29.09.2006., petak
Sinhronizirani Petrač i Mesić
|
Upliće li se Mesić u proces Petraču? Govoreći u emisiji Hrvatskog radija "S Predsjednikom uz kavu", u ponedjeljak, o postrojavanju vukovarske 204. brigade, vrhovni zapovjednik HV-a Stjepan Mesić se, naoko ničim izazvan, dotaknuo i umirovljenog generala Vladimira Zagorca. Naveo je da je on osoba koja ima najviše odlikovanja u HV-u, a nije se borio na bojišnici. Primjera kao što je Zagorčev ima jako mnogo. Recimo, ravnatelju SOA-e Tomislavu Karamarku pokojni Vrhovnik Franjo Tuđman ukazom od 27. svibnja 1992. dodijelio je pričuvni čin bojnika HV-a, a da isti nije prismrdio bojišnici. Do tada je radio kao tajnik predsjednika Vlade Franje Gregurića. Svejedno, Mesić je apostrofirao baš Zagorca. Nezgodno je da predsjednik Mesić u negativnom kontekstu spominje čovjeka koji u svojstvu oštećenika nastupa u procesu protiv Hrvoja Petrača. Teško se oteti dojmu da Stjepan Mesić privatizira predsjedničku funkciju kako bi izvršio pritisak na oštećenika u sudskom procesu Hrvoju Petraču, kojeg se pak više puta dovodilo u vezu s Predsjednikom. Mesić je, da podsjetim, 2003. čak javno stao u Petračevu obranu izjavivši da je riječ o neosuđivanoj osobi, čije kumstvo sa tadašnjim šefom OA-e (HIS-a), ni po čemu nije sporno. 45 lines, mojblog.hr, 27.9.2006 00:29 Danas nakon izjava Hrvoja Petrača, Ante Nobila i Ljube Viskovića Pavasovića da se oštećeni umirovljeni general Vladimir Zagorec nelegalno obogatio i da je Petrač mogao raspolagati njegovim novcem bez da mu otme sina, jasno je da je i Predsjednik Stjepan Mesić u ponedjeljak svjesno spomenuo Zagorca u kontekstu onih koji su profitirali od rata. Ico Mateković je preuzeo svu krivnju za otmicu Zagorčevog sina, a Petrač i njegovi odvjetnici podržani predsjednikom Mesićem dokazuju da je Zagorec lopov i da mu je bolje šutjeti, odnosno ne teretiti više zagorskog vinara. Je li predsjednik Stjepan Mesić korumpiran? |
- 15:26 - Komentari (4) Isprintaj #
27.09.2006., srijeda
Zagrebačke slikopizdice (3)
 |
- 17:24 - Komentari (3) Isprintaj #
26.09.2006., utorak
Predsjednikov ustašoid
|
S Predsjednikom uz kavu (Hrvatski radio, 25. 09. 2006.) -Ovi kritičari žele Budu Lončara prikazati u jednom odioznom svijetlu da bih ja dobio kritiku, kao kada je nekakva individua napravila prijavu na njemačkom sudu protiv Josipa Perkovića koji je ustrojio hrvatsku obavještajnu službu, a nekada je radio u državnoj sigurnosti. Budući da je Perković Saša kod nas - jasno da je udar išao na Perkovića Sašu da bi se ustvari mene prozvalo zato što je on savjetnik ovdje; čovjek koji je do kraja profesionalac, koji to sjajno radi i koji je patriot od glave do pete, da tako kažem. To te kritičare ne smeta! Posebno njih smeta moj antifašizam. To su dobrim dijelom ustašoidi koji ne mogu prežaliti propast NDH, a slušajte i malo dijete zna da su se saveznici dogovorili i u Teheranu i u Jalti da sve tvorevine nastale u Drugom svjetskom ratu moraju nestati...,... i da su svi Hrvati bili ustaše, Drugi svjetski rat bi jednako završio. Ali ustašoidi skroz misle da je antifašistička borba bila promašaj - pa to je svijetla točka hrvatske povijesti. * Na koga mislite kada kažete ustašoidi, na nekoga u Večernjem listu ili? - Oni će se prepoznati, budite bez brige. * A je li ih ima u Večernjaku? - Mislim da ih ima." Streaming čitave emisija s weba Hrvatskog radija Nedavno sam napisao da su SAD uskratile Mesiću susret s Bushom na Okruglom stolu o demokraciji zbog savjeta koje mu daje Budimir Lončar, zadnji ministar vanjskih poslova SFRJ -->Ameri Mesiću uskratili susret s Bushom. Već godinama tražim da se ispita odgovornost Josipa Perkovića u Udbinim atentatima na emigrante po Zapadu --> Tomo Novaković alias Josip Perković iz 1977. Pa sad evo priznajem da sam se prepoznao u Predsjednikovoj izjavi Hrvatskom radiju. Jesam, ustašoid sam zato što ne štitim odgovorne za zločine Udbe. Ustašoidi sjede i u njemačkom tužiteljstvu koje je izdalo tjeralicu za Josipom Perkovićem. Ustašoidi su svi oni iz State Departmenta kojima se ne sviđa Budimir Lončar. Ovakve gluposti hrvatski predsjednik može prodavati domaćoj javnosti. To što po tvrdoglavosti i bezobrazluku sve više podsjeća na dr. Franju Tuđmana, možda Hrvate previše i ne smeta jer i nisu pokazali ozbiljnije protivljenje postavljanju Tuđmanovog spomenika u Zagrebu koje gura Mesićev prijatelj Milan Bandić. Ali, hrvatski najvažniji saveznici Nijemci i Amerikanci jasno su pokazali što misle o Tuđmanu, pa ne vidim razloga zbog kojih bi više štedjeli Mesića. |
- 14:00 - Komentari (3) Isprintaj #
25.09.2006., ponedjeljak
Šverceri svih zemalja, ujedinite se!
|
Marin Dešković, istraživačka nada hrvatskog novinarstva, otkrio je da je međunarodni švercer oružja Petr Pernička u Češkoj oslobođen optužbi za šverc oružjem, a u Hrvatskoj svjedočio na sudu da se istim poslom bavio. Njegov iskaz, u kojemu je potvrdio navode iz Zubakove tužbe, ustvrdivši kako je upravo on dogovorio nabavku sustava s MORH-om, te da je također bio i dobavljač borbenih helikoptera i zrakoplova za Hrvatsku, zanimljiv je i stoga što direktno pobija sve navode iz oslobađajuće presude u Liberecu, te pred češkim sudom izravno tereti Perničku. Pravno gledano, njegov iskaz koji je u četvrtak u Zagrebu dao sucu Andreju Abramoviću, može se upotrijebiti kao »priznanje« protiv njega u postupku u Češkoj. Marin Dešković, Vjesnik, 25. rujna 2006. Riječ je o postupku u kojem Zvonko Zubak od hrvatske države potražuje potražuje 200 milijuna USD kao kompenzaciju za raketni sustav S-300, zapravo neispravne rakete koje su poslužile tek na jarunskoj paradi 1995. da bi se zastrašilo knindže. E sad, koliko i kako će se u konačnici Pernički isplatiti ovo svjedočenje, vidjet ćemo. |
- 17:55 - Komentari (2) Isprintaj #
24.09.2006., nedjelja
Mladi i zločini
|
Prošle godine, 25. svibnja (nekadašnji Dan mladosti) bio sam na snimanju 13-e smisije političkog talk showa Arena (produkcija FSOE). Pored mene gostovali su Marko Lopušina, publicist specijaliziran za Udbu, Marko Nicović, bivši šef beogradske policije i Ostoja Barašin, bivši savjetnik Biljane Plavšić. Razgovaralo se o Ratku Mladiću, Željku Ražnatoviću Arkanu, Anti Gotovini, Radovanu Karadžiću... Dok su se gosti Srbi izbjegavali izravno odrediti o pitanjima odgovornosti za ratne zločine, publika je, na moje veliko iznenađenje, bila puno otvorenija. Pogledajte što je jedan mladić, po naglasku najvjerojatnije Vojvođanin, pitao o Radovanu Karadžiću slavnog Marka Lopušinu. |
- 19:04 - Komentari (3) Isprintaj #
Dođi motorom na špicu!
 |
- 13:26 - Komentari (0) Isprintaj #
23.09.2006., subota
Udbaši i luđaci
|
ili o raspravi u kojoj je Kapetan Kuka potuk'o Branimira Pofuka Na webu Jutarnjeg lista razvila se bombastična rasprava o dvojbi je li Zvonko Bušić terorist ili borac za slobodu. Prvi su komentari pozdravljali Bušićev povratak u Hrvatsku kao dolazak heroja u zemlju za koju se borio. Reagirali su potom nickovi koji smatraju da je Bušić svojim postupkom bacio ljagu na sve Hrvate da su teroristi. Na to se uključio imenom i prezimenom komentator Jutarnjeg lista Branimir Pofuk: NEKE CINJENICE O BUSICU | pofuk | Ova najvecim dijelom nesuvisla i uspaljena rasprava odlicna je skola i nama novinarima kako je ruzno i pogubno naprecac suditi, zauzimati nepokolebljiv stav i na koncu vrijedjati druge ljude Igrom slucaja sam upoznat s nekim cinjenicama koje ovdje nitko nije spomenuo i nadam se da ce malo smiriti ton ove diskusije. U prvom redu svima najtoplije preporucam knjigu Julienne Busic Ljubavnici i ludjaci. I to ne samo zbog slike vremena u njoj, osobito zanimljive iz kuta jedne Amerikanke, nego i zato jer je rijec o prvorazrednoj literaturi, izvrsnom romanu. O tome je pisao, na primjer, i jedan Edo Popovic, koji je sve samo ne politicki, a kamoli nacionalno ostrasceni tip koji bi samu temu stavio iznad, u ovom slucaju vrhunskog, stila i vjestine pisanja. Nadalje, imao sam priliku upoznati gospodju Busic i od nje, kao i iz drugih izvora na koje me uputila, dobiti opseznu dokumentaciju o slucaju, koju ona dobrim dijelom donosi i kao prilog u svojoj knjizi. Dakle, nije tocno da mi ne znamo, kao sto netko dolje rece, jesu li oni imali namjeru pobiti putnike u avionu. Kao sto je utvrdio i sud, Busici i njihovi drugovi su u avionu prijetili laznim eksplozivom, u stvari obicnim plastelinom, upravo zato sto im ni na kraj pameti nije bilo ubijati neduzne ljude. No, da bi se njihovi zahtjevi i namjere shvatili ozbiljno, u New Yorku su na odredjenom mjestu ostavili eksplozivnu napravu o kojoj su, dolje vec opisanim putem, obavijestili policiju, dapace, s uputama za demontiranje. Policija je, na zalost, pogrijesila u postupku demontiranja i policajac je tragicno poginuo. Tocno je da njegova udovica zbog toga jos uvijek vodi proces protiv NYPD-a. Nadalje, u korist svojih otmicara na sudu su svjedocili i neki od putnika, kao sto su ih kasnije i posjecivali u zatvoru. Isto tako, sam sudac koji je vodio proces i izrekao kaznu zalagao se u vise navrata za pustanje Zvonka Busica iz zatvora nakon sto je vec bio odsluzio presudjeni minimum izdrzavanja. Dakle, nitko ovdje ne hvali postavljanje bombe i ubijanje covjeka. Njihovi ciljevi su bili plemeniti, a metode ocajnicke, a oni koji misle da u Jugoslaviji nitko nije mogao (ili smio) biti toliko ocajan, takodjer ce nesto nauciti iz knjige J. Busic. Poanta je doista ovdje u tome da je covjek odavno odsluzio svoju kaznu, ali odlezao je, eto, punih trideset godina i jedan je od najstarijih zatvorenika u SAD-u s tako velikim stazom. Taj bi covjek itekako imao puno toga ispricati o prezivljavanju i cuvanju vlastitog zdravog razuma u americkim zatvorima. OZ na zalost nije izmisljena serija. Zbog svega toga nadam se da ce barem ponekom ovdje biti jasno jasno kako veseliti se oslobadjanju i povratku Zvonka Busica u Hrvatsku (majka mu je umrla, ne docekavsi ga, prije dvije-tri godine) nema nikakve veze s nekakvim velicanjem terorizma, bombastva i ubijanja neduznih ljudi. Uostalom, sami sebe su i pred sudom i pred svijetom zbog tragicne pogibije policajca osudili upravo Busici. Julienne Busic je izuzetno pametna, mudra i hrabra zena, a kad god sam je sretao nisam mogao ne pomisliti i na Homerovu, odnosno Odisejevu Penelopu. Silno mi je drago i zbog nje i zbog samog Zvonka Busica ako se taj transfer sretno zavrsi. S obzirom na duzinu ovog komentara, hvala na strpljenju i paznji. B. Pofuk, Jutarnji.hr, 12.9.2006 23:52:44 Na ovako hrabar i pedagoški postupak komentatora sa stvarnim identitetom uzvratio je Kapetan Kuka, nick koji je u ranijim preobrazmama flamerski komentirao na 45 lines: Branko, Prije nekoliko dana, onako usput, pola u šali pola u zbilji, spomenuo sam tvoje ime - kažem tvoje, jer poznajemo se oko 18 godina - kao prvo pero "Jutarnjeg lista". Jednom ću obrazložtiti zašto to mislim, no sada bih obrazložio zašto, mislim, ovoga puta ne samo da nisu u pravu, nego ovaj tekst nisi nikada i nikako smio objaviti. Evo zašto: 1. Ovo je, in ultima linea, apologija terorizma. To je zapravo strašno: ti pokušavaš izazvati sažaljenje spram osoba koje su ubile čovjeka u terorističkom aktu. 2. Ovo je cinična apologija terorizma: američki je policajac sam kriv za svoju smrt, a njegova krivica leži u njegovoj nestručnosti! Ovo je pristrana, nacionalistička apologija terorizma: očaj zbog hrvatske državne nesamostalnosti dovoljan je razlog ako ne opravdavanju a ono razumjevanju terorizma kao legitimnog oblika borbe za vlastitu državu! U toj borbi dopustivo je, u promičbene svrhe, ubijati čak i državljane treće, sasvim proizvoljno izabrane i nepristrane strane! Jer, nije ubijen policajac države koja nije dopuštala hrvatsko državno osamostaljenje, nego američki policajac koji s tom emancipacijom nije imao ama baš ništa! 3. Ovo je gotovo suluda apologija terorizma, i to je ono što brine: odjednom su u igri čak i estetski kriteriji, evo, roman gospođe Bušić pravo je remek-djelo biografske literature, tu je i stručnjak da to potvrdi, ako treba, hrvatski poeta i filantrop Edo Popović, osobno nezainteresiran za terorizam, očaj i hrvatsko državno pravo, pa, ako Edo veli da je to literatura, onda valjda možete vjerovati na riječ kad vam ja, Branimir Pofuk, velim da književnost takvog stila - u zadnje vrijeme Branko izvješćuje o svim romanima koje je pročitao, i, nevjerojatno, ali svi su do jednoga zapanjujućega stila: nekakav crnogorski prvijenac ugolačan je do biblijske jezgrovitosti, recimo.... - ne može biti lažna: ta, ono istinito i ono lijepo uvijek idu ruku pod ruku, još od matere Helade naovamo. A kad smo kod toga...eeee, kad smo kod toga, eto gospođe Bušić u punini njene a(n)tičke dostojanstvenosti novovjeke Penelope! Budući da su trancendentali istinitog i lijepog redovito u svezi s dobrim, te pravdoljubivost Bušićevih, koja je urodila i književnim remek-djelom, eo ipso je ujedno dokaz njihove dobrote, dakle moralnosti! To je jedna gotovo amiški stroga obitelj, koja je u nastupu iskrenog samobičevanja osudila samu sebe pred bogom, ljudima i američkom javnošću, pak nije nimalo čudno da su u zatvor pohodili i sudac, i putnici otetog aviona, i tko zna tko sve ne od ucviljenih Amerikanaca, čiji je jedini grijeh loša antiteroristička sprema tamošnje policije! 4. Ovo je neobično perfidna apologija terorizma! Obrazlagati kako su otmičari raspolagali plastelinom pa se nitko zapravo nije trebao bojati za svoju egzistenciju, potpuni je promašaj, osim i opet ako pokušaj ekskulpacije zločinaca, terorista. Naime, njihova je osnovna intencija, bez obzira što imali u rukama, plastelin ili polastični eksploziv, uvjeriti posadu i putnike da će avion dignuti u zrak, te da ih se ima uzeti za ozbiljno - ta, otmičari nisu nastupili kao putujuća družina hrvatskih komiračara odlučna da parodira teroristički aktivizam. Zamislimo sada da se u avionu nalazi trudnica, čovjek koji je već imao infarkt, neko dijete koje će za cijeli život kao uspomenu na ove dobre, hrvatske, očajne ljude ponijeti groznu traumu blizine smrti! Koga je briga što ti idioti imaju u rukama: oni prijete, sumanuti su - očajni, kaže Pofuk - i sve može u trenu odletjeti u zrak: životi nedužnih ljudi, ideali, ljubavi, snovi, nadanja...Tko to ima pravo raspolagati bilo čijim nedužnim i u tom pogledu savršeno nevinim životom e da bi ostavario svoj politički ideal, ma kakav on bio!? Plemeniti ciljevi? Koji su to ciljevi, Branimire Pofuk? Ostvarenje hrvatske državne samostalnosti ili dizanje aviona u zrak? Za tebe, i Bušiće, samostalna hrvatska država; za sve ostale - smrt! Cilj otmičara aviona 11. rujna bio je ubiti putnike. Propagandni efekt te egzekucije sasvim je nešto drugo. Da sam kojim slučajem ja bio u avionu, unatoč tome što sam i sam htio slobodnu i nezavisnu državu Hrvatsku, čim bi mi se ukazala prilika mirno bih poubijao sve one koji bi htjeli poubijati sve nas. Ali oni nisu nikoga htjeli ubiti, ponavlja Pofuk!!! Ne, jesu! Svi su to u avionu realno proživljavali, tu spoznaju životne ugroženosti. To što trenutno nisu imali čime, druga je stvar. Stvar terorističke inkompetencije. 5. Ova je obrana terorizma psihološki zasnovana na "stockholmskom sindromu": Branimir se poistovjetio s otmičarima. Jer, radili su za našu stvar! Gospođa je tako pametna, mudra i - zbog ovoga bi Branimire možda trebao i pred sud časti HND-a! - hrabra!!!! žena! Teroristi, ljudi koji se igraju životima putnika u avionu hrabri su ljudi? U čemu se očituje ta naknadna hrabrost? U tome što ta hrvatska majka hrabrosti čeka svoga dragana desetljećima? A što gospodin Branimir Pofuk tek misli o hrabrosti supruge poginulog američkog policajca, čiji se suprug, unatoč njenoj hrabrosti da odgoji dijete ostalo bez oca koji je život izgubio jer nije bio dovoljno stručan u rastavljanju pametne hrvatske paklene naprave, nikad ne će vratiti? 6. Ovo je, zbog konteksta u kojem se ova apologija terorizma javlja, naprosto nečuven gest čovjeka koji je očito izgubio obrise realnosti: nakon 11. rujna pisati tekstove koji pokušavaju psihologizirati razloge otmice, pozitivno ih utemeljiti u kakvoj-takvoj političkoj ili duševnoj realnosti koju bi nepristran čitatelj mogao akceptirati kao racionalan razlog zla - u ovom slučaju očaj zbog nepostojanja NDH, jer, SR Hrvatska u tom trenutku postoji i u njoj neki ljudi političkim putem, žrtvujući svoje a ne tuđe živote, pokušavaju od socijalističke i jugoslavenske napraviti samostalnu republiku Hrvatsku, čemu posvećuju cijeli život, konačno uspjevajući u životnom naumu - pisati danas dakle tako dok aerodromi svijeta imaju osiguranje višeg stupnja no većina zatvora u RH, neodogovorno je, neprofesionalno, bez elementarnog osjećaja za stvarnost. Žao mi je što je ovakav tekst izašao baš ispod pera Branimira Pofuka. Još mi je nejasnije to što inače posve uravnotežen, strpljiv, postojan, smiren čovjek ustrajava u svojoj pristranosti, usput patetično paternalizirajući cijelu diskusiju: tonom seoskog župnika Branko izvlači pouku u ime svih novinara, pripremajući se za pledoaje za teror! Strašno! Još tek jedna rečenica: evo, pogledaj! Tko te razumije, tko te uvažava, tko te brani: oni koji bi i opet dizali avione u zrak! Ja znam da to nisi htio, ja znam da ti to ne bi htio ni u nagorim snovima, ali, ne znaju oni, oni koji bi to u ime te tvoje apologije i opet učinili. Ako itko treba iz svega ovoga izvući pouku, onda si to jedino i samo ti: ovo ti je ogledan primjer onoga što tako rijetko susrećemo a što se trivijalno naziva odgovornost za javnu riječ. Jer, ona podrazumjeva odgovornost za sudbinu te riječi! Nemoguće je kazati: krivo sam shvaćen! Kad braniš teroriste, moraš računati na to da će možda sutra netko upravo tvojim argumetnima opravdavati ako ne otmicu aviona, a ono razbijanje nekog srpskog prozora. Jer, borba se nastavlja, zar ne?... Kapetan Kuka, Jutarnji.hr, 13.9.2006 1:55:32 B. Pofuk nije odgovorio na ovo i još par sitnijih Kukinih zakucavanja. Post bih najradije stavio u kategoriju: Prednosti anonimnosti na internetu, da takva postoji. Poznati nam je Branimir Pofuk na žrtvenik dekriminalzicaije Bušićevih ponudio Edu Popovića kao vanpolitičkog znalca. Kapetan Kuka je dočekao priliku da podere još jednog autoriteta. Nisam siguran da je Popović sretan što se Pofuk poslužio njegovim imenom. Uostalom, Popović se prije recenzije knjige Ljubavnici i luđaci novinarski bavio slučajem Zvonka Bušića objavljujući serijale na tu temu, pa je Pofuk, vjerojatno nesvjesno izložio Popovića dodatnom rešetanju Kapetana Kuke i ostalih surfera koji smatraju da je Bušić nanio štetu hrvatskom imenu. Još uvijek postoje nostalgičari koji misle da bi povratkom jednog od istinskih boraca za hrvatsku stvar u zemlju moglo doći do raskrinkavanja udbaške mreže koja se i danas snažno osjeti u strukturama. Ranije se to očekivalo od Mire Barešića, a vjeruje se da je i ubijen kako ne bi razotkrio udbaše u vrhu vlasti. Sada neki vjeruju da je Zvonko Bušić taj mesija koji će Hrvatsku izvesti iz udbokracije: Ljubavnici i ludaci Naslov je knjige koji je napisala supruga Busica,zelimo mu sritan povratak,a ti kojima je krivo sto cemo im,Seksu ne pricaj pizdarije o demokraciji to je tako vrime bilo i covjek je radi pozornosti u javnosti to ucinio,da bi prikaza svjetu da ima Hrvatska,ali slucaj sta se desio sa bombom nije njegova greska,bomba nije bila aktivirana u podzemnoj zeljeznici nego policajac koji je izvadio iz ormarica,na poligonu je napravio neki propust koji je kobno zavrsio za njega.Nije mu bilo lako,ali nekima nije sada,valjda ce se nesto i otkriti o smrti Bruna Busica,e sad Vice Vukojevicu dolazi i tvoje vrime,i brata od Davora Butkovica koji je specijalno dosa iz Australije prije nekoliko dana nego je ubijen Busic u Parisu, a Vukojevic je bio veza hrvatskih punktova i svi su redom unistavani zhvaljujucu njemu,pa sada gospodo HDZ i drugovi SDP vrime je da se nesto ocisti. Cestitam povratak nasem hrabrom Busicu,i da uziva u svojoj Lipoj domovini. A tebi Seksu da dobijes ono sta si zasluzio u slucaju Glavas, mislim da nije bilo demokratski ubijat civile to je nedemokratska metoda i teroristicki cin u demokratsko vrime,pa nisi ti toliko neduzan u sl Glavas ali vidicemo oce li te Glavas prikazat tko si i sta si, iako imas pod kontrolom sud i ostalo,ali znas ono istina je istina,papir sve trpi sta je napisano,a ako ti ej krivo nemoj biti na doceku Busica na aerodromu pa bolje je da ne dodes ti i tebi slicni,stari UDB-su. Busicu dobrodosao u novi zivot u domovini za koju si dao sve sta si mogao alfa2, Jutarnji.hr, 12.9.2006 21:06:52 Morao bih najprije ispraviti alfu2 da se ne radi o bratu Davora Butkovića. Riječ je o Ivanu, Anti i Tvrtku Butković koji nisu u srodstvu s urednikom Jutarnjeg lista. A potom bih ga upitao što misli o misli o političkom krilu HNO-a, organizacije kojoj je pripadao Zvonko Bušić? Kanadski predstavnici HNO-a baš u to doba bili su Gojko Šušak i njegov kum Marin Sopta. U Europi je tajnik HNO bio Nikola Štedul? Je li postojao dogovor između borbenog krila HNO-a: Zvonko i Julienne Bušić, Pero Matanić, Frane Pešut, Slobodan Vlašić, Rudolf Prskalo, Tomislav Rebrina i Nikola Lisac... i onog političkog da se borbeni treba žrtvovati i kad padne zatvora ne otkucavati šefove iz političkog? Činjenica je da nakon radikalnih akcija političkog krila HNO-a nikom s glave nije pala vlas iz političkog, a da su se neki poiput Gojka Šuška još i stigli sprijateljiti s visokim američkim obavještajcima poput Williama Perryia. Sad kad je slobodan hoće li Zvonko Bušić najprije posjetiti Marina Soptu, Šuškovog kuma i tajnika političkog krila HNO-a za Ameriku i pitati ga kako to da je kum Goja bio veliki prijatelj s Perryiem, a nije uspio ništa isposlovat da se zatvorenom HNO-ovcu poboljšaju uvjeti u zatvoru i da ga ranije puste na slobodu, te zašto si je za desnu ruku u MORH-u uzeo Josipa Perkovića, čovjeka koji je po teoriji radikalne borbe bio glavni neprijatelj hrvatske stvari? Bojim se da će se razočarati kad čuje Soptine odgovore. Odluči li se i Zvonko Bušić nakon svega na pisanje knjige, ona bi se najprikladnije mogla nasloviti s: Udbaši i luđaci. UPDATE: Zbog zabrane djelovanja HNO-a u Zapadnoj Njemačkoj, uključujući i tiskanje glasila, vodstvo je sazvalo izvanredni sabor koji je, u kolovozu 1977., ponovno održan u Valenciji. Stipe Bilandžić ponovno je izabran za pročelnika HNO-a, Tomislav Kvaternik, poznat kao Nikola Štedul, izabran je za glavnoga tajnika. Marin Sopta, HRVATSKA POLITIČKA EMIGRACIJA I HRVATSKA DRŽAVA (48. nastavak), Vjesnik/Golden marketing Zvonko Bušić se može obratiti i Stipi Bilandžiću i priupitati ga zašto ne želi pred njemačkim pravosuđem svjedočiti protiv Josipa Perkovića koji je osumnjičen da je kao inspektor Udbe radio na pripremama za Bilandžićevo ubojstvo 1977.? UPDATE: Ima i svjedoka koji kažu da je Bruno Bušić nagovorio svog rođaka Zvonka na otmicu zrakoplova što da je Udbi bio izravni povod da izvrši atentat u Parizu. Cilj otmice zrakoplova bio je baciti antijugoslavenske letke iznad Nina gdje se održavao veliki katolički skup "Gospe od Velikog Zavjeta". Sadržaj letaka napisao je Marko Bušić koji danas živi u Zagrebu. Ovih dana kao da se prešućuje da je Zvonko Bušić nakon 10 godina prebačen iz strogog u blaži zatvor (nešto poput turopoljske kaznionice). Na nagovor nekih svojih prijatelja koji su ga obećali dočekati ubrzo se odlučio na bijeg, a umjesto prijatelja dočekao ga je FBI i više nije bilo mogućnosti da mu kazna bude ublažena. |
- 06:45 - Komentari (8) Isprintaj #
22.09.2006., petak
Kad publika grize nokte
|
U drugom isječku iz političkog talk showa Arena, snimljenog u jesen 2004. (gosti: Slavko Jovičić Slavuj, inspektor DB-a RS-e, Gostimir Popović, vojni analitičar iz Banja Luke, Dobrivoje Radovanović, kriminolog iz Beograda, Aleksandar Mitić, dopisnik AFP-a iz Beograda i prof. dr. Albert A. Stahel s Militärakademie u Zürichu i Željko Peratović, Vjesnik, Zagreb) govorim o uvjetima predaje Mirka Norca. Obratite pažnju na tipa iz publike koji grize nokte. |
- 19:01 - Komentari (7) Isprintaj #
Tomo Novaković alias Josip Perković iz 1977.
|
U drugoj točki njemačke potjernice za Josipom Perkovićem stoji: 2. Der Gesuchte Josip PERKOVIC ist weiterhin verdächtig, zusammen mit einem weiteren Geheimdienstmitarbeiter im November 1977 versucht zu haben, einen gebürtigen Kroaten zum Mord an zwei in Deutschland lebenden Exilkroaten zu bestimmen. BKA, Meistgesuchte Personen Špijunska sjena Predsjednika Stjepana Mesića traži se i kao alias NOVAKOVIC, Tomo. 45 lines je u posjedu navodne IZJAVE Josipa Perkovića matičnoj kući Centru SDS-a Osijek, iz 1977. godine u kojoj se opisuje događaj inkriminiran u njemačkoj potjernici i u kom se potvrđuje da je prilikom neuspjele organizacije atentata na Franu Goretu i Stipu Bilandžića u Njemačkoj koristio alias Tomislav (Tomo) Novaković.  Gornji je dokument u cijelosti u posjedu njemačkih tužitelja. Nijemci su od ravnatelja SOA-e (donedavno POA-e) tražili potvrdu autentičnosti Izvještaja, te niza drugih dokumenata bivše UDB-e kojom žele dokazati utemeljenost optužnice protiv Josipa Perkovića da je sudjelovao u organizaciji političkih atentata u Njemačkoj. Nije poznato kakav su odgovor dobili od Karamarka. Inače, dokument se smatra ključnim za dokazivanje Perkovićeve krivnje po točki 2. iz potjernice. Njime se povezuje slučaj agenta Ilije Svilara koji je uhićen i već je odležao u njemačkom zatvoru, sa izjavama pokojnog Josipa Milera (Joseph Müller), saradnika Hamiltona, koji se kao dvostruki agent u jednom trenutku opredijelio za suradnju s njemačkom tajnom službom BND. Miler je umro u Njemačkoj koncem devedesetih, a osim iskaza koje je ranije dao njemačkom pravosuđu iza njega je ostala i opsežna video kazeta s opisom detaljne saradnje s Josipom Perkovićem. I taj video materijal je dostupan njemačkom pravosuđu. Za Nijemce trenutno, manji problem predstavlja činjenica da su Frane Goreta i Stipe Bilandžić odbili svjedočiti u postupku protiv Perkovića kojeg se tereti da je organizirao atentate na njih dvojicu. Josip Miler je u pismu Slobodnom tjedniku od 21. 06. 1993. (isto u posjedu njemačkih vlasti) napisao da mu se Frano Goreta hvalio da se s Perkovićem grlio u njegovu uredu, a da mu je Ante Saldić rekao da je u jednom lokalu u Hrvatskoj vidio Perkovića za istim stolom sa Stipom Bilandžićem. Pošto se djelo za koje je Perković osumnjičen tereti po službenoj dužnosti, svjedočenje Gorete i Bilandžića i nije osobito bitno, posebno, budu li Nijemci smatrali da raspolažu s dovoljno materijalnih dokaza. UPDATE: Cjelovita izjava Josipa Perkovića alias Tome Novakovića u pdf-u |
- 15:41 - Komentari (0) Isprintaj #
Glavaš uvrijedio Kirovu udovicu
|
Branimir Glavaš reagirao je na uhićenje Antuna Gudelja, ubojice osječkog šefa policije Josipa Rehl-Kira, te na intervju Jadranke Reihl-Kir u Jutarnjem, objavljivanjem novog priloga na svojoj web stranici kojeg je uvredljivo naslovio: ISTINA O SMRTI J.R.KIRA - I.dio Kraj 15 godišnjih medijskih egzibicija vesele udovice! (Naputak: Kako profitirati na smrti zakonitog supruga, učite od vesele udovice!)  Faksimili izviješća o događaju 01. srpnja 1991. koje su vijećnici SO Osijek Josip Jarić, Branimir Golubić i Ivan Cvitković uputili Josipu Manoliću, tadašnjem predsjedniku Vlade, ne donose nikakve informacije o samom događaju na punktu na kojem je Antun Gudelj ubio Kira. Pretpostavljam da je riječ o tadašnjim vijećnicima HDZ-a jer sva trojica tadašnje SDP-ove saborske zastupnike: Matu Arlovića, Gordanu Ajduković i Zvonka Eraka, tituliraju kao drugove. Osim toga, izviješća su i dokaz nepismenosti tadašnjih HDZ-ovih političara jer imena nacija (hrvati i srbi) pišu malim slovom. To je sve što je meni bilo zanimljivo pročitati u skandaloznoj Glavaševoj objavi. Branimir Glavaš je očito na granici strpljenja i ne libi se vrijeđati Jadranku Reihl-Kir koja je uložila 15 godina svog života, ali i života svoje kćeri da se dozna istina o ubojstvu najpoznatijeg osječkog policajca. Glavašev bijes na Reihl-Kirovu je očit jer ona u spomenutom intervjuu nigdje nije izričito tvrdila da je on nalogodavac ubojstva. Da bi povratak Antuna Gudelja u Hrvatsku mogao donijeti preokret u slučaju Glavaš vidjelo se i u srijedu kada je Gudeljev nećak Damir Huber održao novinsku konfereciju na kojoj je obavijestio javnost o kaznenoj prijavi protiv Vladimira Fabera, aktualnog šefa osječke policije. Iako se Huberov istup povezuje s prijetnjama koje je dobio da bi promijenio ranije dan iskaz u policiji u kom je svjedočio protiv Glavaša vezano za ubojstva civila srpske nacionalnosti, vrlo je vjerojatno da je i situacija oko izručenja ujaka Gudelja bitno doprinijela da se "stavi" na Glavaševu stranu. |
- 15:01 - Komentari (0) Isprintaj #
21.09.2006., četvrtak
Glavašev svjedok nećak je Antuna Gudelja
|
Kakva slučajnost! Jučer smo prvo čuli da je Damir Huber, jedan od svjedoka u istražnom postupku protiv Branimira Glavaša, podnio kaznenu prijavu protiv šefa osječke policije Vladimira Fabera zbog navodnih pritisaka. Isti je 1991. bio pripadnik Branimirove osječke bojne (BOB), postrojbe pod izravnim zapovjedništvom Branimira Glavaša, kojoj su među ostalim pripadali i Krunoslav Fehir te Vjenceslav Bill. Na jučerašnjoj konferenciji za novinare Huber je izjavio da BOB nije postojao.  Navečer dolazi vijest da je u Australiji uhićen Antun Gudelj, ubojica osječkog načelnika policije iz 1991. Josipa Reihl-Kira. Time postaje jasnije zašto se baš Damir Huber javio da svojim istupom pomogne Glavašu. Naime, Antun Gudelj je Huberov ujak. Hubera zastupa odvjetnički ured Rešetar, isti koji je zastupao i Gudelja kad mu se prvi put u Hrvatskoj sudilo. Gudelj je uhićen u Sydneyju u utorak popodne po tamošnjem vremenu, što znači da je Huber u utorak prijepodne po našem vremenu saznao za ujakovo uhićenje, pa je bilo vremena da se njegov istup isplanira za srijedu prijepodne. A o ovim relacijama svjedoči i citat iz Glasa Slavonije iz rujna prošle godine: No, Gudelj ne može biti izručen Hrvatskoj i stoga što je postupak pomilovanja pravomoćno okončan, smatra Rešetar, napominjući kako je i dalje Gudeljev odvjetnik. Ipak, kaže, proteklih dana, otkako je najavljeno da će Ministarstvo pravosuđa podnijeti dopunjeni zahtjev australskim vlastima za izručenjem, nije razgovarao s Gudeljom. Isključivo je u kontaktu s Gudeljevom sestrom Maricom Huber koja živi u Osijeku i redovito se čuje s bratom na drugome kraju svijeta. Miroslav Filipović, Glas Slavonije, 14.9.2005 Izručivanje Antuna Gudelja Hrvatskoj objektivno će otežđati poziciju Branimira Glavaša. Napad Gudeljeva nećaka na aktualnog šefa osječke policije Fabera, mogao bi značiti da postoje indicije kako se policija sprema proširiti optužnicu u slučaju ubojstva Josipa Reihl-Kira. Postojale su indicije da je Branimir Glavaš zapovijedio Kirovo ubojstvo, ali i da Antun Gudelj nije sam pucao. UPDATE: A evo i Drage Hedla u novom Feralu koji potvrđuje povezanost Hubera i Gudelja: Huber se i pohvalio da je nećak Antuna Gudelja, ubojice Josipa Reihl Kira, zapovjednika osječke policije, zbog čega je, tvrdio je, u Branimirovoj osječkoj bojni, uživao poseban status... D. HEDL, Picaskandal, 21. rujna, 2006. |
- 15:05 - Komentari (2) Isprintaj #
20.09.2006., srijeda
Veselko Grubišić - špijun na povratku u diplomaciju
  P.S. Ovo je bio 555 post, a danas smo prevalili 160.000 posjeta. |
- 17:51 - Komentari (2) Isprintaj #
18.09.2006., ponedjeljak
Ameri Mesiću uskratili susret s Bushom
|
Predsjednik traži objašnjenje Kako god bilo, predsjednik Stjepan Mesić ne kani odustati od toga da dozna istinu. Tako će i veleposlanik Neven Jurica, ali i službeni Washington, trebati objasniti tko je zapravo odgovoran za to što George W. Bush prima premijera, a ne svog kolegu predsjednika, premda su obojica u isto vrijeme u New Yorku. Boris Pavelić, Glas Istre, 18. 09. 2006. Pred tjedan dana od izvora bliskih State Departmentu doznao sam da će se Predsjednik Mesić naći u nemilosti SAD-a i to prije svega zbog svoje vanjske politike koja se kosi s interesima Amerikanaca. Glavnim kreatorima Mesićeve vanjske politike u State Departmentu smatraju predsjednikova vanjsko političkog savjetnika Tomislava Jakića i specijalnog savjetnika za vanjsku politiku Budimira Lončara. Mesić se već jednom (2003.) zbog pritisaka Amerikanaca koje je podržao bivši premijer Ivica Račan morao odreći Jakićevih usluga. Ni na zadnjeg ministra vanjskih poslova SFRJ Budu Lončara ne gleda se sa simpatijama. Štoviše, Ameri Budu smatraju glavnim krivcem za Mesićeve poltičke egizbicije na sumitu Nesvrstanih u Havani, gdje je skoro uz blagoslov Fidela Castra sa samrtničke postelje i Huga Chávez postao novi Tito na čelu Nesvstanih. Mesić je navodno računao da će Amere udobrovoljiti na unutarpolitičkom planu pa se nije protivio imenovanju Tomislava Karamarka na čelo SOA-e, za kojeg mu je Sanader kazao da ima strašnu podršku CIA-e. Međutim, očito to tvrdim američkim političkim trgovcima nije bilo dovoljno. Odlučili su mu uskratit susret s predsjednikom SAD-a. Naravno da predsjednik Mesić ne može izraziti otvorenu ljutnju na Amere, pa njegovi savjetnici sugeriraju novinarima (Borisu Paveliću) da je možda za uvredu kriv veleposlanik RH u SAD-u Neven Jurica koji da namjerno propustio obavijestiti protokol Bijele kuće da će Stipe boraviti u New Yorku. Naravno da bi se Neven Jurica, kakvim god ga smtrali, teško odlučio na sličan propust jer je svjestan da od Mesićeve volje zavisi njegov mandat. Da je Jurica krivac ne bi se uopće dovodilo u sumnju da je drugi sumnjivac State Department. Prema dosadašnjem iskustvu u sličnim situacijama danas će biti dosta upita veleposlanstvu SAD-a u RH. Lako je moguće da će se iz diplomatskog opreznog odgovora moći iščitati uvjerljiva poruka kako Ameri nikd nisu cijenil pravog Tita, a još manje vole kad ga Tuđman i Mesić oponašaju. |
- 14:38 - Komentari (5) Isprintaj #
17.09.2006., nedjelja
Hepatitis C je među nama
|
Podupirući ideju osvještavanja javnosti o problemima osoba oboljelih od hepatitisa, prenosim sadržaj maila koji sam dobio od frendice iz udruge ABC Hepatitis: ABC Hepatitis Medveščak 32, Zagreb 2006. godina proglasena je od strane Svjetske zdravstvene organizacije godinom hepatitisa C, a 1. listopada "Svjetskim danom svjesnosti o hepatitisu". Tim povodom, naša udruga "ABC hepatitis" želi javnost upozoriti na prisutnost te bolesti u Zagrebu i Hrvatskoj, te smo organizirali dva događaja uz pokroviteljstvo Grada Zagreba (Službeni glasnik Grada Zagreba - godina 2006, Broj 12 od 13. srpnja 2006.) 23. rujna (subota) - 10-14 h, na Cvjetnom trgu, uz ogradu crkve biti će postavljen štand na kojem ćemo, uz podršku osoba iz javnog života i medija, dijeliti edukativne letke i brošure, te pozivati zainteresirane građane na posjet javnoj tribini, koja će se održati: 30. rujna (subota) - 11-14 h, zahvaljujući sponzorstvu Europskog doma, u dvorani "Strassbourg", Europski dom, Jurišićeva 3, pod nazivom "Hepatitis C je među nama". Na javnoj tribini ce o problemima vezanim za hepatitis C - liječenju, potrebi ranog otkrivanja - govoriti i odgovarati na pitanja publike, priznati zdravstveni stručnjaci iz zagrebačkih bolnica i predstavnici zdravstvenih institucija. S obzirom da smo, za sada, jedina zagrebačka udruga koja se bavi tim ozbiljnim javnozdravstvenim problemom - oboljeli od virusnih hepatitisa čine najveći dio svih oboljelih od bolesti jetre - nadamo se, i očekujemo, da ćete pronaći barem malo vremena, da svojom nazočnošću pomognete da se svjesnost o tom problemu proširi i izvan uskih granica zdravstva. Nadamo se i veselimo Vašem dolasku! Iva Gruden Zdunić, tajnica P.S. Pozdrav svim blogericama i blogerima koji su se unatoč ružnom vremenu okupili sinoć kod Mange, a posebno: (b)analanoj carici, secret, cruel, sisajedu, aparatczyku, filmu i bablu. Svima koji su dvojili, a nisu došli, može biti žao. |
- 14:52 - Komentari (2) Isprintaj #
16.09.2006., subota
45 Lines na HTV-u
|
Večer prije Manginog tuluma HTV pusti prilog Josipa Šarića o posljedicama Akcijskog plana s izjavama Pere Pripuza i mene.  Mislim da će prilog popularizirati Mangin tulum jer ja sigurno dolazim. Za Pripuza ne znam. |
- 01:05 - Komentari (4) Isprintaj #
15.09.2006., petak
Babl upucan pred policijom
Danas prije podne bio sam bolje fotolovačke sreće Uspio sam upucati babla na terasi preko puta policije u Nehajskoj. |
- 16:25 - Komentari (5) Isprintaj #
Birajmo svoje suce - Marinu Mrčeli STOP u Vrhovni sud
|
Državno sudbeno vijeće izabralo je nove suce Vrhovnog suda odbivši Marina Mrčelu kojeg je podržavala struka, a izabravši Branka Brkića, kojeg nisu željeli iz Vrhovnog suda. Marina Mrčelu novinari smatraju jednim od najpoštenijih i najstručnijih sudaca u zemlji. Valja napomenuti da je sudac Marin Mrčela vrlo cijenjen u stručnim krugovima, te da i u javnosti uživa ugled principijelnog i poštenog suca. No, tu principijelnost već je dva puta “platio” na DSV-u. Kao sudac Općinskog suda u Zagrebu Mrčela nije želio osuditi Feral Tribune zato što se rugao na račun pokojnog predsjednika Franje Tuđmana. Nakon toga ga DSV dva puta, unatoč svim stručnim pohvalama, nije želio imenovati u Županijski sud. Sudac Mrčela nedavno je kritički progovorio i o posljednjim izmjenama Kaznenog zakona. Ivanka Toma, Jutarnji.hr, 14.09.2006 Jedne zgode sam na blogu kritizirao Mrčelu zato što je dao ishitrenu izjavu u Otvorenom Tihomira Ladišića, da u slučaju ne dolaska Muniba Suljića na izricanje presude kojom je zaradio prvo 10, a potom 12 godina zatvora za zločin u Pakračkoj Poljani, nije bilo curenja informacija sa suda. Suljić je nekoliko dana nakon Mrčeline izjave u intervjuu Marku Didiću u Slobodnoj Dalmaciji jasno kazao da je informaciju o visini kazne dobio sa suda te se iz tog razloga nije pojavio na izricanju presude kada je trebao biti uhićen. Na osnovu izjave Muniba Suljića da mu je netko sa suda dojavio kakva će biti presuda, pa je pobjegao na vrijeme Udruga sudaca dobila je priliku podnijeti kaznenu prijavu protiv nepoznatog počinitelja na Županijskom sudu, želi li da se se ljigavo slatkasti hračak koji je Munib Suljić uputio sudačkoj profesiji, što prije skine s njihova obraza. Dopredsjednik Udruge Marin Mrčela negativno se izrazio o prilogu Damira Devića, a evo ga sam Suljić potvrđuje da je Dević bio u pravu. 45 lines, 24.10.2005. Svejedno, i dalje mislim da je Mrčela bio bolji izbor za suca Vrhovnog suda, a da je blokada njemu najbolji pokazatelj da u DSV postoji snažan otpor kadrovskoj reformi pravosuđa i borbi protiv korupcije u tom segmentu vlasti koji građani percipiraju kao najkorumpiraniji. P.S. Sudac Marin Mrčela je nedavno kritizirao i ponašanje splitskog suca Roberta Pešutića (znanog po oslobađajućuj presudi u slučaju Đapićevog lažnog magisterija) koji je nedavno zaglavio u noćnom klubu sa sudskim vještakom i vlasnikom firme čiji je kamion izazvao nesreću u tunelu. |
- 10:08 - Komentari (4) Isprintaj #
12.09.2006., utorak
Jurdana - od žrtve do nasilnika
 Nije Srećku Jurdani lako. Proveo je noć na policiji nakon što je priveden zbog šamaranje supruge Dušanke i maltretiranja 10-godišnjeg sina. Prekršajni ga sudac kaznio s 1500 kuna globe. Nacional mu objavio kolumnu, pa danas poslao priopćenje kako su ga suspendirali. Naravno, Nacional se na takav korak morao odlučiti jer su upravo oni objavili intervju bivše supruge odvjetnika Ante Nobila koja je ispričala kako ju je suprug tukao. Jurdana će sutra imati presicu na koju najavljuje dovesti suprugu i sina, a evo što je izjavio u ponedjeljak za Jutarnji: - To je bio mali obiteljski incident i sve je završilo bezbolno. Kad sam se te večeri vratio kući, ona se uplašila za dijete jer sam se s njim htio poigrati. Ženi su malo popustili živci, nema tu ničega spektakularnog - rekao nam je danas Srećko Jurdana. Policajci su Jurdani, tijekom obrade oduzeli i pištolj, kojeg legalno posjeduje. D. Kovačić, Jutrnji.hr, 11.09.2006 Danas je nadodao da je afera predimenzionirana i napuhana samo zbog njegova imena. Ne vjerujem da bi se netko usudio privesti ga znajući da je riječ o prijatelju Predsjednika Stjepana Mesića, a da nije bilo razloga za isto. A objašnjenje da se htio poigrati sa sinom smješno je bola. Prema policiji Jurdana je došao u stan pijan, a sin mu ima deset godina. Tko još trijezan ide u pol noći buditi desetgodišnjeg sina da bi se s njim igrao, a nije se vratio s daleka puta? Skloniji sam mišljenju da je Srećko Jurdana zbog stresnog života u noći sa subote na nedjelju izgubio kontrolu. Evo jedan od primjera stresnih događaja iz njegova života o kojem sam pisao: Kada je Ivica Đikić u Feral Tribuneu s početka ovog tisućljeća (2001.) napisao da je Antonio Lekić, bivši SIS-ovac i prijatelj Jasne Babić, nasrnuo u kafiću Kaltenberg na kolumnistu Nacionala Srećka Jurdanu, bilo mi je jasno da će Srećko u svojim kolumnama neće više ni jednu ružnu riječ neće napisati o Anti Gotovini. Kako je potvrdio novinarima, Srećko Jurdana, incident nije prijavio policiji, a sve do današnje kolumne u Nacionalu, potvrdile su da je Jurdana shvatio Lekićevu gestualnu poruku. 45 lines, 04.10.2005. u 00:15 sati Kad je Ante Gotovina navodno pobjegao iz zemlje, Srećko Jurdana je osuo kritičku paljbu po njegovu liku i djelu. Dijelu Gotovinih lobista je prekipjelo i pozvali su Jurdanu na razgovor u pivnicu Kaltenberg. I onda se dogilo da je u tom društvu pretučen. Događaj nije prijavio policiji. Moguće iz straha da opet ne bude napadnut, a moguće iz bojazni da bi policiji morao objasniti kako se uopće u tom društvu našao i na koji je sve način povezan s njima. Međutim, dobio je batine pred nekim svjedocima koji su o svemu obavijestili medije. Koncem devedestih započeo je u Nacionalu sa serijom tekstova o Josipu Perkoviću. Objavio je samo jedan nastavak jer ga je Perković posjetio doma, pa je kako kaže shvatio da se radi o poštenom profesionalcu koji je obavljao osjetljive poslove. U Kutlinoj Slobodnoj Dalmaciji za vrijeme hrvatsko-bošnjačkog rata objavljivao je pamflete protiv Bošnjaka. Na početku rata je uređivao list HSP-a Hrvatsko pravo, pa je kod Dobroslava Parage tražio da zaduži PAP-ovku jer je tvrdio da mu je zgrada puna JNA oficira od kojih se nečim mora zaštiti. Neki svjedoci su ga vidjeli i na zapadnoslavonskom ratištu naoružuanog, ali ne mogu potvrditi je li Jurdana tamo bio u svojstvu novinara ili nekom drugom. Sve je to, očito, ostavilo traga. Update: Srećko Jurdana je početkom Demokratskih promjena uređivao Glasnik HDZ-a. Kako mi je rekao jedan od tadašnjih HDZ-ovih prvaka, na Jurdanu se tada strašno naljutio Josip Manolić jer je Glasnik krenuo s objavljivanjem hrpe članaka koji su veličali ustaše. Po Manolićevoj naredbi Jurdana je morao napustiti HDZ-ovo stranačko glasilo. |
- 15:55 - Komentari (2) Isprintaj #
11.09.2006., ponedjeljak
Branimir Glavaš aktualizirao ubojstvo bivšeg osječkog udbaša Marka Bezera
|
Od nedjelje se na webu Branimir Glavaša, osumnjičenika za ratni zločin nalazi i žalba Vladimira Šeksa na presudu kojim ga je 1981. osječki okružni sud osudio na 13 mjeseci zatvora zbog neprijateljske djelatnosti. Naslovom "ISKLJUČEN SAM IZ SK ZBOG KARIJERIZMA, A NE NACIONALIZMA" Glavaš se ruga na Šeksov račun koji se branio da nije nacionalist. Šeks smatra da mu cje cijeli slučaj napakiran jer se zamjerio moćnicima još prije deset godina (1971.) kad je kao zamjenik okružnog javnog tužitelja u Osijeku pokrenuo postupak protiv UDBA-e optuživši ju da nezakonito otvara pisma građanima Osijeka. I tu je zapravo pritajena kvaka objavljivanja Šeksove žalbe. U vrijeme kad je Šeks nasrnuo na Udbu u tzv PTT aferi njen osječki šef bio je Marko Bezer, osoba koju žalitelj navodi kao zadnju (15-u) na popisu institucija i osoba kojima upućuje žalbu. Bezer je u trenutku Šeksovog žaljenja obnašao dužnost člana IK CK SKH u Zagrebu. Isti je kao umirovljenik 1991. pronađen ubijen na zagrebačkom smetlištu Jakuševac. Najpoznatija kroničarka djelovanja Udbe novinarka Slobodne Dalmacije Jasna Babić spominje ubojstvo Bezera u kontekstu "političkih likvidacija u podzemnom ratu frakcija zaostalih tajnih službi bivše Jugoslavije" na stranici 105 svoje knjige "Zagrebačka mafija".  Branimir Glavaš ovime ne šalje samo poruku Vladimiru Šeksu, već i njegovom današnjem susjedu u Bauerovoj ulici u Zagrebu, Josipu Perkoviću čiji je Bezer bio nadređeni dugi niz godina u Osijeku. Oni koji su mislili da će odobrovoljiti Glavaša time što su ga ostavili da se brani sa slobode zapravo su mu ostavili puno manevarskog prostora da ih opasno napada, kad god i kako hoće. |
- 20:07 - Komentari (3) Isprintaj #
Bandić na Blogu B92-a
|
Dok sam čekao da ova blog domena proradi prošvrljao sam do Blog B92. Na tom mjestu bloga dosta nama poznatih osoba sa srpske javne scene: Janko Baljak, Goran Svilanović, Goran Marković, Srđan Kusovac, Biljana Srbljanović... Ostavio sam i nekoliko komentara, a ovdje prenosim jedan koji je prvotno bio zamišljen kao post na blog.hr-u: Stara himna, a spomenik nov Sva sreća kod nas odavno nema rasprava o himni i državnim obilježjima. Istina, za nedavnog Svjetskog prvenstva u nogometu nešto su se trogirska HVIDR-a i publicist Miljenko Jergović bunili da što ima neki Japananac u tv reklami za Karlovačko pivo pjevati Lijepu našu jer da je to ruganje s nacionalnim simbolom. Dok je Tuđman bio živ tražio je da svi HDZ-ovci drže ruku na srcu kad se svira himna, po uzoru na Amerikance, al' toga su se držali samo HDZ-ovci. Trenutno se vodi velika rasprava o spomeniku Franji Tuđmanu. Najveći zagovornik ideje da se u Zagrebu postavi Tuđmanu spomenik je SDP-ov (Račanov) gradonačelnik Zagreba, Milan Bandić. Smiješno je da on pak, ima podršku za predsjedničku kandidaturu od sadašnjeg predsjednika Stjepana Mesića koji je 2000-e postao predsjednik upravo na antituđmanovskoj platformi. Mesić je u kampanji pričao čak odurne viceve o pokojnom Tuđmanu. E taj isti Mesić je nedavno u "šali" kazao da bi Zagrepčani trebali podići spomenik Milanu Bandiću u znak zahvalnosti što je za njih napravio (činjenica je da se za Bandićevog mandata najviše gradi u Zagrebu). Ali to da nekadašnji tuđmanomrzac podržava čovjeka koji će podići spomenik Tuđmanu u Zagrebu, pokazuje samo da se političari u nas ne opredjeljuju za određene nacionalne simbole iz uvjerenja, već zbog trenutne političke koristi. 45lines (11 Septembar, 2006 - 14:20) Kod nas su se blogovi javnih osoba ugasili, izuzev Davorka Vidovića. Vidit ćemo koliko će poznati na B92 trajati. |
- 16:08 - Komentari (0) Isprintaj #
10.09.2006., nedjelja
Lovac na špici
|
Naletim sinoć kod benzinske, križanje Nove ceste i Vukovarske, na babla. Stajao sam naslonjen na zid benziskoj nasuprotne zgrade, čekajući pošiljku kompleta Danasa (brojevi od 51. do 270.) koja je trebala stiči automobilskom dostavom iz Švicarske. Kratio sam vrijeme fotografirajući stražnjice prolaznica. Kad iz pravca benzinske uočim poznati bablovski, od uha do uha, osmijeh. Malo se posramim jer me babl u samo nekoliko dana više put zaskočio na Trešnjevki. Odložim aparat, a babl veli da će praviti društvo u trajanju sagorijevanja jedne cigarete. I odmah me pukne u glavu: - Prolazim autom i vidim te di stojiš na ovom uglu kao prekaljeni investigativni reporter vrebajući priču. Nisam mogao odoliti, a da ti se ne javim, izgovorio je podužu rečenicu između dva standardna povlaćenja dima. Kad me već razoružao, nisam mogao a da mu se ne pohvalim kako sam za sada zadovoljan Canon PowerShot S3 IS-om. Tu se otvorila priča o digitalcima i babl me oduševio iskazanim poznavanjem teme. Evo par fotografija snimljenih u subotu i četvrtak na zagrebačkoj špici. Nikakav spektakularan investigativni ulov. Prije, dokumentarističko razgibavanje. Unaprijed upozoravam da sam svjestan kako moram popravit ISO vrijednost kad fotkam u sličnim uvjetima    |
- 14:26 - Komentari (5) Isprintaj #
08.09.2006., petak
Nadbiskup Barišić protiv marijanizirane Hrvatske
|
BLAGDAN MALE GOSPE 8. rujna - Tisuće hodočasnika okupile su se u marijanskom svetištu Gospi od Otoka u Solinu. Nadbiskup splitsko-makarski msgr. Marin Barišić u svojoj je propovijedi upozorio na velik problem suvremenog društva, odsutnost oca u obitelji. "Uza svu moguću skrb i pažnju, zauzetost i ljubav žene-majke prema djeci, opasnost je da generacija bez oca postane feminizirana. A zar znakovi te feminizirane generacije nisu već donekle prisutni i prepoznatljivi u našem društvu," upitao je msgr. Barišić. HRT, 08. rujna 2006. Nadbiskup koji je javno pružao podršku optuženim čuvarima u Lori i sa Sanaderom dogovorio da neće dati podršku eventualnim prosvjedima nakon Gotovinina uhićenja, opet jaše unatrag. Izjava u Solinu vjerojatno je usmjerena protiv razvoda brakova. Malo je tako dobrih vjernika kao što su Danijela Martinović i Marko Perković Thompson koji zaslužuju crkveni razvod. Ajd razumijem da je crkveno poslanje zalagati se za obitelj, ali čemu napad na žene i to na Malu Gospu?! Jesu li žene krive za sve razvode brakova? Jesu li sinovi razvedenih žena homoseksualci ili nadbiskup Barišić nešto drugo misli pod feminiziranim generacijama? I koji su to znakovi feminizirane generacije prisutni i prepoznatljivi u našem društvu? Gledanu kroz negativno značenje, feminiziranost zamjećujem samo kod dijela svećenika. Zar piskutavi glasovi, njegovane ruke, klaćenje pri stojećem govoru, ljubav prema cvijeću... nisu znakovi ženskastosti? |
- 18:32 - Komentari (6) Isprintaj #
Odvjetnik iza brave
|
Novinari iz manjih sredina često se moraju dovijati na koji način da kažu što više o nekom koga poznaju, a da pri tom paze da ga previše ne razbjesne. Tako Branko Škorić iz Novog lista istodobno izražava čuđenje uhićenjem riječkog odvjetnika Velimira Došena, najscrpnije opisuje okolnosti i tijek uhićenja te podrobno pobraja junake iz crnih kronika, koje je odvjetnik do sada zastupao. Došen prebačen u KBC Najveće iznenađenje u velikoj akciji uhićenja je privođenje poznatog riječkog odvjetnika Velimira Došena. Još se ne zna razlog njegova privođenja, a nagađanja su razna. Došenov trenutačno najpoznatiji klijent je osumnjičeni dr. Ognjen Šimić. Uspješno je branio i poznatog ličkog tajkuna Josu Mraovića osumnjičenog za silovanje američke košarkašice. Poznat je iz slučaja »Norac« kad je obranio čak četvoricu optuženih. Od trojice se odustalo u istrazi, a četvrti, najteže optuženi Milan Čanić na kraju je oslobođen. Bio je jedan od prvih odvjetnika u poznatom slučaju navodno lažnog veleposlanika Gvineje Bisao i branio glavnooptuženog u aferi krijumčarenja kokaina iz Južne Amerike. Odvjetnik je znanog čovjeka sa zagrebačkog asfalta Miljenka Žaje Krojfa. U pravosuđu je počeo raditi u zatvorskom sustavu, bio je pomoćnik upravitelja u Remetincu te upravitelj zatvora u Šibeniku i Rijeci, da bi potom prešao u odvjetnike. Jučer ujutro je neposredno pred uhićenje trebao na raspravi zastupati jednog od također uhićenih, a prije toga je bio na razgovoru s dr. Šimićem. Jučer smo s njim razgovarali oko 11.10 sati i s još dvojicom odvjetnika dogovorili sastanak u vezi dr. Šimića za 12.30 sati. Dugo se nije pojavljivao pa smo ga više puta nazivali, no bezuspješno. Čuvši za uhićenja u gradu čak smo pomislili da je hitno pozvan da brani nekog od osumnjičenih. Pet minuta iza 14 sati dobili smo poruku s dvije riječi: »Uhićen sam«. Sada ispada da je zapravo bio priveden dvadesetak minuta nakon našeg razgovora. Tijekom jučerašnjeg poslijepodneva Došenu je iznenada pozlilo pa je žurno prevezen u na Hitni trakt riječkoga KBC-a. Doznajemo da je imao problem sa šećerom u krvi. Branko Škorić, Glas Istre, petak, 8. rujna 2006. Sam popis Došenovih klijenata, priče o njihovu načinu života i procesnim kontroverzama, i kod prosječnog konzumenta novina ne daju prostora za čuđenje. Druga je stvar je li policija i hoće li Državno odvjetništvo priložiti valjane dokaze za sumju da je odvjetnik sudjelovao u kriminalu. O slučaju Došenovog medijskog zastupanja Diega Maradone i njegova domaćina Miljenka Žaje Krojfa pisali smo prošle godine: Prijateljstvo počelo u Napulju Na pitanje da objasni veliko prijateljstvo njegova klijenta i nogometaša, odvjetnik Došen kaže kako mu je Krojf ispričao kao Maradonu poznaje još iz vremena dok je Argentinac igrao u Napulju. Prijateljstvo su značajno produbili 1994. godine kad je Maradona s reprezentacijom Argentine gostovao u Zagrebu i mnogo se družili. Nastavili su održavati kontakte i kasnije, a Maradona mu je kao prijatelj ostao u naročito dobrom sjećanju nakon 1999. kad je Krojf teško ozlijeđen u eksploziji automobila. Kaže da mu je poznati nogometaš nakon ranjavanja došao u posjet u Zagreb i ponudio čak da ga odveze na rehabilitaciju na Kubu. I dalje su održavali prijateljske kontakte i Novi Vinodolski je bio prilika da se ponovno susretnu jer su se obojica tu našli, Maradona na turniru, a Krojf na liječenju. Ico Mikuličić, Novi list/45 lines, 25.06.2005., subota Znamo da je Maradona imao problema s teškim drogama, a evo nešto i o Žaji: Krojf i ostali Miljenko Žaja Krojf (41) rođen je u Krefliki kod Tomislavgrada. Završio je srednju školu i predstavlja se kao ugostitelj. Kao i Jelavić bio je uz Bagarića kad je ubijen. Možda je bio i najvjerniji "gazdi", ali nije kapacitet koji ga je mogao zamijeniti. Sredinom lipnja 1999. kad mu je u Dubravi, usred vožnje, eksplodirao automobil, ostao je teški invalid. Pretpostavlja se da mu je eksploziv podmetnut kako bi ubojstvom bliskog Bagarićeva suradnika tzv. Bagarićevu klanu bilo poručeno da više nije siguran. Iako je uhićen u stanu u Maksimirskoj ulici, odakle je odmah prevezen u zatvorsku bolnicu, službeno je Žaja prijavljen na adresi u Trnovčici, na kojoj je bio prijavljen i Bagarić te još nekoliko osoba iz njegove okoline. Interpol ga ima na popisu zbog utaje, krađe, krivotvorenja i ilegalnog boravka. Saša Leković, Globus – travanj 2000. / netnovinar, 04.01.2006. Sjećate li se kako je prvostupanjski završio slučaj Mraović? Sudac Branko Milovanović oslobodio je Doševog klijenta Josu Mraovića uz obrazloženje da «prst u anus nije silovanje». Je li tko potegao sumnju u moguću korumpiranost suca kao razlog skandalozne presude? Nije. A da će Došen zbog love nemoralno postupati vidi se iz primjera Ivice Šporčića: "Ovih sam dana vidio da je na očev tekući račun uplaćeno nepunih 60 tisuća kuna, što znači da su odvjetnici (Došen i Mrakovćić) sebi odmah zadržali one 93 tisuće kuna na koliko su procijenili svoje usluge u ovome postupku i pretpostavljam da imaju pravo na taj način naplatiti svoje troškove", kaže Ivica Šporčić, "ali nejasno mi je zašto su naplatili 93 tisuće kuna, ako u nagodbi piše da ukupni parnički trošak, uključujući i odvjetničke usluge, iznosi oko četrnaest tisuća kuna." Feral/hnd.hr, 23.06.2006 |
- 10:28 - Komentari (0) Isprintaj #
07.09.2006., četvrtak
Posljednja večera pred rat
|
Neposredno nakon balvan revolucije i Danasovog (u režiji Slavena Letice) objavljivanja stenogrma razgovora Tuđman-Rašković (Srbi su lud narod) u subotu 25. kolovoza u zagrebačkoj restauaciji Pod mirnim krovovima, u vlasništvu legendarog HSP-ovca Ivana Kranjčine, održana je povijesno važna večera prvog hrvatskog ministra policije Josipa Boljkovca s čelnikom pobunjenih Srba Jovanom Raškovićem. Večera koja je trebala biti tajna završila je, a ne zna se zahvaljujući da li Boljkovcu, njegovom pomoćniku Josipu Perkoviću ili Ivanu Zvonimiru Čičku, predsjedniku HSS-a i tadašnjem intimusu Marinka Božića), na naslovnici Slobodnog tjednika (ST-a) čim su se sudionici razišli kućama.  Nakon ovog, nije zabilježen neki sličan susret pa e mož zaključiti da je to bila posljednja mirnodopska večera. U fotografijama bogato ilustriranom tekstu koji potpisuju Josip Kelemen, Ivan Ostoja, Marinko Božić i Žarko Rešetar, bilo je zloćestog osvrtanja na kolege iz Danasa Dražena Vukov Colića i Mladenu Maloči koji kao da nisu znali prikriti zavist zbog ST-ovog sudjelovanja u ekskluzivnom događaju. Reprint ST-ovog originala i nužne analitičke opaske, očekujte uskoro. |
- 17:03 - Komentari (1) Isprintaj #
05.09.2006., utorak
Ubojica obitelji Olujić iz Cerne bio je aktivan u Gotovininu lobiju
|
Nacional u novom broju donosi vijest da su istražitelji identificirali Bosanca, jednog od sumnjivca za likvidaciju obitelji Olujić u Cerni 1992. Riječ je, prema Nacionalu, koji je u predzadnjem broju objavio cjelokupni predistražni materijal s iskazima dvojice svjedoka sudionika u zločinu (jesu ga dobili od Marijana Benka ili od Mladena Bajića, to nek se spomenuta dvojica dogovore), o umirovljenom pukovniku HV-a Marinku Antunoviću, a koji da je u prosincu 2001. pronađen s metkom u glavi u jednom stanu na Srednjacima. Nacional tvrdi da je bila riječ o samoubojstvu iako neki svjedoci koji su poznavali Antunovića za 45 lines kažu da je smrt sumnjiva prije svega zbog načina života koji je pokojnik u to vrijeme vodio. Obzirom da je zadnji sumnjivac mrtav, istraga je završena i moglo bi početi suđenje, sugerira Nacional. Hvala im na informaciji, pod pretpostavkom da je Bosanac koji se sumnjičio da je osobno pucao po obitelji Olujić, stvarno Marinko Antunović, pokojnik sa Srednjaka. To bi značilo da je riječ o osobi koja je bila jako aktivna u udruzi Viribus Unitis čiji su se najpoznatiji članovi Ante Gotovina i Janko Bobetko nalazili na haškim optužnicama. S Bosancem Antunovićem je u to vrijeme usko surađivala jedna novinarka obiteljskog tjednika Arena. On bi ju svakotjedno dovozio na brifing u sjedište udruge. Iznimno je bio angažiran na Gotovininu bijegu sredinom 2001. Najviše je surađivao s generalima Ljubom Ćesićem Rojsom, Ivanom Kapularom i Antom Rosom, ali znao je aktivnosti za udrugu dogovarati i sa saborskim zastupnikom HDZ-a, umirovljenim generalom Krešimirom Ćosićem. Svjedoci koji su u to vrijeme na stanoviti način bili bliski udruzi kažu da je Antunović nekoliko tjedana pred smrt po par dana izbivao iz Zagreba. -Vraćao bi se s puta iscrpljen i samo bi znao reći da je sve to što se radi gore od onoga kako je on mislio da će biti i da se boji kako će to sve završiti. Njegova smrt u Viribusu je skoro pa bila tabu. Zato sumnjam da to nisu čista posla, ispričao je za 45 lines jedan od svjedoka Antunovićeve angažiranosti u Gotovininom lobiju.  A površno surfanje otkriva da je Marinko Antunović Bosanac bio i pamfletistički angažiran protiv predsjednika Stjepana Mesića: AKTUALNO Ukidanje vojnog roka u Hrvatskoj Piše: Marinko Antunović, pukovnik u miru Poštovani gospodine predsjedniče, slobodan sam pozvati se na većinu hrvatskih branitelja, a i u svoje osobno ime, kao pukovnik HV-a u miru, podržavam Vašu odluku kojom želite ukinuti hrvatsku vojsku. Predlažem, prvo raspustite MORH, glavi stožer OSRH, odrecite se generala Stipetića i svih onih kojima zapovijedate. Odrecite se i raspustite visoke časnike HV-a, časnike HRZ-a, odgovornih za raketiranje srpske "nejači i civila" pobijenih u koloni za vrijeme vojnoredarstvene akcije Oluja. Kao "vrhovni" zapovjednik i predsjednik države, a zbog katastrofalnog stanja u Hrvatskoj vojsci, dužni ste ovaj put donijeti takvu odluku koja ne će biti uvjetovana iz redova vladajuće šestorke. Predlažem da u prijelaznom vremenu, potrebnom za razgradnju HV-a i raspuštanje, a zbog sadašnjeg katastrofalnog stanja, otpustite ministra obrane gospodina Radoša, koji nema pametnijeg posla nego branja tratinčica, i odrecite se svojih i njegovih zapovjednika, vratite na posao umirovljene generale, niže časnike iznikle u Domovinskom ratu kao i razvojačene hrvatske branitelje, invalide Domovinskog rata. Vjerujte oni će Vašu odluku i zapovijed kao vrhovnog zapovjednika HV-a izvršiti jer znaju kako i imaju volje za to. Mi razvojačeni hrvatski branitelji, invalidi, časnici u mirovini, sposobni smo isto kao i 1991. godine braniti i obraniti hrvatski narod. Sposobni smo kao što smo bili i za vrijeme do Oluje, ustrojiti HV, kao i dovesti je u stanje visoke obučenosti što smo i dokazali, za razliku od Vašeg Agotića, Stipetića i Radoša. Stoga predlažem: s obzirom na stanje u agraru, zasadite par hektara opijumskog crvenog maka, dajte im motike u ruke i tako će na zadovoljstvo "cijelog hrvatskog naroda" kao i premijera Račana i njegove Vlade biti od koristi. Ostanite "monolitni i dosljedni odluke jednoga predsjednika", "vrhovnog zapovjednika". Vjerujte kao što i hrvatski narod vjeruje u pravu vojsku, nas hrvatske branitelje. Vjerujte u "našu" potporu Vašim željama. Bog i Hrvati. DOM I SVIJET, informativni tjedni prilog za iseljenike, HIC, Broj 334 || 9. travnja 2001. Vinkovački novinar Davor Runtić vjerojatno nije nikad čuo da je Marinko Antunović Bosanac zajedno sa Mariom Jurićem, a po nalogu Tomislava Madija Čikaga pucao u Marka, Milanu, Anicu i Radomira Olujić, u Cerni, sa 17. na 18. veljače 1992. Da je Runtić znao da je Bosanac ubojica iz Cerne, zasigurno ga nikad ne bi stavio u svoju knjigu: Junaci Domovinskog rata, knjiga 2 Druga knjiga serijala sadrži priče o sljedećim hrvatskim braniteljima: Nediljko Madžar, Matija Mandić, Radovan Vidović, Željko Kučić, Darko Sikavica, Franjo Kračak, Mijo Vrkašević, Ivan Ićo Hižman, Ivo Ivić - Mačak, Nedjeljko Husnjak, Marinko Antunović - Bosanac, Miljan Komljenović, Antun Tuna Čibarić, fra Mile Mamić i Ivan Burik. |
- 12:40 - Komentari (1) Isprintaj #
03.09.2006., nedjelja
Fiction
Od ovog posta uz neke priloge nalaziti će se logo fortyfive lines fiction. To će biti siguran znak da je riječ o mašti koja se može, ali i ne mora temeljiti na stvarnim osobama, situacijama, događajima...Naravno da ću se i dalje nastaviti baviti novinarstvom, pa surferi u potrazi za klasičnim 45 lines pričama neće ostati razočarani. Novi žanr uvodim potaknut s više potreba. Jedna od važnijih ogleda se u iskustvenoj istini koju sam čuo ljetos od Pjera Žalice: Ljudi više vole igrane od dokumentarnih filmova jer se s likovima u prvima lakše identificiraju. Dakle, kad ugledate sljedeći post s oznakom FICTION, nemojte tražiti ključ. Imajte na umu da se ono što ćete vidjeti moglo dogoditi upravo vama, ne nekom drugom! |
- 13:16 - Komentari (4) Isprintaj #
01.09.2006., petak
Zbrinjava li Karamarko Trusićevu ekipu?
|
Od kako je Munib Suljić umro svakodnevno primam telegrame sućuti. Neki se sućutnici javljaju komentarima na blogu, drugi mailom, a treći na ulici. Stjecajem okolnosti danas sam se motao oko hotela Laguna, kvartom u kojem je pokojnik često boravio, i na pješačkom prijelazu naletim na Zvonimira Trusića, figuru koja je držala kafić Stil na Velesajmu od kuda su kretali pohodi merčepovaca na Pakračku Poljanu. Poznanstvo s Trusićem iz 1998/99., jedna je od epizoda u životu s kojom se ne mogu pohvaliti, ali kojem mogu zahvaliti što me u svojoj birtiji u Blatu upoznao s Tomislavom Karamarkom i Vladimirom Faberom. Kako danas nemam o čemu s Trusićem pričati želio sam neobazirući se priječi cestu i nastaviti svojim putem. Ali njemu je, pretpostavljam, nakon Suljićeve smrti bilo baš zgodno što me vidi te se počeo drati iz auta: Željac! Željac, kako si?! Pozivi su se udvostručili. Zvao me i njegov suvozač. Po glasu sam prepoznao Miroslava Alerića, djelatnika carine na Bregani, bivšeg HOS-ovca, prijatelja Jasenka Houre, osobu koju su iz šale nazivali Trusićev posilni jer se u slobodno vrijeme nije odvajao od nekadašnjeg zamjenika Tomislava Merčepa. Nastavio sam svojim putem propustivši prigodu priupitati Miru Alerića jesu li točna nagađanja da bi se na preporuku Vladimira Fabera, a uz presudnu podršku Tomislava Karamarka, ovih dana trebao prebaciti s posla na carini na znatno atraktivniju poziciju u SOA-i. Propustio sam priliku zadobiti moguće duboko grlo u SOA-i i drago mi je zbog toga. |
- 19:29 - Komentari (15) Isprintaj #
Trešnjevčani i ini
 Očekujem da se babl javi preuzet darove jer bi Mešanca skoro mogli pokupit net-šinteri, a Muzikalni djelatnik Čistoće završiti u 24 sata potpisan kao skrivani brat Milana Bandića. U 24 sata inače imaju običaj popaliti fotku. Tako su jučer pisali o Ivanu Stojanoviću Mrđi (39) iz Gradišta, koji da učestalom vožnjom maltretira suseljane, a fotku maznuli s www.gradiste.com-a, bez da su potpisali izvor.  |
- 13:40 - Komentari (0) Isprintaj #
Bacač diska kod kozmetičarke
   |
