|
31.03.2005., četvrtak
Ubojstvo Mire Barešića i krađa SIS-ovske Predstavke
Ministar obrane Gojko Šušak okružen svojim vjernim, čelnim ljudima za sigurnost u MORH-u, Matom Laušićem (Šušku s desna) i Josipom Perkovićem (Šušku s lijeva). Njih su trojica, po svjedočenju Antuna Tusa, Drage Frančiškovića, Ivana Grbavca Cobre i drugih, činili drugu, zapravo, stvarnu liniju zapovijedanja Hrvatskom vojskom.
Sjećam se, isto tako, kako je po hodnicima nosio “Predstavku”,
ali nije htio kazati odakle mu, makar mu je sigurno nisu uručili ni Krišto, ni Lekić, ni Drviš.
Mate Bašić u Imotskim novinama (pdf)
Mate Bašić govori istinu! Rijetkosti su uvijek bile prave vijesti. Ekskluzivno, pa još turbo…
Sutkinja Općinskog suda u Zagrebu, u predmetu tužbe Zrinka Šarića, Nikole Krište, Ivana Drviša, Antonija Lekića i Tvrtka Pašalića protiv tjednika «Globus», a zbog teksta o filmu Nikole Majstrovića o pogibiji Mire Barešića, tražila me, u siječnju ove godine, da kažem od kud mi «Predstavka». Naravno da sam si zadržao pravo zaštite izvora.
Kad sam se se Predstavkom spomenutih SIS-ovaca pojavio u redakaciji Nacionala 1996. stvarno je nastala velika neuroza od kud mi ta državna tajna. Krišto, Lekić i Drviš bili su česti gosti Vlaške 40, a oni su svoj primjerak obimnog dokumenta dali sasma pouzdanoj osobi - nikako meni.
U to vrijeme o razglašenim Štedulovim SIS-ovcima slušao sam samo najbolje iz usta Mate Bašića i Jasne Babić.
Bili su to borci protiv nepravde i kriminala u MORH-u. Otkrili su da je Mesićev šogor Žarko Pavlina po nepovoljnim cijenama preprodavao MORH-u neke odore. I sve u tom stilu…
ISTRAŽUJEMO: ŽARKO PAVLINA
VLASNIK "OMIKRONCOMMERCA" , SVOJEDOBNO SUMNJIČEN ZA RATNO PROFITERSTVO, PODIGAO TUŽBU PROTIV MUP-a ZBOG ČLANKA OBJAVLJENOG PRIJE ŠEST GODINA
Mesićev šogor traži od Vlade čak tri milijuna kuna odštete!
Objavljivanje teksta u Panorami s faksimilom policijske dokumentacije, uvjeren je Žarko Pavlina, nanijelo mu je veliku štetu. Izgubio je astronomsku dobit pa je svom odvjetniku naložio da tuži MUP. Pavlina nam je izrazio uvjerenje da su mu sad mnogo veće šanse da dobije spor "jer Stipe je sad predsjednik, a predsjednika se uvijek pita"
Piše: Marko MARKOVIĆ
Kopajući po hrpi materijala koji je obuhvaćao i neke materijale o HDP-ovcima koji su pristizali iz emigracije u Zagreb i započinjili sa formiranjem svojih vojno-policijskih postrojbi mimo sustava, koje je prikupljao Josip Perković dok je pod Boljkovcem vodio SDS (koji kasnije mijenja ime u SZUP, pa POA-u), naišao sam i na pričicu o ubojstvu Mire Barešića, odnosno sumnju da smrt emigrantskog idola nije bila baš tako čista kako su ju isprva prikazali, upravo ti isti Barešićevi suborci.
Mate Bašić me savjetovao da odem u Drage, Barešićevo rodno mjesto, jer da tamo neka imotska firma radi na spomeniku tajanstveno ubijenom borcu iz emigracije.
Put me vodio preko Pakoštana gdje sam susreo Mihaela Budimira, prijatelja Ante Gotovine i Joška Barešića, brata pokojnog Mire.
Joško me odveo u Drage, ali i na mjesto Mirine pogibije kod Miranja Donjih. Skupio sam određeni broj informacija koje su podupirale tezu Predstavkaša da je Barešićeva smrt bila sumnjiva. Naravno, te informacije bile su okrenute u potpuno suprotnom smjeru od zaključaka kakve o tom mračnom događaju iznosi Nikola Majstrović u svom filmu, s čim sam se upoznao koju godinu kasnije.
Priložio sam tekstu iz Draga, Miranja i Pakoštana i informaciju iz Predstavke. Sutradan sam otvorio Nacional i nisam našao tekst. Nisam mogao pronaći, odnosno dobiti natrag ni faksimil iz Predstavke priložen tekstu za objavu. Mate Bašić se zagonetno smješkao.
Nakon mene, iz Nacionala u EPH, a pored Mate Bašića, prešle su i neke druge kolege. U povjerenju su mi rekli tko je stopirao objavu mog teksta i tko mi je maznuo faksimil o Barešiću iz Predstavke.
Mate Bašić, doista, iznutra pozna sudbinu Predstavke i neobjavljenog teksta o ubojstvu Mire Barešića.
|
Petrač u Zürich, Lončarić i Perković u medije
Damir Lončarić, nekadašnji milicajac koji je privodio hrvatske nacionaliste, pa Karamarkov pomoćnik u PU Zagreb početkom i sredinom devedesetih, izložen je medijskim napadima povodom sitnog događaja – zasutavljanja Nikole Petrača, srednjeg sina odbjeglog tajkuna Hrvoja Petrača, koji je u zrakoplovnoj prtljazi za Zürich furao gun s metkom u cijevi.
Pa su se neki mediji prisjetili da je Damir Lončarić nogiran s mjesta šefa Obavještajne agencije zbog indicija o bliskoj povezanosti s Hrvojem Petračem: žena mu je kuma Petračevima, a i kćer mu je radila u tajkunovoj firmi.
Prema posljednjim najavama na redu je smjenjivanje Damira Lončarića s mjesta šefa Obavještajne agencije zbog prigovora da je OA sudjelovala u brifiranju Petrača o raznim akcijama koje poduzimaju policijski i pravosudni organi u Europi i Hrvatskoj vezanim uz sumnje u njegovu upletenost u aktivnosti mreže organiziranog kriminala na Balkanu.
Navodno su preko OA-e pred par godina blokirani zahtjevi britanske i španjolske policije koje su ispitivale porijeklo ilegalno uvezenog oružja na svoje teritorije.
U vrijeme prvog Petračevog izbivanje iz zemlje 2001./2002. kada ga je policija htjela saslušati vezano uz ubojstvo Vjeke Sliška vrh OA-e navodno je bio u kontaktu s traženim tajkunom najprije u Francuskoj, a potom i u Austriji.
Osim što nam je predsjednik Mesić branio Lončarića u glasovitom intervjuu Darku Hudelistu, da kakve on veze ima s Hrvojem Petračem protiv kog se ne vodi nikakva istraga (2003.), zanimljivo je promotriti i govorkanja da su se Saša Perković (Lončarićev pomoćnik u OA-i) i Ranko Ostojić (ravnatelj policije) za vrijeme njegovog prvog izbivanja zbog policijskog poziva na razgovor, a vezano uz ubojstvo Vjeke Sliška, susreli s istim u Villachu i dogovorili njegov transfer za Hrvatsku, koji je realizirao Ranko.
Skandal koji otkriva da osiguranje Zračne luke Zagreb kao nije nadležno za tipove koji s nabijenim pištoljem žele otputovati u Zürich, iz kog se, po vlastitom iskustvu, može otputovati kamo se želi u Europu, pa i u većinu Svijeta, ne samo da podsjeća na neslavnu špijunsku ulogu Damira Lončarića, kojeg je Tomislav Karamarko kao šef UNS-a 2000-e doveo na čelo HIS-a umjesto Ozrena Žuneca, već i izravno, aktualno udara po motivima predsjednika Stjepana Mesića kojim se rukovodi u izboru špijunskih kadrova.
Može se sumnjati da njegov savjetnik za nacionalnu sigurnost Saša Perković, ne samo što je bio angažiran na dvojbenim aranžmanima s Hrvojem Petračem, ima i drugih odlika koje su osobito privlačne predsjedniku Mesiću.
Tako dio analitičara zemalja euroatlantskih integracija drži doista uvjerljivim indicije da je jedan operativac OA-e, pod izravnom podređenošću pomoćniku ravnatelja OA-e Saši Perkoviću, u ljeto 2003. plasirao informaciju da se odbjegli general Ante Gotovina krije u ramskom samostanu Ščit.
Ta netočna informacija prouzročila je više šteta OA-i i Hrvatskoj.
Gotovina nije bio tamo, a međunarodne snage su napravile spektakl dok su pretresale samostan i okolicu privevši čak i nekog čovjeka koji mu je sličan.
Bilo je to neposredno nakon objave Gotovininog intervjua u Nacionalu – u vrijeme Papinog zadnjeg posjeta Hrvatskoj, kada se po informacijama bliskim ICTY-u Ante Gotovina kretao Hrvatskom, a ne BiH.
Konačno, poludjeli su Amerikanci jer je njihov veleposlanik u Sarajevu osobni prijatelj gvardijana Ščitskog samostana.
|
28.03.2005., ponedjeljak
Impressums
Sjećanje je loš saveznik. Mate Bašić nije bio zamjenik Marinka Božića, neg' njegov pomoćnik. Treći čovjek.
Ako Matanu nije dosta pogled na poleđinu Arenine presice, nek se o mom urednikovanju raspita kod Tomislava Wrussa i Mladena Gerovca koji su koncem 1994. na šefovskim mjestima zamijenili Josipa Mušnjaka i Vesnu Blueml Mihaljević. U Areni sam se prvi put susreo s Globusovskim opremama. Kuljiš nam je dolazio davati poduku iz opremanja. A osobno sam ponosan na svoj urednički pristup prvom Papinom posjetu Hrvatskoj. Hvala Bogu, u tu mi se temu nisu mješali ni Kuljiš, ni Mate Bašić koji se baš ufurao u pokretanje Zore s Božom Vukušićem, ing. Tomislavom Merčepom i Nikolom Štedulom. Kasnije će pokojni dr. Franjo Tuđman oštro zamjeriti ing. Merčepu angažman u Zori.
Drugi put više o našem urednikovanju u Nacionalu. Za kraj bih najavio novost s Peratovic Neta: Homeland Calling from Australia
Also, judge in Rijeka, Ika Saric, who was leading the process against Tihomir Oreskovic and Mirko Norac, wrote in verdict that in Gospic, besides killing of Serbian civilian, also were killed Croats. During the process she was interested in murder of two Croatian emigrants, who in autumn 1991. brought to Gospic war headquarters subsidy for defense, and asked a receipt for that.
Supposedly, they got a receipt, and after they steped out of a building of the headquarters, they were killed from the back, and their death was shown as acting of chetnic sharpshooters.
With that case was dealing a former inspector from Gospic police, Tomislav Oreskovic, who in 1998. had to leave the Croatia because of threats, and today he lives under protection of German authoroties, waiting for the paper for asylum.
|
27.03.2005., nedjelja
Usrana, australska tanad
Mora da su se Mate Bašić i njegova ekipa ST-ovskih jurišnika osjećali prilično ekskluzivno i usamljeno na tim, ispred nultih, crtama obrane.
Recimo, svatko bi poželio objaviti ekskluzivnu, s lica mjesta i sudionički, reportažu o bijegu zatvorenika iz osječkog, Glavaševog zatvora. Slikati leševe pobijenih bjegunaca, Srba iz okolice Osijeka, nekih i bivših, bliskih prijatelja autora reportaže. O ovom Matanovom, ST-ovom podvigu više pročitati u jalnuškom, post festum, tekstu Drage Hedla u Feralu.
Tabloid to Life and Death
ST's story about an assassination attempt on Branimir Glavas would be only one of many "exciting reports" which were mass produced by the media at the time, if it did not have eerie traces of reasons which at the time could lead to a loss of life - Robert Pauletic, the author of the article in ST, admitted that he never saw the place where the alleged assassination attempt on Glavas took place, but that he got the photo of the murdered Petrovic from photographer Alojz Krivograd ( Futy op. ž.p.), who retold the event to him - At the time of the first war-time events in Croatia, Marinko Bozic, the owner of ST, screamed at his journalists demanding that they bring him, any way they can, a photograph of a dead chetnik. After the tip-off that Djordje Petrovic, "a Chetnik from Palaca", was walking through Osijek, that man was arrested, held in captivity for a while, severely beaten up and then murdered, only to be posthumously proclaimed for an assassin on Glavas
Mate je u novinarskom dijelu karijere kojem sam svjedok, poglavito prakticirao uredničke zahvate u tuđe tekstove umećući u njih, uglavnom podvale.
Od tekstova koje je u ST-u potpisao sjećam se samo onog napada na Viktora Vresnika i Hidajeta Bišćevića.
Uglavnom su drugi potpisivali potjernice za čitavim zgradama u kojim su stanovale familije oficira JNA.
Ali dijelilo se shvaćanje hrvatstva po formuli: koga Tuđmanova UDBA ocijeni lošim Hrvatom ST će napisati da je dotični(a) izdajnik jer je u braku sa Srb(pk)in(j)om, da mu je mater Srpkinja (Marko Marković je u Slobodnoj Dalmaciji početkom ovog tisućljeća zamjerio Draženu Budiši baku Srpkinju). Bilo je svejedno objave li se točni ili lažni podaci. Cilj je uvijek bio isti: izložiti neprijatelja nečijoj osvetničko-pravedničkoj ruci.
Kada je Hrvoje Šarinić dao Željku Malnaru SZUP-ove dosjee nekih urednika i novinara Globusa, hodnicima EPH pronio se glas da je psihološke profile sumnjivih Globusovaca za SZUP radio jedan bivši kolega. I nikog to nije začudilo. Denis Kuljiš se uvijek zauzimao za njega. Čak ga i javno hvalio kao genijalca. Zbog toga, gađenje koje smo osjećali prema tom drukeru nije zadobilo nikakvu javnu formu.
Oh, kako se nesnošljivo osjeti vonj tog drukerskog rukopisa u Matanovoj sugestiji da mi je mater Srpkinja:
* Slično tomu, Željko Peratović (sin Ivana i Eve, rođene Manojlović) pokušava me gurati “iz ekstrema u ekstrem”, od Šuvara do Šuška i Naletilića-Tute, pa mi otkriva nekakve “strogo čuvane obiteljske tajne” o “jednom bitnom članu” moje obitelji, koji “nije bio partizan, već pripadnik Pavelićevog pokreta”.
Obzirom da ranije piše o mom zdravlju kao da je držao u ruci moj zdravstveni karton, izgleda mi da Mate Bašić, kao prvo pamet crpi iz SZUP-ovog dosjea o meni. Kao drugo, krivo i zlonamjerno, navodi prezime moje majke koja se djevojački prezivala Marojević (ispitati hrvatstvo tog prezimena kod Andrije Kačića Miošića), a ne Manojlović.
Telefonistima iz HPT-a ST-ovci su mijenjali po jedno slovo u prezimenu ili imenu, ljudi kojima su istodobno objavili kućnu adresu i broj i vrstu automobila, ne bi mogli tužiti, ako ih netko ne bi sprašio nakon teksta u Slobodnom tjedniku.
Isto tako, promjenom triju slova u prezimenu moje majke, Matan sugerira da mi je mater Srpkinja.
Ne može se Mate Bašić odreći jedinog oružja kojeg su oni – novinari ispred nulte crte bojišnice, imali, ubojite poluinformacije, pa makar morao pucati iz daleke nam Australije i sam se potpisivati na usranu tanad.
|
26.03.2005., subota
Ante Gotovina - König und Kaiser
Ali premijer i rodijaci i dalje vjeruju u moć političke korupcije i pritisak što ga u dogovoru s njim vrše države iz sastava Austro-Ugarske Monarhije (Austrija, Mađarska, Slovačka, Slovenija). Sama činjenica da iz ove grupacije bazdi raspadnuti kadaver Monarhije kod mnogih članica EU budi oprez.
Ovim opisom napora Sanaderove Vlade da lobiranjem Hrvatskoj interesno sklonih zemalja pod tepih stavi pitanje uhićenja i izručenja Ante Gotovine, Ivan Zvonimir Čičak u kolumni u Jutarnjem načinje ključno pitanje nanošenje štete nacionalnim interesima.
INA je pod kontrolom mađarskog MOL-a. Mađarima je prodana Nova banka, a govori se i o aranžmanima s Lukom Rijeka.
Sa Slovacima nas veže šverc oružja iz ratnih vremena i neke još uvijek aktivne veze nacionalnih mafija.
Austrijanci žele da njihove banke poput koruške Hypo Alpe Adria, ili medijske grupe poput Die Styria Medien AG, ili teleoparetari Mobilkom Austrija, uživaju povoljan odnos kod hrvatske Vlade.
Čičak je zaboravio spomenuti i austrougarskog saveznika Das Zweite Reich i glavnog kolonizatora za Hrvatsku Deutsche Telekom kojeg smeta što je Sanader posegnuo u dividendu T–HT-a, ali se još ne usudi smijeniti Ivicu Mudrinića.
Slovenci su se opekli na sađenju lipa po Hrvatskoj, pa će nas rado, šutke i zatvorenih očiju gurati u EU.
A evo i glasa iz Die Weimarer Republik, iz pera Joachima Fritz-Vannahmea u Die Zeitu:
Allerdings ist das alte Habsburg wieder da. Schönstes Beispiel ist der Streit um die Beitrittsverhandlungen mit Kroatien. Österreicher und Ungarn, Slowaken und Slowenen, also die Habsburger, sprangen ihren Kroaten bei und pochten darauf, dass die Europäische Union an diesem Donnerstag wie geplant die Beitrittsgespräche mit der Zagreber Regierung aufnehme. Einspruch, riefen Franzosen, Italiener, Briten, und widerspenstig zeigten sich auch die Brüsseler Kommission und die EU-Ratspräsidentschaft aus Luxemburg. Erst müssten die Kroaten, wie versprochen, den untergetauchten, mutmaßlichen Kriegsverbrecher General Ante Gotovina an das Den Haager UN-Gericht ausliefern. Ebendies hat die EU am Dienstag beschlossen.
Nagradno pitanje: Hoće li Sanader rasprodati svo nacionalno blago sljednicama K und K Monarhije, a Hrvatska i dalje bez Ante Gotovine u Haagu neće imati pristup EU?
|
25.03.2005., petak
Dinko Šakić, Katica Miloš, Ivica Lučić...
Prenio je s predavanja Jacquesa Wuenenbugera, voditelja misije EU Komisije u Hrvatskoj, održanog u srijedu navećer u Zagrebu, jedan od Turekovih urotnika, novinar Novog lista Boris Pavelić.
HINA naravno nije emitirala taj dio iz Wunenburgerovog predavanja. Ovaj će se blog potruditi da se istina čuje dalje i glasnije nego bi to mogli i zamisliti dežurni cenzori i njihovi mentori.
A sad o našem Matanu.
Od obilja materijala koje mi je Mate Bašić ponudio za skalperiranje, ovaj put bih izdvojio slučaj Dinka Šakića, o čemu Matan, u svojoj najnovijoj reri u Imotskim novinama, veli:
Kad sam se pak ja, preko Glorije (gdje je tada Wruss bio izvršni urednik) vratio u Globus, Peratović je tamo već bio nekovrsni ekspert za pitanja kakva je naveo u svojoj biografiji, poglavito u svezi s Dinkom Šakićem, pa je i tu ispisao gomilu netočnih bezvezarija, da se sad ne mučimo još i s time…
Moram priznati da sam se ja baš namučio s istraživanjem biografije Dinka Šakića u čemu mi je i Mate Bašić velikodušno pomagao.
Mučilo me zašto bivša Jugoslavija nije tražila izručenje Dinka Šakića, a imala ga je u svojim dokumentima zavedenog kao ratnog zločinca? Pitao sam se kako je bilo moguće da brat Dinka Šakića Tomislav visoko dogura u socijalističkoj nomenklaturi u Bosanskom Brodu i tamošnjoj rafineriji nafte pored svega što je UDB-a znala o jasenovačkom kicošu?
Ivica Lučić, švedski kum Mire Barešića, uputio me da u Šestanovcu potražim nekog Merčepa kojem je on posudio na čitanje Šakićeve memoare (kasnije knjiga S poglavnikom u Alpama, feljtonizirana u Jutarnjem listu od strane Ivice Radoša).
Povodom odlaska Đurđice Klancir s mjesta glavne urednice Globusa
Ivica Lučić mi je rekao da mu je Šakić osobno poslao jedan primjerak (računarnog) rukopisa. Merčepa taj dan nisam našao u Šestanovcu, neg sutra dan u jednoj zagrebačkoj bolnici. Ali, odgovore na ključna pitanja odnosa UDBA-e prema Šakiću, nisam pronašao u tim memoarima.
Onda mi je Đurđica Klancir (glavna urednica Globusa) rekla neka se sastanem s jednom ženskom iz emigracije koja navodno ima zanimljive dokumente o Šakiću i htjela bi ih unovčiti. Rečeno mi je da je to aranažman Mate Bašića.
Katica Miloš, prilično se znojila dok me pokušavala uvjeriti da se u dva Šakićeva pisma iz 1997. nekom njegovom prijatelju, nalaze dokazi da Luburićev zet nije bio u Jasenovcu 1942. Rekao sam joj kako ne vjerujem da to redakciju zanima, a nekmoli da je za to spremna platiti.
Prenio sam Đurđici što se nudi, a njoj je pao kamen sa srca, jer kako je rekla: nek si vidio, pa ću se ja lakše riješiti Bašića.
|
24.03.2005., četvrtak
Modus operandi Mate Bašića Matana
Odgovorio Matan na blogovske denuncijacije. Opširno, epski... Uz gusle, gangu, reru...
Produbio, dotočio ono što je istim udbaškim rukopisom napisano u citatu:
A Croatian journalist and MI6 agent in Croatia is... (UPI o novinaru Vjesnika Ž. Peratoviću)
UPI o Željku Peratoviću
Washington DC, 13 siječnja (UPI)
Hrvatski mediji objavljuju mnoštvo vijesti u vezi činjenice kako u jednom od dnevnih glasila i dalje radi novinar koji je očito agent britanske obavještajne sluzbe za prekomorske zemlje (MI6). Željko Peratović piše za dnevnik Vjesnik. Prema tim vijestima, Peratović je bio izvor – a očito je to još uvijek – vijesti odnosno dezinformacija o boravištu generala Ante Gotovine kako bi se onemogučilo njegovo hvatanje... Prema hrvatskim medijima, Peratović takodjer ima zadaću diskreditacije boraca i službenika iz vremena predsjednika Tuđmana.
Iako je demaskiran od strane šefa hrvatske protuobavještajne službe Franje Tureka, Peratović je i dalje zaposlen kao novinar.
Hrvatski predsjednik Mesić potvrdio je Peratovićevu ulogu u pisanju tekstova za 967 broj Feral Tribune-a kojim je potvrđeno da je šest novinara medju kojima i Gordan Malić iz Globus novosti uz bivšeg šefa ministarstva unutrašnjih poslova Ranka Ostojića te nekoliko britanskih diplomata proturalo dezinformacije hrvatskoj javnosti u kojima se tvrdilo da je Gotovina u Hrvatskoj. Mesićev pomoćnik za nacionalnu sigurnost Željko Bagić upozorio je predsjednika da su obavještajci MI6 i britanskih obavještajnih službi u Zagrebu regrutirali određeni broj poznatijih hrvatskih novinara čija je uloga plasirati dezinformacije o Gotovininom boravištu u hrvatske medije.
Peratovićevo nepredvidljivo ponašanje brinulo je njegove kontrolore koji su predložili da ga se ‘otpusti’ ali je lokalni agent MI6 to odbio opisujuci ga rijecima ..on je imbecil ali je svejedno koristan.
A evo i karakterističnog izvatka iz najnovijeg usratka u Imotskim novinama:
Kad sam ja telefonirao (Marku Barišiću i Andreji Latinović), I to zbog toga što su se vrlo živi ljudi našli ugroženi njegovim pisanjem, mislim da nisam tražio da ga se otpusti (jer mu ja ionako ne bih dopustio približavanje novinama, osim kao čitatelju), već sam prijateljski pitao svoje prijatelje može li se tekstovi toga Peratovića staviti pod nadzor.
Cijeli se U-ka-kak može naći na donjim linkovima:
Imotske novine 1(pdf)
Imotske novine 2 (pdf)
...
Tekst iz Vjesnika koji je naljutio Matana i njegove prijatelje iz kafića Australija u Tkalčićevoj - Prijetnje sudbinom Milana Levara
|
Gotovini prijatelji, umirovljeni generali Kapular i Filipović, uskoro bez posla?
Predsjednik Stjepan Mesić zatražio je «neslužbeno» od uprava INA-e i HEP-a da daju otkaze umirovljenim generalima Milenku Filipoviću i Ivanu Kapularu.
- Nadam se, također, da će se nastaviti kadrovsko provjetravanje u tajnim službama i zakonska reforma obavještajog sektroa, premda vidimo da oni koji odlaze iz tajnih službi ne prolaze baš tako loše i dobivaju dosta dobra zaposlenja. Pogledajte recimo, kud su sve otišli neki od onih generala što su uklonjeni iz vojske zbog pokušaja da se u oružanim snagama bave politikom.
* General Filipović i Kapular našli su dobro plaćena mjesta u državnim tvrtkama.
- Da, netko očito skrbi o njima, premda oni ne bi smjeli raditi u državnim firmama.
* Zašto protiv toga niste prosvjedovali?
- Još o tome nisam dobio službene podatke, pa ne mogu imati službeni stav.
Tako glasi dio najnovijeg Predsjednikovog intervjua Ivici Đikiću objavljen u Feralu.
O tome da se Milenko Filipović zaposlio u INA-i na mjestu menagera za sigurnost, gdje je do nedavno radio Mesićev savjetnik za nacionalnu sigurnost Saša Perković, pisao je nedavno upravo Feral.
Iste su novine donijele informaciju da se Ivan Kapular zaposlio na sigurnjačkom mjestu u HEP-u.
Oba generala dobri su prijatelji Ante Gotovine.
Ivan Kapular je ovih godina viđan u Brelima (i prošlog ljeta) gdje je navodno nadzirao dovršenje kuće svoje sestre koja živi u Zapadnoj Europi.
Promatrači koji ne vjeruju u mamce s Gotovinim dvojnicima na ljetovanju u Brelima, uvjereni su da je i odbjegli Gotovina nadgledao dovršenje spomenute kuće.
A neki vidovnjaci koji tvrde da se Ante Gotovina kreće i u blizini Zagreba, zakleli bi se da je koncem prošle godine obišao velebno obiteljsko zdanje koje si je nedaleko Zaprešića, enormnim kreditom MORH-a dao sagraditi Milenko Filipović.
Kapular i Filipović se dvojica spominju i u preporukama koje je MI6 dao Karamarku i POA-i o mjerama koje treba poduzeti spram Gotovinine mreže pomagača.
Samo je Predsjedniku Mesiću slično da ih je spomenuo, pače zatražio da im se dade otkaz, u kontekstu gdje bi se ponajprije trebalo gledati njegovu odgovornost.
Zar on nije Damiru Lončariću, donedavnom šefu OA-e koji je morao otići zbog povezanosti s Hrvojem Petračem, predlagao da će ga zaposliti u diplomaciji, da bi se ovaj na koncu skrasio u državnoj firmi Zračna luka Zagreb, kao pomoćnik direktora za sigurnost.
A i Željko Bagić se hvalio u emsiji Aleksandra Stankovića da mu je Mesić nudio da će mu pronaći posao nakon što ga je morao otpustiti zbog veza s gotovinom i Petračem.
Slično je bilo i s Franjom Turekom.
Pa i Saša Perković, koji je morao otići s Lončarićem iz istih razloga, bio je zaposlen u INA-i na Mesićevu preporuku.
U firmi na čijem je čelu Tomislav Dragičević, na Mesićev nalog zaposlen je i satnik Miroslav Vidović, bivši pobočnik, bivšeg načelnika Glavnog stožera generala Petra Stipetića.
|
22.03.2005., utorak
Turek i Bagić preko Nacionala tuku Račana i Sanadera
Račan i Sanader su krivi što Hrvatska nije dobila datum početka pregovora s EU, tvrdi Ivo Pukanić u Nacionalu.
Njihovu krivnju objašnjava odbravanjem suradnje Ostojića (Račan) i Podbevšeka (Sanader) s britanskim agentima, odnosno istražiteljima Haaškog suda.
Račan se izravno optužuje da je odobrio formiranje Ostojićevog tima u policiji, a da je to zakonski moglo odobriti samo Vijeće za nacionalnu sigurnost.
Sanaderu se stavlja na teret da je osobno odobrio Tureku da nakon Prezentacije nastavi prisluškivati Ranka Ostojića, što je blagoslovio i Marijan Svedrović, sudac Vrhovnog suda, raniji odvjetnik Zločinačke skupine s Knežije.
Berislav Jelinić, novinar koji je karijeru prije Nacionala kovao kod Roberta Naprte u Studiju tumači da se zaključak Odbora za nacionalnu sigurnost i unutranju politiku o prekršenim ljudskim pravima novinara odnosi na činjenicu da je Malić objavio naša imena prenoseći dio originalnih dokumenata POA-e u Globusu, te da se to ne odnosi na Turekove zaključke o nama da smo strani špijuni i širitelji britanskih dezinformacija o Gotovininom skrivanju.
Jelinić ne propušta pohvaliti Peru Kovačevića i Antu Markova kao da time potvrđuje špekulacije da su njih dvojica u vrijeme skandala na početku špijuniranja novinara, a vezano uz Gotovinu (sredina 2003.), usko surađivali s Franjom Turekom.
Logično, uzme li se u obzir izjava Ante Markova da su tajne službe u kontaktu s Gotovinom. Kako bi on to znao ako nije bio jako blizak s Turekom?
Tuku u Nacionalu i po Karamarku i Bajiću, nastojeći zasutsaviti, i od Đikića i od Tome, najavljenu istragu POA-e i Državnog odvjetništva o Turekovom ometanju suradnje s Haaškim sudom.
Hrvatski list i Nacional podijelili su zadaće. Prvi udara prijetnjama Bore Gotovine i mobiliziranjem masa uz pomoć Zlatka Sudca. Drugi otkriva umočenost političara u manipulacije tajnim službama, ali samo onoliko koliko bi to moglo koristiti Gotovini, Bagiću, Tureku i Mesiću.
Nacional je nedavno stao u zaštitu Markice Rebića (člana kolegija Hrvatskog lista) kod kojeg kad dolazi u Zagreb odsjeda najpoznatiji Gotovinin odvjetnik, američki Hrvat Luka Mišetić.
Ah, skoro sam propustio. Branili su i prava Marina Ivanovića, nekadašnjeg zapaženog SIS-ovca i potčinjenog Markici Rebiću u aferi skrivanja Ahmićke četvorke.
Strašno podupiru Marijana Pedišića, odvjetnika Hrvoja Petrača i Ante Gotovine. Pedišić je upravo za te novine izjavio kako je optužba protiv Petrača za otmicu Zagorčevog sina nastala kao produkt policijske Operativne akcije Magla koju je vodio Ranko Ostojić.
Kako je poznato i iz drugih izvora Magla se ticala identificiranja Gotovinine mreže pomagača.
Gotovinine i Petračeve medijske ispostave najavljuje da na zalihama ima još streljiva kojim će tuči označene nastave li ovi raditi protiv dvojca u bijegu.
|
21.03.2005., ponedjeljak
Latinica o Gotovini
Sve što sam vidio nije bilo na Latinovoj razini. Jesu li radile cenzorske škare? Je li to posljedica pisanja kolumni u Nacionalu, nekog posebnog odnosa prema Stjepanu Mesiću? Za Željka Bagića nije rečeno da mu je EU zabranila ulaz zbog pomaganja Anti Gotovini...
- Kako ste vi mogli izjaviti da će se Gotovina predati kad ga niste ni vidjeli ni čuli, rekao je Nenad Ivanković Čedi Prodanoviću komentirajući slijedeći citat:
Kako komentirate informacije objavljene u tjedniku Nacional prema kojima odvjetnici generala Gotovine ispipavaju mogućnosti njegove naknadne predaje? Bi li ona poboljšala njegov status pred Haaškim sudom?
-Kao čovjek koji poznaje autora tog teksta, Jasnu Babić, vjerujem da ta priča nije izmišljena. Stoga mi se čini da su Gotovinini odvjetnici prvi put počeli razmišljati da se pravnim sredstvima poboljša pozicija njihova branjenika. I sigurno da svaki kooperativni pristup Tribunalu ne može slučaju štetiti generalu Gotovini. No, koliko mu on u ovoj pat-poziciji može pomoći, to je drugo pitanje.
Tko je vidio Gotovinu? - otprilike je glasio naziv emisije. Veze s tom temom imaju Ivankovićeva rečenica, Pukanićev i moj iskaz.
Nitko se nije potrudio komentirati ni Pukija ni mene. Potpuno je zaobiđena činjenica da je Sabor dao za pravo novinarima koji su pisali o Gotovini, POA-i i Bagiću.
Zato je Mesiću bliska Zrinka Vrabec Mojzeš dobila priliku oprati Gotovinine ideološke, HDZ-ovske, sisovske srodnike.
Zašto Čedo Prodanović Ivankoviću nije rekao da je izjavu u Slobodnoj dao jer je razgovarao s Gotovinim emisarima predvođenim Nikolom Krištom, kao što je kasnije objasnio u Feralu?
U tekstu s informacijom o Gotovini na Kapriju naveo sam i ovo:
Početkom mjeseca sarajevski tjednik Dani objavio je informaciju da je intervju s odbjeglim generalom obavljen u Zagrebu u Bosanskoj ulici u Petračevoj vili.
Dani su opisujući organizaciju intervjua u Petračevoj vili naveli da je u cijeli projekt bio uključen Ured predsjednika, odnosno predsjednikov specijalni savjetnik za nacionalnu sigurnost Željko Bagić, ali i poznati odvjetnik Čedo Prodanović.
Prodanović je u zadnjem broju Feral Tribunea opovrgnuo informacije iz Dana da je osobno kontaktirao s Gotovinom i da je sudjelovao u organizaciji spomenutog intervju.
Ali zašto sada Prodanović nije napao Ljubu Ćesića Rojsa koji mu svojim javnim obranama Gotovine narušava pozicije Ademija i Čermaka?
Već i vrapci znaju da je Ljubo Ćesić Rojs posredovao dokument POA-e o primjeni mjera tajnog nadzora nad francuskim veleposlanstvom prvi put kad je Rojsu trebao biti zabranjen ulaz u EU. Ljubo je prethodno zaradio zabranu ulaska u SAD, a tek kasnije, u grupi s Bagićem i Petračem, izrečena mu je mjera zabren ulaska na područje EU.
Sam se hvalio da je posredovao video kasetu iz Knina na kojoj Gotovina pere podređene i koja bi trebala dokazivati da je prenio vlast na Čermaka, pa ga se ne može teretiti za zločine koji su se dogodili kad je on napustio Knin.
|
20.03.2005., nedjelja
Saint Georg Behemot i Duh sa Zembericom
Bacio sam se danas na pisanje epiloga istrage saborske komisije. Postirao ih na:
Epilogues of parliamentary investigation of accusations against five Croatian journalists in case Gotovina
Možda bi ovdje bilo zgodno izdvojiti:
Ako bi se vlast samo skoncentrirala na žrtvovanje Franje Tureka , a ne poduzela ništa da provjeri informacije kreće li se Ante Gotovina na potezu srednja Dalmacija – Lika (Udbina) – Grahovo-Glamoč-Livno-Zapadna Hercegovina, mislim da će i do ljeta Carla Del Ponte imati negativno mišljenje o potpunoj suradnji s ICTY-em.
Po mojim informacijama, taktika čekanja da odbjegli general prijeđe iz Hrvatske u BiH nakon čega bi hrvatske vlasti obavijestile EUROFOR koji bi ga potom u helikopterskom desantu uhitio, već sada se pokazuje promašenom...
Prema izvorima bliskim Vladi Ive Sanadera Josip Perković se nametnuo i za glavnog savjetnika Tomislava Karamarkana planiranju akcija POA-e kojima bi se trebalo pokazati da Hrvatska čini sve da bi ostvarila punu suradnju s ICTY-em.
Kritičan sam prema takvom scenariju jer držim da je antilustracijski.
Franjo Turek većinu svojih grijeha nije počinio isključivo vlastitom krivnjom, već po nalogu politike.
Obavještajci koji su sada profitirali nisu ništa bolji od njega, odnosno čak imaju puno većih profesionalnih mrlja u prošlosti.
Kažnjavanje Tureka neće Hrvatsku približiti Europi, niti će donijeti preokret u političkim manipluacijama tajnim službama. Dapače, ovo je samo još jedna u nizu manipluacija.
Vidio sam najavu za Latinicu o Gotovini. Normalno, Pukanić reklamira emisiju. Zamišljam da je na onoj kaseti iz Knina umjesto Gotovine Pukanić i da se iživljava nad podređenima dok ga snimaju dvije kamere.
I da cvjeta od sreće jer će mu Predsjednik opet doći na rođendan, čim vidi snimku.
A moji prijatelji iz Limb's Underground Society Saint Georg Behemot i Duh sa Zembericom uhvatili se nekih komada. Za sada Saint Georgu ide bolje. Prorijedio je zbog cure i dolaske u Limb. Šaraju po kvartu.
Duh sa Zembericom umalo za ženom nije otišao u Indiju. U zadnji tren se izvukao na foru da bi on vrlo rado u Indiju, ali mu je draža Sjeverna Koreja koja ima pravo imat atomsku bombu, pa nek ide sve u PM.
|
19.03.2005., subota
Vesna Pusić, počasna građanka Pakoštana
Od kud Vesna Pusić u Hrvatskom listu koji u pretprošlom broju donosi poziv vlč. Zlatka Sudca Anti Gotovini da se ne preda, uz Božju pomoć, a u zadnjem objavljuje prijetnju Bore Gotovine svima koji dirnu u njegovog brata?
I zašto predsjednica HNS-a u tom razgovoru ni na koji način ne komentira situaciju s najpoznatijim pakoštanskim bjeguncem?
Kad bolje razmislim i ne sjećam se nešto da je nasljednica Savke Dabčević Kučar zadnjih mjeseci uopće dala ikakvu izjavu o Gotovini.
Znam samo da je pred nekoliko brojeva Hrvatski list donio intervju sa Željkom Kurtovom Bušem, saborskim zastupnikom HNS-a iz Pakoštana koji je povijesno objavio da je preko 60 posto birača iz njegove općine na predsjedničkim izborima glasalo za Stjepana Mesića.
U istom broju sisovskog glasila dan je i kraći intervju s Borom Gotovinom koji je za noćno uklanjanje plakata s njegovim bratom optužio nepoznate vandale.
Zli jezici su tumačili da je Boro znao da je plakat skinula policija, ali da je to prešutio zbog nekih aktualnih dogovora s Vladom oko njegova brata.
Poganiji jezici još i domeću da je i Boro Gotovina zagovarao Mesića za Predsjednika.
Željka Kurtova Buša u Saboru će zamijeniti Ivica Maštruko
Izbor Markice Rebića, člana uredničkog kolegija Hrvatskog lista, bio je Boris Mikšić koji je obećavao će Gotovina slobodno šetati Hrvatskom kad on postane predsjednik.
A Željko Kurtov Buš, HNS-ova veza s Gotovinom, sve donedavna je ponavljao kako bi i on osobno, ako to tako odluči počasni građanin Pakoštana s međunarodne tjeralice, bio spreman mu pomoći.
A Ivica Račan, premijer po čijem je nalogu Ranko Ostojić, novi ravnatelj policije 2002. bio u kući Bore Gotovine i prenosio premijerove poruke odbjeglom Heroju, a ne Zločincu, požalio se Ivi Sanaderu da mu je Boro Gotovina pred par tjedana prijetio u sjedištu SDP-a.
I Ivica Račan je dobio tjelesnu pratnju.
Račan nije policiji prijavio što mu je točno Boro Gotovina rekao, pa MUP ne može primijeniti mjere po kaznenom djelu prijetnje.
Kažu iz MUP-a da ne mogu kazneno tretirati ni Borine izjave Hrvatskom listu jer nije navedeno točno komu se prijetio, da bi se znalo tko točno osjeća strah i zabrinutost.
U nedostatku podrobnijih informacija možemosamo nagađati da je Boro došao razgovarati s Ivicom kako bi se utjecalo na Ranka Ostojića, koji je član SDP-a, a kako uporno piše Ivo Pukanić i plaćeni suradnik Haških istražitelja, da se prestane baviti Antom.
Pa je valjda Ivica rekao da nema utjecaja na Ranka, našta se Bore napizdija optužio ga da laže i da je on Ranka doveo u policiju i da će svi oni platit ako dirnu u kičmu njegove familije.
|
18.03.2005., petak
Žarko Puhovski i hrvatski Watergate
U političkom smislu mediji su i dalje posrednici, oni naprosto prezentiraju jednu verziju politike nasuprot druge koje se međusobno sukobljavaju preko medija. Radi se o tome da mediji praktički ništa kod nas nisu otkrili nego su, po potrebi, bili manipulirani: pa su im tajne službe davale neke informacije koje su im odgovarale da izađu van, pa su stranačke frakcije davale informacije za koje im je odgovaralo da idu van... To je po mom mišljenju situacija u kojoj se danas nalazimo.
Kazao je to dr. sci. Žarko Puhovski, predsjednik HHO-a, Zvonimiru Krstuloviću, autoru prvog novinskog izvještaja o zločinima u Lori (SD, 1992.) u razgovoru za Slobodnu Dalmaciju objavljenom 12. 01. o. g.
A u uvodu u temu sam Krstulović je napisao:
U 2004. dogodio se i hrvatski Watergate. Prašina podignuta oko slučaja nezakonitog ispitivanja slobodne novinarke Helene Puljiz završila je smjenom ravnatelja POA-e Joška Podbevšeka. Vrtlozi afere Puljiz otkrili su i dodatne krugove hrvatskog protuobavještajnog "pakla" - POA nezakonito uhodi novinare, a pod "povećalom" se našao i bivši predsjednikov savjetnik...
Pokušajmo staviti ove izjave u kontekst aktualne afere POA-Gotovina-novinari. Nameću se slijedeća pitanja:
- Odnosi li se gornja izjava profesora Puhovskog i na zaključke Odbora za nacionalnu sigurnost o Predstavci petero novinara?
- Zna li Zvone Krstulović da priča o originalnom Watergateu kaže da je Predsjednik naredio prisluškivanje političkih protivnika, a kad se to počelo razotkrivali, žrtvovao je svoje najbliže savjetnike. Sve dok i sam nije morao podnijeti ostavku?
- Tko je glavni lik u hrvatskom Watergateu: Podbevšek, Bagić, Sanader ili Mesić?
- Spada li i slučaj Puljiz pod generalnu tvrdnju o utjecaju tajnih službi na medije? Nacional je prvi provalio priču Helene Puljiz. HHO je novinarki, nakon smjene Podbevšeka i ustoličenja Karamarka u POA-i, dao nagradu za ljudska prava.
Ah da, i profesor Vlatko Cvrtila dao je ostavku na mjestu predsjednika Vijeća za nadzor sigurnosnih službi zbog nefunkcioniranja nadzora sigurnosnog sustava, ali i upravljačke krize u vrhu korisnika sigurnosnih informacija, da bi ga Mesić nedavno imenovao savjetnikom za obranu.
I, na prvi pogled, gledano sa strane, može se činiti da je sve ovo dosadno i užasno zapetljano. Moguće, plod konstrukcijske fantazije.
Frane Goreta, visoki časnik SIS-a u mirovini u iskazu na Općinskom sudu u Splitu, u predmetu svoje tužbe protiv Slobodne Dalmacije
Kad sam se upustio u istraživanje organiziranog kriminala, rekli su mi da je moje pisanje posljedica prekomjernog konzumiranja Kuma 1, 2, 3...
A sad kad hrvatski Kum inicira sina u ozbiljnu igru, pa ga ostavlja samog da sa klupe za optužene sasluša presudu o krivnji i zatvoru, a o čemu vas izvještava Hrvatska televizija u Dnevniku, bjelodano je tko se u životu i poslu nadahnjivao filmovima o mafiji.
|
17.03.2005., četvrtak
Mesić i Gotovina razgovarali, a Tureku optužnica?
Izvrstan prilog Josipa Šarića sinoć u Dnevniku o nekadašnjim i sadašnjim izjavama političkih čelnika o Gotovini. Blažena HTV-ova dokumentacija podsjetila nas je da je i predsjednik Stjepan Mesić 2002. govorio da je Gotovina u Hrvatskoj.
A šef SZUP-a (POA-e), čije je podatke koristio Mesić bio notorni Franjo Turek.
On je u to doba, a glede Gotovine, uhodio vlč. Zlatka Sudca, Ljubu Ćesića Rojsa, Željka Dilbera, Antu Žonija Maksana, ali i Nenada Ivankovića, Ivića Pašalića...
Kad se sve zbroji, polako dobiva na težini tekst Marija Kavaina s proljeća 2003. da je Ante Gotovina nazvao Mesića i da su frcale iskre dok su razgovarali.
Iako je Mesićev ured demantirao tu informaciju, a Željko Bagić na moje pitanje je li to istina rekao: To si pročitao u novinama. Znači da ti kad vidiš u novinama napisano p...a, ideš j…t novine, o razgovoru Mesić-Gotovina, koji je prethodio glasovitovom Antinom intervjuu Pukaniću u lipnju 2003., i dalje bruje u međunarodnim krugovima.
To mi je ovih dana potvrdio i jedan strani novinar s dobrim vezama u Haaškom tužiteljstvu.
A Marijo Kavain se, zbog objavljivanja informacije o vrućoj vezi Gotovina-Mesić, najvjerojatnije i našao na udaru Turekovih uhoda i završio u Prezentaciji kao suradnik stranih špijuna.
Ivica Đikić, zadovoljan nalazom saborskih tijela o istrazi afere POA-Gotovina-novinari, obavještava nas u novom Feralu, da posebni tim Karamarkovih agenata priprema kaznenu prijavu protiv Tureka za špijuniranje Haaških istražitelja. (TUREKA U TUR)
Pred tri tjedna sam čuo neslužbenu informaciju od jednog domaćeg izvora bliskog Haaškom tužiteljstvu da će Carla Del Ponte podići optužnicu protiv Tureka po osnovi ometanja Haaških istraga.
Kaže Đikić da bi POA-in optužni prijedlog protiv Tureka mogao biti dovoljan argument da nam Carla Del Ponte da zeleno svjetlo za početak pregovora s EU već u lipnju ili srpnju.
Ne znam u kakvoj je vezi eventualna kaznena prijava Tomislava Karamarka protiv Franje Tureka s uhođenjem novinara (osim slučaja Gordana Malića). Mene za razliku od kolega Đikića i Malića takav razvoj situacije neće zadovoljiti.
Danas kontaktiram odvjetnika. Pričekati ćemo službenu obavijest Odbora za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost te Vijeća za građanski nadzor sigurnosnih službi o njihovim zaključcima. Na osnovu njih, složiti ćemo nove zahtjeve Odboru za ljudska prava Hrvatskog sabora (Furio Radin), Pučkom pravobranitelju (Jurica Malčić), Uredu Vijeća za nacionalnu sigurnost (Ladislav Pivčević) i Državnom odvjetništvu (Mladen Bajić).
Odbor za ljudska prava treba dati nedvojben zaključak jesu li kršena moja ljudska prava. Ured Vijeća za nacionalnu sigurnost treba jasno odgovoriti na pitanje postoji li moj dosje u POA-i i jesu li me SZUP (POA) i SIS (VSA) uhodili ovih godina.
A onda ćemo od države tražiti i naknadu štete.
|
16.03.2005., srijeda
Otac i sin - Perković
Sinoć sam dao dvije izjave o slučaju Gotovina i aferi s POA-om.
Kolegici Steli Kolar iz Latinice govorio sam o spoznajama o kretanju odbjeglog generala. Emisija bi trebala biti emitirana već slijedeći ponedjeljak.
Kolegi s BBC-a - Hrvatska dao sam izjavu o zaključcima Odbora za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost.
Danas sam za Temu dana Radija 101 s Lidijom Knežević razgovarao o predmetnim zaključcima i Izvješću CPJ-a o Hrvatskoj za 2004., te podsjetio da HINA nije prenijela dio koji se odnosi na petoro novinara.
A kad sam čuo glas Zorana Franičevića s Nautic radija s Visa, prisjetio sam se zanosa koji nas je pokretao 1995. kad smo počinjali Nacional. Denis Kuljiš je pozvao Franičevića da se s Visa preseli u Zagreb i nakon puno godina izbivanja iz novinarstva pridruži Globusovoj opoziciji.
Gdje god živio - u Zagrebu, Splitu ili Komiži, Zoran s istom strašću pristupa poslu.
Išli smo danas u živo i imao sam osjećaj kao da s Huma gledam Hvar, Korčulu, Brač i nazirem Split.
S lijeva na desno: Petar Đorđević, Josip Perković, Ivan Lasić, Stanko Čolak i Božidar Spasić. Ivo Pukanić kaže da je slika nastala 1986. u beogradskom Institutu za bezbednost kad je Đorđević išao u mirovinu.
Naglasio sam u današnjim izjavama da su od ovog slučaja profitirali Tomislav Karamarko i Saša Perković. Kako piše Gordan Malić u Globusu Karamarko se zalaufao u realizaciji ideje da se opet osnuje UNS s čela kojeg ga je potjerao Željko Bagić.
Saša Perković je u inicijalnom Malićevom tekstu o Turekovoj prezentaciji predstavljen kao pomoćnik ravnatelja OA-e koji je bio pod nadzorom POA-e radi kontakata s Rankom Ostojićem i stranim špijunima, a da je u agenturnoj potpori bio i njegov otac Josip Perković. Malić Sašu Perkovića hvali kao obrazovanog, samozatajnog profesionalca.
Zanimljivo je da je saborski Odbor i otpočeo ovu istragu kad se kao ustanovilo da je mladi Perković bio Turekova meta. Zato Predsjednik Mesić nije ni čekao da istraga bude dovršena već ga je promptno imenovao svojim savjetnikom za nacionalnu sigurnost.
Više nego indikativno je kako je tom Mesićevom potezu prethodila glasina da su nepoznate osobe otele njegovog oca Josipa Perkovića te ga natjerale da im otpečati neke bunkere gdje je navodno čuvao opasne tajne.
Slične se glasine prošire uvijek kad Tata (tako starijeg Perkovića zove dio obavještajnog podzemlja) u prijelomnim trenutcima započinje neku akciju.
Na prijelazu iz 1999-e na 2000-u do mene je došla glasina da je Josip Perković mrtav. Mijenjala se vlast i Tata je morao osigurati poziciju za sebe i sina. On je već bio savjetnik u HIS-u, kasnije je bio savjetnik Karamarku u UNS-u, a sin se zaposlio kao pomoćnik u HIS-u, danas OA-i.
Sad kad je sin Mesićev savjetnik, a Darko Grdić (osoba u rodbinskim vezama s familijom Perković, kako piše u ovotjednom Nacionalu Eduard Šoštarić) kandidat za načelnika Glavnog stožera OS RH, prestala je potreba za glasinama kako bi zbog otmice Tate, mediji mogli biti preplavljeni neugodnim tajnama za neke političare.
|
|
|