online

POA upozorena: Politologinja čitala državnu tajnu u tramvaju broj 4


ZAGREB - U Protuobavještajnu agenciju (POA) prije nekoliko tjedana stiglo je upozorenje da se u tramvaju čitaju dokumenti s oznakom državne tajne!

Konkretno, javljeno je da je u tramvaju broj 4 članica Vijeća za civilni nadzor tajnih službi, politologinja Nenada Vukman, čitala dokument POA-e sa zaglavljem te tajne službe i oznakom državne tajne. Navodno je bila riječ o očitovanju POA-e na jednu od pritužaba koje stižu Vijeću za građanski nadzor tajnih službi.

Prema verziji našeg izvora, koji je po svojoj funkciji dobro upućen u slučaj, Nenada Vukman nije bila sama u tramvaju i kraćenje vremena čitanjem dokumenata s oznakom državne tajne nije prošlo nezapaženo. Navodno su upravo oznaka “državna tajna” i zaglavlje Protuobavještajne agencije izazvali znatiželju putnika koji su se zatekli u blizini, pa neki nisu odoljeli da ne bace pogled preko ramena Nenade Vukman i, onako kako čitaju tuđe novine, čitali sadržaj državne tajne.

‘Tajne nisu moje štivo’

Naš izvor uskratio nam je informaciju je li prizoru u tramvaju svjedočio netko od zaposlenika tajne službe ili je priča o čitanju državnih tajni do POA-e stigla usmenom predajom. Tvrdi, međutim, da je nakon incidenta u “četvorki” Nenada Vukman diskretno upozorena da državne tajne ne treba čitati u sredstvima javnog prijevoza.

Pokušali smo razgovarati s prozvanom članicom Vijeća za civilni nadzor tajnih službi, ali ju je naš upit jako uznemirio. Kada je čula zbog čega je zovemo, Nenada Vukman rekla je da nije istina da bi u tramvaju čitala dokument POA-e te da je nitko zbog toga nije upozorio. Potvrdila je da svaki dan tramvajem putuje do Dubrave i da katkad čita u tramvaju, ali i ustvrdila da njezino štivo nisu državne tajne.

‘Što ako vi niste novinarka?’

- Možda sam čitala neki radni materijal sa sjednice Vijeća, ali sigurno ne državne tajne jer se ti dokumenti ne nose iz ureda, nego se čuvaju u sefu - rekla je Vukman i dodala da je teoretski pokraj nje mogao biti netko dok je (što ne potvrđuje niti isključuje) čitala materijale Vijeća i zaključiti da je riječ o državnim tajnama.

No, nakon što je izgovorila tih nekoliko rečenica, Nenada Vukman se jako uznemirila, upitavši se “što se valja iza ove priče”.

- Ovo mi ne izgleda slučajno. I kako mogu biti sigurna da ste vi zaista novinarka - rekla je članica Vijeća te naglo prekinula razgovor. Za kratko vrijeme nazvala je tajnica Vijeća i provjerila je li Nenada Vukman doista nazvana iz Jutarnjeg lista. Nakon toga nije bilo razloga da se ne objave obje verzije priče o čitanju državnih tajni i tramvaju.

Ivanka Toma, Jutarnji list, 17.01.2006

Primjerice, nakon što pročitate ovu uredbu (ili barem dijelove koje ću podebljati), pitam se kako tumačite mišljenje predsjednika Mesića o tome da je cijela provjera napravljena zakonito?

mrak, Ned, 28/01/2007 - 09:01.

I sada svi pa i Predsjednik RH tvrde da je sve po zakonu. Nije i ne može biti po zakonu koji jer prestao vrijediti.
Od prvog dana afere tražim samo jedno: obje Jadranke na detektor laži!

drlesar, Ned, 28/01/2007 - 09:59.

Moram priznati da me doista fascinira ta novootkrivena fascinacija poligrafom na kojeg se po novom prikapčaju preljubnici, zlostavljači žena, a evo mogli bi i državne dužnosnike. Nije mi jasno od kud dolazi ta moda, ali poligraf postoji od 1913. no u Hrvatskoj doživljava neku vrstu renesanse makar nema apsolunto nikakvu dokaznu vrijednost pa mi nije jasno što se supstantivno može postići time osim nekakve mini-predstave za javnost.

opinioiuris, Ned, 28/01/2007 - 17:55.

Ma zastupnik Lesar želi izbjeći ispitivanje odgovornosti Tomislava Karamarka, a time i predsjednika Stjepana Mesića zato skreće temu na detektor laži. Ako nalog nije bio zakonit, onda ga je šef SOA-e Tomislav Karamarko trebao odbiti.

45 Lines, Ned, 28/01/2007 - 19:47.

Ma daj. Stalno drugima nešto imputiraš. Da sam nešto želio izbjeći , onda bi šutio. Umjesto šutnje ponavljam moj stav:
Uredba ne vrijedi jer je donjeta po zakonu koji je prestao vrijediti, SOA ne smije po njoj postupati i SVI (jasno?) S V I koji su bili ukljičeni u ovaj skandal snose odgovornost. To je moj stav do eventualne odluke Ustavnog suda koji bi jedini MORAO ocjeniti ustavnost uredbe. NOVE NEMA, STARA NE POSTOJI ; NEMA OBRADA; PROVJERA!!! ŠTO JOŠ NE RAZUMIJEŠ ??????????????

drlesar, Pon, 29/01/2007 - 13:40.

Ne morate vikati zastupniče Lesar! Nismo u Saboru i nije vam Šeks isključio mikrofon. Dobro vidim. Mrak je postavio pitanje: kako tumačite mišljenje predsjednika Mesića o tome da je cijela provjera napravljena zakonito? Vi ste rekli da je stvar nezakonita, ali i da predsjednik Mesić tvrdi da je zakonita, a onda ste napisali da od prvog dana tvrdite da obje Jadranke trebaju na detektor laži. Dakle što ja tu stalno drugima imputiram? Priznajete da predsjednik Mesić nije u pravu, ali tražite detektor laži za Jadranke. Nit je detektor laži za nešto relevantan, niti su Jadranke poanta ove priče. Tajne službe su u nadležnosti predsjednika Mesića i on se njima više služi od Jadranki. Uostalom, on je zaslužan za to što je Karamarko šef SOA-e. Adresirali biste vi pitanje odgovornosti na Mesićevu adresu da je on kojim slučajem u HDZ-u, da zadnje nije bio član vaše stranke i tsl. :(

45 Lines, Pon, 29/01/2007 - 14:18.

A tko viče? Detektor te muči? Jedna Jadranka kaže da joj je druga naredila provjeru. Druga kaže da ova prva laže!!!! Ili za to nisi čuo??? A kako do istine? Skidanje noktiju? Elektrošokovi? Indukcijska struja? Sol u usta pa bez vode? Imaš li iskustva s time?

drlesar, 29/01/2007 - 22:33.

- Podvebšek je doveo Glavana iz vojne policije i odatle je sve krenulo. To je korov koji treba deratizirati. Obzirom da je Glavan Mesicev diletant, koji je bio drugi po hijerarhiji, odnosno prvi operativac, nije teško zaključit da je ponio nešto sa sobom, a time osigurao odstupnicu. Da je pravna država, odletio bi iz državnih službi čuvat ovce, a ovako čeka povratak ako neka lijeva koalicija dođe na vlast. Nije samo on u pripremi, ima ih još mnogo, a i onih koji su otišli pa ćemo ponovo gledat iste bisere. OA je bila državi balast, i sada su svi skupa u centraliziranoj službi, valjda po nalogu ''partnerskih'' službi, u čijim zemljama postoje nebrojene razne službe koje svaka radi svoj posao. Ta centralizacija je ujedno i uvjet, da bi nas bolje mogli kontrolirati EU-tanazirani pavijani sa zapada. Svi ONI imaju zategnutu žicu na nečijim jajcima, i ako je netko zategne, domino efekt će biti kao planina, a to se nikome od NJIH ne isplati, pa zato i jesu ovakvi, a NOVINARI pišu da bi psi lajali a karavane prolazile. (comment 29.01.2007. 23:26)

- @comment, nisam znao da je Podbevšek doveo Glavana iz Vojne policije, odnosno da sudionik akcije prebacivanje leševa iz Čepina u Rizvanušu, više ne radi u SOA-i. Znam i da je Glavan kao vojni policajac uzimao iskaz i od Maria Barišića 1999. Nije mi poznato da je blizak s Mesićem. (45 lines 29.01.2007. 23:58)

- Nažalost Glavan je još uvijek uhljebljen u toj instituciji, umjesto da su mu navukli prugasto odijelo, a to sa Mesićem, je lako odgonetnuti. Vidiš da junačinu nitko više ne spominje, pa čak ni prorežimski mediji. Isti k...c pisali ili ne, oni svi stoje na istom mjestu, a on čeka svoj trenutak. O tome tko je čiji i tko za koga dila, priča je za sebe. Tko je režirao aferu o novinarki? (comment 30.01.2007. 07:59)

komentari na post: Sumrak hrvatskog novinarstva (2)

- Ovim stihoklepcima iz N.L. doista treba pokazati da pišu gluposti, jer oni imaju smeće u kući. (comment 30.01.2007. 08:11)

komentar na post: Je li šef SOA-e prošao sigurnosnu provjeru obzirom na navode o rođačkim vezama sa šefom terorističke UDB-e?


- Pročitao sam mnoge gluposti u svezi ob. službi, ali ovdje ih je previše. Što je 45 lines trašio dozvolu za oružje u Brzovića, kad se dozvola traži na drugom mjestu? Brzović, Luburić & company, kretenčine su koje su trebale čuvat ovce a ne bavit se tako delikatnim poslom. U isto rangu, ali još veći telac je bio Podvebšek, čiji kadrovi i danas pune džepove za nerad iz državne blagajne, na račun poreznih obveznika. Ovo što je objavio N- List, obiluje nekim glupostima, koje netko točno usmjerava onako kako to KOS i UDBA rade, i lako su dokazivi. Što se N. List nije pohvalio kako u svojoj kući ima agenta Aida, pod pseudonimom ''Pelikan'' koji je pisao po diktatu iz Sarajeva? Interesantno zar ne? Mogao bih Ti ispravit mnoge ''zablude'' i zablude, iz tvojih rukopisa, no to ne kanim, jer bolje da ostaneš u svijetu svoje istine. Imaš i dobrih, dapače odličnih članaka,.. (comment 29.01.2007. 23:04)

- @comment, po savjetu Perice Juriča. Uopće nije očekivao da će ju dobiti. Na taj način je samo htio dati do znanja primatelju da je naoružan, pa bolje da on zauzda Suljića. A, i ako ga kojim slučajem tko upita zašto je nelegalno naoružan... P.S. O Perici Juriču, drugom prigodom. ;) (45 lines 29.01.2007. 23:48)

- Možeš imati četverocjevac, oni ne trzaju na oružje. Novi List je mesićevo glasilo, bez ikakve dvojbe. Pogledaj odakle su krenule neke orkestrirane ''afere''. Poznato mi je da je SOA utočište svega i svačega, ali pisati o nečemu što ne stoji, nije im na čast. Pominju neke osobe koje doista nemaju veze sa navedenim tvrdnjama. Žalosno. (comment 30.01.2007. 08:07)

Promaknut Ante Glavan

Ante Glavan, bivši zamjenik bivšeg ravnatelja POA-e Joška Podbevšeka, napreduje i u novom ustroju SOA-e. Glavan je iz Centra SOA-e Zagreb, promaknut u upravu SOA-e na Kuniščaku iako je bio sudionik obavještajnih afera. Upravo je on glavni tvorac i nositelj skandalozne akcije obrade i saslušavanja novinarke Helene Puljiz, te izravni sudionik POA-ine obrade Predsjednika RH Stjepana Mesića i njegovih bliskih suradnika. Glavan se opravdavao kako o akciji uhođenja i prikupljanja “dokaza” protiv predsjednika Mesića ništa nije znao, u njoj ni sudjelovao, a kamoli je vodio, no demantiraju ga činjenice. Ante Glavan je osobno sastavljao kaznenu prijavu protiv Željka Bagića, bivšeg savjetnika predsjednika, i drugih.

Nacionalova redakcija, 29.01.2007.

Slučaj Gotovina moj je uspjeh

- Vratimo se na vaš mandat. Nije li angažman u slučaju Gotovina zapravo vaša najveća pogreška?

Ne. Mislim da sam tu jako dobro postupio.

- Pa su vaš savjetnik Bagić i njegov prijatelj Petrač završili na "crnoj listi"...

Bagić nije zbog toga na "crnoj listi".

- Zbog pomaganja Gotovini...

Ne, Bagić je održavao vezu s obitelji Petrač.

- Koja je u vezi s financijerima Ante Gotovine. Zar nije tako?

To mi ne znamo. Nisam vidio dokaze. Bagića terete, i ja to prihvaćam. Ali što je tu točno u pitanju, ne mogu reći. Sigurno je da nisam mogao u Uredu imati tajnika koji ne smije ući u Europu. To jednostavno nisam mogao. Ali, da se javi general Gotovina, ja bih i danas, kad imam ovo iskustvo, predložio isto. Opet bih rekao Haagu: razgovarajte s njim.

Stjepan Mesić u razgovoru za Globus, 15.10.2004.

- Mnogima je čudno zazvučalo vaše objašnjenje da je, koliko vi znate, jedina veza između Hrvoja Petrača i Željka Bagića činjenica da se njihova djeca poznaju. Znate li sad nešto više o tome?

To su dosta ozbiljna podmetanja.

- Pa to ste, prema onome što je izašlo u medijima, izjavili. Zar to nije točno?

Rekao sam da je to ono što ja znam o tome. Pitao sam Bagića, jer sam imao informacije da se sprema takva lista - popis ljudi koji neće biti dobrodošli u Europsku Uniju - te da se na njoj nalazi osoba iz moga Ureda. ...

- Duže vrijeme nagađa se da vas je Željko Bagić nečim ucjenjivao. Kako to komentirate?

A meni se opet čini da vi imate upravo zadatak postaviti ovakvo pitanje koje s činjenicama nema nikakve veze.

- Pitam vas ono što mi se čini važnim. Vi ne morate odgovoriti...

Ne, ne, ne, apsolutno, ja se slažem da me to možete pitati. Tvrdim vam da me on ne može niti želi ucjenjivati. Ta priča nema veze s činjenicama.

Igor Alboghetti u razgovoru sa Stjepanom Mesićem, Globus, 9.7.2004

U posljednjih nekoliko dana u pojedinim hrvatskim dnevnim listovima pojavilo se više članaka u kojima se u senzacionalističkom tonu provlači teza kako se umirovljeni general Ante Gotovina nalazi u Hrvatskoj te kako zbog manjeg operativnog zahvata koji mu je neophodan uskoro namjerava napustiti zemlju. Tu je vijest prvi objavio riječki «Novi list» u svom broju od 13. listopada, ali je i u sljedeća dva broja autor članka Boris Pavelić istoj tezi posvetio značajniji prostor, pri čemu kao izvor infonmacije navodi neimenovani izvor iz vrha državne vlasti koji nije član Vlade RH. Vijest su potom prenijeli još neki dnevni listovi, primjerice. «Slobodna Dalmacija», «Večernji list» i «Vjesnik»...

Osim toga, POA je kroz dosadašnje protuobavještajno istraživanje kanala kojima se različite informacije i dezinformacije dostavljaju MKSJ-u utvrdila da su diplomatski predstavnici BiH i SiCG u RH posebno zainteresirani za pitanje ratnih zločina i odnose
RH s MKSJ-om. Po tom je pitanju potvrđena suradnja između veleposlanika SiCG Milana Simurdića i BiH Zlatka Dizdarevića koji pak održava blisku vezu s glasnogovornicom haškog Tužiteljstva Florence Hannann. U tom kontekstu posebno je zanimljivo da je Dizdarević u prijateljskim odnosima s novinarom Pavelićem, tako da napise u «Novom listu» o «slučaju Gotovina» treba promatrati i u tom kontekstu.

Franjo Turek, POA, 45lines.peratovic.net

Karamarko u isto vrijeme pokazuje daleko manji interes za sigurnosno provjeravanje vlastitih djelatnika koji su, po definiciji svoga posla, u stalnom doticaju s povjerljivim informacijama i dokumentima. Najbolji je primjer Ivan Jurčić, šef gospićkog ureda SOA-e, o čijim kriminalnim poslovima postoji opsežna dokumentaciju koju ravnatelj SOA-e ignorira već dvije godine.

Karamarko: Prka me optužio da radim za Barr

Tomislav Karamarko potvrdio nam je da je prije otprilike mjesec dana razgovarao s predsjednikom Uprave Privredne banke Zagreb koji ga je zvao da se buni kako su, navodno, sigurnosne službe u zemlji upletene u privatizaciju Plive i to na strani Barra. Prka je tu na strani drugog ponuđača, Actavisa, jer je njegov PBZ Actavisu matična banka.

- Rekao sam mu da se to kod nas tako ne radi i da takvo što nije moguće - kratko nam je komentirao Karamarko.

Nikola Jelić, Jutarnji.hr, 04.09.2006

Nijemi Mesić


Tomislav Karamarko i njegova SOA trebali bi hitno sigurnosno provjeriti Stjepana Mesića.
Naime, iz javnih nastupa moglo bi se zaključiti da s predsjednikom u posljednje vrijeme nešto nije u redu. Najprije je ustvrdio da je sigurnosna provjera izabranih članova Savjeta za razvoj civilnog društva obavljena kvalitetno i zakonito, osim u jednom slučaju, da bi ga nakon Jadranke Kosor demantiralo i Vijeće za građanski nadzor sigurnosno-obavještajnih agencija. Ono u odgovoru na predstavku Sandri Benčić vrlo jasno kaže da je tijekom provjere »bilo potrebno stvoriti mogućnost davanja suglasnosti na istu« te da je u cijelom tom postupku došlo do kršenja Ustavom zajamčenih ljudskih prava.

Iz detalja koje su Vijeću ispričali provjeravani, očigledno je da hrvatske tajne službe u prikupljanju informacija još koriste i uvažavaju denuncijantske metode. Jer, raspitivanje kod susjeda koliko djece imate i gdje zalazite, maltretiranje šokirane obitelji i prijatelja o detaljima vašeg privatnog života u sklapanju mozaika je li netko veleizdajnik ili podobnik, nimalo se ne razlikuju od praćenja novinara, oporbenjaka i inih sumnjivaca za Tuđmanovog režima.

Tada, i još nedavno kad je smijenjen Joško Podbevšek, Stjepan Mesić je oštro reagirao tražeći istragu i kazne za one koji su zloupotrebljavali tajne službe u dnevnopolitičke svrhe. Danas unaprijed amnestira Karamarka i njegove agente iako za njihovo postupanje nije bilo nikakvog zakonskog osnova te jače od Sanadera podmeće leđa za Kosoricu kojoj gori pod nogama iako i ona u svom obračunu s Cigeljicom tvrdi suprotno od njega. Štoviše, jučer se u javnosti pojavio zajedno s potpredsjednicom Vlade sudjelujući u kampanji protiv nasilja nad ženama i prvi put za svog predsjedničkog mandata ostaje nijem i novinarima ne komentira aktualnu političku situaciju!

Na Mesićeva zatvorena usta nismo navikli i bilo bi zanimljivo saznati uzroke te nenadane promjene. Pogotovo što se stavio na stranu Kosorice iako golemi dio hrvatske javnosti smatra da je u pravu Cigeljica, dakle da je ona žena s Mesićevog bedža, žrtva nasilja zbog svega što joj se događa. Je li predsjednik definitivno izabrao svoju opciju za sljedeće parlamentarne izbore odlučivši podržati one koji mu mogu osigurati ostvarenje njegovog projekta kojim bi na spektakularan način okrunio svoju političku karijeru uvodeći prije mirovine Hrvatsku u EU?

Vjerojatno stoga, kao i u intervjuu RAI-ju, Mesić sve češće govori o velikoj koaliciji svjestan da bi pakt Sanadera i Račana ubrzao i Europu u njezinim odlukama. Ono što bi u ovom trenutku bilo dobro za Mesića možda sutra ne bi bilo dobro za sve nas. Pogotovo ako bismo morali šutnju, a ne govorenje istine prihvatiti kao modus vivendi. Uostalom, da se toga držao građanin Mesić nikada ne bi postao predsjednikom.

Branko MIJIĆ, Novi list, Subota, 27. siječnja 2007.

Špijunske veze u Hrvatskoj pletu se po neobičnim linijama u kojima se najčešće zanemaruje stručnost zaposlenog kadra


Rodbina i stranka glavni kriterij za posao u SOA-i

Sudeći prema dosadašnjoj kadrovskoj politici, u SOA-u se zapošljavao većinom kadar prijateljski, rodbinski ili stranački blizak jakim igračima HDZ-a

ZAGREB - Nakon što je sin Ante Kovačevića, Tomislav Kovačević, pri sigurnosnim provjerama čelnika civilnih udruga pokazao svoju nestručnost, postavilo se pitanje kakvi su kriteriji da se dobije zaposlenje u Sigumosno-obavještajnoj ili nekoj drugoj domaćoj agenciji.
Kako tvrde izvori u službi, Tomislav Kovačević prošao je sve potrebne provjere i testove te je u dosadašnjem radu, barem do spornog nadzora, pokazao i stručnost i dobivao dobre radne ocjene. Međutim, sudeći prema dosadašnjoj kadrovskoj politici SOA-e, ne može se zanemariti argument pri kojem je jedan od glavnih kriterija za posao u službi agentu Tomislavu bila rodbinska veza. Naime, u posljednjih nekoliko godina, u službi je zaposlen niz kadrova koji su na ovaj ili onaj način povezani s politikom. Tomislav Kovačević samo je jedan od njih, a najfriškiji takav kadar je kći Damira Lončarića, nekadašnjeg ravnatelja HIS-a, poznatog i po kumstvu s osuđenim otmičarom Hrvojem Petračem. Kako tvrde izvori u
agenciji, Lončarićeva kći prošla je sve testove i sigurnosnu provjeru te sad radi kao pripravnica u zagrebačkom centru SOA-e, premda njenog oca veže kumstvo s Petračem i premda je i sama radila u Petračevoj tvrtki.

Ministar kao garancija

Jedan od eklatantnijih primjera zadarski je kadar Mauricio Perović, bliski prijatelj ministra pomorstva Božidara Kalmete, koji je u SOA-u zaposlen sa srednjom stručnom spremom. U upitniku koji ispunjavaju novi zaposlenici agencije, Perović je upravo Kalmetu naveo kao osobu iz političkog života koja za njega može garantirati.
Osim rodbinskih, čini se, i stranačke veze itekako dobro dođu kao preporuka za zaposlenje u obavještajnoj agenciji. Ukazuju na to i dva dobra primjera kćeri današnjih ravnatelja carinske i porezne uprave. Naime, otkad je Tomislav Karamarko došao na čelo SOA-e, u agenciji su zaposlene Adriana Barišić, kći ravnatelja Carinske uprave Mladena Barišića, te Ivana Mladineo, kći ravnatelja porezne uprave Ivice Mladinea. I Barišić i Mladineo jaki su igrači HDZ-a, pa je, ako se uzme u obzir da SOA za pošljava i djecu čelnika oporbenih stranaka, razumljivo da su i njihove kćeri našle posla u službi.


Poznati i nepoznati

Za vladajuće stranke, ipak, služba je nešto naklonjenija pa u nju mogu ući i i kvalificirani pekari, poput Petra Posilovića, bivšeg predsjednika Mladeži HDZ-a Krapinsko-zagorske Županije. U SOA-i je zaposlen i bivši predsjednik Mladeži HDZ-a u Splitu Mislav Korljan, a u tom područnom centru posao je dobio i Mario Odak, brat HDZ-ovog predsjednika Skupštine Šibensko-kninske županije Josipa Odaka. Kako stranačka povezanost dobro dođe, pokazuje i to da u SOA-i radi Branko Brletić, bivši vozač HDZ-ovog ministra pravosuđa Miroslava Šeparovića, a tezu o rodbinskim vezama potvrđuje i zaposlenje Marije Brajko, sestre bivšeg ravnatelja Obavještajne agencije Veselka Grubišića.

To su samo neka od poznatih imena koja se danas vežu uz tajne službe. Među njima je i manje poznati pukovnik Dinko Majić, nećak ustavnog suca Vice Vukojevića, raspoređen na mjesto šefa tajne pratnje, te Jerko Ljubičić iz zagrebačkog centra SOA-e, koji je brat nekadašnjeg obavještajca Mirka Ljubičića Švepsa. Među onima koji više ne rade u službama poznatije je ime Stribora Kikereca, sina generala Velibora Kikereca, koji je dugo radio u Obavještajnoj agenciji.

Riječki primjeri

Primjeri povezanosti tajnih službi i politike nisu izostali niti u Rijeci, gdje je načelnik područnog centra SOA-e Nikola Mandekić zaposlio svoju sestru Metku Vešligaj. Svoj kruh u riječkoj podružnici službe našao je i sin Olivera Kocijana, jednog od čelnika Jadrolinije.


Sergej ABRAMOV, Ladislav TOMIČIĆ, Novi list, petak, 26. siječnja 2007.

Provjera SOA-e Anto Kovačević o svome sinu, agentu koji je telefonom obavljao provjeru:

Anto Kovačević: Sve po zakonu, a moj sin odgovara

Ne bih želio ulaziti u razloge zbog kojih moj sin Tomislav (agent SOA-e) mora stegovno odgovarati zbog obavještajne provjere kandidata za Savjet za razvoj civilnoga društva. Izjave čelnih ljudi države i SOA-e da je sve provedeno po zakonu nedvosmislene su tvrdi u izjavi za Večernjak Anto Kovačević, bivši predsjednik HKDU-a i bivši saborski zastupnik.

Svakome tko zna čitati znakove pored puta jasno je o čemu je ovdje riječ nastavlja Kovačević i dodaje da je njegov sin Tomislav odgajan da bude u službi istine, naroda i države te da postupa u skladu sa savješću i zakonima.

Nije želio komentirati zašto je onda razriješena predstojnica Vladina Ureda za udruge Jadranka Cigelj ako je zakonito naložila provjeru kandidata za Savjet za razvoj civilnoga društva. Odbio je tumačiti odluku čelništva SOA-e da Tomislav odgovara jer je tako važnu provjeru obavio telefonski, a ne uz prethodnu najavu i odlazak kod kandidatkinje.

Samo je dodao da njegovu dvadesetdevetogodišnjem sinu teško pada sve ovo skupa jer ga je učio, kaže, da pošteno služi svom narodu. Kovačević je potvrdio da njegov sin odgovara stegovno i da nije dobio otkaz iz službe iako je, kaže, cijela priča, blago kazano, čudna.


Anita MALENICA, Večernji list, 26.01.2007

Mišljenja su podijeljena je li Kovačević junior o toj akciji obavijestio Tomislava Karamarka i dobio njegov blagoslov, što bi značilo da stvarnu odgovornost snosi šef SOA-e, a ne podređeni operativac, ili se je sve odvijalo mimo glavnog špijuna.

45 lines, 22.01.2007., ponedjeljak

- Znam iz ranijih naših međusobnih razgovora da je trebao ići na visoko mjesto u tajnim službama. Nemam što posebno dodati niti oduzeti — kazao je šturo Joškov otac Josip, dodavši kako njegov sin ima pravo donositi samostalne odluke pa i onda kada su vrlo važne, životne.
- Stvarno ne znam što bih komentirao. Imenovanje će, koliko znam, biti u ponedjeljak. Joško je svoj čovjek, s 31 godinom, samostalan i zreo da može sam donositi najvažnije životne odluke. U jednu ruku mi je drago što se vratio iz Mostara, gdje je od 1. veljače radio pri konzulatu RH. Što je u Mostaru radio - ne znam. Inače, malo i gotovo ništa ne znam o njegovu ranijem poslu. Samo toliko da je neko vrijeme radio u HIS-u pa SZUP-u, a prije toga bio je u Domovinskome ratu. Evo, mogu samo kazati da je mjesto šefa tajnih službi vrlo utjecajno, delikatno i važno i ako bude pameti, možda bude i koristi — kazao je otac Josip.

Ž. PETKOVIĆ, Slobodna Dalmacija, petak, 12.3.2004.

Peratović je posebna podvrsta duševno pomućene osobe: on je, naime, posve bezazleno uvjeren da je važan i da zato smije slagati čim zine. Naše su novine pune neobrazovanih i ne baš uravnoteženih ljudi, ali ti su sretnici uglavnom nešto manje umišljeni od njega, pa su svjesni da moraju povremeno napisati štogod suvislo. Peratović je uvjeren da to ne mora pa zato nema šanse da ga više itko ikad angažira za lovu, pogotovo što se njime ne da čak ni manipulirati; on je toliko pomućen da je u toj pomućenosti fakat nezavisan i od čega. Peratović je, dakako, prilična štetočina jer svoje laži obično ponovi više puta nego što bi to i Goebelsu palo na pamet. Dakle, ja sam napisao da Peratović mlati praznu slamu na svom blogu, i to u komentaru na tom njegovom imbecilnom blogu, a ne da je bloganje mlaćenje prazne slame. Peratović, naravno, blog i sebe doživljava kao jedno i on je tu svoju laž dosad ponovio na nekih dvadeset blogova i još toliko drugih adresa. Peratović je, dakako, skromne pameti, vrti se oko prosjeka, pa ne može razmišljati u apstraktnim kategorijama. Jedino za što je sposoban jesu generalizacije i teorije urote. Jebi ga, dosadan je kao govno, i putuje taj njegov mentalni izmet internetom kao eterskom kanalizacijom u nepreglednim količinama. Nemanjo, ne nasjedaj na tu njegovu gadljivu egzistenciju iz čisto socijalnog sentimenta. Da ima malo časti i ljubavi, ne bi danonoćno drkao svoje teorije urote po blogovima, nego bi razmislio kako da nahrani vlastito dijete. Pička mu materina, pa ja bih u njegovoj poziciji kopao kanale, pekao hamburgere, bio liftboy, orao njivu, bilo što, a onda, navečer, kad sve mine, ako ostane još snage, drkao svoje hobije po netu, kao što ih i sada drkam ovdje.

Jebemumiša, koliko ste neduhoviti i plitki. Časopis se zove Fantom slobode, uređuje ga i piše mlađa novinarska elita ove i susjednih država potpuno besplatno, onako pankerski, iz inata. Zar stvarno mislite da je taj blog-tekst objavljen zato da ja nahvalim sebe ili da me Nemanja nahvali? I da bi to "prošlo" kao ideja? Ma gonite se u pičku materinu.

Tomislav Čadež, 22.01.2007. 02:06

* Anita draga, pitate se tko je kriv i da treba utvrditi odgovornost ? Pa to je barem lako, krivi su oni svi zajedno,a prvenstveno njihov diletantizam i amaterizam. Prvo nemaju pojma, sto je zasto, kada i kako se vrsi sigurnosna provjera, u ovom slucaju za osobe ! To sto to nije jasno Jadrankama je cak u prici i manje vazno, ali problem je u tome sto to ni Karamarko ne zna, a njegovi agenti da se ni ne spominju. Jer Karamarko je strucan i profesionalan samo po Mesicevom misljenju koje bi po tom pitanju trebalo biti potpuno irelevantno, jer mu predsjednicka funkcija ne daje znanje i sposobnosti da ocjenjuje strucnost i profesionalnost nekoga tko je na celu "tajnih sluzbi", sto je u ovom slucaju bio slucaj ! Bolje da je rekao da mu Karamarko odgovara jer ce biti poslusan, a kako ga je vec jednom smjenio bez problema, Karamarko zna da to moze uciniti ponovo, medjutim Karamarkova zelja da bude nesto sto ni u ludilu ne moze biti je upravo zacudjujuca ! Uopce je pitanje kako je trazenje i izvrsenje "sigurnosne provjere" iscurilo u javnost, da li opet na nacin da je "tajni agent" nazvao telefonom osobu za koju se vrsi provjera (?), pa ako je tako onda SOA treba ili ukinuti ili sve te agente zajedno sa Karamarkom poslati na burzu ili baustelu, mozda bi bilo kakve koristi od njih, jer je ocito da nemaju pojma o osnovima posla, sto nije ni cudo pogotovo kada se zna koga je Karamarko postavio za nacelnika zagrebackog centra SOA, provjereno polupismeni bivsi "specijalac" koji u normalnim drzavama zna samo da postoje neke "tajne sluzbe" ali im se ni u ludilu ne moze pribliziti ! I takva mu je vecina kadrova, pa kako onda na "zelenu granu" i za korist drzave ? I jos samo: Tko si misli da se nekakve civilne udruge ne bi trebale provjeravati, tko uopce sjedi u tim i takvim udrugama, kakve su im kvalifikacije, znanja i sposobnosti da o necemu donasaju relevantni sud (npr. tko je onaj Gazivoda ili onaj Posavljak-ili slicno, da pricaju i kontroliraju neke, zapravo gotovo sve segmente u drzavi, kako im padne na pamet ili kako dobiju narudzbu iz vana, a vjerovatno i kakav se rezultata ocekuje ? Bas naprotiv, trebaju biti pod stalnim nadzorom, pogotovo kada su financirane iz inozemstva !!! (A koji mi je nadimak ? 24.01.2007. 18:18)

Za nick "A koji mi nadimak"

Sve si ti to ljepo u svom komentaru napisao i slažem se apsolutno s tobom osim u jednoj stvari.
Šef Zg SOA-e ti očito nije po volji jer, po tebi, radi se , provjereno, o polupismenom specijalcu......
Nisam siguran da si dobro provjerio i premda kritiziraš rad agenata koje bi ti na bauštelu, i sam pomalo laprdaš a neznaš o kome. Očito znaš samo neke osnovne stvari jer nije riječ o "polupismenom specijalcu" već bivšem zapovjedniku jedne SPJ koji je čak maknut sa te pozicije a da bi se dodatno educirao kao perspektivna osoba, navodno je odbio neke zapovjedi u svezi sa jednim generalom koji se je kasnije predao izričito tražeći da se preda baš tom, po tebi "polupismenom specijalcu" a vjerojatno znajući da se radi o osobi koja ima karakter i koja drži riječ.......
Dakle "polupismeni specijalac" je u ratu od zapovjednika voda postao zapovjednik specijalaca, nakon toga je poslan na doškolovanje, ima tome desetak godina, a sumnjam da su ga školovali za slastičara, i unatoč tome po tebi nije dovoljno stručan za šefa gradske SOA-e???? E da, on je osnovao i udrugu "Specijalci iz domovinskog rata" i bio njen prvi predsjednik a povjerenje mu je dala ogromna večina prisutnih na osnivačkoj skupštini, a ti ljudi koji su sa njime bili u ratu vjerojatno znaju kome su bili dali glas........ (ufff, 25.01.2007. 10:18)

Considering that Norac did not appear before the Investigative Court on Monday, February 5 in Rijeka, where he was then to be taken into detention, the police sent Norac a message via his friend Milijan Brkić, commander of the special units of the Zagreb Police, telling him to head to Rijeka on his own to avoid being arrested.

On Wednesday afternoon, February 7, Norac did head to Rijeka in the company of Brkić with the promise that he would not be handcuffed, and that he would be protected from reporters and television cameras. Brkić went with Norac not as a police commander, but as a friend, someone in whom Norac had an immense amount of trust. As Nacional has learned, somewhere near the halfway mark between Zagreb and Rijeka, Norac received a telephone call, and that conversation rapidly changed his mind. Instead of continuing on towards the court in Rijeka, the retired Croatian General changed his route and headed towards Western Herzegovina.

Disobedience Among the Special Forces

Justice Minister Stjepan Ivanišević confirmed this version of the events, for on Wednesday evening at 7 p.m. he said that Norac had agreed to meet with Investigative Judge Čulina. Who called Norac during the trip will certainly become known with time.

Those close to the retired general believe that it was another retired general, General Gotovina, who called Norac, fearing for all of those who had signed the Open Letter.

Norac's passenger Milijan Brkić, who had not carried out his task, was suspended only three days after the fateful drive, and was virtually fired from his post as special unit Alfa commander, together with the 92 members of that unit and his 2 assistants, when he refused to go to Split to increase police preparation for the demonstrations there.

Special Units in Zadar, Split and Sibenik also disobeyed the order, and at one moment the Internal Affairs Ministry was left with only 50% of its special forces manpower.

Whether or not the government, or rather the justice system, will satisfy Norac's demands, is difficult to tell. It is unclear as to how the executive branch of government can tell the justice branch to withdraw its request for Norac's detention and allow him to trial as a free man.

Whether or not they will make an exception in Norac's case, we will soon see. However, one thing is clear, the coalition government will not even consider entering a great hunt for Norac.

Nacional, February 01, 2001

'Zanimljiv' kandidat za pomoćnika šefa Alfa

Milijan Brkić, bivši zapovjednik Alfa, jedan je od novih kandidata za pomoćnika zapovjednika MUP-ove interventne jedinice. Vijest na vrlo zanimljiv način govori o kadrovskoj reformi MUP-a jer je Brkić, eto, postao kandidat za jedno od čelnih mjesta u policiji nakon što su protiv njega podnijete tri kaznene prijave. Zbog tih prijava ujedno je smijenjen sa svoje prijašnje zapovjedne funkcije. Prema Nacionalovim izvorima u MUP-u, prijateljstvo s Vladimirom Faberom, načelnikom Uprave policije njegova je jedina preporuka za ponovni uzlet u policijskoj hijerarhiji. Jedine reference za njegov novi uzlet u policijskoj hijerahiji. Inače, Brkić je u javnosti najpoznatiji kao prijatelj Mirka Norca, optuženika u “slučaju Gospić”. Kao zapovjednik Alfa, prvi je dobio nalog da uhiti Norca i privede ga sudu. Nalog nije izvršio, Norcu je dojavio da...

Nacionalova redakcija, 08.05.2002. | br. 338

U knjizi Ivice Đikića, neformalnoj biografiji Predsjednika Stjepana Mesića, Domovinski obrat, Mirka Ljubičića Švepsa navodi se kao glavnog pregovarača između premijera Račana i u Rijeci tada optuženog generala Mirka Norca. Mirko Ljubičić Šveps uspio je ishoditi Račanovo jamstvo da Hrvatska neće izručiti Norca Haagu ni za slučaj Gospić, ni za slučaj Medački džep, pa je Norac mogao izići iz zagrebačkog stana Mire Lace, pojaviti se na autocesti za Karlovac i dati intervju svojoj tadašnjoj djevojci Branki Slavici za Dnevnik HTV-a, te uz pratnju Milijana Brkića, šefa specijalne jedinice policije, otići u riječki pritvor.

Prethodno su Miro Laco i Mirko Ljubičić Šveps pregovarali s Predsjednikom Mesićem koji je kao i kasnije u slučaju Gotovina pozvao Mirka Norca da mu da prijavak u Uredu Predsjednika, te ga naivno dvije većeri čekao u istom uredu.

Ranko Ostojić, kao tadašnji ravnatelj policije u cijeloj priči mogao je samo osigurati da Milijan Brkić (kojeg je Tomislav Karamarko, navodno nedavno zaposlio u POA-i) izvrši policijski zadatak i odveze Norca u zatvor, iako se ranije opirao izvršiti neke zapovijedi o uhićenjima pripadnika gospićke skupine, pazeći da novinari ne snime viteškog vojvodu s lisicama na rukama. Ranko Ostojić je uspio izmanevrirati novinare i Norac je ušao na stražnja vrata Županijskog suda u Rijeci.

45 lines, 27.04.2005. u 08:58 sati

Do redakcije "Globusa" došao je dokument Ministarstva obrane Hrvatske Republike Herceg-Bosne iz svibnja 1994. koji razotkriva dosad najveću političko-kriminalnu aferu u koju su, navodno, umiješani visoki dužnosnici HDZ-a BiH, ali i najviše državne ustanove RH.
Dokument što u zaglavlju ima oznaku Ministarstva obrane HR HB, Sektor opskrbe, nabave i proizvodnje, s datumom 24. svibnja 1994., ima jedanaest stranica.
To je interni dokument koji je napravljen u fazi kad se pokušavala napraviti svojevrsna inventura svih nekretnina i pokretnina Republike Herceg-Bosne, koja je tada još funkcionirala. U njegovu su se autentičnost Globusovi novinari uvjerili na nekoliko mjerodavnih adresa na području Federacije BiH, ali i Republike Hrvatske.
Riječ je o izvještaju Komisije MO HR HB kojim se potvrđuje da je to ministarstvo na crnom tržistu kupilo 239 motornih vozila, za svoje potrebe, ali iza potrebe Ministarstva obrane RH, za što je, po"Globusovu" zbroju pojedinačnih stavki, ukupno odvojeno 2,390.120 DEM.
Ovim se otkriva da se šverc ukradenih automobila,o kojem se dosad pisalo samo na osnovi indicija i za koji su se teretili samo pojedinci (slučaj zapovjednika 73. bojne Vojne policije MORH-a Željka Maglova), zbivao pod okriljem najviših organa bivše paradržave HR HB, ali da su u njega, barem posredno, bile uključene i visoke institucije RH...


Željko Peratović, Globus, 17. srpnja 1998.

General-bojniku Anti Gotovini, glavnom inspektoru HV-a, ostala su samo tri ispita do završetka srednje škole. On je lani objavio i stručnu knjigu o rukovođenju operacijom Ljeto 95, koja bi mu se, nastavi li vojno obrazovanje mogla računati i kao dodatni plus...

Navodno je sam predsjednik Tuđman zabranio uvođenje čina dopukovnika ili potpukovnika, kako se zvao u JNA. Kako je poznato, on je svoju vojnu karijeru u JNA završio s činom general-majora ili, po hrvatskom sustavu, general-bojnika. Po kazivanju onih koji su određivali činove u HV-u, to je toliko smetalo hrvatskom predsjedniku da je odlučio hrvatske hijerarhije činova izbaciti čin potpukovnika i general-potpukovnika...

Željko Peratović, Globus, 18. 07. 1997.

Kako neslužbeno doznajemo, smijenjena predstojnica Vladina ureda za udruge Cigelj od tajne je službe pismenim putem zatražila tzv. potpunu sigurnosnu provjeru članova Savjeta. Ravnatelj Centra za ljudska prava, inače i član Vijeća, Tin Gazivoda odbio je najaviti kada će biti dovršeno izvješće Vijeća, u kojem će ono dati mišljenje o zakonitosti postupanja tajne službe u ovom slučaju, ali je u komentaru cijelog slučaja rekao na koja pitanja u postupku SOA-e treba obratiti pažnju.

Način na koji se u Hrvatskoj provode sigurnosne provjere, naime, i dalje je uređen Vladinom uredbom iz 2003. Prema članku 5., provjera može biti potpuna ili djelomična. Potpuna se sigurnosna provjera provodi za čelnike i zaposlenike tajnih službi, predsjednika i članove Vijeća za nadzor sigurnosnih službi Sabora, i “druge osobe na dužnostima od posebne važnosti za nacionalnu sigurnost”.

- Iz tih je odredaba jasno da nad članovima Savjeta za razvoj civilnih društava ni po najširoj interpretaciji nije smjela biti rađena potpuna provjera - rekao je Gazivoda, koji smatra da bi pitanje sigurnosnih provjera trebalo biti uređeno zakonom, a ne uredbom.

Orlanda Obad, Jutarnji.hr, 21.01.2007.

Što se tiče aktualnog ravnatelja Tomislava Karamarka, mislim da se pod njim nastavila generalna tendencija postupne profesionalizacije rada tajne službe.

Slobodna Dalmacija, 24.6.2006.

Zdenko Bando je smijenjen s mjesta zapovjednika gospićke vojne policije bez obrazloženja, samo mjesec i pol dana pošto je postavljen na tu dužnost. Ferdinand Šikić mu je, dobro se sjeća, u telefonskom razgovoru samo priopćio da je to zbog prijave protiv njega o krađi dva automatska pištolja marke "Škorpion". Postupak, medutim, nikad nije proveden, unatoč tome što je i sam Bando tražio službeno utvrđivanje svoje odgovornosti za tu, navodnu, krađu.

Plašili su se suđenja, jer su znali što bi se sve na sudu moglo otkriti. O mojoj smjeni obavijestio me sam Tihomir Orešković, a moji policajci odmah su mi, po njegovu naređenju, oduzeli ključeve vozila. Dežurni me više nije pustio u ured, a moj pretpostavljeni, Šikić, premda je svoj dolazak najavio, nije se pojavio u Gospiću. Prespavao sam u vojnoj policiji 128. riječke brigade, kojoj je također naređeno da me zaustave ako dođem, ali su me sklonili jer su znali kakvo je stanje. Da nisu, vjerujem da bih te noći bio ubijen. Ujutro sam sa Zdenkom Ropcem i njegovom suprugom Marijom krenuo prema Senju, ali nas je zaustavila grupa iz zadarske Policijske uprave, pod vodstvom Ivana Gambirože, koja na tom području nema nikakve nadležnosti, jer ono pripada Riječkoj PU. Imali su nalog za pretres Ropčeve kuće u Vidovcu kod Karlobaga, pa su njih dvoje zadržali, a meni rekli neka produžim sam. Sve mi je to bilo čudno, pa sam ipak ostao s njima i u njihovoj smo kući proveli tu noć. Jedan od policajaca iz te grupe priznao nam je da su imali čudno naređenje u vezi s nama.
Budući da su me u Karlovcu nezainteresirano saslušali, otišao sam Perici Juriču u HDZ i on nam je dao vozilo i vozača koji nas je odvezao u UNS.Tamo smo Zdravku Mustaću ispričali sve što je trebalo o zločinima u Gospiću i mojoj sudbini i on me poslao zapovjedniku Vojne policije HV-a, Mati Laušiću. Kad sam vidio da me dočekao s bratom Tihomira Oreškovića, Ivicom, shvatio sam da od našeg razgovora neće biti nikakve koristi. U hodniku je u to vrijeme na prijam kod ministra Šuška i Josipa Perkovića baš čekalo izaslanstvo građana Gospića, koji su došli dati podršku Tihomiru Oreškoviću i Mirku Norcu.

Goran Flauder, Globus, 13. ožujka 1998.

Naglasio je da je sloboda medija jedan od temelja na kojima počiva demokracija, no ona nije anarhija, destrukcija i uništavanje, zbog veće čitanosti, slušanosti i gledanosti, upozorivši kako u nekim medijima zbog bolje prodaje neki misle da trebaju stvarati događaje. Mediji i novinari trebaju pronalaziti događaje, prepoznavati što je vijest i novost i izvještavati o tome, a kad je to sve objavljeno, i komentirati, istaknuo je predsjednik.

Hina, Jutarnji.hr, 19.01.2007

(2) Službene osobe sigurnosno-obavještajnih agencija dužne su provoditi naloge nadređenih, osim ako smatraju da je nalog nezakonit o čemu trebaju staviti pisanu primjedbu, a ponovljeni pisani nalog dužne su izvršiti te su u tom slučaju oslobođene odgovornosti za posljedice njezinog izvršenja. Ako službena osoba ocjenjuje da bi izvršenjem naloga, odnosno ponovljenoga pisanog naloga učinila kazneno djelo, nije ga dužna izvršiti, ali mora o tome odmah obavijestiti predsjednika Savjeta za koordinaciju sigurnosno-obavještajnih agencija, predsjednika odbora Hrvatskoga sabora nadležnog za nacionalnu sigurnosti i predstojnika UVNS-a.

(3) Protiv službenih osoba koje su prijavile nalog iz stavka 2. ovoga članka ne smije se provoditi nikakav postupak koji bi bio posljedica prijave i koji bi štetio interesima službenih osoba.


Članak 67. ZAKONA O SIGURNOSNO--OBAVJEŠTAJNOM SUSTAVU REPUBLIKE HRVATSKE

• Bili ste bliski suradnik Brune Bušića, koji je za boravka u Stockholmu odsjedao u vašem stanu. Snimali ste i njegov pogreb u Parizu. Što biste vi mogli posvjedočiti o okolnostima njegove smrti?

- Za sada bih ukazao samo na nekoliko stvari. Zašto se za svjedoke u Hrvatsku iz Pariza ne pozovu Ivo Paparela, Petar Brnadić i Natalie Adnet? Bruno je u prvo vrijeme boravka u Parizu stanovao kod Paparele. Ovaj mu je našao stan kod Petra Brnadića gdje je ubijen dva dana pošto se uselio. Paparela mu je kazao da kod njega nije sigurno jer je primijetio da mu je stan ozvučen. Kad sam snimao Brunin pogreb u Parizu, prišla mi je njegova djevojka Natalie i kazala da mora sa mnom razgovarati jer da je Bruno izdan. Nakon pogreba nisam je uspio pronaći. Kasnije sam čuo da ju je francuska policija odvela izvan Pariza gdje je živjela nekoliko godina. Koliko sam shvatio iz hrvatskoga tiska u sudskoj istrazi o ubojstvu Brune Bušića nigdje se ne spominju kao svjedoci osobe koje sam nabrojio. Da bi se klupko počelo odmotavati, najjednostavnije je da hrvatsko pravosuđe, uz pomoć francuskih vlasti, krene od njih. Ako hrvatsko pravosuđe ozbiljno namjerava istražiti ubojstvo Bruna Bušića, još nije kasno, samo se moraju pozvati pravi svjedoci.

Nikola Majstrović, Globus, 27. studenoga 1998.

Ivo Paparela is Professor at the University of Dubrovnik, Chair of Finance, and Professor of Shipping Finance at the Maritime Faculty Kotor. Has degrees in both Economics & Law from Paris University. Published articles, on the geopolitical issues in French, English, Italian & German reviews.

World Security Network

- Vidjelo se da je zločin (u Medačkom džepu op. Ž. P.)nemoguće prikriti pa je odgovornost prebačena na druge ljude. Umjesto Mirka Norca, kao žrtveni jarci poslužili su Mile Kosović, kojega je Šušak na brzinu imenovao zapovjednikom 118. brigade a potom ga, "zbog sumnji u kršenje Ženevske konvencije u Medačkom džepu" smijenio, te današnji general Rahim Ademi, koji je također smijenjen...

Komentirao je novinski istup Mile Kosovića, bivšeg zapovjednika domobranske bojne iz Gospića, koji je uz generala Rahima Ademija bio Pedro akcije Medački džep. Levara je radovala činjenica da je Kosović „progovorio, iako je rekao tek stoti dio istine“. Komentirao je: „Pucaju odnosi među onima koji su odgovorni za tu hrvatsku sramotu. Kosović nije izravno govorio o ratnim zločinima koji su počinjeni u akciji, ali vidi se da nije bez razloga progovorio. Boji se za sebe i proziva generala Norca te Šuškovu dvostruku liniju zapovijedanja HV-om, a i to je nešto. Eto, barem nije Levar sam koji je spreman govoriti o tim stvarima“.

Fokus, 01. rujna 2000.

Il avait commenté dans le journal l’intervention de Mile Kosović, ancien commandant du régiment des « Domobrani » (défenseurs ndt) de Gospić, lequel, avec le général Rahim Ademi, avait été le « Pedro » de l’action de Medački džep. Levar s’était réjoui du fait que Kosović « commençait ŕ parler męme si il n’avait dit qu’un centičme de la vérité ». Il commenta : « les rapports se brisent entre ceux qui sont responsables de cette honte croate. Kosović n’a pas directement parlé des crimes de guerre commis pendant cette opération, mais il est évident qu’il n’a pas parlé sans raison. Il a peur pour lui-męme et il nomme le général Norac, puis la double ligne de commandement du ministre Šušak dans l’armée croate, et cela est déjŕ quelque chose. Voilŕ, au moins Levar n’est pas le seul qui est prčs ŕ parler de ces choses ».

FOKUS, 01. septembre 2000/45lines.peratovic.net, Monday, January 15th, 2007

Spominje kako je prije akcije “Medački džep” u Gospić došao pokojni ministar Gojko Šušak i rekao im da bi bilo dobro da na tom prostoru ima što manje Srba, što je on shvatio kao da ih treba ili pobiti ili proljerati, pa dodaje, citiram “što se Sačić pravi lud i on je bio tu i njemu je sve poznato što se radilo ovdje i zbog čega “, završen citat. Neke stvari je “odrađivao” Rožić, neke su neki drugi a neke stvari su “odrađivali i specijalci i to je svima poznato.

Izjavljuje kako je i sam sudjelovao u pripremi plana za izvođenje akcije “Medački džep” i dodaje kako je on odredivao pravce napada kao i ostavljanje koridora Srbima da mogu pobjeći. Također navodi da je po naređenju postavljao mine u srpske kuće u Gospiću kao i oko kuća te to izvodio tako da izgleda kao napad na Gospić kako bi se europskim promatračima pokazalo kako Srbi krše primirje.

Dalje navodi da je ovoga ljeta, nakon što je otišao u mirovinu zajedno sa još trojicom pripadnika 9. gardijske brigade, koji su također otišli u mirovinu, organizirao slavlje na Baškim Oštarijama. Na tom slavlju bio je nazočan general Mirko Norac, nekoliko visokih časnika SIS-a i nekoliko visokih časnika iz Glavnog stožera OS RH. Tada mu je jedan visoki časnik iz Glavnog stožera rekao da mu zabranjuje bilo kakve razgovore s policijom i sa bilo kim tko ima veze s policijom a general Norac mu je rekao da on neće dozvoliti da se netko poigrava s njegovim ljudima.

Također mu je jedan časnik iz Glavnog stožera (kojega ne želi imenovati) rekao da je za njegov odlazak u mirovinu zaslužan isključivo general Mirko Norac i da je na nekom sastanku gdje se odlučivalo o njegovom odlasku u mirovinu, protiv odlaska bio Željko Sačić, pomoćnik ministra unutarnjih poslova, i da mu on podmeće “kajle”.

Izjava Ivice Rožića Roke MUP-u, 45 lines, 16.04.2005.

Zvonko Popović (dopredsjednik Hrvatskog državotvornog pokreta op. N.M.) kaže: "Kad je Božo Vukušić došao u domovinu, tražio je intervju sa mnom jer smo mi u domovini pravili peticije da se njega oslobodi iz njemačkog zatvora, to više što je bio član HDP-a.
Božo je tražio od mene da uradimo neke akcije u Zagrebu, da dignemo neko oružje koje se nalazilo u srpskim kućama. Dakle, da to učini HDP. Shvatio sam odmah da je to podvala, jer kao službenik (Vukušić je odmah dobio posao u SZUP-u op. N. M.). Za takve se stvari
mogao obratiti određenim službama, a ne našoj stranci. Odbio sam Vukušićev prijedlog, na što mi je on počeo prijetiti, najprije KOS-om, a potom da ću bili ubijen.
Vukušić je vjerojatno od nekoga dobio nalog. Ne znam tko ga je poslao i s kojim razlogom, ali od mene je tražio stvari koje bi najviše koristile neprijatelju."


Nikola Majstrović, Globus, 27. studenoga 1998.

Ivan Cerovac i Josip Majerski tvrde da je Vukojević bio u Parizu upravo kad je na Bušića izvršen atentat. Majerski je, u razgovoru za "Globus", izjavio da ga je odmah nakon Bušićeva ubojstva Vukojević s nekim ljudima potražio u Njemačkoj. Kako ga nije zatekao u automehaničarskoj radionicu gdje je radio, njegovim je kolegama rekao da je Majerski imao sreće što ga nisu našli.

Spomenuti se iseljenici pitaju zašto Vice Vukojević nije pred sudom iznio vlastite spoznaje o ubojstvu Bruna Bušića i otkrio gdje je bio kad se ono dogodilo. Nikola Majstrović iz Švedske i Tomo Sedlo iz Njemačke, u izjavi za "Globus", javno postavljaju pitanje zašto se o cijelom slučaju ne oglasi pukovnik HV-a Tomislav Mičić, osoba veoma bliska Vici Vukojeviću za vrijeme emigracije, ali i u doba stvaranja hrvatske države (prvi je radio u SIS-u, a drugi u SZUP-u). Po iskazima Majstrovića i Sedle, pukovnik Tomislav Mičić mnogo bi mogao reći o ubojstvu emigranta Joze Miloša, kojeg je dio iseljeništva optužio da je ubio Bruna Bušića, i kojeg su zbog toga sami emigranti likvidirali.


Globus, 18. prosinca 1998.

POLITIQUE INTERNATIONALE
Croatie : la métamorphose

Entretien avec Stipe Mesic, président de la République de Croatie

Cette fermeté lui vaut d'ailleurs de solides inimitiés en Croatie męme. Au moment oů cet entretien était réalisé, Stipe Mesic faisait état de menaces de mort reçues sur le fax de la présidence! Un danger pris trčs au sérieux par les autorités aprčs l'assassinat, quelques jours auparavant, de Milan Levar, le premier Croate ŕ avoir stigmatisé publiquement les crimes commis contre les civils serbes en Croatie durant le conflit. Stipe Mesic se veut néanmoins confiant. Il a remporté un premier succčs, en mai 2000, avec l'intégration de son pays au Partenariat pour la paix de l'Otan. Il attend désormais un geste fort de l'Europe en direction de son pays dans les tout prochains mois. Afin de tourner, définitivement, la page de l'aprčs-guerre en Croatie.

Cet entretien a été conduit
par Thomas Hofnung

Thomas Hofnung- A la fin du mois d'aoűt dernier, Milan Levar a été assassiné devant son domicile. La victime avait eu le tort de dénoncer publiquement les crimes perpétrés par les troupes croates durant la guerre. Vous-męme, vous avez fait l'objet de menaces de mort quelques jours plus tard. Il semble que certains soient pręts ŕ tout pour mettre en échec votre politique ...

Stipe Mesic - L'assassinat de Milan Levar est un crime contre la Croatie, commis avec l'idée de pousser ce pays ŕ se replier sur lui-męme. Ses auteurs espčrent ainsi pouvoir continuer leur oeuvre de pillage de la nation, ŕ l'abri des regards du monde extérieur. Mais je peux vous dire que ce combat est perdu d'avance ! La Croatie est un Etat de droit. Chaque citoyen doit y ętre protégé et c'est pourquoi cet attentat ne restera pas impuni.

Ambassade de la République de Croatie en France, Automne 2000

Thomas Hofnung- Krajem prošlog kolovoza, Milan LEVAR je ubijen ispred svoje kuće. Žrtva tog zločina je bila kriva što je javno prozivala zločine počinjene od strane HV-a za vrijeme rata. Vi ste osobno bili meta prijetnja smrću nekoliko dana kasnije. Izgleda da su neki spremni na svemu da bi spriječili vašu politiku...


Stipe Mesić – Ubojstvo Milana Levar je zločin protiv Hrvatske, počinjen sa namjerom da se ova zemlja povući u sebe. Njegovi počinitelji se nadaju da će na ovaj način moći nastaviti politiku pljačke naroda, zaštićeni od pogleda od izvana. Ali mogu Vam tvrditi da je ova borba unapred izgubljena! Hrvatska ja pravna država. Svaki državljanin mora biti u njoj zaštićen i to je razlog zašto ovaj atentat neće ostati nekažnjen.

VJERSKO OBRAĆENJE U OBITELJI PREDSJEDNIKA REPUBLIKE!

Dejan i Siniša Košutić, unuci dr. Franje Tuđmana, rođeni u Beogradu, 1992. tajno su kršteni u katoličkoj crkvi u Kraljevu Vrhu!

Kako, po dostupnim podacima, nitko u obitelji Tuđman, pa ni majka Dejana i Siniše Košutića, nije pokazao ozbiljnije zanimanje za vjeru. ostaje nepoznato što je bilo odlučno da dvojica predsjednikovih unuka prime sakrament krštenja od velečasnog Matije Prepelića 1992. u župnoj crkvi na Kraljevu Vrhu. Je li ih na taj čin nagovorio ujak Stjepan Tuđman, ili su, možda, njih dvojica sami osjetili potrebu da se uključe u katoličku vjersku zajednicu, doznat će se kad ova infomacija više ne bude dobro čuvana obiteljska - i državna - tajna.

Željko Peratović, Globus, Broj 406 - 18. rujna 1998. (PDF)

Josipu Đedović, Sindičićevu sestru, nismo uspjeli pronaći. Zanimljiva je pojedinost kako je 1989. novinara Inoslava Beškera, koji je iz Rima izvještavao o sumnjama protiv Sindičića što ih je iznosila talijanska policija, netko nazvao predstavivši se kao Sindičićeva sestra i zaprijetio njegovoj obitelji. Isto se dogodilo novinarki "Arene" koja je taj slučaj spomenula u nedavno objavljenom tekstu o Sindičiću. Siniša Mohorko tvrdi da su Josipa Đedović i Lovorka Marušić naručile napad na riječkog novinara Nenada Hlaču, koji je o slučaju Sindičić pisao za riječki omladinski list "Val".

Stoga, kad smou petak, 6. listopada, u ranim večernjim satima stigli u Lovran pred kuću na broju 30 u Ulici Cvjetni put - želeći provjeriti informaciju da se bivša Sindičićeva nevjenčana supruga Lovorka Marušić udala za stanovitog Stanislava Vilenicu, navodno ekstremnog Hrvata iz emigracije, i da sada s njim živi u njegovoj kući na toj adresi, a da stan u Ulici Miroslava Krleže 10 u Rijeci, u vlasništvu Vinka Sindičića, iznajmljuje nekim ljudima iz Zagreba - nismo se usudili pozvoniti na vrata bez prethodne telefonske najave. S mobitela u automobilu čekali smo da netko digne slušalicu. Javio nam se ženski glas.

- Je li to gospođa Lovorka? - pitali smo.
- Da - gotovo plaho kazala je.
- Lovorka Marušić udana Vilenica?
- Jest, dobro ste dobili. Tkoje s druge strane?
- Novinari "Globusa". Htjeli bismo s vama razgovarati o Vinku Sindičiću, s obzirom na to da ste bili svjedok obrane na suđenju u Škotskoj.
- Neću s vama razgovarati. Bilo je to davno. Pustite me na miru, odgovorila je, ali nije spuštala slušalicu.

Tada se javio muški glas prijeteći:

- Slušajte vi! Ovdje Stanislav Vilenica, ustaša iz Imotskog! Ovo je ustaška kuća. Ja sam 30 godina bio u emigraciji. Svi su moji bili ustaše. Znate li vi s kim razgovarate? Nemojte uznemiravati moju ženu. Nema ona što s vama razgovarati. Budete li još jednom nazvali ili nešto pisali, dobit ćete metak u čelo.

Navikao na prijetnje, novinar koji je nazvao tražioje od gospodina Vilenice da ponovi što ćemo dobiti, i pružio mobitel kolegi:

-Dobit ćete metak u čelo!

Zahvalili smo se Stanislavu Vilenici i otputili u Rijeku, zaključivši kako ni u ovoj priči o hrvatskim udbašima i emigrantima ništa nije čudno. A ni slučajno, možda će netko primijetiti.

Željko Peratović i Srđan Vrančić, Globus, 13. studenoga 1998. (PDF)

Zašto suborce Mire Barešića ne zanima njihova Predstavka protiv Josipa Perkovića

Ubojstvo Mire Barešića i krađa SIS-ovske Predstavke

Josip Perković i ubojstvo Mire Barešića

Miro Barešić leži na Miroševcu!

Josip Perković u Upravi SIS-a prijetio je 1993. poručnicima Jošku Goviću i Tomislavu Matiću jer su predsjedniku Tuđmanu pisali o kriminalu u Šibeniku

Što svemu kaže Nikola Štedul, bivši politički emigrant na kojeg je Sindičić pokušao atentat, a danas predsjednik Nacionalne demokratske stranke? On je u dosadašnjih nekoliko javnih nastupa izjavio da se nije začudio kad je čuo da jeSindičić pristao doći u Hrvatsku, iako je to donedavna odbijao pišući čak i predsjedniku Tuđmanu 27. kolovoza o.g. kad je optužio Josipa Perkovića i Zdravka Mustača da su izdavali naloge za likvidaciju Hrvata. Štedul u intervjuu tjedniku "Arena", tvrdi:


"Navodi iz tog pisma mogli bi biti pogubni i za samog predsjednika jer je Sindičić optužio ljude koje je sam predsjednik uzeo u zaštitu. Nisam se iznenadio kad sam čuo da Sindičić dolazi, jer smatram da je došlo do nagodbe: ti ćeš šutjeti, a mi ćemo ti pomoći."

Štedul je ustvrdio i to kako njega nitko od naših pravosudnih vlasti nije ništa pitao u vezi s istragom o Bušićevu ubojstvu.

"Ne, nisu kontaktirali sa mnom, no to me ne iznenađuje. Josip Perković i dalje je zadržao svoju funkciju ne samo na visokom
položaju u Sigurnosnoj službi nego i kao predavač na visokome vojnom učilištu."

Željko Peratović, Globus, 30. lstopada 1998. (pdf)

• Ali, Sindičiću će se suditi samo za ubojstvo Bruna Bušića. Imate li informacija o Sindičićevoj umiješanosti u ubojstvo Bruna Bušića?

- Sve mi je to pomalo čudno. Sindičić uopće nije ubio Bruna Bušića. Koliko ja znam, on je eliminirao pet emigranata, ali ne i Bušića. Ubio je Stipu Ševu, njegovu ženu Tanju i pokćer Rosemarie, s kojima je bio na odmoru u Italiji, zatim Josipa Senića u Njemačkoj, Branka Jelića, Stanka Nižića i Nikolu Milićevića Bebana, ali ne i Bruna Bušića...

• Tko je onda ubio Bruna Bušića?

- Na pitanje tkoje ubio Bušića najbolje mogu odgovoriti Josip Perković i Vice Vukojević.

Josip Majerski u istom Globusu

Marija Dragun
Pete poljanice 7
10000 ZAGREB


Zagreb, 3. siječnja 2007.

HRVATSKA ODVJETNIČKA KOMORA

Stegovni sud

Koturaška c. 53

10000 ZAGREB

Co:

Juris protecta, Elmar Brok,

Stjepan Mesić, Ana Lovrin, Branko Hrvatin,

Miroslav Kutle, Juraj Parazajder, Porezna uprava, Policijska uprava zagrebačka

Predmet:

Stegovna prijava.

- Ovim podnosim

STEGOVNU PRIJAVU

protiv odvjetnika Darka Štirmera iz Zagreba, Maksimirska 88, a zbog ispostavljenog računa, dotično kako slijedi:

1.

Jučer sam dobila račun br. 10/28.12.2006. od odvjetnika Darka Štirmera iz Zagreba, koji navodno svoj ured ima u Zagrebu, Maksimirska 88, iako, kako kažu oni koji ga bolje poznaju, tamo odavno nije viđen, za zastupanje u predmetu br. P-67112/2000.


Ne znam o čemu se radi, budući se to iz sadržaja računa ne vidi.

Darko Štirmer, istina, zastupao me je u istražnom predmetu Županijskog suda u Požegi br. Kio 96/00, ali sam mu morala otkazati punomoć zbog ispoljene nekvalitete usluge. Znajući, međutim, da isti u pravilu uzima bjanko punomoći, ne bih se iznenadila i zlouporabi istih.

2.

Iznenađena sam već i samom pojavom računa, jer Darko Štirmer, koliko znam, svoje usluge obično naplaćuje u gotovini.
O cijenama njegovih odvjetničkih usluga poslaganih u predmetnom računu da i ne govorim. Astronomija. Kolike li godišnje prihode onda Darko Štirmer prijavljuje Poreznoj upravi?

3.

Osjećam se fizički, a ne samo financijski ugroženom. Naime, već je Darko Štirmer fizički prijetio mome suprugu, kako bi naplatio nepostojeći dug, pa ga je on morao prijaviti Policijskoj upravi zagrebačkoj.

Što li će tek sada uslijediti? Bojim se i pomisliti, ali ipak nadam se da će država adekvatno postupati.

Molim Vas provođenje stegovnog postupka u ovom slučaju, a za završetak kojega predlažem oduzimanje odvjetničke licence Darku Štirmeru.

Marija Dragun

Iz ovoga se vidi da slučaj Marinović iz Zadra nije iznimka nego pravilo, a krivnju zato snosi zakonodavac koji je dozvolio Hrvatskoj odvjetničkoj komori da donosi tarife prema vlastitom nahođenju. Hrvatska je jedina zelja koja nema zakon o odvjetničkim tarifama, a građani su prepušteni na milost i nemilost odvjetnicima. Postoji osnovana sumnja da utjecajni političari iz svih političkih stranaka, Vlade i Sabora skupa s utjecajnim odvjetnicima čine interesnu skupinu kojoj je cilj neopravdano bogaćenje na teret pravnih i fizičkih osoba u RH. Inače se ne može ni na koji način razumjeti da ni jedan od ovlaštenih predlagača nije spreman pokrenuti pitanje zakonske regulative odvjetničkih tarifa.

Ako se pođe od pretpostavke da je za gore navedene usluge bilo potrebno utrošiti ukupno 10 sati vremena, proizlazi da je odvjetnik zaradio preko 100.000,00 kn po satu, što po analogiji nerazmjernosti s pruženom uslugom u kreditnim poslovima predstavlja kazneno djelo lihvarenja. Naša udruga je više puta upozoravala da su odvjetničke tarife u Hrvatskoj astronomske u odnosu na ostale zemlje. Po dosadašnjim iskustvima ne treba očekivati da će HOK poduzeti ma što protiv prijavljenog odvjetnika.

Apeliramo na medije da ovakve slučajeve uoče i iznesu u javnost, kako bi se stvorilo javno mišljenje koje će prisiliti političare da konačno stave u proceduru donošenje zakona o odvjetničkim tarifama u Hrvatskoj. Uostalom svi građani, bez obzira da li se radi o službenicima, namještenicima ili poduzetnicima, trebali bi se angažirati da se ovo pitanje riješi. Novinari moraju računati s tim da su i oni kao građani potencijalne žrtve visokih odvjetničkih tarifa, pitanje je samo vremena kada će doći na red.


U Zagrebu, 5.1.2007.


JURIS PROTECTA

Zlatko Zeljko, predsjednik

Prvi azil u Hrvatskoj sređen preko veze?

Prva i zasad jedina osoba kojoj je odobren azil u Hrvatskoj radi kao kućna pomoćnica kod Sanje Mlačak, direktorice marketinga Europapress Holdinga i supruge kolumnista Jutarnjeg lista Davora Butkovića.

Informacija je to koju smo dobili iz dobro upućenih izvora, a stvar postaje još zanimljivija zna li se da je Sudanka, čiji identitet nikad nije objavljen, u Hrvatskoj boravila tek dva-tri mjeseca prije dobivanja azila, iako postoje stotine osoba koje na taj status čekaju godinama.

Da je prvoj hrvatskoj azilantici status odobren za samo dva mjeseca potvrdio nam je i glasnogovornik MUP-a Zlatko Mehun, uz napomenu da je Sudanka dobila azil sukladno važećem Zakonu o azilu, te je ispunjavala kriterije koje taj zakon navodi, "koje govore da se jednoj osobi u Republici Hrvatskoj može odobriti status tražitelja azila, ukoliko postoje opravdani razlozi da je ta osoba u zemlji svog porijekla proganjana, bilo zbog gaženja ljudskih prava, bilo zbog vjerskih, političkih ili nekih drugih uvjerenja."

I dok Mehun o identitetu Sudanke i dalje ne može govoriti, pa tako niti komentirati išta oko njezinog služenja kod šefice marketinga u EPH, doznali smo i da u istom marketingu već duže vrijeme radi rođakinja azilantice, također iz Sudana. Stoga je neizbježno pitanje bi li do odobrenja azila došlo tako brzo da netko od glavešina iz Europapress Holdinga nije intervenirao.

"Ovo što ste rekli apsolutno nije točno. Mi i inače rješavamo u zakonskom roku sve zahtjeve koji pristignu, otprilike u roku do tri mjeseca. Taj rok najčešće ovisi o mogućnosti provjere podataka koje tražitelj azila postavlja u svom zahtjevu. U ovom slučaju, iz zemlje njezinog porijekla ti su podaci relativno brzo dobiveni, i nije postojala sumnja da ne bi bili vjerodostvojni", kaže Mehun.

Pokušali smo cijelu priču provjeriti i kod Sanje Mlačak, ali u uredu je nije bilo. Valja podsjetiti da je u posljednjih deset godina azil u Hrvatskoj zatražilo oko 550 osoba, no MUP ih je sve redom odbio. Kako nam je i dalje bilo nejasno zašto baš sada i zašto baš osobi koja ima veze s najjačom medijskom kućom u zemlji, Mehun nam je još jednom objasnio da se povjerenstvo koje odobrava status azilanta vodi isključivo time jesu li ispunjeni zakonski uvjeti za dobivanje tog statusa.

"U ovom konkretnom slučaju, prvi put u Republici Hrvatskoj, takav status je utvrđen i tu doista nema nikakvog razloga za bilo kakve špekulacije", zaključuje Mehun.

Radio 101, srijeda, 03.01. 2006.