Hapšenje blogera u Hrvatskoj, u zemlji na pragu Evropske unije
Rado bih vam skrenuo pozornost na izvrstan tekst Mehmeda Halilovića, zamjenika Ombudsmena FBiH za medije objavljen na portalu NetNovinar koji dublje i obuhvatnije analizira moj slučaj od velikog broja domaćih analiza.
Novinari-blogeri: najslobodniji, najoštriji i - najugroženiji
Hrvatski novinar i bloger Željko Peratović uhapšen je zbog navodnog odavanja državne tajne uprkos tome što zakon tim nazivom više ne označava nikakve dokumente i informacije od državnog interesa. Ovaj slučaj poteže pitanje prava blogera kod nas i u svijetu i vječito pitanje – da li se blogeri mogu smatrati novinarima.
Piše: Mehmed Halilović, zamjenik Ombudsmena FBiH za medije
...
Ali, skandal je izbio i ne može se tek tako prebrisati. Nezavisni hrvatski novinar Željko Peratović je priveden u policiju i držan u pritvoru više od 24 sata zbog navodnog objavljivanja «državnih tajni»; prethodno je punih sedam sati trajao temeljit pretres njegova stana i zaplijenjeni su svi njegovi računari. Uhapšen, pretresen, zaplijenjeno... sve gore od gorega. I još u Hrvatskoj, u zemlji na pragu Evropske unije?
Hapšenje novinara-blogera u svijetu nije neuobičajeno. Naprotiv, prema međunarodnom Odboru za zaštitu novinara (CPJ – Committee to Protect Journalists), najmanje trećina uhapšenih novinara u svijetu u 2006. su bili blogeri, online urednici ili izvještači za web ( 49 novinara od ukupno 134).
«Reporteri bez granica» spominju i veći broj novinara uhapšenih zbog onoga što su objavili na internetu (u ovoj godini (2007.) – 64, http://www.rsf.org/), što je najvjerovatnije posljedica različitog timinga u prikupljanju ovih podataka.
Ko je, dakle, Željko Peratović, novinar-bloger koji je «doprinio» da se i Hrvatska priključi toj crnoj listi? Istina, on nije prvi hrvatski novinar kojem se zbog onog što objavljuje na internetu prijeti ili mu se sudi (Domagoj Margetić je prvi, ali o tome malo kasnije; drugi je Matija Babić, urednik portala www.index.hr, kojem je suđeno početkom ove godine za klevetu u tužbi koju je podigao bivši ministar vanjskih poslova Miomir Žužul). Ali, slučaj Peratovića je ipak i drugačiji i drastičniji.
...
U nastavku Mehmedovih razmatranja nadodao bih par citata iz današnjeg intrviewa Tomislava Jakića, savjetnika Predsjednika RH za vanjsku politiku:
*Kakve su reakcije iz inozemstva na izbore u Hrvatskoj stigle do Vas?
– Mogu govoriti na osnovu formalnih i neformalnih razgovora s desetak veleposlanika u posljednja dva dana. Reakcije se svode na prirodnu znatiželju. Svi oni pitaju u kojem ćemo roku znati mandatara, i traže procjenu o tome tko bi to mogao biti. Moram reći da nitko s kim sam razgovarao ne izražava apsolutno nikakvu sumnju u nastavljanje demokratskog pravca Hrvatske, niti u odstupanje od glavnih pravaca hrvatske vanjske politike.
* Dakle, partneri u međunarodnoj zajednici ne strahuju da bi Hrvatska zbog ovih nejasnoća mogla skrenuti s demokratskog puta?
– Apsolutno ne. Osim toga, pogotovo kad je riječ o zapadnoeuropskim zemljama, one su u svojoj dugoj i bogatoj demokratskoj povijesti jako dobro naučile na situacije u kojima i po nekoliko mjeseci nije bilo mandatara nove vlade, i ništa se nije događalo.
...
* Strahujete li da bi se pregovori s EU mogli usporiti otegnu li se pregovori o vladi?
– Ne, za to nema nikakvog razloga. Dok traju pregovori o vladi, sadašnja vlada obavlja sve svoje poslove, pa i pregovori s EU najnormalnije idu dalje. Između procesa formiranja nove vlade i tempa pregovora s EU nema nikakve veze.
Vrijedi li to i za NATO?
– Apsolutno.
Predsjednik RH Stjepan Mesić, u čije ime ovdje nastupa citirani Jakić, trenutno je jedina vlast u ovoj zemlji. On je trenutno glavni tumač Ustava glede davanja mandata za sastavljanje Vlade.
Zapadne demokracije imaju izgrađene, funkcionalne sustave vladavine prava, koji i inače djeluju pod znatno slabijim utjecajem aktualne politike, a i razvijeno im je i civilno društvo. Glupo nas je uopće uspoređivati sa razvijenim demokracijama u ovakvom slučaju.
Dok se ne formira i sazove Sabor, ja se ne mogu žaliti na postupanje policije, DORH-a i SOA-e, Vijeću za civilni nadzor sigurnosnih službi, pa ni pisati saborskim odborima za ljudska prava i medije. DORH je još 09. studenoga uputio dopis sektoru krim policije PU Zagrebačke da udovolje mom zahtjevu za povratom stvari koje nisu predmet kaznene prijave. Policija do sada nije udovoljila mome zahtjevu, a pošto nemamo premijera ni ministra MUP-a ja se nemam kome žaliti.
Predsjedniku sigurno ne, jer je zadnje izjavio da on s mojim slučajem nema ništa već da je sve u rukama policije.
Predsjednik RH Stjepan Mesić glavni je kočničar napretku u pregovorima s EU i NATO-om. Poput nasmiješenog Tuđmana, s hvalabogu znatno manjim ovlastima, Mesić ima jednu priču za po van, a drugu za po doma.
Već na sastanku s predstavnicima EU i NATO-a u Bruxelessu početkom prosinca bit će mu još jasnije da su ga na Zapadu skroz prokužili.