Hapšenje blogera u Hrvatskoj, u zemlji na pragu Evropske unije
Rado bih vam skrenuo pozornost na izvrstan tekst Mehmeda Halilovića, zamjenika Ombudsmena FBiH za medije objavljen na portalu NetNovinar koji dublje i obuhvatnije analizira moj slučaj od velikog broja domaćih analiza.
Novinari-blogeri: najslobodniji, najoštriji i - najugroženiji
Hrvatski novinar i bloger Željko Peratović uhapšen je zbog navodnog odavanja državne tajne uprkos tome što zakon tim nazivom više ne označava nikakve dokumente i informacije od državnog interesa. Ovaj slučaj poteže pitanje prava blogera kod nas i u svijetu i vječito pitanje – da li se blogeri mogu smatrati novinarima.
Piše: Mehmed Halilović, zamjenik Ombudsmena FBiH za medije
...
Ali, skandal je izbio i ne može se tek tako prebrisati. Nezavisni hrvatski novinar Željko Peratović je priveden u policiju i držan u pritvoru više od 24 sata zbog navodnog objavljivanja «državnih tajni»; prethodno je punih sedam sati trajao temeljit pretres njegova stana i zaplijenjeni su svi njegovi računari. Uhapšen, pretresen, zaplijenjeno... sve gore od gorega. I još u Hrvatskoj, u zemlji na pragu Evropske unije?
Hapšenje novinara-blogera u svijetu nije neuobičajeno. Naprotiv, prema međunarodnom Odboru za zaštitu novinara (CPJ – Committee to Protect Journalists), najmanje trećina uhapšenih novinara u svijetu u 2006. su bili blogeri, online urednici ili izvještači za web ( 49 novinara od ukupno 134).
«Reporteri bez granica» spominju i veći broj novinara uhapšenih zbog onoga što su objavili na internetu (u ovoj godini (2007.) – 64, http://www.rsf.org/), što je najvjerovatnije posljedica različitog timinga u prikupljanju ovih podataka.
Ko je, dakle, Željko Peratović, novinar-bloger koji je «doprinio» da se i Hrvatska priključi toj crnoj listi? Istina, on nije prvi hrvatski novinar kojem se zbog onog što objavljuje na internetu prijeti ili mu se sudi (Domagoj Margetić je prvi, ali o tome malo kasnije; drugi je Matija Babić, urednik portala www.index.hr, kojem je suđeno početkom ove godine za klevetu u tužbi koju je podigao bivši ministar vanjskih poslova Miomir Žužul). Ali, slučaj Peratovića je ipak i drugačiji i drastičniji.
...
U nastavku Mehmedovih razmatranja nadodao bih par citata iz današnjeg intrviewa Tomislava Jakića, savjetnika Predsjednika RH za vanjsku politiku:
*Kakve su reakcije iz inozemstva na izbore u Hrvatskoj stigle do Vas?
– Mogu govoriti na osnovu formalnih i neformalnih razgovora s desetak veleposlanika u posljednja dva dana. Reakcije se svode na prirodnu znatiželju. Svi oni pitaju u kojem ćemo roku znati mandatara, i traže procjenu o tome tko bi to mogao biti. Moram reći da nitko s kim sam razgovarao ne izražava apsolutno nikakvu sumnju u nastavljanje demokratskog pravca Hrvatske, niti u odstupanje od glavnih pravaca hrvatske vanjske politike.
* Dakle, partneri u međunarodnoj zajednici ne strahuju da bi Hrvatska zbog ovih nejasnoća mogla skrenuti s demokratskog puta?
– Apsolutno ne. Osim toga, pogotovo kad je riječ o zapadnoeuropskim zemljama, one su u svojoj dugoj i bogatoj demokratskoj povijesti jako dobro naučile na situacije u kojima i po nekoliko mjeseci nije bilo mandatara nove vlade, i ništa se nije događalo.
...
* Strahujete li da bi se pregovori s EU mogli usporiti otegnu li se pregovori o vladi?
– Ne, za to nema nikakvog razloga. Dok traju pregovori o vladi, sadašnja vlada obavlja sve svoje poslove, pa i pregovori s EU najnormalnije idu dalje. Između procesa formiranja nove vlade i tempa pregovora s EU nema nikakve veze.
Vrijedi li to i za NATO?
– Apsolutno.
Predsjednik RH Stjepan Mesić, u čije ime ovdje nastupa citirani Jakić, trenutno je jedina vlast u ovoj zemlji. On je trenutno glavni tumač Ustava glede davanja mandata za sastavljanje Vlade.
Zapadne demokracije imaju izgrađene, funkcionalne sustave vladavine prava, koji i inače djeluju pod znatno slabijim utjecajem aktualne politike, a i razvijeno im je i civilno društvo. Glupo nas je uopće uspoređivati sa razvijenim demokracijama u ovakvom slučaju.
Dok se ne formira i sazove Sabor, ja se ne mogu žaliti na postupanje policije, DORH-a i SOA-e, Vijeću za civilni nadzor sigurnosnih službi, pa ni pisati saborskim odborima za ljudska prava i medije. DORH je još 09. studenoga uputio dopis sektoru krim policije PU Zagrebačke da udovolje mom zahtjevu za povratom stvari koje nisu predmet kaznene prijave. Policija do sada nije udovoljila mome zahtjevu, a pošto nemamo premijera ni ministra MUP-a ja se nemam kome žaliti.
Predsjedniku sigurno ne, jer je zadnje izjavio da on s mojim slučajem nema ništa već da je sve u rukama policije.
Predsjednik RH Stjepan Mesić glavni je kočničar napretku u pregovorima s EU i NATO-om. Poput nasmiješenog Tuđmana, s hvalabogu znatno manjim ovlastima, Mesić ima jednu priču za po van, a drugu za po doma.
Već na sastanku s predstavnicima EU i NATO-a u Bruxelessu početkom prosinca bit će mu još jasnije da su ga na Zapadu skroz prokužili.
Die Verhaftung des Journalisten ist in Zagreb Stadtgespräch. Sie fiel nicht zufällig auf den Beginn des Wahlkampfs in Kroatien. Sich gut kennen ist das Gegenteil von fair miteinander umgehen: Zagreb ist eine Schlangengrube. Als Premier Ivo Sanader von der Verhaftung erfuhr, ließ er Peratovic sofort frei. Ein Journalist im Gefängnis hätte dem wahlkämpfenden Premier im In- und Ausland schwer geschadet, meinen Kenner der Szene.
Hinter seiner mysteriösen Verhaftung vermutet Peratovic den Machtkampf zwischen dem Premier und Staatspräsident Stipe Mesic. Der Enthüllungsjournalist attackiert die Szene um Mesic
seit Jahren und nimmt auch regelmäßig Geheimdienstkreise ins Visier. Er konfrontierte die Kroaten mit detaillierten Berichten über ein Massaker an Serben in Gospic. Peratovic bekam einen Preis von "Reporter ohne Grenzen". Einander kennen heißt einander gewähren lassen, wenigstens solange die Ruhe hält. Sein Informant wurde ermordet. Aber als Peratovic weiter nachlegen wollte, wurde auch der Journalist unbequem. Seit bald zwei Jahren ist der 41-Jährige arbeitslos und versorgt sein Publikum mit einem Blog im Internet – von Kollegen ebenso fleißig kopiert wie ungern zitiert.
Präsident Mesic hat indes seine Präferenz für eine große Koalition erkennen lassen – um das Land für Europa vorzubereiten, wie es heißt. So europäisch, dass man parlamentarische Kontrolle und offenen Streit um Sach- und Personalfragen einführen wollte, mag man nun doch wieder nicht werden.
Zamoljen sam od sučlanova HCSP-a da promoviram njihov video sa turneje Glavnog stana stranke po Panoniji. Kako mi je HCSP, obzirom da sam jedan od njenih suosnivača, davala neizmjernu podršku u dosadašnjim naporima da se svi mi, kao građansko društvo, izvučemo iz ove balkanskošpijunskomafijaške kaljuže, stvarno bi bilo nefer odbiti im molbu.
HCSP-ov ured za promičbu zahvaljuje Senki i Zlaji za pribavljanje većine materijala za ovaj video. Također, zahvaljujemo se Šimi Jovanovcu i Zvonku Bogdanu što su nam pružili prigodu da se poslužimo njihovom glazbom kao podlogom političke reportaže iz Panonije
Marin Tomulić iz Pariza pozdravlja ulazak Branimira Glavaša u novi saziv Sabora
Marin TOMULIĆ
Francuska
26 studenog 2007
Slavonija i Baranja, najveće žrtve srpsko-jugoslavenske zločinačke armije i heroji hrvatskog domovinskog rata, suvereno su odlučile na parlamentarnim izborima 2007 godine potvrditi povjerenje HDSSB-u i njegovom čelniku Branimiru GLAVAŠU.
Izraz volje hrvatskih birača obnavljanjem podrške zastupniku Hrvatskog Sabora Branimiru GLAVAŠU definitivno poništava odluku hrvatskih pravosudnih tijela o njegovom pritvoru i dosadašnji tijek sudskog postupka baziranom na krajnje upitnom svjedočenju jednog ratnog zločinca.
Ne sudjelovanje slavonsko- baranjskih predstavnika u budućoj Vladi Republike Hrvatske, Hrvatska demokratska zajednica premijera Ive SANADERA definitivno bi izgubila kredibilitet i povjerenje svojih birača te svojih prijatelja u svijetu.
Hrvatski političari napokon moraju smoći snage sprovoditi politiku sukladno suverenoj volji hrvatskih birača.
...Sada sam u Zagrebu upoznao Željka Peratovića, novinara koji je tijekom svog istraživanja našao nekolicinu ‘ubojica Kennedy-ja’. Ne želim se uplitati u detalje njegovog rada i posla koji su obavljali ili obavljaju oni o kojima piše na svom blogu. Želim samo dokumentirati stanje u kojem se čovjek našao otkako su ga stisli. Također, ne vjerujem da će Peratović morati napustiti zemlju. Ali ako se bude i dalje zajebavao s ‘lutkama od krvi bez trunke ideje’, predosjećam da bi mogao završiti u prtljažniku nekog starog auta na periferiji grada. Znam da on nema taj osjećaj. On si sigurno misli: Ma sjebat ću ih!... (desale.blog.hr)
HND: Peratović traži natrag svoje stvari
Hrvatsko novinarsko društvo podržalo je zahtjev novinara Željka Peratovića upućen Državnom odvjetništvu da mu vrate osobne stvari koje nisu potrebne za provođenje daljnje istrage nad njim.
U priopćenju HND-a, koje je potpisao potpredsjednik Zdenko Duka, navodi se da je Peratović zbog istrage o navodnoj objavi državne tajne ostao bez nekoliko kompjutera i mobitela koji su mu osnovno sredstvo za novinarski i publicistički rad.'Nema logična razloga za zadržavanje tih predmeta jer je sve dokumente moguće i kopirati pa pregledavati, a vlasniku vratiti sredstva za rad', ističe Duka.
Hoćete li politički navijati na dan predizborne šutnje?
Namjeravam sastaviti listu stranaka i lista za koje bih glasao kad bih izišao na izbore i ako bih mogao zaokružiti više brojeva te objaviti taj post na dan predizborne šutnje. Bi li to bilo kršenje predizborne šutnje, moguće zakonski kažnjivo? Glasajte u anketi!
P.S. Pričekajte još koji sat na friški video, prilog Mire Aščića s BlogOpena u Novom Sadu, emitiran u današnjoj HTV emisiji Hrvatska uživo, urednice Ane Jelinić! Jako dobar prilog. A ako volite putopisne blogove, posjetitite On The Road
Češke "Gospodarske novine" o stanju u Hrvatskoj pred izbore i slučaju autora 45 linesa
Martin Ehl stručnjak za Hrvatsku iz čeških Hospodářské noviny" objavio je danas tekst o koncu predizborne kampanje s posebnim osvrtom na moj slučaj. Naravno, spominje: predsjednika Mesića, premijera Sanadera, šefa SDP-a Milanovića, bivšu ministricu pravosuđa Vesnu Škare-Ožbolt, angažiranog potpredsjednika HND-a Zdenka Duku...
Neću prenositi citate nego dati samo link jer blog.hr-ov blog editor ne podržava češka i francuska slova, ćirilicu...
Kako sam odavao državne tajne u Srbiji, a nisam podučavao trikove anonimnog, subverzivnog bloganja
Goran Aničić je snimio video dijela mog nastupa u Novom Sadu i šaljivo se ispričao da je kvaliteta na razini "Špegeljeva videa". Bez obzira na kvalitetu, hvala mu!
Poslije tih radionica sam odlučio ostaviti ekipu i ostati na diskusiji gdje je Peratović lamentirao o svojoj zloj sudbi i inim čimbenicima koji ga eto ostaviše praktički kruva gladnog. Jedna riječ "booooring" - očekivao sam nešto jezgrovitije i koncentriranije osvrtanje iz prve ruke na ono što mu se dogodilo. Očekivao sam praktične savjete onima koji bi se mogli u takvo što upustiti, očekivao sam ABC hardcore blogerskog novinarstva, kako rukovati online identitetom, kako osigurati vlastito dupe, kako jebati mater moćnicima a da ti jaja ne završe na panju... Na kraju smo dobili kaotično rantanje lika koji se zna dobro posrat ali ne zna zatrpat vlastito govno - naravno da je to moje seljačko mišljenje, volim svesti stvari na osnovne sastojke, naročito ako objašnjavam nekome nešto o čemu nema pojma niti može razumjeti stvar u globalnom konceptu za sat vremena. Naravno da 95% ekipe nije kurca skužilo pol afera i imena koja je on spominjao i sipao kao iz rukava - zijevanje je bilo neminovno. Jest da sam ga čitao pa sam malo više upoznat s problematikom i okolnostima koje ju okružuju, no izašao sam iz konferencijske sale s nekim osjećajem njegove tragikomične novinarske kurčevitosti u ustima što dodatno potvrđuje i njegov zadnji unos o tome kako je sav jadan morao platiti za saobraćajku u NS-u, 132 eurića, jebiga Peratoviću. Prakticirati nevješto online hrvatsko-novinarsku utopiju (ma koliko god ona ispravna bila) i time dovesti sebe i bližnje u zajbanu situaciju te o tome kukati je po meni lejm i nije za očekivati od iskusnog novinara i odraslog čovjeka. Hoću reći da me na njegovom predavanju totalno bolio kurac što on nema para za platiti telefonski račun - očekivao sam neke blogerski/medijski relevantnije činjenice i poglede na to a ne njegov monolog o mikro novinarskom Gulagu. Anyhow, Peratović je bio čisti promašaj i zalud potrošenih sat vremena za mene...
Evo moga odgovora odmah jer komentar na njegovu blogu čeka na odobravanja:
@Siniša, baš si me nasmijao. Hvala Bogu da netko napiše i neki negativan komentar o mom gostovanju na BO. Jesi ti postavio ono pametno pitanje da me od zatvora spasila Nova TV koja je vlasnica Blog.hr-a? (Zapamtio sam neki pisakutav, drhtureći glasić)
Ako si ikada čitao moje blogove, nisi se trebao nadati da ću ja govoriti o anonimnom, subverzivnom bloganju. Za takvo što dovoljno je pročitati upute s mrakove Pollitike.
I što si očekivao od mog prvog posta? Da opisujem kako smo se u petak Sanja iz Novog Sada, Nina iz Banja Luke, Jura i ja iz Zagreba razbijali nikšićkim i votkama po pubovima u Laze Telečkog? Stari, ja to volim radit, al' mi se nakon 20-ak godina sličnih iskustava o tome neda pisati. Tebi to pristoji.
E, ovo je zadnji put da se osvrćem na ovakve blog tipove jer kako bi rekli naši stari: Tko sa djecom liježe, budi se popišan.
Josip Perković, Celestin Sardelić, Miroslav Šeparović i Igor Dolanc
E, sad nešto ozbiljnije. Bio sam neki dan na ročištu povodom tužbe za klevetu Hrvoja Šarinića, zastupanog od Miroslava Šeparovića, protiv Radovana Smokvine jer da su mediji prenijeli kako je Smokvina izjavio da je uplatio lovu u Villach za oružje, a ne za Šarinićevu jahtu.
Jedva sam se suzdržao od smijeha kad su Šeparović (bivši šef HIS-a, zadržan dan i pol na policiji (manje od mene) radi odavanje državnih tajni 1999., bivši ministar pravosuđa, vjenčani kum Vladimira Šeksa, i aktualni HDZ-ov član Vijeća za građanski nadzor sigurnosnih službi te sudac Zorislav Kaleb govorili o internetu.
Kaleb je više puta ponovio frazu o skeniranju, očito nesvjestan činjenice da je skeniranje jpg-a (ili drugih slikovnih formata), pa konvertiranje u pdf samo jedan od načina kako se rade pdf dokumenti. No, u slučaju Vjesnikova pdf izdanja, zasigurno se nije radilo o skeniranju već o konvertiranju tekstualnih datoteka.
A Šeparović ga je, kao iskusan špijun pohvalio riječima: Da, vidite dokle je danas tehnika dogurala.
Potom je stručnjak za državne tajne i tehniku izvukao nekoliko printova s interneta kao prilog tvrdnji da Smokvina nastavlja blatiti Šarinića, odnosno da je riječ o umišljaju. Kako na printevima, uopće nije bilo nikakvih oznaka s kojih su web odredišta skinuti, odnosno ni tko ih je objavio ni tko ih je pisao, Kaleb se ipak pokazao većim stručnjakom za tehniku i nije ih uvrstio u spis. Istinabog, Šeparović je pružajući printeve sucu značajno pogledavao u mom smjeru, te promrljao kako bi se moglo pozvati da svjedoči i onoga tko je to objavio, ali... Gospon fiškal, zaštitniče građana od maltretiranja sigurnosnih službi, napravili ste gaf u startu i trud Vam je bio uzaludan, te ste pokazali da Vam nije bilo mjesto ni na mjestu ravnatelja HIS-a, a pogotovu u Vijeću za građanski nadzor tajnih službi. Naprosto, nesposobni ste i politički pristrani.
I umjesto da je na bilo koji način pokazao da se samnom solidarizirao jer smo obojica gonjeni za istu stvar, dobro on da je odavao državne tajne, ja da sam ih prenosio, Šeparović se za pauze u sudskom hodniku skrio u neki kut samo da me ne pogleda u oči. Zanimljivo je da je Miroslav Tuđman koji je drugi put postao ravnatelj HIS-a u računalu bliskog suradnika Miroslava Šeparovića i Josipa Perkovića, stanovitog M.B., iz Šibenika, otkrio odkale su printani državno tajni dokumenti koje je M.B. dostavio Nacionalu. PukanićM.B.-a spominje kao tipa s bejzbol kapicom na glavi koji je ispod jakne držao žute kuverte s državnim tajnama koje su morale biti objavljene u javnom interesu. Međutim, Miroslav Tuđman nije zapovijedio nikakav progon M.B., koji je čak, za kratkotrajnog šefovanja HIS-om Ozrena Žuneca, avanzirao. Valjda kao špijun koji se borio protiv sustava odavajući državne tajne u javnom interesu, a prethodnih godina je, zajedno s aktulnim, eventualnim nasljednikom Tomislava Karamarka na mjestu šefa SOA-e, Antom Glavanom sudjelovao u operaciji premještanja leševa srpskih civila pobijenih u Paulin Dvoru, iz Čepina u ličke jame.
Jedva čekam da se konstituira novi saziv parlamenta, pa da mu pošaljem predstavku o aktualnom maltretiranju SOA-e. Zasigurno će mi dati punu potporu i založiti se za odstup Tomislava Karamarka. Prije toga će nenajavljeno banuti u SOA-u i izvršiti stručni tehnički pregled Karamarkove mašinerije kojom me se uhodi, arhive u kojoj su se slagale klevete o meni...
Jedine stvarne veze, ne stručne, koje ja vidim između Miroslava Šeparovića i tajnih službi, sadržane su u slijedećim indicijama i činjenicama:
- Potječe s Korčule gdje je ljetovao jugoslavenski ministar policije Stane Dolanc.
- Prvo radno mjesto u socijalizmu mu je bilo pravničko u JNA
zrakoplovnoj bazi na Cerklju (Slovenija).
- Kum je sa Šeksom za kojega su pojedini novinari pisali da je bio suradnik UDBA-e.
- U HIS-u je kao glavnog savjetnika za operacije imao Josipa Perkovića, zadnjeg šefa UDBA-e. Šeparović je stavljao svoj potpis na sve poznate i nepoznate operacije kojima se HIS nezakonito bavio. (Jasna Babić je u svojoj knjizi objavila desetak HIS-ovih dokumenata s oznakom državna tajna koji su nastali Perkovićevim operativnim djelovanjem. P.S. Ne pozivam SOA-u da oduzeme Babićki novinarsku arhivu, ili nedajbože da policija upadne u stan Josipa Perkovića ili kuću Damira Lončarića, gdje se po nekim izvorima bliskim Uredu Predsjednika nalaze stotine kilograma državnih tajni, što bjavljenih, a što onih koje možda nikada ne ugledaju svjetlo dana jer su oni političari koji se spominju u tim dokumentima, poslušni)
- Odvjetnik je Hrvoju Šariniću za kojega je Josip Boljkovac nedavno u Feralu izjavio da je bio francuski špijun kod Tuđmana.
A što se tiče spora Šarinić-Smokvina, sudac Kaleb je prihavtio Smokvinin prijedlog da u veljači 2008. budu saslušani Ferdinad Jukić i Vesna Škare-Ožbolt, oboje sa adresama u Velikoj Gorici.
Vesna Škare-Ožbolt biti će saslušana u svojstvu zamjenice Predstojnika Ureda Predsjednika na okolnosti zatvaranja računa u Villachu i prebacivanju preostalih 3,5 milijuna DEM iseljeničkog novca na račun zaklade HDZ-a (Hrvatskoga državnog zavjeta). Odnosno, tko je izdao taj nalog, je li upoznata s transferima na računu u Villachu dok je funkcionirao i slično.
Kada se pogleda koliko je Radovan Smokvina uložio truda u istjerivanju istine o sudbini iseljeničkog novca, nije ni čudno da mi je policija zajedno sa računalom, a po nalogu SOA-e i DORH-a te migu s Pantovčaka, zaplijenila i zgotovoljenu knjigu: Radovan Smokvina: Moj obračun s kleptokracijom, i da mi ju DORH ne želi vratiti.
A dok ne sredim dojmove o Vojvodini i Novome Sadu, pogledajte nekoliko fotografija s BlogOpena koje je snimio fotomanijak.com, inače jako dobar poznavatelj blog aktivizma našega mraka
Pisanje drafta za post na blogu za vrijeme izlaganja Vladislave Gordić Petković / Pančevo, Srbija, profesorice engleske i američke književnosti na Filozofskom fakultetu u Novom Sadu, koja bavi se književnom teorijom, kritikom, publicistikom i prevođenjem sa engleskog.
O Vesni Škare-Ožbolt kao svjedokinji protiv SOA-e, obiteljsko-političkom lobiju u Gradištu i HDZ-ovu licemjerju u vukovarsko-srijemskoj županiji
Pozdrav, cijeloj HCSP ekipi iz Limba, od Jure i Žaca iz Novog Sada i Petrovaradina
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU ZAGREB
Na broj: Pn-6608/05
Pravna stvar:
TUŽITELJ: Željko Peratović, zastupan po Luki Šušak odvjetniku iz Zagreba, Iblerov trg 6/1
TUŽENIK: Republika Hrvatska
Radi: naknade štete
P O D N E S A K T U Ž I T E L J A
I
Na temelju rješenja tamošnjeg suda od 18.10.2007.g. navodimo slijedeće.
U „Globusu“ od 04.02.2005.g. u tekstu pod naslovom „Turekova prezentacija“ se navodi:
„SAŽETA ANALIZA Famoznu „Prezentaciju slučaja Gotovina“ je 01. ožujka 2004. Franjo Turek osobno prikazao državnom vrhu RH: premijeru Ivi Sanaderu, predsjedniku Stjepanu Mesiću, ministrici prvosuđa Vesni Škare-Ožbolt i ministru policije Marijanu Mlinariću. Riječ je o dvadesetak stranica sažete analize dvaju haških slučajeva: uhićenja Ivice Rajića i bijega generala Ante Gotovine. Turek, tako, smatra da je uhićenje Ivice Rajića, umjesto njemu i POA-i, lažno pripisano „istražiteljskom timu“ ravnatelja policije Ranka Ostojića. Za učestale diplomatske pritiske na Hrvatsku, zbog bijega Ante Gotovine, Turek ne optužuje samo Gotovinu, njegove pomagače ili saveznike, već strane obaviještajne službe i domaće agente, te hrvatske novinare koji javnost uvjeravaju da je Gotovina u Hrvatskoj.“
Dakle, predlažemo da sud od Vlade RH zatraži da od nadležnih državnih tijela RH oslobodi svjedoka gospođu Vesnu Škare-Ožbolt od obveze čuvanja tajne vezane uz prezentaciju gospodina Franje Tureka od 01.03.2004.g.
Oslobađanje od obveze čuvanja tajne svjedokinje Vesne Škare-Ožbolt odnosi se na sve informacije iz predmetne prezentacije od 01.03.2004.g.
Stvaratelj tih informacija je bio Turek Franjo, a stupanj tajnosti te prezentacije tužitelj Peratović Željko ne određuje niti je to bitno za predmetni parnični postupak.
Dakle, u pitanju su sve informacije i sve vrste informacija koje su na toj prezentaciji iznesene od strane Franje Tureka, a prezentaciji je bila prisutna predložena svjedokinja Vesna Škare-Ožbolt.
II
Molimo vas da u ovome predmetu hitno zakažete raspravu jer se radi o predmetu u kojem se nalaže hitnost postupanja sudova i drugih državnih organa.
U Zagrebu, 25.10.2007.g. Željko Peratović
O tome obavijest:
- tužitelj Peratović Željko
A Vesna Škare-Ožbolt je na prvom saslušanju rekla:
Poziva se radi saslušanja kao svjedok u sudnicu Vesna Škare Ožbolt.
SVJEDOK VESNA ŠKARE OŽBOLT, kći Davora, r. 20. 6. 1961. Osijek , dipl. pravnik,
adresa Cvjetno naselje broj 1, Velika Gorica, nesrodna.
Pravilno upozorena
iskazuje
Upoznata sam sa prezentacijom Franje Tureka jer sam istom bila nazoč na ali obzirom
da s poznaja o istoj prezen taciji imam iz spoznaja tadašnjeg državnog du žnosnika vezana sam čuvanjem tajne obzirom na podatke koji su izneseni u toj prezentaciji. U to vrijeme bila sam ministar pravosuđa Republike Hrvatske.
Na izričit upit suda da li je svjedokinji poznata pozadina otkaza koji je tužitelj dobio u Vjesniku svjedokinja iskazuje: Nije mi u potpunosti točno poznat razlog otkaza, ali zaključujem da je pozadina istog bila u pisanju tužite lja o predmetnoj prezentacij i Franje Tureka, a što sam mogla zaključiti iz pisanja samog tužitelja kao i naknadnih tekstova nakon njegovog otkaza.
Na poseban upit pun. tužitelja svjedokinji da li joj je poznato da li se o predmetnoj prezentaciji Franje Tureka očitovao Predsjednik Republike Stipe Mesić kao i tadašnji ministar
unutarnjih poslova ministar Marijan Mlinarić,svjedokinja odgovara: Marijan Mlinarić je bio nazočan samoj prezentaciji, a Predsjednik Republike Stjepan Mesić se očitovao u medijima na način da je iskazao da je bio upoznat sa samom prezentacijom, a takoder je to u medijima izjavio i sam Marijan Mlinarić, što je sve što mi je poznato o njihovim očitovanjima.
Na poseban upit punomoćnika tužitelja svjedokinj i da li je predmetnoj prezentaciji bio na zo čan i sam Predsjednik Republike svjedokinja odgovara:
Prezentaciji o kojoj sam ja iskazivala i kojoj samja iskazivala nije bio nazočan predsjednik Republike. Na poseban upit punomoćnika tužitelja svjedokinji da li je stranka DC dala svoje očitovanje o predmetnoj prezentacij i Franje Tureka , svjedokinja odgovara:
DC je dao svoje očitovanj e o predmet noj prezentacij i. Na poseban upit punomoćnika tužitelja da li bi svjedokinja svjedočila o sadržaju prezentacije Franje Tureka u slučaju kada bi bila oslobođena čuvanja tajne, svjedokinja odgovara: Uslučaju kada bi sud zatražio od nadležnog tijela koje me obvezalo na čuvanje tajne oslobođenja od čuvanja ove tajne, i kada bi nadležno tijelo donijelo odluku o tome da me oslobađa čuvanja tajne svjedočila bi o sadržaju i predmetu prezentacije Franje Tureka, dok bez tog o s lobođenja od čuvanja tajne ne mogu svjedočiti. Cijenim da bi sud putem Vlade Republike Hrvatske ovaj zahtjev za oslobođenje
mene od čuvanja tajne vezano za prezentaciju Franje Tureka trebalo uputiti Vijeću za nacionalnu sigurnost. Mislim da je ova prezentacija bila u ožujku 2004. i to je bila jedina prezentacija Franje Tureka na kojoj sam ja bila nazočna.
Na poseban upit punomoćnika tuženika upućen svjedokinji na temelju čega svjedokinja cijeni da postoji očita veza između prezentacije Franje Tureka i otkaza koji je tužitelj dobio u Vjesniku svjedokinja odgovara:
Ja nemam neposrednih osobn ih spoznaja o razlozima dobivanja otkaza tužitelja u Vjesniku, jer me o istome direktor Vjesnika nije informirao, ali znam da je pisalo u medijima da je tužitelj dobio otkaz u Vjesniku jer je objavio podatke o prezentaciji Franje Tureka koje nije smio objaviti. (trenutno sam i kazneno prijavljen zbog objavljivanja državnom tajnom zaštićenih podataka o tome da me Turek prvi optužio da sam državni neprijatelj, op. 45 lines)
Na poseban upit tužitelja osobno upućenog svjedokinji da li joj je poznato da bi joj se tužitelj osobno i neposredno obratio u 7. mjesecu 2005. godine kao tadašnjoj članici Vlade tražeći njezinu pomoć i intervenciju da tužitelj ne dobije otkaz u Vjesniku, obzirom da je Vlada Republike Hrvatske bila vlasnik Vjesnika u to doba, svjedokinja odgovara:
Dobila sam pismo u vidu predstavke tužitelja na način kao što mi je tužitelj na današnjem ročištu i postavio pitanja, a kasnije smo i telefonski razgovarali o tom njegovom traženju. Na poseban upit tužitelja svjedokinji da li je svjedokinja bila u mogućnosti što poduzeti i intervenirati vezano uz predstavku tužitelj a obzirom da je tužitelj osim tužiteljici istu proslijedio i premijeru kao i samom Saboru Republike Hrvatske, svjedokinja odgovara: Poznato mi je da je u Vladu stigla predstavka tužitelja na koju se Vlada nije želje la očitovat i , ali nemam spoznaja o tome da bi ista predstavka bila zaprimljena i u Saboru Republike Hrvatske .
Na putu prema Novom Sadu svratio sam u Gradište, Vinkovce, Vukovar i Ilok. U Gradištu političku borbe vode moj bratić Josip Čolakovac v.d. predsjednika Općinskog predsjednika HDZ-a i naš zajednički zet Srećko Papac, višegodišnji općinski načelnik, predsjednik gradištanskog HSLS-a kojega Đurđa Adlešić nije stavila na listu za Sabor. I pitaju me moji voljeni Gradištanci:
Jel istina da ti se ovih dana nisu javili bratić Josip i zet Srećko? Jel tako da ti je Vesna Škare-Ožbolt pružila pomoć iz poštenih motiva, a da se ona u našoj vukovarsko-srijemskoj županiji kandidirala za Sabor?
Odgovaram im: Da, da i da!
Čini se da su birači u Gradištu jako dobro informirani.
Izpozdravljao sam se i sa Slobodanom Blaževićem, specijalnim policajcem, susjedom i dječačkim uzorom koji me zazvao "Kako si kume?", podsjećajući na kumske veze između naših djedova o kojima su nas učili dok smo bili mali.
A i grobar "Tiberije", srednjoškolski prijatelj Bode Blaževića, Joze Tabaka, Gordana Kovačevića, Ive Matinca Vukovog, Ice Dretvića Karlinog, mene... bio je ugodno iznenađen vidjevši me u obilasku majčina groba na kojeg je otac dao postaviti spomenik.
Trenutno je moda podizanja nadgrobnih spomenika na gradištanskom groblju, pa je više živih i mrtvih Gradištanaca na grobljanskom popisu nego na popisu broja stanovnika. Mnogo ih je, poput moga oca, dalo uklesati svoje ime s datumom rođenja uz ime, godinu rođenja i smrti bračnog druga, djeteta, roditelja...
Gradištem je zavladao kult zagrobnog života. Firma bratića Jose Čolakovca betonira međugrobne staze, zet Srećko Papac je od ranije zaslužan što je napravljena pristojna mrtvačnica, a sad pod njegovom upravom bratić Josa obnavlja i kosturnicu.
Ljetos su ljuti politički protivnici Srećko i Josa započeli zajednički projekt poboljšanja pogleda na zagrobni život
Izgleda da mi se rodbina, čelnici glavnih političkih rivala u selu, brinu o svemu živom, nemoćnom i mrtvom u Gradištu.
U Vinkovcima, Vukovaru i Iloku na svim križanjima prekocestni transparenti HDZ ZNA. Hej ljudi, tko to sve i iz kojih fondova plaća u gradovima županije od posebne državne skrbi koja je najviše stradala u ratu?! Misle li oni da tamošnji glasači nisu svjesni da ih je upravo HDZ, dok mu je Mesić bio potpredsjednik, žrtvovao da bi se ubrzalo međunarodno priznanje Hrvatske, ili su, pak svjesni istoga, ali i oportunisti koji, kao neki naši sugovornici, lokalni poduzetnici, u najboljem vukovarskom ribljem restoranu "Vrške" vlasnika Dragana Mlakića, drže da bi tom kraju trebao jedan Božidar Kalmeta koji je navukao državnu lovu u zadarsku-županiju, pa sad građevinske firme iz Vukovara idu tamo radit, ako hoće uopće išta prihodovati.
P.S. U sljedećem postu reportaža iz Novog Sada "Na rubovima BlogOpen festivala ili kako se novosadska policija prema meni odnosila s poštovanjem".
Prvi B, Osnovne škole Ivo Lola Ribar u Gradištu s razrednicom Ružicom Rosotrunović na primanju u pionire 29. 11. 1973. u Domu kulture (Nagradno pitanje za čitatelje: prva/i koji pogodi gdje se na slici nalazi autor 45 linesa, može kao nagradu birati između knjiga "Moj život s Francekom", Ankice Tuđman i "Domovinski obrat - neautorizirana biografija Stjepana Mesića", Ivice Đikića
Ovo je dio drafta izviešća EU Komisije o napretku Hrvatske približavanju EU koji će službeno biti objavljen u utorak. Podsjećam da sam među prvima objavio kritiku na račun Hloverke Novak-Srzić, čije je postavljanje za šeficu IP HTV-a blagoslovio Predsjednik Stjepan Mesić: Hlo-Cro metla
A onda me počeo gaziti Brisani prostorGorana Milića zbog filma o Fati Skuli. Najprije me nazvala Srebrenka Herold-Mijatović i optužila da ja imam kasete s Fatinim iskazom i da ih dam njima, da sam ih dao Državnom odvjetništvu u Gospiću. Zatim mi je u ime Gorana Milića pondila da dam izjavu za Brisani prostor o svojim spoznajama u slučaju Skulinog svjedočenja i da će mi HTV platiti honorar. Uputio sam ju na neke ljude koji također imaju spoznaje o Fatinom svjedčenju. U razgovoru sa Dragutinom FrančiškovićemSrebrenka Herold-Mijatović je rekla da je "Peratović više godina imao te kasete, da je sigurno kopije preprodavao za novac, da je ona porijeklom iz Perušića od kuda je i Tihomir Orešković, da je u Dubravi susjeda sa roditeljima Tihomira Oreškovića, da je neki njen rođak ubijen od strane četnika, da je ratni zločin u Gospiću bio opravdan da bi se Hrvatska oslobodila...". Na koncu, bez da mi se više javljala otišla je kod Marka Ercega, koji je snimio dva Fatina svjedočenja i presnimila si kasete. Upozorio sam Ercega da ih Brisani prostor neće objaviti ni integralno, ni objektivno već da će iskonstruirati priču kako smo on, Frančišković, Levar, Mile Mrla, ja i tko zna sve ne, dio nekog bavještajnog podzemlja koje je širilo laži o Domovinskom ratu. Ercegov unuk radi na HTV-u, pa ga je on valjda uvjerio da Milić "neće dedi praviti problema". Milić je prošle godine prijateljski razgovarao u Čikagu sa fra Ljubom Krasićem ideologom norvalskog pokreta, duhovnim ocem Gojka Šuška, kojeg je Fata Skula u prvom svjedočenju prozvala za silovanja maloljetnica u Gospiću (a kasnije i Tomislav Orešković u izjavi Marku Ercegu i interviewu Jutarnjem listu), koje je ona držala zaključane u jednom stanu dok ne dođu važni gosti koji će im iskazati nježnost. Pitao sam Skulu 1999. u razgovoru za Globus je li ona imala odnos sa Šuškom našto se nasmiješila i zanijekala, ali je dodala, da su svi pedofili nježni te da ju je Šušak jedne prilike pomilovao po obrazu i kazao kako ima nježnu kožu. Jeste li očekivali da bi to sve Goran Milić objavio: Brisani prostor Gorana Milića dobio Fatine kasete.
Usput, razgovor sa fra Ljubom Krasićem Milić je reprizirao ovoga ljeta na HTV-u i imam ga pohranjenoga na tajnom mjestu.
Baš sam i sa Josipom Boljkovcem razgovarao o Ercegovom potezu da ustpi kasete HTV-u na što mi je bivši šef OZNA-e za Karlovac kazao da je cijeli dan zvao Ercega ne bi li mu zaprijetio da njega ne upliće u tu priču. Kada sam pušten iz pritvora nazvao sam Boljkovca i pitao ga za Ercegov broj jer su mi svi brojevi mobitela ostali u mobu koji je sad u DORH-u, a Boljkovac mi je prestrašeno slagao da nema Ercegova broja, a što se tiče mog uhićenja neka se sve nastavi odvijati po zakonu, kako je i počelo.
Tek sam kasnije doznao da su ga koji tjedan ranije posjetili agenti SOA-e i pitali kako se jedno anonimno pismo naslovljeno sa Predmet SOA i Vice Vukojević našlo objavljeno na mome blogu. Posjetio sam Boljkovca ljetos u Vukovoj Gorici i kazao mi je da je tu anonimku proslijedio Predsjedniku Mesiću jer da ga jedini on može zaštti od eventualnog progona za poratne zločine na karlovačkom području. Iz svega toga sam zaključio da je SOA, nad kojom, prema dekanu Pravnog fakulteta u Zagrebu prof. dr. Josipu Kregaru nema utjecaj politika (čitaj njegov prijatelj Predsjednik Stjepan Mesić) dulje vremena pripremala moje uhićenje i javnu komromitaciju preko kompromitiranih Gorana Milića, njegove novinarke Srebrenke Herold-Mijatović i pritisnutih svjedoka.
Molim kolege novinare koji će se u utorak naći na presici Vincenta Degerta
šefa Izaslanstva Europske Komisije u RH, povodom predstavljanja gore spomenutog izviješća, da ga podrobno ispitaju o navodima iz ovoga posta. Uvjeravam Vas da je središnjica EU Komisije u Briselu o svemu dobila iscrpne izvještaje iz nekoliko izvrora te da će Njegova ekselencija Vincent Degert zasigurno imati što reći, samo ako ga se bude pitalo.
Pokojni Marijan Pedišić i autor 45 linesa u ladicama DORH-a
Puki tvrdi da su on i pokojni Pedišić zajedno bili na interviewu s Gotovinom u Veneciji
Nedavno je umro odvjetnik Marijan Pedišić. Policija i Državno odvjetništvo protiv njega su pred dvije godine pokrenuli predistražne radnje zbog sumnji da je pomogao Anti Gotovini i Hrvoju Petraču da dođu do lažnih putovnica. Sve do njegove smrti spis se kiselio u ladicama DORH-a. Sad su po sili prirode i zakona predistražne radnje obustavljene.
Brother je jedna od osoba koje su prisustvovale mojem susretu s Gotovinom u Veneciji, jednoj od europskih kulturnih metropola, od kuda datira i ova zajednička fotografija, koju objavljujem prvi put...
Zbog takvog stava za mirno rješavanje “slučaja Gotovina”, kao i zbog toga jer je od njih skrivao moj susret s odbjeglim generalom, ostali odvjetnici su ga umalo izbacili iz odvjetničkog tima. To su i učinili u trenutku kada je Pedišić postao “persona non grata” zbog optužbi da je sudjelovao u nabavi lažne putovnice na ime Kristijan Horvat za odbjegloga generala....
Globus je pisao da je Pedišić bio obuhvaćen mjerama tajnog nadzora u POA-inoj operativnoj akciji Adria kad je na čelu te službe bio Joško Podbevšek, a Ranko Ostojić, bivši ravnatelj policije doveo je u vezu Antu Gotovinu i Hrvoja Petrača. upravo preko Marijana Pedišića, potvrđujući tako sumnje Carle Del Ponte da je Petračev krug pomagao Gotovini u bijegu:
VL: Kakve veze ima Ante Gotovina s Hrvojem Petračem?
OSTOJIĆ: Petrač je uletio u prikupljanje informacija o organiziranom kriminalu. A njegov je odvjetnik prvi javno objavio da Hrvoje Petrač, odnosno naša operacija Magla, ima veze s potragom za Antom Gotovinom.
Prema mojim informacijama iz krugova bliskim USKOK-u, DORH je odustao od kaznenog progona i preostalih osoba uključenih u falsificiranje Gotovinine i Petračeve putovnice iako je postupak protiv njih već bio odmakao:
SLUČAJ PETRAČ: SALIH FAZLIĆ SVJEDOČIO O KRIVOTVORENJU PUTOVNICA I NAVODNOM PRITISKU IZ DRŽAVNOG ODVJETNIŠTVA
’Među nagovaračima je bio i Mladen Bajić’
ZAGREB - Krivotvorenje putovnice odbjeglog tajkuna Hrvoja Petrača našlo se na tapetu zagrebačkoga Županijskog suda. Istražni sudac Zdenko Posavec je ispitao osumnjičenike Franju Katavića (48), odvjetnika Marijana Pedišića i bivšega policijskog službenika Saliha Fazlića, kao i svjedoka Damira Lončarića, inače bivšeg šefa HIS-a i Obavještajne agencije.
Državno je odvjetništvo, naime, zatražilo provođenje istražnih radnji nakon što je Katavić pretprošloga četvrtka izjavio na sudu kako je, osim putovnice za generala Antu Gotovinu, krivotvorio i putovnicu za Petrača. Kako tada to nije bio predmet postupka, sudac ga nije mogao ispitati o okolnostima vezanim uz taj slučaj. Ovaj je put, pak, Katavić ispričao kako mu je, kao i u slučaju Gotovinine putovnice, Fazlić predao 2000 maraka i Petračeve slike, a zatim preuzeo putovnicu. Kazao je i kako je iza svega stajao odvjetnik Pedišić. Franjo Katavić je još kazao kako je na temelju obrazaca koji su nestali iz konzulata RH u Mostaru, na originalnoj matrici izradio putovnicu za Petrača na njegovo ime i prezime, ali s drugim serijskim brojem. Još je napomenuo kako ne zna za što je Petraču trebala ta putovnica. Dalje je kazao kako je krivotvorio putovnicu i za Libera Matekovića (nepravomoćno osuđenog zbog sudjelovanja u otmici sina umirovljenoga generala Vladimira Zagorca). Moguće je, stoga, očekivati kako će Općinsko državno odvjetništvo u Zagrebu zatražiti provođenje istražnih radnji i u tom slučaju.
Salih Fazlić je, kako stoji u sudskom zapisniku, rekao kako su na njega vršili pritisak Državno odvjetništvo, MUP, Obavještajna agencija, da tereti odvjetnika Marijana Pedišića jer je on odvjetnik Ante Gotovine i Hrvoja Petrača, pa da je to u interesu ulaska Hrvatske u EU. Govorili su mu, prema njegovu daljnjem iskazu, kako na taj način treba međunarodnoj zajednici dokazati suradnju naše zemlje s Haaškim sudom, kao i to da Hrvatska sve čini na suzbijanju mreže Gotovininih jataka. Kao "nagovarače" Fazlić je naveo državnog odvjetnika Mladena Bajića, zatim Tomislava Karamarka, Damira Lončarića, te ljude iz MUP-a. Ističe kako je u posljednja dva mjeseca 10-15 puta bio na razgovoru u navedenim institucijama, te kako je policija prije nekoliko dana izvršila premetačinu njegova stana i uredskih prostorija te odnijela računalo ne rekavši mu razlog pretresa.
Fazlić je istražnom sucu još kazao kako su mu osobe koje su vršile pritisak na njega rekle: "Ti samo priznaj sve u vezi s krivotvorenjem putovnica, a mi ćemo te ubrzo zatim izvaditi iz zatvora." Dodao je i kako su mu obećavali da će mu kao nagradu preko Marine Matulović-Dropulić srediti da dobije dvosobni stan jer je postojeći u kome živi s obitelji premali. Fazlić je, međutim, kako je dalje naglasio, odbacio sve te ponude i pritiske. Zbog svega toga je nakon izlaska iz zgrade suda rekao okupljenim novinarima: "Sretan sam ko mala beba što nisam na njihovoj strani." S ovim u vezi nam je odvjetnik Marijan Pedišić kazao kako je iznenađen ovakvim pritiscima na Fazlića, a posebno da je u tome sudjelovao Bajić, za kojega je smatrao da je korektan.
Da se sve što ima veze s razotkrivanjem mutne uloge SOA-e i Državnog odvjetništva u skrivanju pozadine uhićenja Ante Gotovine i Hrvoja Petrača, pomeće pod tepih, stavlja u ladice, potvrđuje i pisanje Ivanke Tome vezano za moj slučaj:
Dundović je peti načelnik krim policije koji je u dvije godine otišao s te funkcije, a u opasnosti je da bude četvrti koji će otići kao dežurni krivac za političke afere. U travnju 2005., i to nakon pet godina obnašanja funkcije šefa kriminalističke policije, za što je dobivao samo pohvale, smijenjen je Dragutin Cestar.
Ispao je kriv zato što je iscurio dokument tajne službe, tzv. nonpaper, o napucima britanskih agenata Vladi za slučaj Gotovina. Cestarov nasljednik, Željko Cvrtila, smijenjen je zato što je od španjolske policije, a da se ni s kim nije konzultirao, tražio da dostave laptop i lažne putovnice kojima se u bijegu koristio Gotovina...
Nitko još ne može ni naslutiti zašto je Peratović uopće izvrgnut kaznenom progonu. Dokumenti tajnih službi koji su navodno bili povod za akciju davno su objavljeni i teško mogu biti razlog. Pitanje je nije li se kod Peratovića tražilo nešto što je tek namjeravao objaviti?
Ne mogu (jer su mi svi materijali na DORH-u, a izvori izloženi pritisku SOA-e) i ne smijem ništa novo objaviti da me se ne bi teretilo za odavanje službene tajne ili pritisak na pravođe obzirom da je postupak protiv mene u tijeku.
Ali objavljivao sam da je nelogično da su podaci o lažnoj Gotovininoj putovnici na ime Kristijan Horvat objavljeni nekoliko mjeseci prije nego li je general uhićen na Tenerifima, što znači ili da je Gotovina glup ili da su mu tu putovnicu u dogovoru s njim, a nakon sastanka Tomislava Karamarka i Ive Farčića, bivšeg odvjetnika Gotovine, Joze Grgića, Dunje Zloić i Ante Rose, dostavili preko Joze Grgića kako bi ispalo da nikada nije boravio u Hrvatskoj, a da je u stvarnosti netko drugi s njom ranije putovao i prikupljao pečate. Zašto bi, inače, bio smijenjen Željko Cvrtila koji je tražio putovnicu na vještačenje?!
Objavio sam i sumnje u porijeklo eura pronađenih kod Gotovine na Tenerifima, a koje mu je donio Jozo Grgić:
Dio novca od otkupnine Zagorčeva sina pronađen kod Gotovine prilikom uhićenja:
Prema informacijama iz EPH-ovih kuloara nedavni Globusov tekst o isplati 5 milijuna dolara američke nagrade za ključnu informaciju koja bi dovela do Gotovinina uhićenja, za glavni cilj imao je odvući pažnju javnosti od eventualne pojave vijesti iz međunarodnih izvora da su brojevi novčanica pronađenih kod Gotovine, a koje mu je donio Jozo Lauri Grgić, identični brojevima popisanih novčanica koje je general Vladimir Zagorec predao otmičarima svoga sina.
Europska komisija je jasno u izvještaju o Hrvatskoj rekla da Hrvoja Petrača smatra dijelom organiziranog kriminala koji je bio upleten u pomaganje Gotovini. Suđenje Petraču, uz turbo pripomoć predsjednika Stjepana Mesića, pretvorilo se u javni linč Vladimira Zagorca i dimnu zavjesu priče o tajnim računima.
U određenim međunarodnim krugovima pribojavali su se da će sudac Turudić podleći pritiscima Petračevih zagovornika: od Ureda Predsjednika do "dečkija s Knežije" u publici sudnice. Vijest o identičnosti novčanica iz otmice i s Tenerifa doista je počela kolati zagrebačkim novinskim redakcijama i čekalo se da ju netko iz diplomatskog zbora potvrdi, pa da bude objavljena. No tada bi se suca Turudića dodatno opteretilo jer bi ga morala zanimati činjenica gdje je završio novac od otmice, ali bi se tada, isto tako morao upustiti i u priču o pomaganju Anti Gotovini, a jedan od temelja Petračeve obrane bila je teza da je prvi put bio osuđen jer se tražilo žrtvenog jarca za sprovođenje Akcijskog plana.
Kada je prošlog tjedan sudac Turudić zatražio policijsku zaštitu, diplomatski su krugovi to shvatili kao gestu kojom pokazuje u kom smjeru bi mogao presuditi Petraču, i odustalo se od potvrđivanja vijesti o eurima s Tenerifa.
Svaka čast Turudiću što se othrvao pritiscima, ali nas bi svejedno trebalo zanimati je li informacija o Zagorčevom novcu kod Gotovine točna. A odgovor bi nam, kad bi samo htio, mogao dati Glavni državni odvjetnik Mladen Bajić jer je on, sasvim pouzdano dobio sve relevantne informacije od španjolske policije i ICTY-a o Gotovininu uhićenju. Ali, bojim se da nam to Bajić neće reći jer se radi o zaštiti državnog interesa.
Jeste li igdje čuli/pročitali da se vodila kakva istraga protiv odvjetnika Ive Farčića ili Joze Grgića da su pomagali Gotovini. Niste, a i nećete jer bi time Tomislav Karamarko i Mladen Bajić kompromitirali sami sebe.
Hoćete li ikada saznati istinu o vezama Gotovine, Petrača, lažnih putovnica, novca od otkupnine, uloge SOA-e i DORH-a u Antinoj predaji...? Najvjerojatnije nećete nikad jer će DORH odugovlačiti s postupkom sve dok ne umrem prirodnim putem kao Marijan Pedišić ili ne stradam u sumnjivoj prometnoj nesreći kao Davorin Firis, bivši Petračev menager kojeg se dovodilo u vezu s financiranjem Gotovinine mreže.
Zagreb (n-ost) - Bis heute sind in Kroatien die Vergehen der eigenen Militärs während des blutigen Zerfalls Jugoslawiens ein Tabu-Thema. Wer sich offen darüber äußert, riskiert seine gesellschaftliche Isolierung und gefährdet seine berufliche Laufbahn. Mit Zeljko Peratovic ist im Oktober einer der hartnäckigsten Kritiker durchsucht und verhaftet worden. Doch die Aktion könnte sich für den jungen EU-Betrittskandidaten schnell zum internationalen PR-Gau entwickeln.
Peratovic hat als Mitarbeiter der Tageszeitung Vjesnik in den 90er Jahren offen über die Vertreibung, Vergewaltigung und Ermordung serbischer und muslimischer Einwohnern in der Ortschaft Gospic geschrieben. Selbst nach einem tödlichen Bombenanschlag im Jahr 2000 auf seinen Freund Milan Levar ließ er sich nicht einschüchtern. Levar wollte als Zeuge vor dem Internationalen Kriegsverbrechertribunal für das ehemalige Jugoslawien über seine Erlebnisse in Gospic aussagen. Der World Press Freedom Award, mit dem Peratovic 2003 von der österreichischen Sektion von Reporter ohne Grenzen ausgezeichnet worden ist, schien im eigenen Heimatland nicht zu zählen. Öffentlich als Vaterlandsverräter bezeichnet, wechselte Peratovic mehrmals seine Arbeitsstelle und wurde nach seinem letzten Rausschmiss 2005 zur Persona non grata für die kroatischen Printmedien.
Der Journalist zog mit seiner Familie für einige Zeit in die Schweiz und lebte vom Einkommen der Ehefrau, einer Übersetzerin. Tagsüber, erzählt er und muss dabei lächeln, kümmerte er sich als Hausmann um die vierjährige Tochter. Doch nebenbei veröffentlichte er weiterhin Beiträge auf seinem Blog. Beständig sei die Zahl anonymer Quellen aus Politik und Medien gewachsen, die ihm aus eigenem Ärger und Hilflosigkeit heraus kompromittierende Informationen aus Geheimdienst und Militär zukommen ließen.
Bei der Suche nach neuen Kontakten und Material haben Peratovic nun ausgerechnet seine seine Gegner in Politik und Sicherheitsbehörden unfreiwillige Schützenhilfe geleistet. Während einer Hausdurchsuchung beschlagnahmten sie mehrere Computer, Mobiltelefone sowie Kassetten und Unterlagen aus 15 Jahren journalistischer Tätigkeit. Der Verdächtige wurde anschließend auf der Wache verhört und abends offiziell festgenommen. Obwohl Peratovic bereits am folgenden Nachmittag wieder auf freien Fuß kam, gewinnt sein Fall nun täglich mehr Aufmerksamkeit - und das weit über die Grenzen des kleinen Landes hinaus. "Vorher hielten mich alle für einen Spinner, der unter Verfolgungswahn leidet", sagt Peratovic. Was nun passierte sei für ihn nichts Neues, zeige aber endlich auch der Öffentlichkeit, welche Relevanz die Behörden seiner Arbeit beimessen würden. Fremde kroatische Rufnummern auf dem Display bei Telefonaten mit seiner Frau in der Schweiz hätten ihm gezeigt, dass seine Gespräche abgehört würden. Post habe er nur verspätet und geöffnet erhalten.
Als offizieller Grund für die jüngste Polizeiaktion wird der Verdacht auf den Verrat von Staatsgeheimnissen angegeben. Es handelt sich dabei um Dokumente, die seit mehreren Monaten auf dem Blog peratovic.blog.hr online standen und laut Peratovic schon zuvor in anderen Medien veröffentlicht worden seien. Der private Sender Nova TV, der ebenfalls den betroffenen Blog-Dienstleister blog.hr betreibt, filmte mit versteckter Kamera, wie Polizisten in den eigenen Redaktionsräumen beanstandete Dokumente löschen ließen und berichtete darüber in den seinen Nachrichten. Die Verhaftung Peratovics wurde zur Topnachricht in allen Medien des Landes und zahlreiche Mitglieder der kroatischen Blog-Szene griffen das Thema aus Protest auf. Der verfolgte Journalist wird zusätzlich durch die Organisation Reporter ohne Grenzen und das US-amerikanische Komitee für den Schutz von Journalisten unterstützt.
Die kroatische Opposition hat eine restlose Aufklärung des Falles gefordert. Auch die Regierung betont, sie werde sich um Klärung der Vorgänge bemühen und ließ verlauten, es habe sich offensichtlich um eine eigenmächtige Aktion der Polizei gehandelt. Der Zeitpunkt für diese Auseinandersetzung ist dabei äußerst unangenehm. Denn am 6. November soll auf internationalem Parkett in Brüssel der Fortschrittsbericht des ambitionierten EU-Beitrittskandidaten Kroatien veröffentlicht werden. Darin spielt auch die Pressefreiheit eine Rolle. Das Ausland wird den rechtlichen Ablauf des Falles aufmerksam beobachten, denn immerhin gehören zu den von Peratovic wegen Kriegsverbrechen Beschuldigten auch prominente Persönlichkeiten wie Darko Milinovic. Und der ist kein geringerer als der Spitzenkandidat der Regierungspartei HDZ für die Wahlen am 25. November und stellvertretender Vorsitzender des kroatischen Parlaments.
Bis heute sind in Kroatien die Vergehen der eigenen Militärs während des blutigen Zerfalls Jugoslawiens ein Tabu-Thema. Wer sich offen darüber äußert, riskiert seine gesellschaftliche Isolierung und gefährdet seine berufliche Laufbahn. Mit Zeljko Peratovic ist im Oktober einer der hartnäckigsten Kritiker durchsucht und verhaftet worden. Doch die Aktion könnte sich für den jungen EU-Betrittskandidaten schnell zum internationalen PR-Gau entwickeln. Über diesen evtl. Gau sowie die Aktion, die dazu geführt hat, sprach Norbert Mappes-Niediek.
Research and analytical texts about themes from the titles which Željko has published, is publishing and attend to publish in the future.
By following offered links, as well as texts of other authors who deal with the same or similar problems, you will be able to get a very clear picture of dark sphere of our reality, for which you thought,
till recently, that it is science fiction.
Special Favs
Oj Gradište - selo u dolači! Dojdi diko - makar na krmači!
Što se dešava (i da li) u našoj Župi