Marketing
Tako je govorio Zdenko Bando
Zdenko Bando je smijenjen s mjesta zapovjednika gospićke vojne policije bez obrazloženja, samo mjesec i pol dana pošto je postavljen na tu dužnost. Ferdinand Šikić mu je, dobro se sjeća, u telefonskom razgovoru samo priopćio da je to zbog prijave protiv njega o krađi dva automatska pištolja marke "Škorpion". Postupak, medutim, nikad nije proveden, unatoč tome što je i sam Bando tražio službeno utvrđivanje svoje odgovornosti za tu, navodnu, krađu.
Plašili su se suđenja, jer su znali što bi se sve na sudu moglo otkriti. O mojoj smjeni obavijestio me sam Tihomir Orešković, a moji policajci odmah su mi, po njegovu naređenju, oduzeli ključeve vozila. Dežurni me više nije pustio u ured, a moj pretpostavljeni, Šikić, premda je svoj dolazak najavio, nije se pojavio u Gospiću. Prespavao sam u vojnoj policiji 128. riječke brigade, kojoj je također naređeno da me zaustave ako dođem, ali su me sklonili jer su znali kakvo je stanje. Da nisu, vjerujem da bih te noći bio ubijen. Ujutro sam sa Zdenkom Ropcem i njegovom suprugom Marijom krenuo prema Senju, ali nas je zaustavila grupa iz zadarske Policijske uprave, pod vodstvom Ivana Gambirože, koja na tom području nema nikakve nadležnosti, jer ono pripada Riječkoj PU. Imali su nalog za pretres Ropčeve kuće u Vidovcu kod Karlobaga, pa su njih dvoje zadržali, a meni rekli neka produžim sam. Sve mi je to bilo čudno, pa sam ipak ostao s njima i u njihovoj smo kući proveli tu noć. Jedan od policajaca iz te grupe priznao nam je da su imali čudno naređenje u vezi s nama.
Budući da su me u Karlovcu nezainteresirano saslušali, otišao sam Perici Juriču u HDZ i on nam je dao vozilo i vozača koji nas je odvezao u UNS.Tamo smo Zdravku Mustaću ispričali sve što je trebalo o zločinima u Gospiću i mojoj sudbini i on me poslao zapovjedniku Vojne policije HV-a, Mati Laušiću. Kad sam vidio da me dočekao s bratom Tihomira Oreškovića, Ivicom, shvatio sam da od našeg razgovora neće biti nikakve koristi. U hodniku je u to vrijeme na prijam kod ministra Šuška i Josipa Perkovića baš čekalo izaslanstvo građana Gospića, koji su došli dati podršku Tihomiru Oreškoviću i Mirku Norcu.
Goran Flauder, Globus, 13. ožujka 1998.
Plašili su se suđenja, jer su znali što bi se sve na sudu moglo otkriti. O mojoj smjeni obavijestio me sam Tihomir Orešković, a moji policajci odmah su mi, po njegovu naređenju, oduzeli ključeve vozila. Dežurni me više nije pustio u ured, a moj pretpostavljeni, Šikić, premda je svoj dolazak najavio, nije se pojavio u Gospiću. Prespavao sam u vojnoj policiji 128. riječke brigade, kojoj je također naređeno da me zaustave ako dođem, ali su me sklonili jer su znali kakvo je stanje. Da nisu, vjerujem da bih te noći bio ubijen. Ujutro sam sa Zdenkom Ropcem i njegovom suprugom Marijom krenuo prema Senju, ali nas je zaustavila grupa iz zadarske Policijske uprave, pod vodstvom Ivana Gambirože, koja na tom području nema nikakve nadležnosti, jer ono pripada Riječkoj PU. Imali su nalog za pretres Ropčeve kuće u Vidovcu kod Karlobaga, pa su njih dvoje zadržali, a meni rekli neka produžim sam. Sve mi je to bilo čudno, pa sam ipak ostao s njima i u njihovoj smo kući proveli tu noć. Jedan od policajaca iz te grupe priznao nam je da su imali čudno naređenje u vezi s nama.
Budući da su me u Karlovcu nezainteresirano saslušali, otišao sam Perici Juriču u HDZ i on nam je dao vozilo i vozača koji nas je odvezao u UNS.Tamo smo Zdravku Mustaću ispričali sve što je trebalo o zločinima u Gospiću i mojoj sudbini i on me poslao zapovjedniku Vojne policije HV-a, Mati Laušiću. Kad sam vidio da me dočekao s bratom Tihomira Oreškovića, Ivicom, shvatio sam da od našeg razgovora neće biti nikakve koristi. U hodniku je u to vrijeme na prijam kod ministra Šuška i Josipa Perkovića baš čekalo izaslanstvo građana Gospića, koji su došli dati podršku Tihomiru Oreškoviću i Mirku Norcu.
Goran Flauder, Globus, 13. ožujka 1998.
I onda šef SIS-a Josip Perković na sudu u Rijeci izjavljuje da nije imao pojma o zločinima u Gospiću, kao što je nedavno kao svjedok Branimira Glavaša, kazao da ništa nije znao o osječkim smaknućima.
Post je objavljen 22.01.2007. u 12:15 sati.