online

Knjigu su na elitnoj intelektualnoj lokaciji (Novinarski dom) promovirali dr. Miroslav Tuđman (kodnog imena Kim Il Sin) i dr. Vlatko Cvrtila (kodne funkcije šefa Komisije za civilni nadzor tajnih službi), a u brojnoj publici nije manjkalo biranoga svijeta, poput fosilnih ostataka bivše Udbe, Jože Manolića i Zdravka Tomca, aktualnog šefa USKOK-a Željka Žganjera, ražalovanih ambasadora Davorina Rudolfa i Milana Ramljaka, predstavnika Ureda predsjednika države, Vlade, ministarstava i službenih špijunskih organizacija, pa do neizbježnog admiral-obavještajca Davora Domazeta Loše i njegove aerodinamične frizure, koja je za tu priliku obukla svečani gel. Kamere, reflektori, blicevi fotografskih aparata, ekskluzivne najave na novinskim stranicama. Atmosfera je istodobno spektakularna i akademski uljuđena. Radi se o knjizi, zaboga, povijesno-literarnom dokumentu, neugodne situacije ne dolaze u obzir. Čovjeka bez lica, recimo, nitko ne pita koliko je ljudi, po njegovim direktivama, ostalo bez glava.

Viktor Ivančić, Feral Tribune, 30. rujna, 2004.

Xportal.hr – Vaš građanski portal


Želite reagirati na neku vijest, medijsku podvalu ili laž? Imate nešto za reći, ali ne znate gdje bi ste to mogli? Uvijek ste željeli pisati i izviještavati ili možda imate blog? Ili ste afirmirani novinar kojem je odbijena vijest zato jer je urednik poznat po cenzuri i dobrim odnosima sa svim strankama. Ako želite nešto napisati, izjaviti, komentirati ili jednostavno saznati najnovije vijesti iz građanske perspektive- od danas sve to možete na Vašem portalu - Xportalu. Xportal je prvi Hrvatski građanski portal gdje blogeri, novinari, ili svi ostali koji to žele mogu iznijeti svoje mišljenje. Bez cenzure. Članci se pozicioniraju prema ukupnoj ocjeni posjetitelja. Na isti način se rangiraju Top autori članaka i novinari. Top novinari prema ocjeni posjetitelja nagrađuju se tjednim nagradama poput DVD playera ili Ipoda. Xportal se sastoji šest glavnih rubrika: vijesti, sport, tehnologija, kultura, zabava i zdravlje te tridesetak pod-rubrika. Ako želite doprinijeti autorskim članakom te usput možda i osvojiti nagradu, ili jednostavno želite čuti glas građana - posjetite www.xportal.hr. Xportal - Vaš portal.

Perković je u to vrijeme bio pomoćnik ministra obrane, te je, prema neslužbenim informacijama, opširno govorio (načelno i općenito) o ustroju Zbora narodne garde (ZNG), te situaciji u Osijeku i svim drugim područjima koja su bila ugrožena ratom.
Kazao je i kako je tada čuo pohvale za Branimira Glavaša u vezi s pripremama za obranu Osijeka koje je on provodio. Perković, koji je kasnije bio ravnatelj SIS-a, inače, nema saznanja o onim događajima koji se okrivljenicima stavljaju na teret.

Igor DOŠEN, Slobodna Dalmacija, 25.11.2006.

Radovan Smokvina
Juris Protecta 7.11. 2004.
Metalčeva 3
HR-10000 Zagreb

Na ruke
Gradonačelniku grada Bakar
Desimiru Širola
i
Predsjedniku vijeća grada Bakar
Tomislavu Klariću (na znanje)

a)

Mali Grad Bakar u velikoj amneziji

U utorak 27.ožujka 2004. bio sam primljen u vašem uredu u Bakru. Razlog posjeta Vam je bio unaprijed poznat, a radi se o transparentnom kriminalu počinjenom od grupe vaših vrlo uglednih građana koji su tada bili na vlasti u Bakru i to počevši još od 1994. godine. Glavni akteri bili su: Marijan Los bivši gradonačelnik, Josip Rechner bivši direktor Industrijske zone, Gordana Pirak i drugi. Oni su nanijeli velike moralne i materijalne štete samom Gradu Bakar, poduzeću Automotor u Rijeci, meni osobno i drugima. Sve je povezano sa zemljištem i infrastrukturom u Industrijskoj Zoni na Kukuljanovu. Još 15. rujna 2001.godine poslao sam na tu temu dopis bivšem gradonačelniku Žicu, a Vama kao predsjedniku vijeća također na znanje.

Trenutno je još uvijek samo u toku kazneni postupak protiv gore navedenih uglednih građana Grada Bakar pod brojem KIO-65/01 na Županijskom sudu u Rijeci kojeg vodi istražna sutkinja Ksenija Zorz ili točnije, Županijski sud u Rijeci vodi taj postupak u sigurnu zastaru po već poznatom uhodanom sistemu da bi se time akteri oslobodili svake krivnje, a da pritom kriminal i korupcija biva još jednom nagrađena. Sud dobiva naloge najuglednijih građana Rijeke koji su i u ovom slučaju stekli znatne materijalne koristi i time su direktno umiješani u sam proces, te upravo zato imaju interes da se glavni akteri oslobode svake krivnje, jer time se štite osobno, a također i njihovu «stečenu» imovinu. Osim vječnog istražnog postupka KIO-65/01; direktno su povezani i neki postupci koji su tijeku pod brojevima:
-P-559/02 od 19. 2. 2002. tužba radi utvrđivanja pravnog posla, tužitelj Radovan Smokvina, tuženik Grad Bakar, Ind Eko, Tržnica,…svi kupoprodajni ugovori Grada Bakra (i Zone) bez natječaja
-P-1265/98 od 13. 3. 1998.tužba radi poništenja ugovora i uspostave prijašnjeg stanja (smetanje posjeda suvlasnik zemljišta Radovan Smokvina) tužitelj Radovan Smokvina, tuženik 1.Industrijska Zona, 2.Automotor
-P-1559/98 od 7. 4. 1999. tužba radi uspostave ranijeg stanja i predaja posjeda, tužitelj Radovan Smokvina, tuženik Jadran Impex d.o.o. Kastav.

Vi gospodine gradonačelniče ste me 27.ožujka 2004.godine primili i saslušali te u razgovoru uvjerili da ništa ne znate o tim procesima ili općenito o tim događajima i da se trebate detaljnije informirati i poduzeti određene korake da se to već jednom kriminal u Bakru osudi. No do danas nakon punih sedam mjeseci Vi se niste uspjeli informirati, ali nažalost ipak i dalje poduzimate sve potrebne korake koji idu upravo u smjeru pune zaštite vaših bivših uglednih građana ili lupeške bande, koja je u prvom redu najviše opljačkala upravo vaš Grad Bakar i sve nas.
Mjerodavno je ono što se čini a ne što se govori. Tko nešto hoće nalazi način, a tko neće nalazi izgovor.
Činjenica je da se danas može proslaviti desetgodišnjica velikog kriminala u vašem malom mistu Bakru i da danas nitko ništa ne zna i nitko ništa ne poduzima, iako i danas sjede u vijeću koji su i tada bili prisutni, što ujedno znači da ste se solidarizirali ili ste postali samo simpatizeri «ljubitelja podmazivanja» upravo kao i svi dosadašnji gradonačelnici koje sam tijekom niz godina posjećivao kako su se izmjenjivali u Bakru u istoj kancelariji za istim stolom i na istu temu.

Prvi gradonačelnik Grada Bakar Marijan Los mi je još početkom 1994. dao prijateljski savjet da zaboravim investirani novac u poduzeće Automotor kao vlasnika zemljišta u Zoni i da prepustim to zemljište njemu i Gradu Bakar, jer samo oni su ti koji gospodare čitavom Industrijskom zonom i imaju punu podršku svih hrvatskih institucija, vlade, sudova, policije i naravno tadašnjeg gradonačelnika Rijeke gospodina Linića, a oni su ti bogovi koji određuju kome će prodati zemljišta i po kojoj cijeni. Nažalost, ja to nisam vjerovao, a to je bila istina. On je bio otvoren i vrlo siguran u to što čini te mi je s tim u vezi poslao pismeni dopis (na znanje premijeru Valentiću i Gospodarskoj komori). Tada još 1994 nitko nije reagirao niti odgovarao na moje dopise. Drugi gradonačelnici su mi dali na znanje da se oni neće petljati u takozvane moje «privatne» stvari, jer da je to samo stvar suda, a ne njihova. Ako je to tako da su to samo moje privatne stvari i samo privatno uložen novac, zašto se onda još i nakon punih deset godine na sudskim spisima Grad Bakar ili njegova Zona vode kao prvotuženik?
Opravdavati se kriminalom drugih znači prati se blatom. Prema kaznenom pravu kazneno djelo se može počiniti činjenjem ili nečinjenjem (Članak 25 KZ). To znači da onaj tko ne sankcionira zlo, a morao bi, taj ga i potiče, a vi svi skupa još danas potičete grijeh struktura, Grada Bakar, te Vas trebam ozbiljno upitati što Vam to treba gospodine gradonačelniče Širola, a i Vama gospodo vijećnici?

b)

Parnica P-559/02 na Općinskom sudu u Rijeci (sudac Višnja Seršić-Gržetić)

Budući da nitko ništa ne zna i da nitko ne smije znati onda ću Vam pokušati razjasniti samo neka manja djela vaših bivših uglednih vodećih bakarskih građana, a za sva ostala dodatna dobra djela nemojte se ustručavati, već upitajte istražnu sutkinju županijskog suda u Rijeci Kseniju Zorc koja bi o tome trebala puno više znati. Sve je već napisano i godinama hvata samo prašinu na Županijskom sudu u Rijeci, jer gore navedeni članak. 25 KZ ne važi za državotvorno pravosuđe, jer zadatak i praksa hrvatskog pravosuđa je u prvom redu da sve ono što je počinjeno činjenjem, proglase neučinjenim.
Grupa vladajućih u Bakru su u ime svih uglednih građana Grada Bakar nekim drugima još uglednijim zaslužnim građanima iz Rijeke i okolice rasprodali sva zemljišta i infrastrukturu Industrijske zone na Kukuljanovu vrijednosti nekoliko desetaka milijuna eura za 5 do 10% tržišne vrijednosti, naravno za unaprijed dogovorene kupce i za unaprijed definirane cijene (isto kao što je župan Jakovčić kupio selo Sv. Juraj, pa također i čitava Brijunska rivijera, Dragonera… i niz drugih), naravno sve bez javnog natječaja koji je samo zakonom predviđen. Ali budući da svi nisu pred zakonom isti, Jakovčiću se brzo poništio kupoprodajni ugovor, dočim u Gradu Bakar svi kupoprodajni ugovori trebaju ostati na snazi, jer je u riječkoj regiji vrlo teško demontirati zaraženost korupcije među državnim službenicima, političarima, policije, državnim odvjetnicima, sucima i odvjetnicima. No, iako netko pokuša zagristi tu kiselu jabuku, teško će je progutati jer će završiti kao gospođa Lepej (ZABA) ili kao gospođa Balenović (INA), ili kao neki djelatnici Zone, ili kao novinar Novog lista Robert Frank (ipak je bolje prošao od Romana Latkovića).
Svakako vjerujem Vam gospodine gradonačelniče da je dužnost gradonačelnika u Hrvatskoj mentalno korumpirana djelatnost i vrlo je teško suprotstaviti se široko umreženim snagama građana «ljubitelja podmazivanja» širom Lijepe naše, ali meni je ipak uspjelo pokrenuti parnicu na Općinskom sudu u Rijeci pod brojem P-559/02 za poništenje, svih bakarskih kupoprodajnih ugovora (sada Vaših ugovora), dakle pokrenuo sam postupak i podnio tužbu protiv Vas i Vaših u Vijeću grada Bakar, jer samo Vi danas predstavljate prvotuženog odnosno Grad Bakar.
U uljudbenom svijetu takve predmete ne rješavaju sudovi, već automatizmom poništava takve i slične ugovore neki službenik ili referent, no kako hrvatski sudovi ili državotvorno
pravosuđe u cjelini ima još uvijek zadatak da vodi državnu politiku to jest zaštite kriminala i unapređenje korupcije, tim više, što su sve više i više upravo suci i državni odvjetnici postali glavni nosioci kriminala u Hrvatskoj, te je upravo ta činjenica pogodovala najnovijem,
68 mjesto na rang listi iza Kolumbije i sve bliže Nigeriji.
Na Općinskom sudu održano je već šest ročišta na koje je pozvan kao glavni svjedok bivši Gradonačelnik Marijan Los, ali se on nažalost nije odazvao, a niti se ispričao za ne dolazak na sud, niti je bio priveden, a niti ga sutkinja Višnja Seršić Gržetić želi privesti. On si to može priuštiti, jer njega štite korisnici njegovih potpisa i to su upravo oni koji su najveći profiteri u tom poslu, a to su upravo «najugledniji» i utjecajni građani Bakra, Rijeke i okolice.
Vaša pravnica Grada Bakar gospođa Zvonka Marčelja je na zadnjem ročištu održanom 23.rujna 2004.predala sudu podnesak prvotuženika Grada Bakar datiran 22. rujna 2004. u kojemu između ostalog doslovno piše:»Prvotuženik Grad Bakar predlaže da sukladno svim dosadašnjim navodima, da naslovni sud odbaci tužbu tužitelja kao nedopuštenu te da ga obaveže na nadoknadu troškova ovog postupka». Gospođa pravnica Marčelja je time htjela spriječiti da ugledni građani Grada Bakar i njihovi «pajdaši» budu oslobođeni kaznenog progona, a ona je tim činom postala veća jadnica i moralna nakaza od samih počinitelja.
Uostalom ona uopće ne štiti interese Grada Bakar, već upravo onih uglednih kriminalaca koji su oštetili Grad Bakar, a time svih vas i svih nas, jer kad se ponište nezakoniti kupoprodajni ugovori onda se ta zemljišta i infrastruktura može prodati za nekoliko puta višu cijenu. Dakle gospodine Gradonačelniče Širola iz samo gore navedenoga zadatak vam je jasan, da morate u interesu Grada Bakar dati neopoziv otkaz gospođi pravnici Marčelja i kazneno je proganjati, jer nanosi moralnu i materijalnu štetu Vama i Gradu Bakar.
Osobno me izjave i ponašanje vaše pravnice ne iznenađuje, jer već mi je odavno jasno da su takve tužbe poput ove moje P-559/02 ustvari nedopuštene, jer to rade samo državni neprijatelji u suverenoj i slobodnoj državi poput Hrvatske koja je već u drugom desetljeću stvorila društveno uređenje utemeljeno na pljački i kriminalu, pa će i novostvoreno neovisno državotvorno pravosuđe zasigurno vašoj pravnici tu činjenicu uzeti kao olakšavajuću okolnost, a zato će mene zasigurno kazneno proganjati za klevetu i privesti me prvom zgodom s policijskim autom na sud, a sutkinja Općinskog suda u Rijeci (sutkinja Loreta Sršen K-14/95) će me pri tomu osuditi za tešku klevetu, a ranjene duše će dobiti veliku odštetu i pri tome će mi oduzeti i osobnu iskaznicu (već je to učinila). Gospođa sutkinja Loreta Sršen je inače specijalizirana u pretvorbi lopovluka u klevetu.
Na istom ročištu od 23.9.04.podnesen je i podnesak odvjetnice trećetuženika Ind-Eko Snježane Todorović koja piše velikom slovima «TUŽITELJ DAKLE NEMA PRAVO NA SUDSKU ZAŠTITU»pa tim više on osim što vrijeđa stranke vrijeđa i sud.
Dakle istina je da onaj tko se bori protiv transparentne korupcije u Hrvatskoj zbilja vrijeđa sve po redu, jer su svi sudjelovali i svi su krivi, ali nažalost još uvijek postoji nešto što je i u Hrvatskoj nedavno ozakonjeno i zove se «Pošteno tržišno natjecanje» Za tako nešto profesionalni odvjetnici nisu nikada čuli, jer se to prije nije učilo u školi

c)

Nastavak bakarske tradicije


Pravnica Grada Bakar ipak čini dobro djelo uglednim građanima Grada Bakar, jer oni neće biti primorani vraćati neke zaslužene provizije onim još uglednijim zaslužnim građanima koji su bili cijenjeni kupci i dobre mušterije Grada Bakar. Gospođa pravnica je jednostavno htjela zadržati staru dobru tradiciju, jer nedavno je i donedavni gradonačelnik Žic sklapao ugovore s građevinskim poduzećem Krk naravno bez javnog natječaja i kasirao zasluženu proviziju. Tradiciju je nakon gradonačelnika Losa nastavio i gospodin Zidarić kod prodaje hotela i parkirališta. Tradicija se u Bakru nastavlja, a s njom raste i amnezija.

d)

Pravi biseri ipak dolaze na kraju slučaj «Automotor»

Zemljišta u Industrijskoj Zoni Kukuljanovo koja su bila u privatnom vlasništvu doživjela su brzu pretvorbu vlasništva ili neku posebnu još u pravnoj znanosti nepoznatu vrstu «pljenidbe» ili konfiskacije na «bakarski način» putem takozvane komunalne naknade koju su patentirali ugledni građani Grada Bakar i Grada Rijeke koristeći se jednostavnom matematikom, kao na primjeru zemljišta u vlasništvu poduzeća Automotor koje je procjenjeno (privatizacijska procjena iz 1992 godine) na nekih 300.000 DEM. Da bi se izvršila pljenidba zemljišta Grad Bakar donese rješenje da vlasnik mora plaćati 120.000 DEM godišnje u vidu komunalne naknade za predmetno zemljište i u tri godine ne samo da bude zapljenjeno odnosno oduzeto od vlasnika nego još dodatno i plaćeno, jer ugledni građani Grada Bakar imaju mogućnosti blokirati račun poduzeća i kasirati novac od poduzeća i to naravno vrlo uspješno sprovode. Njihov je cilj uništiti poduzeće i prisvojiti imovinu i u toj raboti ih direktno pomažu sprega vlasti na čelu s tadašnjim riječkim gradonačelnikom Linićem koji opet drži pod kontrolom sve riječke predsjednike sudova, suce, policiju, državne odvjetnike i odvjetnički lobi. Tom timu inovatora i uglednim državnim službenicima priključuje se i fond za privatizaciju kojega zastupa u Rijeci gospodin Švob.
U povijesti nije bilo takvih genijalnih ideja pljačke, pa čak ni Lenjin, Staljin i Tito nisu došli do takvih ideja i rješenja. Oduzeti i dodatno naplatiti je poznata formula koju su koristile sve vojske u nedavnom ratu na ovim prostorima (Ljudi su morali platiti raznim vojskama da bi mogli živi napustiti vlastite kuće i stanove, njima se pomoću međunarodne zajednice to danas ipak vraća).

Zar ovo gore napisano nije definicija sirove pljačke koja danas samo još više eskalira, jer se ništa ne procesuira pa je korupcija u Hrvatskoj u stalnom porastu na ljestvici Transparency International, a tobože Hrvatska se približava EU-i, preko Žužula, Linića, Vrhovnika, Štokića… i sličnih. Kakav cinizam.
Malo poduzeće Automotor iz Rijeke doživjelo je, ali nije preživjelo pljenidbu vlastitog zemljišta od uglednih građana Grada Bakar. Poduzeće se borilo s uglednim građanima Grada Bakar pune četiri godine od 1994 do 1998. godine, ali budući da su ta gospoda bila čvrsto umrežena s vlastima u Rijeci i Zagrebu, te imali punu suradnju sudova i policije u Rijeci (Lulić-Rechner-Čarić) te HFP u Zagrebu i Rijeci i tadašnjeg SUZUP-a u Rijeci, te su uz trajna ucjenjivanja putem potraživanja mita ta ista bakarska gospoda uspjela uz punu podršku HFP dočepati se nekog prisilnog ništavnog kupoprodajnog ugovora za predmetno zemljište i dovesti poduzeće u željeni stečaj. Slijedila je rasparcelacija zemljišta i prodaja koja bi opet donesla unosne provizije, naravno sve bi se odvijalo po dobrom isprobanom običaju bez javnog natječaja. Uspjelo im je, ali samo prodati dio zemljšta poduzeću Jadran Impex d.o.o, dočim su prije osigurali kredit kod RI Adrije banke u Rijeci od blizu dva milijuna DEM samo za ravnanje terena kojeg treba Grad Bakar otplaćivati što je također kazneno djelo i bili uvjereni da je sve gotovo i riješeno, usput i njihove privatne stvari, ali aprotiv sve je tek počelo. Umjesto pobjede su dobili na dar trajne otkaze i nekoliko kaznenih prijava (vode se pod brojem KIO-65/01) koje se još uvijek kisele na sudu. U tom poslu kao i svim ostalim poslovima bakarski ugledni građani imaju punu podršku riječkih sudova kojima inače upravlja svemoćni gospodin Linić koji je danas dodatno opterećen poznatim aferama Riječke banke (Štokić) i Viktora Lenca (Vrhovnik), ali i manje poznatom aferom Industrijske Zone i privatizaciji Gradske tržnice u Rijeci čija se infrastruktura nalazi upravo u Industrijskoj Zoni Kukuljanovo. Tržnica i Industrijska zona nisu dovoljno zastupljene u javnosti.
Za sve takve genijalne ideje i za sve prodaje bez javnog natječaja predstavnik riječkog USKOK-a ( naizgled moćni ured za borbu protiv korupcije) gospodina Doris Hrast je okvalificirao te radnje kao «kavalir delikte» i ne razumije koga bi to on trebao po zakonu proganjati, jer taj kriminal i korupcija ionako nije bila dovoljno dobro organizirana.
Nije teško doći do zaključka da je vrh piramide upravo gospodin Linić. Svi kazneni postupci protiv uprave društva Industrijska Zona i navedenih osoba se vode pod brojem KIO-65/01.
Glavni i jedini razlog da se u Rijeci pa i u čitavoj Hrvatskoj razbojnički kriminal ne procesuira leži u transparentnom korumpiranom hrvatskom pravosuđu i to svih vrsta sudova, državnih odvjetnika i odvjetnika. Osobno sam uvjeren da se ta rak rana hrvatskog društva više ne može rješavati institucionalnim operativnim zahvatima, napredak od 57. na 68. mjesto korumpiranostu države najbolje svjdoči o tome.
Vi gospodine gradonanačelniče i gradski vjećnici koji ništa ne znaju i ništa ne žele znati i opravdavaju se kriminalom drugih time se nažalost priključujete u veliku većinu hrvatskog naroda koje se ponaša kao zbunjeno stado osiromašenih pasivnih promatrača , a ne bi trebali.

S poštovanjem
Radovan Smokvina

Republika Hrvatska 11. studeni 2006.
Predsjedniku Republike Stjepanu Mesiću
Predsjedniku vlade RH Ivu Sanaderu
Središnji državni ured za upravu
Središnji ured za upravljanje državnom imovinom
Predsjedniku Sabora RH Vladimir Šeks
Županu P-G županije Zlatko Komadina

Naš broj UKOK-50 od 11.11.2006.

Poštovani

Vijeće Grada Bakar održalo je 7.11.2006. tajnu sjednicu na kojoj se raspravljalo o darovnom ugovoru između dva pravna subjekta i to TD Industrijska zona d.d. i TD SBI Rijeka.
TD Industrijska zona je prije nekoliko godina darovala TD SBI nekih 350.000 četvornih metara građevinskog zemljišta u takozvanoj industrijskoj zoni (danas trgovačka zona) Kukuljanovo.
Grad Bakar je prije desetak godina darovao cjelokupnu imovinu Grada Bakar jednom trgovačkom društvu Industrijska zona d.o.o. i time se riješio svih briga oko imovine koja je elegantno prešla u vlasništvo trgovačkog društva «Industrijska zona». Prema Ustavu RH imovina obvezuje i zato je svakako bolje da je u sigurnijim rukama.
TD Industrijska zona već niz godina posluje vrlo uspješno i vrši rasprodaju predmetne darovane imovine Grada Bakar po svim pravilima trgovačkih društva, dakle, već prema potrebi bez javnog natječaja ili darovnicama.

Potaknut uspješnosti Grada Bakar ovime predlažem Vladi RH i svim relevantnim državnim institucijama da se ugledaju na uspješno primijenjenom modelu Grada Bakar koji je uspio sprovesti jednostavnu pretvorbu državne imovine (prije društvene) u imovinu nekog trgovačkog društva. Vlada RH treba prihvatiti taj model s time da svu preostalu državnu imovinu daruju nekom trgovačkom društvu koje će uspješnije vršiti rasprodaju iste po pravilima trgovačkih društva pa i tajno ako se za to pokaže potreba.
Prednosti takvog modela dokazani su i uspostavom rješenja za komunalne naknade koje mogu doseći astronomske cifre po metru kvadratnom privatne imovine i time puniti proračun.
Takav novi način poslovanje će dodatno pridonijeti ogromnoj uštedi državnog proračuna i omogućiti će brzo «hitro» racionalno poslovanje. Isti model se treba predložiti EU komisiji kojoj se treba objasniti sve prednosti tog sistema i nadasve kako uspješno funkcionira komunalna naknada i sistem financiranja lokalne «samouprave» odnosno samoposluge.

Ovom dopisu prilažem dopis od 15.6.1995. poslan od idejnog tvorca tog modela bivšeg gradonačelnika Marijana Losa čiji put slijede i «ne skreću» današnji sljedbenici.

S poštovanjem
Radovan Smokvina

Iz Državnog odvjetništva Republike Hrvatske i dalje nema nikakvih informacija o tome kako teče istraga o novcu koji su iseljenici davali za obranu domovine.
– Izvidi su u tijeku i zasad se ništa više ne može reći o tome – poručuje Martina Mihordin, glasnogovornica glavnog državnog odvjetnika Mladena Bajića.

Silvana Perica, Večernji list, 24.11.2006 19:07

"RATNI ZLOČINAC"

Mesić štiti Perkovića, koji bi trebao u Haag

* Tvrdite da predsjednik Mesić štiti ratnog zločinca...
- Na osnovi izjave svog branjenika Tomulića i dokaza koje posjedujem uskoro ću učiniti ono što je potrebno kod mjerodavnih pravnih ustanova. Danas imam dovoljno dokaza da mogu tvrditi kako gospodin Mesić i dalje štiti ratnog zločinca.

* O kome je riječ?
- O Josipu Perkoviću. Njemu je mjesto u Haagu.

* Postoji li, po vama, veza izmedu Perkovića i Petrača?
- Perković se koristio Petračevom kriminalnom organizacijom za izvršenje političkih ubojstava kad ih on sam nije izvršavao, u Hrvatskoj kao i u inozemstvu. Aktivnosti Perkovića nisu prestale od 70-ih godina pa sve do danas! To se ne smije dalje tolerirati. Glavni državni odvjetnik RH Mladen Bajić ima dokaze protiv Perkovića, ali ništa ne pokreće jer ga štiti, vjerojatno po Mesićevu nalogu. Tomulić je stoga kazneno prijavio i Bajića za uništavanje dokaza i ometanje pravde. Naime, uz malo više napora i dobre volje Bajić bi mogao rasvijetliti nekoliko ubojstva koja su dosad neriješena i nekažnjena...

Ivan Jurašinović u razgovoru s Markom Cigojem, Globus, 24. 11. 2006.

Ivan Jurašinović u četvrtak 23. studenoga o.g., dakle sutra, u 13,35 slijeće na zagrebački aerodorom Pleso. Pripravan je u aerodromskom prostoru održati konferecnciju za novinare i po potrebi dati interviewe.

Meanwhile, a Croat from France, Marin Tomulic (during the war he also was dealing with import of weapons), in French court in Nanntere reported an attempt of assassination on himself. As an assassin he reported Marko Nikolic, a person who is already convicted in Croatia for a mob murder. As an orderer of murder of Marin Tomulic was reported Hrvoje Petrac, and as his political protector was reported Croatian President Stjepan Mesic. About all that I reported on my blog President of Croatia, Stjepan Mesic, in France, criminaly reported for attempt of assassination on Marin Tomulic, and the news were transfered by all media in Croatia: Novi list confirmed the story in 45 lines about French report against Mesic. President Mesic gave a statement about that which was in all media, and said that Marin Tomulic is a world criminal, and when his lawyer Ivan Jurasinovic come to Croatia, should visit madhouse . The lawyer of Marin Tomulic will because of that sue Croatian President in France, but also in Croatia, not only for insult but also for his esse because in Croatia, while it was a part of Yugoslavia, he was sending political opponents in madhouse (similar as in Russia). Since I am dealing with this case, the more intensive control of Croatian secret services is over my comunications.

I remind that I sued Croatia because I was suspected as a state enemy and cooperator of foreign secret services on disinforming of Carla Del Ponte about hiding of Gotovina. I also remind that I in my writings I was claiming that in Gotovina’s hiding, except Hrvoje Petrac, was involved also Croatian President Mesic. Because that I was a target of Croatian secret service.


45lines.peratovic.net, November 22nd, 2006

Preksinoćnja HTV-ova emisija "Otvoreno" u kojoj se govorilo o njemačkoj tjeralici za Josipom Perkovićem, djelovanju Udbe u sedamdesetim i kasnijim godinama te prelascima udbaša u hrvatske obavještajne službe imala je i zanimljivu pozadinu. Naime, petnaestak minuta prije završetka emisije u njezinu redakciju javio se Branimir Glavaš želeći se uključiti u raspravu.
Predstavio sam se imenom i prezimeom te na upit što ću govoriti rekao da kanim stati u obranu Josipa Perkovića jer ga osobno poznajem još od djetinjstva. Uzvraćeno mi je da pričekam, no nakon 15 minuta čekanja emisija je završila, a telefonska veza je prekinuta objasnio je Branimir Glavaš. Smatra da na kraju u emisiju nije pušten upravo zato što je htio podržati Perkovića. Usto je dodao kako je cilj gostiju te emisije bio veličanje svojih uloga u stvaranju države, a minoriziranje Perkovićevih.

Božena MATIJEVIĆ, Mladenka ŠARIĆ, Večernji list, 04.11.2005 19:28

»Svjedoci smo obračuna u koji se uvlači novinare a koji s novinarstvom i činjenicama nema nikakve veze«, ustvrdila je predsjednica Hrvatskog novinarskog društva Jagoda Vukušić. Njezin je zaključak da oni koji priznaju da su i sami nekad manipulirali ili pokušavali manipulirati novinarima, sada novinare prozivaju kao krivce.


Željko Garmaz, Vjesnik, 03. ožujka 1999.

3. LAŽNO GRANATIRANJE GRADA ŠiBENIKA DANA 6. VELJAČE 1993. GODINE

Prema navodima iz tiska, Davor Škugor, tadašnji Zapovjednik 113. brigade HV-a i Tvrtko Pašalić, tadašnji načelnik SIS-a u Šibeniku, izdali su zapovjed pripadnicima Vojne policije, Mariju Barišić, Miloradu Paić, Šimi Panjkota i Vinku Barišić, da za potrebe HTV-a odnosno snimanja "četničkog napada na Šibenik", izvrše granatiranje grada Šibenika.

U svezi sa tim navodima, tijekom kriminalističke obrade obavljeni su razgovori sa Marijom Barišić, Šimom Panjkota, Vinkom Barišić, Davorom Pažanin, tadašnjim pomoćnikom načelnika za obavještajno-izvidničke poslove pri 113. brigadi HV-a, Borisom Zmijanović, tadašnjim djelatnikom IPD službe 113. brigade HV-a, Željkom Periša, načelnikom Županijskog centra za obavješčivanje, Tvrtkom Pašalić, Davorom Škugor te novinarskom ekipom HTV-a, novinarkom Silvanom Menđušić, snimateljem Vjeranom Fio i tehničarem Davorinom Slivarić te je pribavljena video snimka reportaže HTV-a o granatiranju, emitirana u središnjem Dnevniku, dana 6. veljače 1993. godine.

Na temelju obavljenih razgovora utvrđeno je da je Šime Panjkota dana 6. veljače 1993. godine, između 14,30 i 15,00 sati, postavio po dvije neispravne minobacačke mine call. 120mm na brda Smričnjak i Tanaja te ih pripremio za ručno aktiviranje. Mine na brdu Smričnjak aktivirao je on dok su mine na brdu Tanaja najvjerojatnije aktivirati Marijo Barišić i Milorad Paić.

Iz dobivenih iskaza gore navedenih osoba nije utvrđeno tko je idejni začetnik "granatiranja Šibenika" jer Šime Panjkota tvrdi da je zapovjed dobio od djelatnika 113. pukovnije IPD službe HV-a, Borisa Zmijanović, Zvone Zmazek i Edi Dželalija. .

Marijo Barišić navodi da mu je zapovjed Davora Škugor o lažnom granatiranju Šibenika prenio Milorad Paić te da je Tvrtko Pašalić od njega zahtjevao da pronađe dva pouzdana pripadnika Vojne policije jer lažno granatiranje treba biti snimljeno od strane HTV-a odnosno novinarske ekipe predvođene Silvanom Menđušić, sa kojom su on i Šime Panjkota odabrali lokaciju snimanja lažnog granatiranja. Mine na Tanaji aktivirao je Milorad Paić, a mine na Šmričnjaku Šime Panjkota.

Davor Pažanin, pomoćnik načelnika za obavještajno-izvidničke poslove 113. brigade HV-a navodi da je ideja potekla od novinarke HTV-a, Silvane Menđušić, uz odobrenje zamjenika zapovjednika 113. brigade HV-a, Davora Škugor.

Silvana Menđušić, kao i drugi članovi novinarske ekipe, negiraju da je postojao bilo kakav dogovor za snimanje reportaže o granatiranju te navode da nisu bili upoznati sa namjerom lažnog granatiranja Šibenika, a za snimke navode da su ih slučajno snimili obilazeći grad.

U obavijesnom razgovoru Tvrtko Pašalić je na ove okolnosti izjavio da za namjeru lažnog granatiranja Šibenika nije znao unaprijed, već je o tome dobio obavijest tek te večeri od Mihaela Budimir, tadašnjeg zapovjednika 72. bojne VP.

Boris Zmijanović prilikom razgovora izjavio je da ni na koji način nije povezan sa organiziranjem lažnog granatiranja Šibenika, a za samo granatiranje saznao je čuvši oglašavanje opće opasnosti. Isti dalje navodi da je od pokojnog Tomislava Matić, tada djelatnika SIS-a, Marija Barišić i Milorada Paić, čuo da su lažno granatiranje osmislili Tvrtko Pašalić i Davor Škugor.

Davor Škugor navodi da su mu ideju o lažnom granatiranju Šibenika iznijeli Boris Zmijanović, Joško Gović, djelatnik SIS-a, Davor Pažanin te neki ljudi iz HTV-a. Njihova ideja mu se svidjela obzirom na opuštenost građana Šibenika te je istu odobrio prethodno obavijestivši sve službe koje su to trebale znati.

Glasogovornik HRT-a Krešimir Macan je ustvrdio da su tada, kao i tijekom cijelog rata, novinari HTV-a objavljivali službena izvješća. Osim toga, tijekom rata snimatelji su dokumentaristički bilježili sve događaje, a nisu imali nikakve druge ingerecije.

Jadranka Klisović, Vjesnik, 02. ožujka 1999.

TOMO SEDLO: Rođen 20. prosinca 1938. godine u Koraću kod Bosanskog Broda. Koncem 60-ih godina. postao suradnik Sužbe državne bezbednosti, Centar Doboj. Dobio konspirativno ime "Orland". "Orland" u inozemstvu djelovao kao agent provokator u krugu dr. Branka Jelića. Osnovao tzv. Bojševičku stranku s ciljem kompromitacije hrvatskih političkih izbjeglica pred zapadnoeuropskom javnošću i policijskim sužbama zapadnih zemalja. Održavao česte kontakte s dipomatima istočno-europskih zemaja i putovao u Moskvu. Dostavljao doušničke izvještaje o Bruni Bušiću, Franji Mikuliću i drugima.

TOMO SEDLO: OPTUŽUJEM KLIKU SA ŠUŠKOM NA ČELU

ST: S kim ste surađivali u emigraciji? Jeste li poznavali pokojnoga Brunu Bušića?

- Radio sam ugavnom sam. Surađivao sam, do njegove smrti, samo s pokojnim Jelićem. Poslije sam sve radio iskjučivo sam. Brunu Bušića sreo sam samo jednom u prolazu. Bio je s g. Mičićem, koji danas radi u Ministarstvu obrane.

ST: Javnosti ste postali poznatiji kada ste, prije dvije godine, s g. Baotićem htjeli kupiti Dinamo? -Želio sam kupiti Dinamo zajedno s Baotićem. Moj sin igrao je više pokusnih utakmica. Htjeli smo glavni hrvatski nogometni klub stvarati na osnovi čistog biznisa. Nije prošlo.

ST: U fimu o Bruni Bušiću predstavjeni ste kao jedan od važnijih agenata komunističke Udbe koja je cinkarila Hrvate i fizički ih eliminirala. Kakva je vaša obrana?

- Ja se ne branim, ja optužujem. Nemam se ja od čega i od koga braniti. Podvačim, ja optužujem!

ST: Film vas optužuje. Doušnik ste Udbe! Vi odgovarate protuoptužbama. Koga i zašto optužujete?

- Optužujem tu kliku koja je dala napraviti takav fim da se ljude politički eliminira. Na prvome je mjestu Vice Vukojević, zatim Antun Vrdoljak, Gojko Šušak, ministar obrane i Tomislav Mičić. Neka oni dokažu da sam agent, da sam davao informacije Udbi. Bio sam na razgovoru kod g. Josipa Manolića, zahtijevat ću isti tretman na televiziji.

ST: Idemo pojedinačno. Zašto optužujete Vrdoljaka?

- Više je razloga. On je dao da se fim prikaže na HTV-u, a morao je znati sadržaj fima i političku štetnost fima. Moram ispričati da je na prvom savjetničkom sastanku HDZ, gdje sam i ja bio, poslije pobjede na zadnjim izborima svim hadezeovcima zaprijetio da ne smiju dati intervju Globusu, ST-u i Slobodnoj Dalmaciji. Znao je da njegov kum R. Katičić kojega je on postavio, kupuje tri zrakopova za Croatiu airlines po cijeni od 14-16 miijuna DEM, a njihova je stvarna vrijednost 7-8 miijuna DEM, a uskoro bi se mogo dogoditi da tim zrakopovima, jer su stari i prebučni, zabrane slijetanje na nekim europskim aerodromima. Treća je optužba to što se u ovome filmu koriste materijali iz filma o Bruni Bušiću koji sam ja financirao, a snimao Branko Ježić dok je H. Hitrec bio direktor HTV-a.

ST: U kakvu vezu dovodite ministra Šuška i film o Bruni Bušiću? Njega oštro prozivate?

- On je veliki švercer. U Hrvatsku je došao kao pizzaman. Može on danas pričati što hoće, ali ja mu postavljam samo jedno pitanje: "Gdje je 2,5 miijuna DEM koje je položio na račun Palestinca Sadema Ahmeta Alija u Münchenu?« Za taj novac trebao je kupiti oružje, a zna se da su Palestinci prijatelji Jugosavije. Oružje nikad nije kupljeno. Gdje je novac? On i Vice Vukojević žele s ljudima iz Širokoga Brijega, Gruda, Ljubuškog stvoriti vlast. U Hercegovinu je slao oružje dok je Hrvatska krvarila. Ja, u ime hrvatske javnosti pitam gdje je završio novac koji je g. Šušak preko ministra Martinovića položio u minhensku banku. Optužujem ga i zato što je šaljući oružje u Posavinu inscenirao da je potopljeno u Savi, a onda to oružje dalje prodavao. Optužujem ga što sa sobom uvijek vodi suradnika Ljube Zemunca - Tomisava Mičića.

Slobodni tjednik 23. listopada 1992.

Odveli su nas u logor u Šant Vid, gdje smo ostali tri, četiri dana. Moram reći da nas nisu vezali. Šant Vid je neko svećeničko sjemenište u blizini Ljubljane. Tu sam našao skoro sve moje ustaše iz Lećevice kao i zapovjednika satnika Mira
Markotića, poručnika Antu Granića, poručnika Miju Mišuru i mnoge druge koji su vraćeni s Križnog puta. Iz moje općine. taj logor iz kojeg su nas vodili željezničkim vagonima u Kočevski rog, preživjeli smo samo ja, Marko Vučica i Ante Sanader, otac bivšeg zamjenika ministra vanjskih poslova. U Šant Vidu sam bio desetak dana. Tu sam vidio svašta, ljudi su bili tako gladni da su se penjali na stabla i jeli zeleno lišće. Jedan prizor nikada neću zaboraviti: jedan zarobljenik se penje na stablo, a partizan puca u njega i ubiva ga.

Sjećanja Lovre Pisca na Križni put u godišnjaku Provincijalata Franjevačke provincije Presvetoga Otkupitelja "Fra Rafo Kalinić", Split, 2002.

Dostaviti

- Saboru RH
-Hrvatskom narodu
-Svim Hrvatima u dijaspori
-Međunarodnom sudu u Haagu
-čitavoj svjetskoj javnosti

O P T U Ž N I C A

Optužnica kojom optužujem Sabor Republike Hrvatske za sudjelovanje Hrvata u najvećem zločinu u povijesti nad Hrvatskim narodom.

Za sudjelovanje u odluci da se žrtvuje 15.000 života Hrvata iz Vukovara. Optužujem Vas gospodo što ste dopustili da gladuju dok ste vi bili siti. Optužujem Vas gospodo zato što je Vama bilo toplo a njima hladno. Dok ste Vi gospodo svoju žeđ gasili pićem i po vlastitom izboru i u željenim količinama njih ste osudili na jušnu žlicu vode dnevno. Gospodo sabornici Vaše dane ste provodili u svojim luksuznim domovima, te isto takvim uredima, a Vukovarčanima ste dodijelili vlažne i tamne podrume. Za Vaše noći gospodo sabornici odabrali ste tople i meke pokrivače, a njima ste gospodo prepustili mokre i smrdljive deke. Sebi ste priuštili mirisne i pjenušave kupke a Vukovaru smrad i prljavštinu. Gospodo nemate ni toliko mašte da zamislite kako strašno smrde žene koje se nisu oprale 90 dana, a to ste im Vi priuštili (ova rečenica je u faksimilu precrtana). Zar zaista mislite gospodo da su zato dale svoj glas? Zašto ste gospodo naše bebe i našu djecu osudili na krastavost? Da li su sve infekcije svijeta rezervorane za djecu Vukovara? Optužujem Vas gospodo zastupnici za sve njihove boli, za sav strah kojim su ispunjene dječje oči, za svaki prigušeni krik, za sve suze isplakane i neisplakane. Optužujem Vas gospodo sabornici za svaku naživo odrezanu herojsku ruku, nogu, za svaku naživo obrađenu ranu i izvedenu operaciju. Optužujem Vas za sve boli gladnih i žednih ranjenika. Optužujem Vas za sve boli gladnih i žednih ranjenika. Optužujem Vas za sav očaj i umor naših liječnika i ostalog medicinskog osoblja.


Optužujem Vas za sve smrti koje su nastupile zbog nedostatka krvne plazme i adekvatnih lijekova. Optužujem Vas gospodo za sav očaj borca kada je shvatio da više nema čime napuniti svoje oružje. Optužujem Vas gospodo sabornici za trenutak iznenađenja kada su u Vukovar stigli nepobitni materijalni dokazi da Republika Hrvatska raspolaže ljudstvom i svim sredstvima potrebnim za proboj puta te obrane Vukovara, ali ista ne želi upotrijebiti tj. dostaviti Zapovjedništvu operativne grupe Vukovar, Vinkovci, Županja a koja je Zapovjedništvo zahtjevalo za izvršenje zadatka koji je postavljen pred Zapovjedništvo.
Optužujem Vas gospodo za svu bol trenutka u kojem je Vukovar shvatio da između Vas-Hrvatskog Sabora, Hrvatske Vlade, Predsjednika Republike Hrvatske i četnika NEMA NIKAKVE RAZLIKE.
Optužujem Vas gospodo za svu sramotu koju ste nanijeli hrvatskom narodu zastupajući ga. Hrvatski narod gospodo Vas za sve ovo nije ovlastio i zato Vas gospodo optužujem za

I Z D A J U


Optužujem Vas gospodo zato što ste stajali ispod svetinje hrvatskog narod, ispod hrvatske trobojnice, a izdajnici si to nikada ne smiju dozvoliti. Okaljali ste nam zastavu gospodo sabornici zato Vas optužujem. Optužujem Vas gospodo zato što ste svojim zločinačkim ustima pjevali Lijepu našu, himnu koju su pjevali heroji Trpinjske ceste i heroji Lušca, heroji Mitnice, heroji Sajmišta, heroji Borova Naselja, heroji Bogdanovaca - heroji Vukovara, pjevali su je dok su branili Vukovar, u tijeku borbe, kad su sahranjivali raskomadane ostatke svojih prijatelja, pjevali su je dok su umirali. Optužujem Vas gospodo što ste si uzeli isto pravo, nedopustivo je gospodo da Vi pod čijim blagoslovom Vukovar umire pjevate pjesmu ljudi koje ste osudili na mučenički smrt. Optužujem Vas gospodo za sudjelovanje u masakru nad stanovnicima i braniocima Vukovara.
Optužujem Vas gospodo za SMRT VUKOVARA.
Materijalni dokazi Vaše nesumnjive krivice biti će dani na uvid hrvatskom narodu i cijeloj svjetskoj javnosti. Ne zavaravajte se da žete Vi doći prije do njih, ne možete gospodo garantiram Vam.
Također Vam garantiram da ćete u budućnosti ući i ostati u povijesti kao izdajnici i zločinci i da ćete do kraja svog života lijegati i ustajati sa sjećanjem na Vukovar.

VUKOVAR

povjerenik
Marin Vidić-BILI

Marin TOMULIĆ
Francuska

Gospodin Željko PERATOVIĆ
Zagreb
HRVATSKA

U Parizu 14/11/2006



Cijenjeni gospodine,
U ovih tjedan dana uvjerio sam se u Vašu nezaobilaznu ulogu u borbi za istinu i slobodu tiska usprkos svih prijetnji i pritisaka. Napokon se zahvaljujući Vama otvara javna rasprava o našoj bolnoj prošlosti i nadam se ljepšoj budućnosti. Upravo sam iz tih razloga odlučio poslati Vam moju reakciju na zadnje događaje.


Sa poštovanjem Marin TOMULIĆ







Rasprava koja se otvorila u Hrvatskoj povodom mog interviewa u tjedniku Globus 30. listopada 2006. i koja je dovela do izravnog sučeljavanja između mene i Predsjednika Republike Hrvatske Stjepana MESIĆA, intervencijama i izjavama Stjepana MESIĆA krenula je u krivom smjeru i na taj način uskratila hrvatskoj i široj javnosti otvaranje ključnih tema iz hrvatske bliže povijesti a nadasve njezine budućnosti.

Svjedočenje o naoružavanju Hrvatske u početku obrambenog domovinskog rata iznio sam na traženje novinara Marka CIGOJA i hrvatske javnosti koja već godinama, legitimno, želi znati istinu. Drago mi je da je gospodin Andrija HEBRANG, bivši Ministar obrane RH, 10/11/2006 u dnevnim novinama Večernji list potvrdio moje navode, a isto tako Josip MANOLIĆ jučer u razgovoru kojem je prisustvovao i moj prijatelj, bivši djelatnik obavještajne zajednice.

Još bih jednom htio naglasiti da ja nikada nisam bio trgovac oružjem već da sam za organiziranje naoružavanja Hrvatske tijekom obrambenog rata bio zadužen odlukom Predsjednika Republike Hrvatske Franje Tuđmana i Josipa Manolića (Premijera, predstojnika Ureda za zaštitu ustavnog poretka, Predsjednika Županijskog doma Sabora). Sve te radnje sam legalno obavljao u ime RH, kako u Hrvatskoj tako i u svijetu.

Gospodin MESIĆ me javnim uvredama pokušava diskreditirati u očima hrvatske i europske javnosti, ali u tome ne može uspjeti pošto su moja čestitost i zakonitost mog rada poznati i priznati.

Iako je u mom interviewu u Globusu jasno rečeno da su razlozi atentata na mene bili moje aktivnosti u spašavanje «Srednje Bosne», zaustavljanju rata između muslimana i Hrvata u BIH, te moje odbijanje sudjelovanja 2000. godine u državnom udaru, komentatori određenih pisanih i elektronskih medija su prikazali te događaje kao obračun trgovaca oružjem ili zločinačke organizacije.

Jedino što me veže uz «jugoslavensku zločinačku organizaciju» je činjenica da su me neki od njezinih članova trebali likvidirati po nalogu određenih političara i čelnika obavještajnih službi.

Uvrede koje je izrekao pred javnim medijima Stjepan MESIĆ protiv mene i mog odvjetnika Ivana JURAŠINOVIĆA zapravo me ni ne iznenađuju. Osim imuniteta koji štiti njegovu funkciju Predsjednika, on vjerojatno računa i na podršku suda u HAAG-u gdje je u više navrata lažno svjedočio na štetu istine, Republike Hrvatske i njezinih građana. Ne mogu vjerovati da gospođa Carla DELPONTE i on nisu znali za ključnu ulogu njegovog savjetnika Josipa PERKOVIĆA u organizaciji ubojstava srpskih civila od Osijeka, Karlovca preko Gospića pa sve do BIH, osobito kad se zna da je nestao jedan od ključnih svjedoka tih zločina koji je trebao svjedočiti u Den HAAG-u. Po njegovim su naredbama organizirani eskadroni smrti koji su nakon legitimne akcije OLUJA haračili «krajinom» i likvidirali civilno stanovništvo. Neki od članova zločinačke organizacije kojima se upravo sudi u Zagrebačkom Županijskom sudu, sudjelovali su u tim akcijama. Trebalo bi se isto tako postaviti pitanja i njihovim jatacima Vladimiru TOMLJANOVIĆU, Damiru SESVEČANU, Zlatku DOMINIKOVIĆU i Branimiru PASECKOM.

Uloga i zadatak Josipa PERKOVIĆA, koji je od sedamdesetih godina pa sve do danas u uskoj suradnji s određenim obavještajnim službama zemalja zapadne Europe, bila je spriječiti osamostaljenje Republike Hrvatske, a u slučaju neuspjeha te akcije diskreditirati hrvatsko vodstvo i na taj način kompromitirati njezinu budućnost.

Pišući ovo pismo, prisjetio sam se razgovora od 2004. godine u Parizu s jednim visokim funkcionerom MUP-a Francuske. « Gospodine Tomuliću, svi mi znamo da je general GOTOVINA častan čovjek te da optužbe protiv njega povodom akcije OLUJA nemaju nikakvog uporišta i da ne odgovaraju istini. General Gotovina mora ići u HAG! Vi se morate riješiti svih junaka i nacionalista. Najvažnija je integracija ovih prostora u Europsku uniju!»

Kada je general Čermak bio zadržan u pritvoru u Hagu, obavio sam razgovor s istim «prijateljem» kojem sam objasnio da su ovaj puta učinili pogrešku i zatvorili čovjeka koji nije ni Hercegovac ni nacionalist te da je iz sjeverne Hrvatske i vrlo cijenjen u narodu. Ivan Čermak je nedugo nakon tog sastanka pušten da se brani sa slobode.

Marin TOMULIĆ

Zašto taj odvjetnik (Ivan Jurašinović) kaže da sam ja njegov (Petračev) politički patron, to vjerojatno on zna, ali ja bih mu preporučio da posjeti Vrapče kad dođe u Zagreb, jer se takvim ljudima tamo može pružiti djelotvorna pomoć, rekao je Mesić u petak u Našicama.

Prijetnje shvaćam vrlo ozbiljno, kaže u današnjem priopćenju Jurašinović, držeći da je poziv u posjet Vrapču "zapravo otvorena prijetnja smrću". Jurašinović tvrdi kako je svima dobro poznata sudbina građana bivših komunističkih zemalja koji su zbog kritike vlasti bili proglašeni ludima da bi ih se lakše moglo ukloniti. Naglašava da Mesić ima pravo nijekati optužbe sadržane u optužnici (protiv Nikolića i ostalih), da je obrana njegovo legitimno pravo, te da će o tome jesu li optužbe utemeljene odlučiti istražni sudac. Jurašinović smatra da je Mesićeva izjava izravan napad na Francusku, njezin pravni sustav i demokratska načela koja dijele sve zemlje Europske unije.

Hina, Večernji list, 13.11.2006 21:05

*Zakaj ste sedaj v preiskapi?

“Pravijo, da zato, ker sem neznani osebi omogučil odnesti iz Vukovarja milijon 400.000 DEM. Sam tega denarja nisem nikoli videl. Ta nepoznana oseba pa je Ferdinand Jukić, ki živi v Nemčiji. Tako se sedaj začenja preiskava tudi proti njemu. Po zakonu bi me morali spustiti iz zapora takoj ko so bile zaslišane vse priče. Toda ker je Jukić njihov človek, me gotovo še ne bi spustili, če se ne bi za ta primer zavzel preiskovalni sodnik ter pismeno zahteval od sodnega zbora da me spustijo iz zapora in da se branim s prostosti. Sodni zbor je z glasovanjem tako odločitev sprejel. Zdaj po zakonu nima nihče pravice do pritožbe, ne tožilec niti vrhovno sodišče republike.«

ŽELJKO PERATOVIĆ, Delo, Ljubljana, Slovenija, januar 1992.

Usto, indikativne su izjave starog i mladog Jastreba da je naredbu za njihova uhićenja dao Josip Manolić, što nije istina. Naredbu je vojnoj policiji izdao Josip Perković preko Ivana Ivankovića...

Perković je ipak radio prljave poslove. Pa i u onoj državi nigdje nije bilo da se bez zakona likvidiraju ljudi, a on je to radio. Kada Mesić kaže da je Perković profesionalac koji je pošteno radio i koji je formirao hrvatsku obavještajnu službu, onda je očito da ovaj o njemu ima neke podatke i zbog toga mora govoriti njemu u prilog...

Perković drži u šaci moge pojedince na visokim funkcijama. U tome je njegova moć...

Drago Frančišković u razgovu s Antom Brčićem za Hrvatsko slovo, 10. studenoga 2006.

Glavna svjedokinja protiv Branimira Glavaša u takozvanom slučaju selotejp Gordana Getoš-Magdić mogla bi na sebe preuzeti odgovornost za likvidaciju civila na Dravi i time bitno poboljšati poziciju Branimira Glavaša.

Tu bojazan izrazio nam je njezin dojučerašnji branitelj, osječki odvjetnik Radoslav Arambašić. Naime, Getoš-Magdić je Arambašiću otkazala punomoć i angažirala zagrebačku odvjetnicu Lauru Valković.

Ivanka Toma, Verica Tomić, Jutarnji.hr, 09.11.2006.

Za sada je disciplinski postupak protiv Marinovića pokrenut zbog toga što je grubo prekršio odvjetnički kodeks. Naime, kodeks strogo zabranjuje bilo kakvo javno istupanje i komentiranje klijenata ili predmeta u kojima su odvjetnici zastupali, a Marinović je napravio nezapamćen potez. Javno je istupio protiv bivše klijentice i rekao kako je svima lagao da je Ana Magaš žrtva!

jutarnji.hr, 11.11.2006.

Osječki odvjetnik Radoslav Arambašić, do prije nekoliko dana branitelj Gordane Getoš-Magdić, ratne tajnice Branimira Glavaša, a sada glavne svjedokinje protiv njega u tzv. slučaju selotejp, tvrdi da je Gordana Getoš kao žena i majka izložena takvom teroru od članova svoje obitelji kakvi se ne bi osmislili ni u najgorim fundamentalističkim režimima, te da treba i zaslužuje pomoć ženskih udruga.

- Ono što doživljava Gordana Getoš najgora je noćna mora. Ona je kao djevojka od 23 godine bila u vihoru rata, dragovoljka, a sada joj se na teret stavljaju najgori zločini. U takvoj situaciji od nje se traži da šuti, da se ne izjašnjava oko zločina, da prihvati da ju se tereti i da se pritom ne brani.

To ni najgori um ne bi smislio! - ustvrdio je Arambašić, napominjući da je u pomalo kompleksnoj situaciji budući da više nema njenu punomoć. Odvjetnik, međutim, napominje da je i ranije pokušao senzibilizirati javnost da se zaštiti pozicija Gordane Getoš. Naime, kada se završila obrada ubojstava osječkih civila koji su nakon mučenja odvođeni na Dravu i tamo likvidirani, Getoš se našla pred teškim optužbama.

Nekoliko okrivljenika za taj zločin posvjedočilo je da su zapovijedi o likvidacijama dobivali od nje. Suočena s tim svjedočenjima, Gordana Getoš je poslušala savjet odvjetnika, te navodno navela da je samo prenosila zapovijedi koje je usmeno, ili pismeno na papirićima, dobivala od Glavaša. Getoš je od tog trenutka izložena pritiscima da povuče iskaz, i to njenog oca i supruga.

Jutarnji.hr, 10.11.2006.

While the issue of witness protection is being tackled seriously by the State Prosecutor, this issue is not being addressed sufficiently in the wider judicial system. Witnesses, particularly those called to testify against members of the Croatian army, still face intimidation, and there is a reluctance to turn to the police among potential witnesses, especially minorities. To ensure integrity of the judicial process, protection for witnesses should be extended beyond the trial period, to informants, or other sources of information in the pre-trial or investigative phase.

Izvješće o napretku Hrvatske u procesu približavanja Europskoj uniji (Croatia 2006 Progress Report, COM (2006) 649 final, 08/11/2006)

USKORO OPTUŽNICA PRI KRAJU ISTRAGA O ZLOČINIMA NAD RATNIM ZAROBLJENICIMA

KREĆE PROCES ’LORA 2’

PETORICA Za mučenja i smrt ratnih zarobljenika bit će optuženi, kako doznajemo, Tomislav Duić, Tonći Vrkić, Ante Gudić, Emilio Bungur i Anđelko Botić, već nepravomoćno osuđeni za ratni zločin

U tom pismu, sastavljenom četvrtog rujna ove godine u grčkom zatvoru Ioannini i napisanom olovkom posuđenom od albanskog osuđenika s kojim dijeli ćeliju, Petrač je ponovno izvrijeđao hrvatskog premijera, naglasivši kako je "drug Tito prema Sanaderu bio demokrat" i zaključivši kako je Sanader kriv za političku presudu u slučaju otmice djeteta Vladimira Zagorca. No, nekoliko redaka poslije Petrač je pojačao dojam tvrdnjom da je 16. ožujka, kad je stigao nalog za njegovo uhićenje, policija opkolila Petračevu imovinu tobože s namjerom da ga ubije. "Čista likvidacija", piše Petrač, objasnivši kako vjeruje svom sinu Novici kad kaže da nema ništa s otmicom. Platformu takvom djelovanju vlasti dali su, piše osuđeni poduzetnik, tri novinara: Davor Butković iz Jutarnjeg lista, Gordan Malić iz Globusa i Ivica Đikić iz Ferala. Oni su, po Petračevu objašnjenju, kriminalizirali njega i sve oko njega...

PROZVANI GOVORE

Ivica ĐIKIĆ, novinar: Sramota za Nacional

Objavljivanje ovog pisma sramotno je za novine koje odavno funkcioniraju kao glasnik jednog kraka hrvatske mafije. Ovakvim objavljivanjem, bez ikakve ograde, potvrđuju svoj status medija za publiciranje mafijaških prijetnji. Ne mislim da su te prijetnje ozbiljne niti najava neke eliminacije, ali sramotno je da se jedne novine stavljaju na stranu čovjeka koji iznosi uvrede i prijetnje na račun drugih novinara. I to čovjeka čiji je društveni status upitan po više osnova.

Tomislav Klauški, Slobodna Dalmacija, 07. 09. 2005.

HRVATSKI PREDSJEDNIK U PRIJAVI S PETRAČEM I NIKOLIĆEM

Mesić prijavljen za pokušaj ubojstva

ZAGREB -Francuski odvjetnik Ivan Jurašinović, u ime Marina Tomulića, podnio je istražnom sudu u Nanterreu kaznenu prijavu protiv »Marka Nikolića i ostalih« zbog pokušaja ubojstva njegova klijenta. U kaznenoj prijavi spominje se i hrvatski predsjednik Stjepan Mesić kao svojevrsni politički patron naručitelja ubojstva, koji je prema prijavi Hrvoje Petrač.

Odvjetnik Jurašinović, koji kancelariju ima u francuskom gradu Angersu, jučer nam je telefonski potvrdio da je prijava doista podnesena, ali nije želio ulaziti u detalje, objašnjavajući da to sukladno francuskim zakonima i ne smije. Prema njegovim riječima, prijavu je podnio istražnom sudu u ime svog klijenta, a po automatizmu se istraga odmah otvara. Odvjetnik vjeruje, s obzirom na to da je prijava podnesena 15. rujna ove godine, da je francuski sud već imao kontakte s hrvatskim pravosudnim sustavom, jer su prijavljene osobe hrvatski građani.

U ovom slučaju radi se o priči koja se već neko vrijeme provlači hrvatskim medijima, a dotiče se spornih računa za nabavu oružja tijekom Domovinskoga rata. Tomulić je već u nekoliko prilika optuživao Hrvoja Petrača za šverc oružja i reket tijekom nabave devedesetih godina, a sve je, prema njegovim navodima, kulminiralo s nekoliko pokušaja njegova ubojstava. Posljednji je, tvrdi, bio 2002. godine, kada ga je, što je i francuskoj policiji rekao, pokušao ubiti Marko Nikolić, čovjek koji je u bijegu osuđen za organiziranje ubojstva Vjeke Sliška. Tomulić je u svojim medijskim istupima, ali i prijavi, ustvrdio da je ubojstvo naručio Petrač, a u čitavu je priču upleo i predsjednika Mesića smatrajući da je on politička zaštita pritvorenom zagorskom tajkunu.

Danko Radaljac, Novi list/Glas Istre, 10. studenog 2006.

In August, Hrvoje Petrac, convicted in absentia for kidnap and implicated in the Gotovina support network, was extradited to Croatia. His retrial started in September. Croatia needs to take advantage of its work under the action plan to better tackle organised crime.

Izvješće o napretku Hrvatske u procesu približavanja Europskoj uniji (Croatia 2006 Progress Report, COM (2006) 649 final, 08/11/2006)

U kolovozu, Hrvoje Petrač osuđen u odsutnosti za otmicu i upleten u Gotovininu mrežu pomagača, izručen je Hrvatskoj. Ponovljeno suđenje započelo je u rujnu. Hrvatska treba izvuči korist iz akcijskog plana kako bi što bolje obračunala s organiziranim kriminalom.

Posljednji, četvrti put trebao sam biti ubijen 18. svibnja 2002. ispred svoje kuće u Altoniju, u predgrađu Pariza.Tada sam vidio lice ubojice, njegovu ruku i pištolj u automobilu s registarskim oznakama iz Zadra, koje sam uspio zapisati. Obavijestio sam francusku policiju i obavještajnu službu, koja je ustanovila da je automobil registriran na zadarsku POA-u. Poslije sam, prema slici iz novina, shvatio da je moj ubojica bio Marko Nikolić, za kojega su svi mislili da se nakon Sliškova ubojstva skriva u Venezueli. Imam sreću da mi je prvi susjed i obiteljski prijatelj tadašnji francuski zamjenik ministra unutarnjih poslova, pa sam dobio specijalnu zaštitu."

Marin Tomulić, Globus, 31. listopada 2006.

ZAGORČEV PRIJATELJ I PARTNER

Petrač je oružje ukradeno u MORH-u prodavao teroristima

Tomulić je za Hrvoja Petrača, kojega nikada nije upoznao, prvi put čuo 1992. od hrvatskih proizvodača oružja, koji su se tužili na njega.

"Često su me kontaktirali domaći proizvodači oružja i svi su se tužili da im Zagorec ne daje avanse za već potpisane ugovore, nego ih, posrednim putovima, upućuje Petraču. Petračeve tvrtke financirale su im uvoz repromaterijala za razvoj oružja i naoružanja ili su ga one kupovale i uvozile, a svoje usluge naplaćivao je oko 30 posto više od službenih cijena. Tako je Zagorec domaće proizvodače oružja natjerao da posluju s Petračem, zapravo da mu plaćaju reket. To je trajalo godinama. Istodobno je Petrač preko Jamesa Cappiaua, ubojice Vjeke Sliška, od 1993. ili 1994. oružje prodavao afričkim zemljama te terorističkim organizacijiama po svijetu. Većim dijelom ono je ukradeno iz skladišta MORH-a, a manjim dijelom kupovali su ga na europskom crnom tržištu od švercera. Isto tako pouzdano znam da je Petrač od kraja 90-ih ovlašteni predstavnik francuske vojne industrije Giat u Hrvatskoj. Giat surađuje s tvornicom 'Đuro Đaković', a Petrač je Giatov predstavnik. Petračeve veze s Francuskom mnogo su čvršće od toga, ljudi iz francuske službe više su me puta upozorili da Petrač ima njihovu zaštitu, izmedu ostaloga i zato što je financijer predsjednika Mesića. Francuske službe koristile su se Petračevim utjecajem u Hrvatskoj, u legalnim i polulegalnim poslovima, primjerice na području igara na sreću, ali i u kriminalnom miljeu. To rade službe mnogih zemalja, a određene informacije govore da se na tom tragu može promatrati i skrivanje Ante Gotovine. Po mojim informacijama, Gotovinu su neko vrijeme skrivali u Francuskoj, a opsluživali su ga i čuvali Petračevi ljudi, čije su kretanje nadzirale francuske službe", tvrdi Tomulić.

Marin Tomulić u razgovoru s Markom Cigojem, Globus, 31. listopada 2006.

Šifre i brojevi računa preko kojih se pljačkalo Hrvatsku

PRVI PUT NAKON PETNAEST GODINA zahvaljujući pedantnosti iseljenika u Kanadi, rekonstruirano je kako je pod krinkom obrane pljačkan novac dijaspore.

Berislav Jelinić, Nacional, 06.11.2006.

PS. Informacije za ovaj osvrt uzete su iz teksta kojeg je objavila Kanadska financijska komisija u Ontariju nakon što je ustanovila neregularnosti u poslovanju Hrvatske kreditne zadruge u Torontu. Dokument se može verificirati kod autora (e-mail: ruditomic@hotmail.com) i kod Mr. Gerald E. Bouter, Senior Manager, Compliance and Systems Coordinator, Financial Services Commission of Ontario, Licensing and Compliance Division, 5160 Yonge Street, 4th Floor, Box 85, Toronto, Ontario M2N 6L9; Brzoglas: 416-226-7776; Faks: 416-226-7870

Toronto, 15. veljače 2002.

Rudi Tomić, direktor Totonto Press Cluba, www.croatia.ch

EKSKLUZIVNI INTERVIEW
Žena koja je uplatila 2 mlrd. $ na strane račune

Terezija Barbarić prvi put javno progovara o tome kako je 90-ih kao savjetnica direktora PBZ-a i šefica kabineta ministra financija uplaćivala astronomske svote po nalogu državnog vrha na sumnjive inozemne račune

Berislav Jelinić, Nacional, 06.11.2006.

Nakon Petračeva istupa na sudu, koji je pokrenuo lavinu otkrića, nakon istupa Snježane Šiprak, Zagorčeve desne ruke koja je na sudu potvrdila Petračeve tvrdnje, nakon što je proglašen javnim proces koji Zvonko Zubak vodi protiv države zbog toga što tvrtki Winsley nije platila raketni sustav S300, nakon objavljivanja brojeva računa u današnjem Nacionalu i istupa Terezije Barbarić, Državno odvjetništvo ima dovoljno elemenata za pokretanje istrage.

Ivo Pukanić, Nacional, 06.11.2006.

O Glavaševu odnosu sa Šeksom fra Ante Kukavica kaže da je Šeks oduvijek trebao Glavaša, jer nikada u Osijeku nije stekao ugled kao Glavaš. Pa i danas kada Glavaš prijeti Šeksu, to nije farsa, smatra fra Ante jer nikada nije ništa govorio bez dobro utvrđene osnove te ima razloga za ozbiljne prijetnje.

- Ako bude izazvan, a očito jest, neće štititi neke ljude jer za to nema i razloga - siguran je fra Ante.

Verica Tomić, Damir Gregorović, Vlado Vurušić, Jutarnji list, 06.05.2006.

- Kroz prošle istupe u ovih 15 do 20 dana, gospodine Glavaš, neprekidno ste insinuirali - ja nisam ništa kriv i odgovoran, ali, gle, moj nadređeni je tu negdje bio. I danas u dva navrata sijete jedno sjeme iako vas ja ništa nisam teretio. Vi ste danas insinuirali da je vaš nadređeni, aludirajući na mene, kod jednog ubojstva prošao, vidio ubijenog čovjeka, prošao za vrijeme očevida, rekao je Šeks. Dodao je da je Krizni stožer za istočnu Slavoniju raspušten odlukom predsjednika Tuđmana 27. kolovoza 1991. godine.
Govoreći o Glavaševoj »aluziji koja se odnosi na Sarvaš«, Šeks je rekao da predsjednik Kriznog stožera nije odgovarao za oružani dio za koji je bio zadužen vojni zapovjednik te da su iz Kriznog stožera bili isključeni MUP, MORH i republička tijela uprave.
- Stoga je i ta aluzija na nečije moguće neprijavljivanje nečega po zapovjednoj odgovornosti vrlo prozirna, rekao je Šeks.

Zlatko CRNČEC, Dražen CIGLENEČKI, Glas Istre, 11. svibnja 2006.

- Snajperisti su odradili svoj posao. Pričalo se i o kamionu s minobacačem. Tome sam svjedok po tome kako su padale granate. Ipak, najvažnije je bilo signaliziranje i navođenje srbočetničkih granata. Jedna grupa inženjera, među kojima je bio gospodin Mitevski, izradila je kartu s brojem gađana, ulicu po ulicu, kuću po kuću. To nije moglo biti tako precizno bez navođenja. Pričalo se da su neke pohvatali. Što je s njima bilo, ne znam. O revanšizmu nisam ništa čuo. To sam jako žigosao. Objektivno je teško reći da su svi Srbi bili civili.

Zlatko Šimić, Jutarnji.hr, 04.11.2006.

Zastare

U vijestima prošlog petka, ali moglo je to biti i bilo kojeg drugog dana, predsjednik Mesić je ustvrdio da niz kriminalnih rabota iz nedavne prošlosti nije moguće ispraviti jer je nastupila zastara. Koju minutu nakon toga čuli smo da je Ministarstvo unutarnjih poslova priznalo da je zbog teže povrede službene dužnosti ubijen haaški svjedok Milan Levar, no tvrde da nije moguće pokrenuti stegovni postupak zbog zastare. Iz vijesti nije bilo moguće razabrati da li se Mesić i MUP zbog tih zastara i žaloste, ljute ili vesele. Ako su neki iskoristili rat i pretvorbu da se napljačkaju, je li nam sudbina gledati kako do daljnjega to uživaju? Kako to da se nitko od brojnih stručnjaka za pravo nije dosjetio da se zastara odgađa za svako ročište na kojemu se optuženik iz bilo kojeg razloga ne pojavi? Ako se "težak propust u radu" ne može kazniti, hoće li ostati neistražen kako bi onaj koji ga je počinio mogao dalje napredovati? To više što nije izvan pameti mogućnost da je taj to propustio upravo zato da bi izložio žrtvu ubojicama, ako se već nisu i izravno dogovarali. Arhaični osjećaj pretpravne pravde govori da zastara ne bi smjela nastupiti dokle god počinitelj uživa plodove kriminala ili dok žrtva trpi posljedice zločina.
Zašto se, kao i za ratne zločine, ne izglasa zakon da ni kriminal počinjen za vrijeme rata ne zastarijeva? Rat nije olakotna okolnost za kriminalnu rabotu. Dapače. obrnuto. Rat je situacija kada solidarnost unutar svakog društva mora porasti, a disciplina se pojačati. Kriminal u vrijeme rata je lakše počiniti, ali je upravo zbog izuzetne situacije to gori. Nije vaijda da je nastupila zastara za donošenje takvog zakona?
Ta i zakonska maksima da ratni zločini ne zastarijeva unesena je u zakonodavstva mnogih zemalja tek nakon rata koji ju je potaknuo. Službeno rat nikada nije proglašen? Kako onda imamo službene ratne veterane? Nije riječ o ispravljanju zastarjelih nepravdi, nego o tome da živimo u što pravednijem društvu.

Pero Kvesić, Poslovni dnevnik, 24. 04. 2004.

"Očito postoji želja da Srbi ne mogu biti pomilovani. Oni koji tako misle neka pokrenu to pitanje preko onih institucija koje imaju inicijativu za zakonsku regulativu, da se kaže da Srbe ne možemo pomilovati, bez obzira na okolnosti nakon što su osuđeni za bilo koji zločin. To će u Europi biti pozdravljeno pljeskom. Srbe treba isključiti iz pomilovanja, slažete li se s tim?" - obratio se novinarki Mesić, na što je ona rekla da to nije odgovor na njeno pitanje.

Index.hr, 03. studeni 2006.

Bivša ministrica pravosuđa kazala nam je i kako se po pitanju pomilovanja sukobila s predsjednikom Mesićem u proljeće prošle godine, kada je pomilovao Stjepana Grandića i Nikolu Dragušina, osuđenim zbog ratnog zločina.

Grandić je optužen da je kao zapovjednik perušićke vojarne 1991. zatočio civile u vojarni, te organizirao i proveo likvidaciju dvadesetak civila, uglavnom srpske nacionalnosti, na Lipovoj glavici. Nikola Dragušin bio je pripadnik 18. korpusa vojske tzv. Srpske krajine, osuđen je 1996. na 20 godina zatvora zbog mučenja hrvatskih civila i zarobljenih pripadnika hrvatskih obrambenih snaga u logoru Bučje.

"I tada sam bila protiv toga da se pomiluju osuđenici zbog društveno opasnih djela te ratnog zločina. Mesić mi je tada odgovorio da je on predsjednik i da on odlučuje" - rekla je Škare Ožbolt dodajući kako je upitno samo da li se igdje u svijetu pomiluju ratni zločinci.

isto

Koncem prošle godine Mesićeva komisija pomilovala je Niku Baruna, bivšeg načelika policije u Umagu koji je bio osuđen kao naručitelj ubojstva poznatog umaškog ugostitelja Srbislava Petrova, ubijenog 02. rujna 1991.
...
Koncem devedesetih, dok je boravio na slobodi, Barun je često viđan u Zagrebu na Savskoj cesti gdje je u UP-u posjećivao Tomislava Karamarka, tadašnjeg pomoćnika ministra za kadrove u MUP-u i donosio mu izviješća o neprijateljskim djelatnostima pojedinih Istrijana (uglavnom po nacionalnosti Srba, ali i nepoćudnih Hrvata).

Niko Barun se tada družio i sa Zvonimirom Trusićem, kod koga su u lokal na zagrebačkom Remetincu znali zalaziti Tomislav Karamarko i Vladimir Faber (i današnji predsjednik Stjepan Mesić zalazio je u birtiju na Blatu nakn. nap.) .

45 lines, 15.06.2005.

Novinarka spornim smatra Vladimira Fabera, koji je u Komisiji za pomilovanja, a kojega smatra netransparentnim.

"Uzmite Narodne novine i vidite tko je izabran, pa neću vam ja sve govoriti" - rekao je Mesić ljutito dodajući: "Pa što, što je onda odgovor na vaše pitanje? Srbe isključiti. Čim jedan Srbin bude pomilovan afere se povlače zato što vaši urednici to žele".

Index.hr, 03. studenoga 2006.

Šef države Mesić bio je – to je pouzdano – jedini visoki državni dužnosnik koji je u protekle četiri godine, u nekoliko navrata, pitao glavnog državnog odvjetnika Mladena Bajića dokle se stiglo s istraživanjem i koji se zalagao da se intenzivira potraga za nestalim novcem, pa su stoga promašene teze koje se ovih dana počinju provlačiti po zagrebačkim medijsko-političko-obavještajnim kuloarima i koje kažu da je predsjednikov snažan javni i nejavni angažman u ovom slučaju motiviran njegovom nakanom da pomogne Hrvoju Petraču, kojemu se upravo sudi za otmicu sina umirovljenog generala Zagorca. I da nije gornje činjenice o višegodišnjem kontinuiranom pantovčačkom interesu za ulaženje u trag nestalim parama, Mesić je, prvo, dovoljno pametan da zna kako kriminaliziranje Zagorca nikako ne može pomoći Petraču, drugo, zna da je Petrač nesumnjivo bio dijelom Zagorčeve ekipe i da otkrivanjem tajni iz mračne prošlosti i samoga sebe preporučuje za progon, te treće, potraga za otetim novcem ne tiče se samo nekadašnjeg glavnog vojnog logističara nego puno šireg kruga ljudi čije gonjenje nikako, pa ni u najfantastičnijim scenarijima, ne može koristiti Petraču.

Ivica Đikić, Feral Tribune, 2. studenoga, 2006.

Koliko mi je poznato gospođa Barbarić je prva dva navrata izričito napomenula da je spremna opet surađivati u istrazi o tajnim računima ako će istraga jednako tretirati sve umiješane - razmjerno udjelu i Zagorca i Petrača... Još je napomenula da ne želi da uvid u njenu suradnju ima Josip Perković jer da je on bio povezan i sa Petračem i sa Zagorcem. Je li Predsjednik Mesić poštovao uvjete koje je tražila Terezija Barbarić moguće je da ćemo sazbnati već u četvrtak u novom broju Feral Tribunea čiji je novinar ovih dana boravio na Pantovčaku baš zbog te priče.

45lines/pollitika.com, 24/10/2006.

Mesićeva poruka

Istražna tijela dosad su, dakle, ozbiljnije kontaktirala tek s Ferdinandom Jukićem, negdašnjim SZUP-ovcem i ovlaštenim državnim švercerom oružja, te s Terezijom Barbarić (nekad se zvala Biljana Sučić) koja je radila u Ministarstvu financija i čiji se potpis nalazi na najvećem broju naloga za uplatu državnih sredstava na inozemne bankovne račune: po Feralovim informacijama od osoba koje su izvrsno upućene u ovaj slučaj, Jukić je kazao ono što zna ali je problem što, ipak, nije mogao znati previše, dok je teškoća s Barbarićevom u tome što ona zna gotovo sve ali zasad vrlo pažljivo selekcionira podatke i dokumente koje dijeli s tijelima vlasti. Pritom je krajnje nejasno zašto organi kaznenoga progona već godinama toleriraju ovakvo ponašanje Terezije Barbarić: naime, zašto se dotičnu gospođu – barem u ovoj fazi predistražnoga postupka – ne tretira osumnjičenicom za više kaznenih djela, umjesto što ju se tetoši kao nekakvu zaštićenu svjedokinju? Zašto bi gospođa Barbarić ispričala sve što zna i dala sve što posjeduje ako joj se ne smiješi višegodišnja robija? Zašto bi ijedna od ovdje spomenutih persona s istražiteljima surađivala na dobrovoljnoj bazi i bezrazložno si zagorčavala život? Zašto bi, uostalom, ona mreža o kojoj je Mesić govorio na Hrvatskome radiju popucala i zašto bi išta "procurilo" kad pripadnike pljačkaškoga bratstva još nitko nije doveo u malo neugodniju situaciju, naime, u situaciju u kojoj bi se iz njih ponešto moglo "iscijediti"?

Ivica Đikić, Feral Tribune, 02. studenoga 2006.