pristanka i volje potpisan mojim imenom.
Ni sam blog, niti bilo koji post na njemu nemaju nikakve veze sa mnom.
O tom sam blogu saznao kao i vi: putem anonimnog maila.
O svemu sam odmah obavijestio policiju.
Nažalost, malo se toga u ovakvim slučajevima može učiniti: iako je očita svrha bloga ne toliko kompromitirati mene, koliko Predsjednika Republike, Stjepana Mesića, ili pak ravnatelja SOA-e, Tomislava Karamarka – lista i nije toliko duga koliko je nedvosmislena, što odaje karakterističan rukopis autora ovog fantomskog bloga – jedino što bih ja mogao učiniti jest tužiti nepoznatog autora ove prevare sudu u – Kaliforniji!
Naime, kako mi je u policiji rečeno, sjedište je servisa na kojem je blog otvoren u Kaliforniji, i ako ni nakon zamolbe administratoru servisa blog nije uklonjen, jedino što mi preostaje jest tužba.
Doduše, bilo bi moguće tužbu protiv nepoznatog počinitelja podići i u Hrvatskoj, ali cijela bi pravna procedura morala skončati u SAD, što bi samo umnožilo probleme koji ionako principijelno ne mogu biti riješeni: savjetujući se s ljudima vičnima ovakvim problemima, shvatio sam da je bezbroj mogućnosti da se blog reinstalira na nekom drugom servisu, te je bilo kakva tužba u toj je perspektivi sasvim besmislena.
Poštar uvijek zvoni dva puta, pa je tome tako i ovaj put: po popisu adresa koje vam dostavljam u mailu, sasvim je očito da je ovih dana skinuta i moja mail lista! Iako to zvuči pretjerano i spektakularno, riječ je o trivijalnoj stvari, o rudimentarnim hakerskim programima koji vaš PC čine sasvim otvorenim za komunikaciju s pošiljateljem takvog programa-uljeza, koji omogućuje pristup memoriji vašeg računala čim se logirate na Internet.
Dio moje mail-liste (tu su recimo adrese mojih suradnica s televizije, mojih prijatelja, poznanika, kolega novinara etc.) „oplemenjen“ je mail-adresama osoba i institucija s kojima nikada nisam komunicirao – očito, osim što je moj PC hakiran, učinjeno je to pomno ali neoprezno: budući da samo otvaranje lažnog bloga nije izazvalo očekivan interes, sada se posegnulo za ovakvom reklamom, koja će, uvjeravaju me, ipak dostajati da se uđe u trag počinitelju cijele ove akcije.
O motivima ili pak mogućim protagonistima mislim da nije potrebno nagađati, jer kad pogledam listu adresa na koju je mail s informacijom o postojanju tog bloga odaslan, ova je zgoda zaista bura u čaši vode: mnogima su se od nas dogodile daleko gore stvari, pa svemu ovome i ne treba pridavati posebnu pažnju.
Jednostavno, PC ću u dan, dva očistiti, nepoznatog sam počinitelja prijavio, a blog koji se reklamira kao moj možda i ne mogu ukloniti, ali, barem vas mogu umiriti objašnjenjem da sve to skupa nema nikakve veze sa mnom.
Ne znam kakva je uloga "Nemanje" u cijeloj ovoj priči, ali evo i dva njegova upisa kada me svojedobno branio od navodnih "agencijinih" nickova:
@Aleluja: Čuj, Aleluja, jedna poznanica Viki Violete Janjik dala mi je neke materijale/dokumente koji su nedvojbeno autentični (budući da ja nisam stručnjak zamolio sam jednog svog poznanika, inače umirovljenog visokog dužnosnika naše obavještajne zajednice, da mi potvrdi ili ospori njihovu vjerodostojnosti) a na kojima tvoja sestra, skjuz maj frenč, puši kurac Bojleru, Dugom i Štengi. Navodno da je to napravila po nalogu Majerskog, a onda dakle posredno sasvim u skladu s političkom voljom intelektualnog kružoka Steve Krajačića, tj. njegova Nestora i korifeja starine Josipa "Abesinca" Manolića, iako nije na prvi pogled razvidno koji je dublji smisao ove, nadasve prijateljeske geste. Ali, nije to ono što me je ponukalo da ti se javim, mada bi bilo interesantno čuti i kakvo je porijeklo tih dokumenata, i zašto su baš sada izašli na svjetlo dana, a i gdje je tvoja sestra naučila tako dobro sisati kurac, jer, već je iz samih fotografija razvidno da ti ta bubrege centrira pneumatski - čim ga povuče nema više straha od kamenaca!
Ono kažem što me zanima jest gdje si ti išao na presađivanje mozga, jer očito je da i dalje šećeš svijetom iako ti organizam odbacijue transplantat! Fascinantan zahvat, u svakom slučaju! Kako ingeniozan atak, nevjerojatno promišljen i tako suptilno odigran, to insinuiranje da je Žac drukao Levara! Ha, ha, ha, pa vi ste zaista govnožderi (tako vas je Krleža zvao, vas, špiclove) i ovih ste se dana očito nakotili na Peratovićevom blogu jer je imbecilima po tim Karamarkovim kancelarijama pukao film te sada niži službenici - to ste vi, dva, tri nepismena trotla - prodaju drugorazredne, sasvim efemerne i zakašnjele vijesti s margina špijunskopodemnog miljea: kakva samo fanfaronada o bosanskom tajnom agentu - jebote, kakav oksimoron! - u Novom Listu! Ha, ha, ha, dobra zajebancija, nema što! Bosanski 007 širi afere po Kvarneru, a i šire, sve naravno u korist Stipe Stajpa Stjepana Mesića, koji, jasno, kontrolilra NL! I NLO, a možda i ligu NFL, samo to još treba vidjeti s Majerskim! Ma koga to zanima, ej, špiclovi, govnožderiiiii, ej, cool, stanite malo! Kome vi to objašnjavate, pikzibneri, i što vi to nama objašnjavate? Koga to zanima, te polutajne o polusvijetu polutana? Pročitajte još jednom vaše upise pod posljednjih pet, šest postova - pa tu nema štofa za jedan jebeni novinski tekst! I to vi nazivate infomiranošću? Ma vi ste kurac, a ne obavještajci! Vi se ne možete sjetiti ni datuma majčina rođendana, bilmezi, i jedino što ste ovdje pokušali proturiti kao nekakvu nadnaravnu temu - koja je sa svoje strane trebala stvoriti privid upućenosti, što onda legitimira i glasinu o Peratoviću kao informatoru, je li!? - to je sranjeo Bosancu u Rijeci! Ma idite mi u kurac, epizodističke nule! Odskrolajte (doduše, vas tri seljaka ne znate kaj to znači, sorry...) malo dolje pa pogledajte kako smo vam bivšeg ministra informiranja nataknuli da propjeva o Tuđmanovim ilegalnimu šetnjama Europom u vrijeme kad su drugi robovali zbog hrvatskog proljeća! To je štof, to je infomracija, to je priznanje: kako su japica Tuđman surađivali sa službicama kaj su se pripremale za možebitan raspad Jugovine još za Titova života! I sad vas trojica budala mislite da ikoga zanima vaš bezvezni radni tjedan, drkanje kurca s redakcijskim ispostavama i uhođenje bosanskih agenata!? Ma nabijemvasnakurac!
P.S.
I ako je točno da je jedan od vas tri Bagi, jako sam razočaran. Ja sam mislio da je on pametniji čovjek.
(NEMANJA 31.01.2007. 22:32)
...
@Comment, najdraži su nam idioti kojima je svaki tekst duži od uputstva za uporabu kondoma predug. Tvojem starom, očito, bio je predug i taj tekst, pa vidiš kakve to kobne posljedice može imati. Zato, čitati, Comment, više čitati!
Nevjerojatan je i Križar, koji Peratoviću podmeće glasinu, sam je pokrećući:"...pogledati u oči ĐURĐI ADLEŠIĆ, koju si drukao Tureku da ima ljubavnika SIS-ovca Josipa Trogrlića." Da ne bi bilo zabune, ovaj ostatak ostataka nekad slavne Udbe - očito je naime po metodologiji rada i svjetonazoru - nadjenuo si je ime Križar. Sad će se onda javiti i Škripar, i Alojzije, a samo čekam Didu. Naravno, riječ o jednom, najviše dva preplaćene imbecila koji u nekoj kancelarijskoj zabiti po nalogu šefa ispisuju ovakve zakašnjele invektive koje više ne zanimaju čak ni gospodina supruga gospođe Adlešić. Govnožderi, govnožder, nemate vlastita života pa jebete po tuđima. Kakva ste vi vrsta ljudi, odvratno nešto.
(NEMANJA 01.02.2007. 14:44)
... Nemanja, za kojeg u CNN-ovom dokumentu kažu da je riječ o Romanu Bolkoviću, u komentarima na post "SOA i slučaj Nenade Vukman, članice Vijeća za civilni nadzor sigurnosnih službi
Mislim da će Ostojićev saborski odbor i pripadajuće mu vijeće imati pune ruke posla. Nazdravlje! A ako se pokaže, a može se i dokazati preko logova, da je doista riječ o upisima "Agencije" riječ je o kaznenim djelima za koja će šef SOA-e Tomislav Karamarko morati odgovarati, kao i Glavni državni odvjetnik Mladen Bajić, koji mu je navodno odobrio ovakvo "djelovanje".
Neće oni proći "lustraciju" euroatlantskih integracija i zato sam im ja smetnja u "približavanju" istima, odnosno - Državni neprijatelj broj 1.
Research and analytical texts about themes from the titles which Željko has published, is publishing and attend to publish in the future.
By following offered links, as well as texts of other authors who deal with the same or similar problems, you will be able to get a very clear picture of dark sphere of our reality, for which you thought,
till recently, that it is science fiction.
Special Favs
Oj Gradište - selo u dolači! Dojdi diko - makar na krmači!
Što se dešava (i da li) u našoj Župi