Kako sam odavao državne tajne u Srbiji, a nisam podučavao trikove anonimnog, subverzivnog bloganja
Goran Aničić je snimio video dijela mog nastupa u Novom Sadu i šaljivo se ispričao da je kvaliteta na razini "Špegeljeva videa". Bez obzira na kvalitetu, hvala mu!
Poslije tih radionica sam odlučio ostaviti ekipu i ostati na diskusiji gdje je Peratović lamentirao o svojoj zloj sudbi i inim čimbenicima koji ga eto ostaviše praktički kruva gladnog. Jedna riječ "booooring" - očekivao sam nešto jezgrovitije i koncentriranije osvrtanje iz prve ruke na ono što mu se dogodilo. Očekivao sam praktične savjete onima koji bi se mogli u takvo što upustiti, očekivao sam ABC hardcore blogerskog novinarstva, kako rukovati online identitetom, kako osigurati vlastito dupe, kako jebati mater moćnicima a da ti jaja ne završe na panju... Na kraju smo dobili kaotično rantanje lika koji se zna dobro posrat ali ne zna zatrpat vlastito govno - naravno da je to moje seljačko mišljenje, volim svesti stvari na osnovne sastojke, naročito ako objašnjavam nekome nešto o čemu nema pojma niti može razumjeti stvar u globalnom konceptu za sat vremena. Naravno da 95% ekipe nije kurca skužilo pol afera i imena koja je on spominjao i sipao kao iz rukava - zijevanje je bilo neminovno. Jest da sam ga čitao pa sam malo više upoznat s problematikom i okolnostima koje ju okružuju, no izašao sam iz konferencijske sale s nekim osjećajem njegove tragikomične novinarske kurčevitosti u ustima što dodatno potvrđuje i njegov zadnji unos o tome kako je sav jadan morao platiti za saobraćajku u NS-u, 132 eurića, jebiga Peratoviću. Prakticirati nevješto online hrvatsko-novinarsku utopiju (ma koliko god ona ispravna bila) i time dovesti sebe i bližnje u zajbanu situaciju te o tome kukati je po meni lejm i nije za očekivati od iskusnog novinara i odraslog čovjeka. Hoću reći da me na njegovom predavanju totalno bolio kurac što on nema para za platiti telefonski račun - očekivao sam neke blogerski/medijski relevantnije činjenice i poglede na to a ne njegov monolog o mikro novinarskom Gulagu. Anyhow, Peratović je bio čisti promašaj i zalud potrošenih sat vremena za mene...
Evo moga odgovora odmah jer komentar na njegovu blogu čeka na odobravanja:
@Siniša, baš si me nasmijao. Hvala Bogu da netko napiše i neki negativan komentar o mom gostovanju na BO. Jesi ti postavio ono pametno pitanje da me od zatvora spasila Nova TV koja je vlasnica Blog.hr-a? (Zapamtio sam neki pisakutav, drhtureći glasić)
Ako si ikada čitao moje blogove, nisi se trebao nadati da ću ja govoriti o anonimnom, subverzivnom bloganju. Za takvo što dovoljno je pročitati upute s mrakove Pollitike.
I što si očekivao od mog prvog posta? Da opisujem kako smo se u petak Sanja iz Novog Sada, Nina iz Banja Luke, Jura i ja iz Zagreba razbijali nikšićkim i votkama po pubovima u Laze Telečkog? Stari, ja to volim radit, al' mi se nakon 20-ak godina sličnih iskustava o tome neda pisati. Tebi to pristoji.
E, ovo je zadnji put da se osvrćem na ovakve blog tipove jer kako bi rekli naši stari: Tko sa djecom liježe, budi se popišan.
Josip Perković, Celestin Sardelić, Miroslav Šeparović i Igor Dolanc
E, sad nešto ozbiljnije. Bio sam neki dan na ročištu povodom tužbe za klevetu Hrvoja Šarinića, zastupanog od Miroslava Šeparovića, protiv Radovana Smokvine jer da su mediji prenijeli kako je Smokvina izjavio da je uplatio lovu u Villach za oružje, a ne za Šarinićevu jahtu.
Jedva sam se suzdržao od smijeha kad su Šeparović (bivši šef HIS-a, zadržan dan i pol na policiji (manje od mene) radi odavanje državnih tajni 1999., bivši ministar pravosuđa, vjenčani kum Vladimira Šeksa, i aktualni HDZ-ov član Vijeća za građanski nadzor sigurnosnih službi te sudac Zorislav Kaleb govorili o internetu.
Kaleb je više puta ponovio frazu o skeniranju, očito nesvjestan činjenice da je skeniranje jpg-a (ili drugih slikovnih formata), pa konvertiranje u pdf samo jedan od načina kako se rade pdf dokumenti. No, u slučaju Vjesnikova pdf izdanja, zasigurno se nije radilo o skeniranju već o konvertiranju tekstualnih datoteka.
A Šeparović ga je, kao iskusan špijun pohvalio riječima: Da, vidite dokle je danas tehnika dogurala.
Potom je stručnjak za državne tajne i tehniku izvukao nekoliko printova s interneta kao prilog tvrdnji da Smokvina nastavlja blatiti Šarinića, odnosno da je riječ o umišljaju. Kako na printevima, uopće nije bilo nikakvih oznaka s kojih su web odredišta skinuti, odnosno ni tko ih je objavio ni tko ih je pisao, Kaleb se ipak pokazao većim stručnjakom za tehniku i nije ih uvrstio u spis. Istinabog, Šeparović je pružajući printeve sucu značajno pogledavao u mom smjeru, te promrljao kako bi se moglo pozvati da svjedoči i onoga tko je to objavio, ali... Gospon fiškal, zaštitniče građana od maltretiranja sigurnosnih službi, napravili ste gaf u startu i trud Vam je bio uzaludan, te ste pokazali da Vam nije bilo mjesto ni na mjestu ravnatelja HIS-a, a pogotovu u Vijeću za građanski nadzor tajnih službi. Naprosto, nesposobni ste i politički pristrani.
I umjesto da je na bilo koji način pokazao da se samnom solidarizirao jer smo obojica gonjeni za istu stvar, dobro on da je odavao državne tajne, ja da sam ih prenosio, Šeparović se za pauze u sudskom hodniku skrio u neki kut samo da me ne pogleda u oči. Zanimljivo je da je Miroslav Tuđman koji je drugi put postao ravnatelj HIS-a u računalu bliskog suradnika Miroslava Šeparovića i Josipa Perkovića, stanovitog M.B., iz Šibenika, otkrio odkale su printani državno tajni dokumenti koje je M.B. dostavio Nacionalu. PukanićM.B.-a spominje kao tipa s bejzbol kapicom na glavi koji je ispod jakne držao žute kuverte s državnim tajnama koje su morale biti objavljene u javnom interesu. Međutim, Miroslav Tuđman nije zapovijedio nikakav progon M.B., koji je čak, za kratkotrajnog šefovanja HIS-om Ozrena Žuneca, avanzirao. Valjda kao špijun koji se borio protiv sustava odavajući državne tajne u javnom interesu, a prethodnih godina je, zajedno s aktulnim, eventualnim nasljednikom Tomislava Karamarka na mjestu šefa SOA-e, Antom Glavanom sudjelovao u operaciji premještanja leševa srpskih civila pobijenih u Paulin Dvoru, iz Čepina u ličke jame.
Jedva čekam da se konstituira novi saziv parlamenta, pa da mu pošaljem predstavku o aktualnom maltretiranju SOA-e. Zasigurno će mi dati punu potporu i založiti se za odstup Tomislava Karamarka. Prije toga će nenajavljeno banuti u SOA-u i izvršiti stručni tehnički pregled Karamarkove mašinerije kojom me se uhodi, arhive u kojoj su se slagale klevete o meni...
Jedine stvarne veze, ne stručne, koje ja vidim između Miroslava Šeparovića i tajnih službi, sadržane su u slijedećim indicijama i činjenicama:
- Potječe s Korčule gdje je ljetovao jugoslavenski ministar policije Stane Dolanc.
- Prvo radno mjesto u socijalizmu mu je bilo pravničko u JNA
zrakoplovnoj bazi na Cerklju (Slovenija).
- Kum je sa Šeksom za kojega su pojedini novinari pisali da je bio suradnik UDBA-e.
- U HIS-u je kao glavnog savjetnika za operacije imao Josipa Perkovića, zadnjeg šefa UDBA-e. Šeparović je stavljao svoj potpis na sve poznate i nepoznate operacije kojima se HIS nezakonito bavio. (Jasna Babić je u svojoj knjizi objavila desetak HIS-ovih dokumenata s oznakom državna tajna koji su nastali Perkovićevim operativnim djelovanjem. P.S. Ne pozivam SOA-u da oduzeme Babićki novinarsku arhivu, ili nedajbože da policija upadne u stan Josipa Perkovića ili kuću Damira Lončarića, gdje se po nekim izvorima bliskim Uredu Predsjednika nalaze stotine kilograma državnih tajni, što bjavljenih, a što onih koje možda nikada ne ugledaju svjetlo dana jer su oni političari koji se spominju u tim dokumentima, poslušni)
- Odvjetnik je Hrvoju Šariniću za kojega je Josip Boljkovac nedavno u Feralu izjavio da je bio francuski špijun kod Tuđmana.
A što se tiče spora Šarinić-Smokvina, sudac Kaleb je prihavtio Smokvinin prijedlog da u veljači 2008. budu saslušani Ferdinad Jukić i Vesna Škare-Ožbolt, oboje sa adresama u Velikoj Gorici.
Vesna Škare-Ožbolt biti će saslušana u svojstvu zamjenice Predstojnika Ureda Predsjednika na okolnosti zatvaranja računa u Villachu i prebacivanju preostalih 3,5 milijuna DEM iseljeničkog novca na račun zaklade HDZ-a (Hrvatskoga državnog zavjeta). Odnosno, tko je izdao taj nalog, je li upoznata s transferima na računu u Villachu dok je funkcionirao i slično.
Kada se pogleda koliko je Radovan Smokvina uložio truda u istjerivanju istine o sudbini iseljeničkog novca, nije ni čudno da mi je policija zajedno sa računalom, a po nalogu SOA-e i DORH-a te migu s Pantovčaka, zaplijenila i zgotovoljenu knjigu: Radovan Smokvina: Moj obračun s kleptokracijom, i da mi ju DORH ne želi vratiti.