Posljednji, četvrti put trebao sam biti ubijen 18. svibnja 2002. ispred svoje kuće u Altoniju, u predgrađu Pariza.Tada sam vidio lice ubojice, njegovu ruku i pištolj u automobilu s registarskim oznakama iz Zadra, koje sam uspio zapisati. Obavijestio sam francusku policiju i obavještajnu službu, koja je ustanovila da je automobil registriran na zadarsku POA-u. Poslije sam, prema slici iz novina, shvatio da je moj ubojica bio
Marko Nikolić, za kojega su svi mislili da se nakon Sliškova ubojstva skriva u Venezueli. Imam sreću da mi je prvi susjed i obiteljski prijatelj tadašnji francuski zamjenik ministra unutarnjih poslova, pa sam dobio specijalnu zaštitu."
Marin Tomulić, Globus, 31. listopada 2006.ZAGORČEV PRIJATELJ I PARTNER
Petrač je oružje ukradeno u MORH-u prodavao teroristima
Tomulić je za
Hrvoja Petrača, kojega nikada nije upoznao, prvi put čuo 1992. od hrvatskih proizvodača oružja, koji su se tužili na njega.
"Često su me kontaktirali domaći proizvodači oružja i svi su se tužili da im
Zagorec ne daje avanse za već potpisane ugovore, nego ih, posrednim putovima, upućuje
Petraču.
Petračeve tvrtke financirale su im uvoz repromaterijala za razvoj oružja i naoružanja ili su ga one kupovale i uvozile, a svoje usluge naplaćivao je oko 30 posto više od službenih cijena. Tako je
Zagorec domaće proizvodače oružja natjerao da posluju s
Petračem, zapravo da mu plaćaju reket. To je trajalo godinama. Istodobno je
Petrač preko
Jamesa Cappiaua, ubojice
Vjeke Sliška, od 1993. ili 1994. oružje prodavao afričkim zemljama te terorističkim organizacijiama po svijetu. Većim dijelom ono je ukradeno iz skladišta MORH-a, a manjim dijelom kupovali su ga na europskom crnom tržištu od švercera. Isto tako pouzdano znam da je
Petrač od kraja 90-ih ovlašteni predstavnik francuske vojne industrije
Giat u Hrvatskoj.
Giat surađuje s tvornicom 'Đuro Đaković', a
Petrač je
Giatov predstavnik.
Petračeve veze s Francuskom mnogo su čvršće od toga, ljudi iz francuske službe više su me puta upozorili da Petrač ima njihovu zaštitu, izmedu ostaloga i zato što je financijer predsjednika
Mesića. Francuske službe koristile su se
Petračevim utjecajem u Hrvatskoj, u legalnim i polulegalnim poslovima, primjerice na području igara na sreću, ali i u kriminalnom miljeu. To rade službe mnogih zemalja, a određene informacije govore da se na tom tragu može promatrati i skrivanje
Ante Gotovine. Po mojim informacijama,
Gotovinu su neko vrijeme skrivali u Francuskoj, a opsluživali su ga i čuvali
Petračevi ljudi, čije su kretanje nadzirale francuske službe", tvrdi
Tomulić.
Marin Tomulić u razgovoru s Markom Cigojem, Globus, 31. listopada 2006.