Marketing
Šokantno: Predsjednik RH Stjepan Mesić u Francuskoj kazneno prijavljen za pokušaj atentata na Marina Tomulića
S anonimne mail adrese autoru ovoga bloga pristiglo je pismo francuskog odvjetnika Ivana Jurašinovića upućenog predsjedniku RH Stjepanu Mesiću 04. studenoga 2006. Riječ je o pismu koje sam spomenuo u prethodnom postu. I sam sam začuđen kako se informacije brzo šire internetom. Pismo je u Hrvatsku, osim Predsjedniku RH, faksirano i ravnatelju USKOK-a Dinku Cvitanu, predsjedniku Hrvatskog Sabora Vladimiru Šeksu te Tereziji Barbarić, nekad Biljani Sučić.
Isprintao sam pismo, skuhao kavu, pripalio cigaretu i pozorno počeo čitati. A onda novi šok. U uvodu pisma odvjetnik Jurašinović obavještava predsjednika Mesića da je 15. rujna 2006., između ostalih i protiv hrvatskog predsjednika, u francuskom gradu Nanterreu podnio kaznenu prijavu za sudjelovanje u pokušaju ubojstva Marina Tomulića.
Obzirom da u zaglavlju pisma stoji Predmet: TOMULIĆ p/ NIKOLIĆ i ostali, te Vaš predmet: PETRAČ, nesumljivo je da se radi o pokušaju atentata iz 2002-e o čemu sam pisao u postu -> Francuska policija istražuje pokušaj atentata na Marina Tomulića i o kojem je Tomulić govorio u predzadnjem Globusu:
Posljednji, četvrti put trebao sam biti ubijen 18. svibnja 2002. ispred svoje kuće u Altoniju, u predgrađu Pariza.Tada sam vidio lice ubojice, njegovu ruku i pištolj u automobilu s registarskim oznakama iz Zadra, koje sam uspio zapisati. Obavijestio sam francusku policiju i obavještajnu službu, koja je ustanovila da je automobil registriran na zadarsku POA-u. Poslije sam, prema slici iz novina, shvatio da je moj ubojica bio Marko Nikolić, za kojega su svi mislili da se nakon Sliškova ubojstva skriva u Venezueli. Imam sreću da mi je prvi susjed i obiteljski prijatelj tadašnji francuski zamjenik ministra unutarnjih poslova, pa sam dobio specijalnu zaštitu."
Marin Tomulić, Globus, 31. listopada 2006.
Marin Tomulić, Globus, 31. listopada 2006.
Podsjećam da je Marko Nikolić bio osuđen na 30 godina zatvora zbog organiziranja atentata na Vjeku Sliška, mafijaškog bossa kojeg se smatralo konkurencijom Hrvoju Petraču. O Petraču je Tomulić u predzadnjem Globusu rekao:
ZAGORČEV PRIJATELJ I PARTNER
Petrač je oružje ukradeno u MORH-u prodavao teroristima
Tomulić je za Hrvoja Petrača, kojega nikada nije upoznao, prvi put čuo 1992. od hrvatskih proizvodača oružja, koji su se tužili na njega.
"Često su me kontaktirali domaći proizvodači oružja i svi su se tužili da im Zagorec ne daje avanse za već potpisane ugovore, nego ih, posrednim putovima, upućuje Petraču. Petračeve tvrtke financirale su im uvoz repromaterijala za razvoj oružja i naoružanja ili su ga one kupovale i uvozile, a svoje usluge naplaćivao je oko 30 posto više od službenih cijena. Tako je Zagorec domaće proizvodače oružja natjerao da posluju s Petračem, zapravo da mu plaćaju reket. To je trajalo godinama. Istodobno je Petrač preko Jamesa Cappiaua, ubojice Vjeke Sliška, od 1993. ili 1994. oružje prodavao afričkim zemljama te terorističkim organizacijiama po svijetu. Većim dijelom ono je ukradeno iz skladišta MORH-a, a manjim dijelom kupovali su ga na europskom crnom tržištu od švercera. Isto tako pouzdano znam da je Petrač od kraja 90-ih ovlašteni predstavnik francuske vojne industrije Giat u Hrvatskoj. Giat surađuje s tvornicom 'Đuro Đaković', a Petrač je Giatov predstavnik. Petračeve veze s Francuskom mnogo su čvršće od toga, ljudi iz francuske službe više su me puta upozorili da Petrač ima njihovu zaštitu, izmedu ostaloga i zato što je financijer predsjednika Mesića. Francuske službe koristile su se Petračevim utjecajem u Hrvatskoj, u legalnim i polulegalnim poslovima, primjerice na području igara na sreću, ali i u kriminalnom miljeu. To rade službe mnogih zemalja, a određene informacije govore da se na tom tragu može promatrati i skrivanje Ante Gotovine. Po mojim informacijama, Gotovinu su neko vrijeme skrivali u Francuskoj, a opsluživali su ga i čuvali Petračevi ljudi, čije su kretanje nadzirale francuske službe", tvrdi Tomulić.
Marin Tomulić u razgovoru s Markom Cigojem, Globus, 31. listopada 2006.
Petrač je oružje ukradeno u MORH-u prodavao teroristima
Tomulić je za Hrvoja Petrača, kojega nikada nije upoznao, prvi put čuo 1992. od hrvatskih proizvodača oružja, koji su se tužili na njega.
"Često su me kontaktirali domaći proizvodači oružja i svi su se tužili da im Zagorec ne daje avanse za već potpisane ugovore, nego ih, posrednim putovima, upućuje Petraču. Petračeve tvrtke financirale su im uvoz repromaterijala za razvoj oružja i naoružanja ili su ga one kupovale i uvozile, a svoje usluge naplaćivao je oko 30 posto više od službenih cijena. Tako je Zagorec domaće proizvodače oružja natjerao da posluju s Petračem, zapravo da mu plaćaju reket. To je trajalo godinama. Istodobno je Petrač preko Jamesa Cappiaua, ubojice Vjeke Sliška, od 1993. ili 1994. oružje prodavao afričkim zemljama te terorističkim organizacijiama po svijetu. Većim dijelom ono je ukradeno iz skladišta MORH-a, a manjim dijelom kupovali su ga na europskom crnom tržištu od švercera. Isto tako pouzdano znam da je Petrač od kraja 90-ih ovlašteni predstavnik francuske vojne industrije Giat u Hrvatskoj. Giat surađuje s tvornicom 'Đuro Đaković', a Petrač je Giatov predstavnik. Petračeve veze s Francuskom mnogo su čvršće od toga, ljudi iz francuske službe više su me puta upozorili da Petrač ima njihovu zaštitu, izmedu ostaloga i zato što je financijer predsjednika Mesića. Francuske službe koristile su se Petračevim utjecajem u Hrvatskoj, u legalnim i polulegalnim poslovima, primjerice na području igara na sreću, ali i u kriminalnom miljeu. To rade službe mnogih zemalja, a određene informacije govore da se na tom tragu može promatrati i skrivanje Ante Gotovine. Po mojim informacijama, Gotovinu su neko vrijeme skrivali u Francuskoj, a opsluživali su ga i čuvali Petračevi ljudi, čije su kretanje nadzirale francuske službe", tvrdi Tomulić.
Marin Tomulić u razgovoru s Markom Cigojem, Globus, 31. listopada 2006.
Marin Tomulić je zabrinut za fizičku sigurnost Terezije Barbarić (njegov odvjetnik piše Sučić), pa obavještava hrvatskog predsjednika da će njega smatrati odgovornim dogodi li joj se štogod.
Uostalom, izvolite si sami pogledati u kakvu se kašu uvalio Stjepan Mesić:
Svi spašeni komentari:
-A ti se pitas zasto te nam na naslovnici. Hehe, sa ovakvim postovima ne samo da neces na naslovnicu nego ces Dariusa natjerati da se iseli iz zemlje... :-)) (T-Zombix 09.11.2006. 00:59)
-@T-Zombix, hehe ;) Sramežljivo me stavili na flash vijesti. Pa više mi je posjetitelja došlo na mojblog preko tvog linka na slike iz Ozaljske nego na ovaj preko flasha. Usput, još ti jednom hvala. Nadam se da se ne ljutiš zbog one analize kojom sam oprao Aristona. Kažem ti ja, kad čovjek počne raditi kao novinar počne neinteligentno pisati. Naprosto, sasvim drugi bloger. ;) (45 lines 09.11.2006. 01:08)
-Svaka čast Peratoviću treba imati hrabrosti za sve ovo. Iako se slažem sa većinom onog što kažeš i vjerujem u ono što pišeš kad mislim da je tako, meni je opet lakše pisat o svakodnevnim glupostima nego se usudit reć sve što bi mogo. Čudno, od kad više nisam diplomat nikog ne zanima da li drkam ili ne, ili da li serem po Bushu ili ne... (Vibbi 09.11.2006. 01:30)
-Svaka čast na hrabrosti! Žalosno je da ti likujemo zbog temeljnih prava sloboda, govora i pisanja, kao zbog nečeg posebnog!
Pozz! (Zoompolitikon 09.11.2006. 02:45)
-@45, pa neka si ga, to mu dodje kao vatreno krstenje. Meni se vise i neda pisati o novinama i novinarima u nasim novinama i sta oni u stvari mogu/nemogu napisati. Novine su super za saznati informaciju, ljudi rade i skupljaju informacije ali cim netko zeli tu informaciju interpretirati... eto vraga. Il ne pase uredniku, il ne pase politickoj opciji koja stoji iza novina ili ne pase korporacijama koje placaju oglasni prostor il... kako god okrenes clanak biva unakazen dok dodje do papira. A ponekad se jednostavno novinar ne kuzi u temu o kojoj pise... a mora napisati clanak i onda opet ne valja. Ma sam se vi raspravljajte, mogu ljudi punonauciti kroz te komentare/rasprave/svadje. (T-Zombix 09.11.2006. 03:29)
Post je objavljen 09.11.2006. u 00:18 sati.