online

Tezenska šuma u rovu "pancirgrabi" koji je inače dug 2.300 metara, a Nijemci su ga iskopali radi obrane svoga vojnog uzletišta od eventualnog napada sovjetskih tenkova, na 70 metara dugom dijelu toga rova otkriveno je čak 1.179 ljudskih kostura, pukim se matematičkim izračunom dođete do zaključka da se na cijeloj dužini od 2.300 metara može naći 38.736 leševa)? Ima procjena da je iz Djevojačke škole, koja je služila kao logor, izvedeno i poubijano 1900 domobranskih časnika.

Tezno je bio logor u kojem je bilo oko 2.000 hrvatskih zarobljenika, zapovjednik mu je bio jedan Hrvat. Vojska preživjela u Teznu utovarena je u vlak za Zagreb-Brod-Vojvodina. U protutenkovskim jarcima prvo su našli smrt Crnogorci, a zatim Hrvati. Po najskromnijoj procjeni tu je pobijeno oko 12.000 Hrvata.

Šent Vid kod Ljubljane bio je logor gdje je bila biskupska gimnazija, a ograđen je bio žicom, u njemu je Dubajićeva četa napravila prve veće masakre. Žrtve likvidacije uglavnom su bili Slovenci, nešto Hrvati, svi muškarci. U jednom danu pobijeno je 40 kamiona zarobljenika, ukupno 800 - 1.000. Tu je stradala skupina studenata, oružničkih časnika kojih je bilo 300 - 400.

Kočevski Rog: Kod Kočevskoga Roga - šuma južno od Kočevja, početkom lipnja 1945. postala je stratište. Kroz tjedan dana ubijeno je dnevno pet do šest vlakova zarobljenika, koje su po noći dovozili iz Ljubljane, Šent Vida, Jesenica i drugih mjesta. Cijeni se daje tu ubijeno 30.000-40.000 ljudi, najviše slovenskih bjelogardejaca i hrvatskih ustaša i domobrana, a potom i crnogorskih i srpskih četnika.
U likvidaciji zarobljenika posebno su se istakli dobrovoljci iz Motoriziranog odreda 11. dalmatinske brigade, koji su nakon obavljenog posla dobili nagradni
dopust na Bledu. Procjene se kreću da je na tom stratištu pogubljeno 10 do 12 tisuća hrvatskih vojnika.

Prof. d. sc. Branko Dubravica, "Bleiburg i Križni put, Zbornik radova sa znanstvenog skupa (u oganizaciji SAB-a, op. 45 lnes) 12. travnja 2006-e", "Logori i stratišta u Sloveniji", str. 53-54, Nakladnik: Savez antifašističkih boraca i antifašista RH, Zageb, 2007.

- U štab 11. dalmatinske brigade su stigli zamjenik načelnika operativnog odjeljenja armije major Simo Dubajić, iz tenkovske brigade major Geco Bogdanović, dok je naknadno stigao pukovnik Boško Šiljegović, komesar 4. armije i preuzeo komandu nad odredom...(str. 399-400)
- Korušku grupu su činili 3. i 4. bataljon. Na marš je krenula rano ujutro 9 maja. Na čelu kolone kretao se 4. bataljon (komandant Mišo Martinac i komesar Milan Rako) a za njim 3. bataljon, komandant Jako Raos i komesar Ljubo Barbarić. Grupom je komandovao major Dubajić i neprekidno se nalazio u prethodnici... (str. 412.)
- Obavještajni oficir brigade, poručnik Ljubo Periša s izviđačkom grupom kretao se u pravcu Velikovca i po povratku izvjestio da jake kolone neprijatelja iz tog pravca kreću prema Celovcu... (str. 414.)
- U razgovorima na Kalvariji zajedno sa Dubajićem bili su Milan Rako, komesar 4. bataljona, Nikola Janjić, zamjenik komesara čete iz 4. bataljona, Srećko Freundlich (otac Maje Freundlich, visoke dužnosnice HDZ-a i protukandidatkinje premijeru Ivi Sanaderu, op. G.J.), sekretar u štabu 4. bataljona, koji je tada bio tumač u komandi motomehanizovanog odreda... (str. 416.)
- Za izvođenje «posla» trebalo je uspostaviti usku suradnju sa britanskom okupacionom upravom. Nju su uspostavili Simo Dubajić i brigadni obavještajac Ljubo Periša...
- U međuvremenu prikupljeno je željezničko osoblje i tako je proradio najkraći put iz Koruške prema Jesenicama i Ljubljani kuda će narednih dana danonoćno proticati zaplijenjena ratna tehnika i zarobljenici prema Jesenicama i Ljubljani...
- I pored toga što Britanci od vremena do vremena prave teškoće našim jedinicama, ali istovremeno ponekad izlaze na ruku zahtjevima naših komandi, tako su pored ranije navedenih pružanja pomoći, danas saopćili, da će našim jedinicama predati oko 32 000 zaroljenika. Predaja će se obavljati u Podrošci svakog dana, s tim da će dnevno izručiti 2000 – 3000 zarobljenika. Za ovu svrhu pukovnik Šiljegović je odredio posebnu grupu vojnika iz 3. bataljona...
- Naše jedinice 22. maja napuštaju Korušku. Štab 26. divizije depešom je naredio brigadi da krene u pravcu Tržiča (Monfalcone) i da se smjesti u Kostanjevcu na Krasu. Evakuacija ratnog plijena i prijem zarobljenika obavlja se kao i ranijih dana. Tokom 23, 24 i 25. maja prebacivanje jedinica i ratnog plijena teklo je neprekidno s tim što je u toku 24. i 25. maja u Podroščici 2. četa 2. bataljona obezbjeđivala preuzimanje ratnih zarobljenika od Britanaca. Brigada vrši pripreme za odlazak u sastav svoje divizije a 24. maja u 9,30 sati dobija depešu iz divizije po kojoj brigada privremeno za potrebe primopredaje zaplijenjenog materijala i zarobljenika, ostavlja jedan bataljon u Jesenicama, a s ostalim dijelovima da krene u Kostanjevicu na Krasu...

Milan Rako i Slavko Družijanić, 11 dalmatinska brigada (biokovska) brigada, Institut za historiju radničkog pokreta Dalmacije, Split, 1987.

Odveli su nas u logor u Šant Vid, gdje smo ostali tri, četiri dana. Moram reći da nas nisu vezali. Šant Vid je neko svećeničko sjemenište u blizini Ljubljane. Tu sam našao skoro sve moje ustaše iz Lećevice kao i zapovjednika satnika Mira Markotića, poručnika Antu Granića, poručnika Miju Mišuru i mnoge druge koji su vraćeni s Križnog puta.
Iz moje općine. taj logor iz kojeg su nas vodili željezničkim vagonima u Kočevski rog, preživjeli smo samo ja, Marko Vučica i Ante Sanader, otac bivšeg zamjenika ministra vanjskih poslova. U Šant Vidu sam bio desetak dana.
Tu sam vidio svašta, ljudi su bili tako gladni da su se penjali na stabla i jeli zeleno lišće. Jedan prizor nikada neću zaboraviti: jedan zarobljenik se penje na stablo, a partizan puca u njega i ubiva ga.


Sjećanja Lovre Pisca na Križni put u godišnjaku Provincijalata Franjevačke provincije Presvetoga Otkupitelja "Fra Rafo Kalinić", Split, 2002.

SEDAM GODINA POSLIJE UBOJSTVA HAŠKOG SVJEDOKA DRŽAVNO ODVJETNIŠTVO NEMA OSUMNJIČENIKA ŠTO KOMPROMITIRA VRH TUŽITELJSTVA

»Slučaj Levar« – samo virtualni sudski proces

Zamjenika glavnoga državnog odvjetnika Dragana Novosela mediji su optužili da je otkrio imena dvojice svjedoka, o čemu je i Vlada zatražila očitovanje DORH-a. No, u godinu dana niti u ovom predmetu ništa se nije dogodilo

ZAGREB – Nije više vijest da ni sedam godina poslije ubojstva nitko nije kažnjen za ubojstvo Milana Levara 28. kolovoza 2000. u Gospiću. Ali jest vijest da ni godinu dana nakon zahtjeva, Državno odvjetništvo nije ispunilo zahtjev Vlade da istraži je li zamjenik Glavnoga državnog odvjetnika Dragan Novosel neovlašteno otkrio imena dva svjedoka iz istrage, potkopavši tako ionako presporu istragu ubojstva Haškog svjedoka. Podsjetimo: Milan Levar, prvi svjedok likvidacija gospićkih Srba, ubijen je 28. kolovoza 2000. u dvorištu majčine kuće, minom podmetnutom pod automobilski kotač, dok je popravljao automobil. Da je mina eksplodirala minutu ranije, poginuo bi i njegov 11-godišnji sin Leon.
Istragu je od samoga početka opstruirao gospićki istražni sudac Pavao Rukavina. Najprije je izjavio da se ne može isključiti mogućnost samoubojstva. Desetak dana kasnije, požalio se da mu policija ne dostavlja podatke, što je odmah demantirala glasnogovornica Ličko-senjske policijske uprave Ivanka Radošević. Policija je saslušala tristotinjak svjedoka, i odavno nije tajna kako je policija uvjerena da zna tko je ubio Levara. Dovoljnih dokaza, međutim, nema. Osumnjičenik, Gospićanin poznat po biznisu s eksplozivom i hobiju da Srbima povratnicima postavlja mine iznenađenja, pao je i na detektoru laži, ali to ne može biti dokaz na sudu. Istraga je tako – premda je policija gotovo sve obavila – vjerojatno zauvijek propala.
Što, očito, sasvim odgovara zamjeniku glavnoga državnog odvjetnika Draganu Novoselu koji je prošle godine optužen da je neovlašteno otkrio imena dvojice svjedoka iz istrage, optužujući ih da su im iskazi kontradiktorni. Novosel je to počinio na bizaran i uvredljiv način za Levarovu udovicu Vesnu: odgovarajući na njezine pritužbe Ministarstvu pravosuđa da je odvjetništvo ne izvještava o slučaju, Novosel je napisao da je o njezinu slučaju izvijestio odvjetnicu Ines Škofač. Ines Škofač, međutim, nije bila odvjetnica Vesne, nego Anke Levar, prve Levarove supruge. Ta Novoselova zamjena identiteta zainteresirala je i vladin Ured za ljudska prava, koji je od državnog odvjetništva preko Ministarstva pravosuđa zatražio raščišćavanje slučaja.
Unatoč našem upitu u kojoj je fazi istraga u slučaju Levarova ubojstva, iz Državnoga odvjetništva jučer nismo dobili odgovor je li odvjetništvo ispitalo moguću Novoselovu ulogu u potkopavanju ionako virtualne istrage. Istodobno, Vesna Levar jučer je našem listu ponovila ono što je već tko zna koliko puta javno kazala: »Kako prije, tako i danas: nitko mi ništa ne govori. Ako se nešto i pokrenulo, ja o tome pojma nemam«. A nije imala što ni saznati.

Predmet »u evidenciji«

»Počinitelj ovog kaznenog djela do sada je nepoznat. Predmet držimo u evidenciji, a djelatnici PU Ličko-senjske i dalje obavljaju krim-obradu radi otkrivanja počinitelja« – to je dio pismene obavijesti koju nam je jučer uputilo Županijsko državno odvjetništvo u Gospiću. No učinilo je to tek nakon intervencije glasnogovornice DORH-a Martine Mihordin. Najprije su nam, naime, odgovorili da ništa ne mogu reći jer je državni odvjetnik Pavao Rukavina na godišnjem odmoru, a njegov zamjenik nema ovlasti davati informacije. Nakon reakcije Martine Mihordin, međutim, ovlasti su odjednom pribavljene – s očekivanim »rezultatom«.

Boris Pavelić, Novi list, 30.8.2007.

Predsjednik Republike Stjepan Mesić smatra da su oni kojima je itekako bilo stalo da Levar ne svjedoči izvršili to ubojstvo, prenijela je Predsjednikov komentar njegova glasnogovornica Vjera Šuman.

O tragičnom događaju u Gospiću oglasio se i Ured za odnose s javnošću hrvatske Vlade. Vlada će tražiti od nadležnih organa, stoji u priopćenju, da energično poduzmu sve potrebne mjere kako bi se što prije pronašli počinitelji tog zločina. Hrvatska Vlada oštro osuđuje taj zločin, kojemu posebnu težinu daje činjenica da se radi o čovjeku koji je javno govorio o ratnim zločinima. Očito je da oni koji su izravno upleteni u ratne zločine, ne prezaju ni od ovakvih zločina, što govori da Hrvatska, kao demokratska i pravna država, mora odlučno i dosljedno ustrajati na rješavanju ratnih zločina i kažnjavanju njihovih počinitelja i pravnoj sigurnosti u zemlji.

Na feštu je nakratko svratio i predsjednik Mesić. Taj posjet u stranci smatraju dokazom da je odnos Mesića i SDP-a podjednako idiličan kao i odnos s predsjednicima Vlade i Sabora.

Večernji list, 06.08.2007

Zamjenica predsjednika SDP-a Željka Antunović ističe da SDP mora osvojiti birače konkretnim i jasnim programima koje će onda podržati i Mesić.

U SDP-u su, osim toga, uvjereni da je, unatoč uglavnom dobroj kohabitaciji Mesića s premijerom, građanima jasno kako je Mesić ipak “njihov”.

- Građani itekako dobro znaju da je SDP stao iza Mesića u predsjedničkoj kampanji, a da je HDZ imao protukandidata - kaže Slavko Linić...

Jutarnji list, 07.08.2007

• Kako komentirate pokušaje političara iz bivše koalicije da stvore dojam kako ćete im na ovim izborima vratiti dug jer su Vas podržali na predsjedničkim izborima? Jeste li Vi oporbi išta dužni?
- Nisam nikome ništa dužan, oni koji su mene podržali zapravo su podržali moje političke stavove s kojima su i sami suglasni. Nisu oni mene podržali iz čistog altruizma. Zbog toga ja nisam nikome dužan, ali sam dužan hrvatskim građanima da jasno i glasno iznosim svoje stavove, što i činim evo već drugi mandat.
• Evo, i Vaš kratki odlazak na SDP-ovu feštu u Sinju nakon Alke neki iz te stranke već su pokušali protumačiti kao podršku njima prije izbora?
- Bilo je i takvih pokušaja. Zapravo sam bio u posjetu rodnoj kući Mike Tripala kojeg smatram jednom od nezaobilaznih političkih ličnosti koje su sudjelovale u formiranju hrvatskog političkog prostora.
...
Dolazeći sada u Sinj htio sam vidjeti njegovu kuću, a nasuprot nje je i kuća Mikina djeda u čijem dvorištu esdepeovci organiziraju druženje svake godine. Netko je vjerojatno rekao Milanoviću da ću doći do Mikine kuće pa me sačekao i došao pozdraviti. Pozdravio sam i nekolicinu onih koji su stajali u blizini i sve to nije trajalo deset, nego tri, četiri minute. Zašto politizirati moje pozdravljanje s bilo kim? Došao sam u Tripalovu kuću iz HDZ-ovog društva, tamo je bio na primjer i Ljubo Jurčić. Pa neće sad nitko njega prozivati da je izdao SDP i da podržava HDZ.

Vjesnik, 18. kolovoza 2007.

Eto kako je Stjepan Mesić damantirao Gordanu Grbić, Željku Antunović i Slavka Linića, čije smo izjave na ovu temu šire elaborirali u postu Stjepan Mesić na "seoskom derneku" u Sinju
I, hehe, Mesić ne zagovara veliku koaliciju HDZ-SDP, ali bi ju podržao "ako bi se njome mogao postići konsenzus o strateškim ciljevima, a to su ulazak u EU i NATO, povećavanje stope rasta, dolazak kapitala i novih tehnologija, sigurnost za otvaranje novih radnih mjesta i realiziranje Hrvatske kao socijalne države."

Ovakva vrsta postova je svojedobno kritizirana jer osim prenesenog teksta ne nudi ništa za raspravu, znaš ono o tri stavka. Za pokrenuti raspravu bi trebao dati neki svoj stav kako to ostali čine.
Vjerujem da svi pratimo tisak pa su ovakvi postovi bespotrebno dupliranje.

Napisao sm u Ned, 19/08/2007 - 21:45.

Gle nekim čudom, ovu temu bodovali odreda SDP-ovci ili njihovi simpatizeri, pa je samo s 70-ak čitanja došla na naslovnicu. I da mi netko kaže da ovo nije prosdpovski kolaborativni blog?!

45 Lines, Pon, 20/08/2007 - 01:29.

Potjeh:

Koliko ja znam samo tekstovi s dovoljno glasova idu na naslovnicu, kako tvoji tako i bilo čiji. Valjda je u redu kada ti isti kako ih ti prozivaš SDP-ovci boduju tvoje tekstove? Princip ovog bloga je vrlo jednostavan, ako je zanimljivo i dobro za posjetitelje ide naprijed, ako nije nitko ti ne može pomoći:-(

mrak:

nitko ne priječi ne-SDPovcima da dođu i pišu koliko ih volja, kao da sam ja kriv zbog toga :)...

U Nacionalu od 07. 08. 2007. u svom komentaru tjedna, isfrustrirani Puki razmeće se na veliko specijalitetima iz svoje poznate kuhinje podmetanja i laži u čemu je već dobrano poznat "majstor", vrlo uporan i onda kada mu vrijeme i događaji ne idu u prilog.

Ponovo se okomio na Ranka Ostojića i to vrlo prljavo - da je vodio operaciju Gotovine, a ni jednom riječju ne spominje onoga tko je zaista hvatao i uhvatio. Pored Ostojića, smetaju mu SDP i Kotromanović, pa i Milanović, kome prognozira da uz takvu politiku neće daleko dospjeti.

Intrigant Puki ne piše o svom angažmanu oko Gotovine i "čuvenom" intervjuu, kojim je učinio medvjeđu uslugu Gotovini i u sve uvukao i predsjednika Mesića. U aktualnu igru oko Zagorca od strane savjetnika - nadsavjetnika Saše Perkovića uvučen je iznova predsjednik Mesić.

Teško Hrvatskoj dok takvi novinari i obavještajci vode državnu politiku!

Na koncu, i fiškal Puki koji glorificira Gotovinu, trebao bi shvatiti da on nije svetac te da ne može biti izuzetak u odnosu na druge generale.


Dragutin Frančišković, umirovljeni brigadir HV-a, Zagreb, 12. 07. 2007.

Žalba je neosnovana.

Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja da se utvrdi nedopuštenom odluka tuženika od 2.4.2001. godine o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužitelja na određeno vrijeme zaključenog 2.2.2001. godine zbog osobito teške povrede radne obveze, a to je neizvršavanje radnih zadataka i neredovito dolaženje na posao, te tužitelj traži sudski raskid radnog odnosa i isplatu plaće.

Prvostupanjski sud je usvojio pravilno tužbeni zahtjev jer je utvrdio da ne postoje
zakonski razlozi za izvanredni otkaz, kako je to propisano čl 107. st. I. Zakona o radu
("NN" br.: 38/95, 54/95, 65195,17/01,81101 i 82/01 - dalje: ZR).

Također je utvrdio da je osnovan zahtjev za sudski raskid radnog odnosa sa danom 21.5.2001. godine od kada je tužitelj prema tvrdnji počeo raditi kod novog poslodavca, a kako je to određeno temeljem čl 116 st. 1 ZR.

U ponovno provedenom dokaznom postupku nakon ukidne odluke (list 57 spisa) prvostupanjski sud je potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje u pogledu utvrđenja da li postoje razlozi za izvanredni otkaz, te je na utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo.

Za obrazloženje pobijane djelomične presude prvostupanjski sud je dao jasne i razumljive razloge koje u cijelosti prihvaća ovaj sud.

Bitne povrede ZPP-a na koje ukazuje žalitelj iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a prvostupanjski sud nije počinio, te presuda sadrži razumljive razloge o odlučnim činjenicama i pravilnu ocjenu provedenih dokaza, pa se kao takova može ispitati.

Na ove bitne povrede ZP-a kao i pravilnu primjenu materijalnog prava pazi ovaj sud i po službenoj dužnosti temeljem čl. 365. st. 2. ZPP-a.

U ponovno provedenom postupku prvostupanjski sud je preslušao svjedoke prema uputi ovoga suda i to Ratka Petera i Mladena Maloču.

Na osnovu savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih zajedno, postupajući sukladno čl. 8. ZPP-a, prvostupanjski sud je nedvojbeno utvrdio da nisu postojali opravdani razlozi za izvanredni otkaz ugovora o radu tužitelja, jer se tužitelju odlukom o otkazu stavlja na teret samo paušalno neredovito dolaženje na posao i neizvršavanje radnih zadataka.

Prema odredbi čl. 79. st. 1. ZR poslodavac ima opravdani razlog za izvanredni otkaz ugovora o radu ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa, ili zbog druge osobito važne činjenice uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka
nije moguć nastavak radnog odnosa.

Prema st. 2. istog propisa ugovor se može otkazati u roku 15 dana od dana saznanja za činjenicu na kojoj se temelji izvanredni otkaz.

Prvostupanjski sud je pravilno obrazložio svoju odluku i naveo da putem preslušanja svjedoka nije utvrdio da je tužitelj neredovito dolazio na posao i da nije izvršavao svoje radne zadatke, kako mu se stavlja na teret u odluci o otkazu. Upravo naknadno preslušani svjedok Mladen Maloča, koji je u sporno vrijeme bio pomoćnik direktora tuženika i glavni urednik lista "Fokus", te nadređeni tužitelju, je jasno iskazao da nije imao primjedbi na rad tužitelja, niti je u vezi toga razgovarao sa tužiteljem.

Prema tome, prvostupanjski sud je u iscrpno provedenom dokaznom postupku utvrdio da nisu postojali opravdani razlozi za izvanredni otkaz, pa stoga nije trebao posebno utvrđivati da li je pravodobno donijeta odluka o otkazu, jer je otkaz nezakonit iz razloga suštinske naravi, kako je to utvrđeno.

Obzirom da je potpuno u postupku utvrđeno činjenično stanje, to je prvostupanjski sud osnovano i po ocjeni ovoga suda odbio provesti dokaz suočenjem svjedoka Vanje Sutlića i Marinka Mikulića, na što ukazuje tuženik u postupku i u žalbi, jer su isti jasno iskazivali o bitnim činjenicama, pa bi se postupak na taj način samo nepotrebno odužio.

Na žalbene navode valja odgovoriti da žalitelj daje svoju subjektivnu ocjenu svih provedenih dokaza, što je neodlučno i ne može utjecati na donošenje drugačije odluke.

Radi izloženog, valjalo je odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi pobijanu djelomičnu presudu.


Karmen Strmoli-Jelavić, predsjednica sudskog vijeća, Županijski sud u Zagrebu, 08. svibnja 2007