online

nulla dies sine XVL lineae




30.05.2006., utorak

Udboustaški banket u Hrvatskoj


Ana Lučić, Mladen Schwarz i Krunoslav Prates


Više mi se čitatelja javilo u godinu dana pisanja bloga nego u četiri godine rada u Vjesniku. Tako sam danas od jednog dobio gornju fotografiju gdje za stolom vidimo samoproglašenog ustašu Mladena Schwarza i suradnika Udbe po vlastitom priznanju Krunoslava Pratesa. Slika je snimljena početkom devedesetih u Hrvatskoj. Žalosni prikaz naše zbilje.

Drug Tito je izmislio termin anarholiberalizam kad se obračunavao sa srbijanskim liberalima Latinkom Perović i Markom Nikezićem. Od tada je to drveno željezo Udba često koristila u medijima kad je trebalo bilo koga građanski orijentiranog mlatnuti po glavi. U redove hrvatskih nacionalista plasirala je novokomponirane ustaše poput Mladena Schwarza ili Krunoslava Pratesa. Tako su nastali nepostojeći anarholiberali i živahne udboustaše.



- 23:22 - Komentari (12) Isprintaj #

28.05.2006., nedjelja

Ženomrzačke bajke: "Ivica i Marica"

Marica i Ivica u Barbie izdanju


Kao nezaposleni tata imam dosta vremena s kćeri gledati bajke, čitati i pričati priče. Jutros smo pogledali Ivicu i Maricu i ne mogu se oteti dojmu da je riječ o izuzetno ženomrzačkoj bajki koju bi, ili trebalo prepraviti, ili zabraniti.

Već me kod Pepuljuge zasmetalo što su glavni negativci žene - maćeha i polusestre, ali ovo sa sebičnom maćehom koja nije htjela dijeliti oskudnu hranu s djecom, pa ih je ostavila u šumi da ih pojede vještica (žena), prevršilo je svaku mjeru. Maćehu je kaznio Bog (ili Priroda). Ubila ju je munja. Dobri otac veli: Stigla ju je zaslužena kazna.

Nailazio sam na slučajeve u stvarnom životu u kojima su žene patile zbog odnosa s majkama. Očeve su idealizirale. Nevjerojatno je da ih je više kao jednu od jačih trauma ispričalo da ih je majka negdje namjerno izgubila. Kao u našoj bajci. Poguban je taj ženomrzački kulturni kod.


- 11:25 - Komentari (7) Isprintaj #

26.05.2006., petak

Posmrtni ostatci Marine Nuić su kremirani


Marina Nuić, 1991. je odvedena sa Velesajma u Zagrebu na, pretpostavlja se, Pakračku poljanu gdje je likvidirana, no tijelo nikada nije nađeno. - Ne zanimaju nas kazne za zločince jer nema zatvora koji nam može pružiti utjehu. Isto tako nas ne zanima ni progon Merčepa - kaže Marinin otac Pero koji samo želi doznati gdje je pokopana njegova kćer.

Mogući progon Merčepa ne zanima ih zbog njegova kažnjavanja nego samo zbog mogućnosti da se otkrije gdje je pokopana njihova Marina. - Ne znam koliko je Merčep kriv. Niti me to zanima. On je sigurno nije ubio jer je u to vrijeme ležao u bolnici, ali isto tako znam da su to učinili ljudi kojima je on zapovijedao - kaže Janja i prisjeća se kako su 1993. i 1994. bili kod Merčepa.

Kaže kako im je rekao da je Marina išla gdje nije trebala, ali i obećao da će sve učiniti te rekao da on zna gdje je zakopana i da on jedini nešto može učiniti. Ostavio im je broj svog telefona, ali se više nije javio. - Rekao je: ‘Riješit ćemo do Nove godine’. Ne znam koje - kaže Pero.

Alen Kurbanović, Jutarnji list, 25.05.2006.


Posmrtni ostatci Marine Nuić su kremirani i uništeni


Naslov posta i potpis pod sliku mogu posvjedočiti iz beogradskog izvora koji je bio uključen u haašku istragu o Pakračkoj poljani i Vukovaru (slučaj Merčep). Taj izvor tvrdi da je tijelo Marine Nuić bilo najprije pokapano na jednoj lokaciji u okolici Pakračke poljane, a potom prebačeno na Zavod za sudsku medicinu na Šalati u Zagrebu gdje da je kremirano. Slične informacije, ali u vidu glasina kružile su Zagrebom kada se javno počelo propitivati o pokojničinoj sudbini. Pretpostavlja se da su nju i Aleksandra Sašu Antića merčepovci provalili kao špijune SIS-a i likvidirali. Nju su navodno prethodno silovali. Dvojica preživjelih zarobljenih srpskih civila koji su kopali grob za Sašu Antića svjedočili su u višekratno suđenom procesu Pakračka poljana. Prve iskaze svjedoci su dali još 1992. od kada do danas policija i državno dovjetništvo nisu uspjeli otkriti Antićeve posmrtne ostatke. Svjedok Nikola Peleš na zadnjem je svjedočenju pao u amneziju, pa ni na jednoj od sedam ponuđenih fotografija nije mogao prepoznati lik žrtve. Branko Velagić pokazao je mjesto gdje su on i Peleš pokopali Antića, ali sud tamo nije pronašao žrtvine ostatke. Nas nekolicina novinara koja je prisustvovala sudskom pretraživanju terena neslužbeno je saznala da su Antićevi ostatci s te lokacije uklonjeni još 1992. i da ih je uklonila policija. Po svemu sudeći i oni su kremirani.


Sutkinja Rajka Tomerlin-Almer predvodila je sudsku ekipu koja je tragala za posmrtnim ostatcima Aleksandra Saše Antića


- 01:44 - Komentari (3) Isprintaj #

25.05.2006., četvrtak

Glavaševim stopama kreću Merčep i Brodarac


Merčep s pokojnim Stipom Manđarelom(brko s crnom kapom, photo by Večernji list)


Potvrđena je vijest da se DORH bavi ratnim zločinima nad zarobljenicima i civilima u Vukovaru i Pakračkoj Poljani, što bi značilo da se istražuje odgovornost Tomislava Merčepa.

Iako se tvrdi da su ovi slučajevi domaćem pravosuđu proslijeđeni iz Haaga, riječ je tek o polovici istine. Prema informacijama 45 lines na predmetu Merčep hrvatsko pravosuđe usko surađuje i s kolegama iz Beograda. Kao i u slučaju Glavaš, srbijansko pravosuđe ustupiti će hrvatskom sva raspoloživa saznanja o Merčepovoj odgovornosti.

U razgovorima s više osoba koje su za vrijeme rata sa srbijanske strane nastojale optužiti Merčepa doznao sam da je bilo jako malo dokaza o Napoleonovoj izravnoj odgovornosti za zločine.

Osobito će biti zanimljivo otvaranje slučaja Pakračka Poljana koji je hrvatsko pravosuđe do sada minoriziralo presudom Munibu Suljiću, Igoru Mikoli, Siniši Rimcu, Branku Šariću i Miri Bajramoviću. Tomislav Merčep je više puta javno ustvrdio da on sa zločinima u Pakračkoj Poljani i Marinom Selu nema veze jer da je u to vrijeme ležao ranjen u bolnici.

Ironično je da Merčepa izravno tereti Nenad Bojić, bivši KOS-ovac, koji je nakon puštanja iz pritvora dao izjavu koja je još početkom devedesetih korištena u "Trećem izveštaju Vlade SRJ o počinjenim zločinima na području bivše SFRJ":

IV-050

KVALIFIKACIJA DELA: Nehumano postupanje sa uhapšenicima - ratnim zarobljenicima

MESTO I VREME: Pakrac, 6.-30. decembar 1991. godine.

KRATAK OPIS: Ratni zarobljenik Bojić je bio prebačen iz Lipika u Pakrac i smešten u improvizovani zatvor u svlačionicama Fudbalskog kluba "Jedinstvo" u Pakračkoj poljani. Tu je bio podvrgnut stalnim ispitivanjima da bi pružio podatke o položaju Jugoslovenske narodne armije i svakodnevno tučen na razne načine.

Tu su ga obukli i pripremili za snimanje, stavljajući mu "četnička obeležja" šubaru, kokardu i dr. Ovo snimanje i ispitivanje pred kamerama trajalo je oko pet sati. Kada bi usled tuče pao u nesvest polivali su ga hladnom vodom, a hladnoća je bila minus 18 stnjpeni C. Posle toga skinuli su ga golog i tako vezali i ostavili.

Donosili su i transformator, pa su priključivali kablove na prste od noge, a Merčep Tomislav je uključivao i regulisao jačinu struje. Doneli su i neki sprej kojim su ga polili po stomaku, pa zapalili i od toga izgubio je svest i probudio se tek posle osam dana u bolnici u Pakračkoj poljani. Od tih opekotina ostali su ožiljci po stomaku.

INDICIJE O IZVRŠIOCU:

Merčep Tomislav, koji je u to vreme bio komandant neke svedoku nepoznate jedinice, a sada je visoki funkcioner u Ministarstvu unutrašnjih poslova Hrvatske,
Trusić Zvonimir, zamenik Merčepa,
Manđarelo Stipo, zamenik Merčepa,
Jurgec Antun zvani "Tonči" iz Prekopakre, telohranitelj Merčepa,
"Šok", Albanac po nacionalnosti, telohranitelj Merčepa,
Zlatko iz sela Podrogač kod Našica, telohranitelj Merčepa,
Ivanović Stjepan, bivši službenik MUP-a u Pakracu,
Šimunek (Šimeka) Anton,
Zrnić Zdravko, trgovac iz Pakraca,
Nadečdin Ivo, iz sela Omanovac, točilac kisele vode u banji Lipik.
DOKAZ: Iskaz svedoka Bojić Nenada.

Iz "Izveštaja"


Naglašavam "ironično" jer je taj svjedok bio stvarno bio pripadnik neprijateljskih formacija i u to vrijeme radio protiv RH, a Merčep ga je nakon mučenja pustio, pa isti sada protiv njega može svjedočiti za razliku od nekih nedužnih civila stradalih od merčepovaca čija se sudbina ni dan danas nezna.

Da me ne bi preduhitrile dnevne novine moram najaviti da je srbijansko pravosuđe uspostavilo dobru suradnju s hrvatskim kolegama i po pitanju zločina u Sisku, pa je uskoro za očekivati da se i Đuro Brodarac, savjetnik premijera Ive Sanadera za razminiravanje nađe na na istom popisu s Branimirom Glavašem i Tomislavom Merčepom.

Zanimljivo je za dodati da su kao prethodnica istragama protiv Merčepa i Brodarca ove godine prikazani dokumentarni filmovi: Vukovar - Poslednji rez i Nemam ti šta lijepo za reći.


- 03:00 - Komentari (1) Isprintaj #

24.05.2006., srijeda

Pratesa zamijenili Frančiškovićem


Dragutin Frančišković


Novi list u tiskanom izdanju od 19. svibnja i Večernji list u online izdanjima od 19. i 20 svibnja uz Hinine tekstove o odgodi suđenja Krunoslavu Pratesu objavili su fotografije umirovljenog brigadira HV-a Dragutina Frančiškovića koji nema nikakve veze sa suđenjem. Frančišković je poznat po svom višegodišnjem inzistiranju na odgovornosti Josipa Perkovića, osumnjičenog od njemačkog pravosuđa da je bio Pratesov nalogodavac, za dio kriminala i zločina iz Domovinskog rata. Njegova slika na mjestu Pratesove djelovala je kao gruba šala.

- Ispada da sam ja bio Perkovićev suradnik u ubojstvu Stjepana Đurekovića, požalio me se Frančišković.

Uputio je demantije tražeći ispriku. Večernjak je još istog dana objavio Frančiškovićevo reagiranje:

Moja fotografija je skinuta i zloupotrebljena sa internet stranice novinara Željka Peratovića, koji je objavio moj demantij na pisanje novinara Globusa Mark Cigoja, koji redakcija Globusa nije htjela objaviti.

DRAGUTIN FRANČIŠKOVIĆ, brigadir u mirovini, Večernji list, 22.05.2006 20:07


Ne vjerujem da je riječ o podvali. Kad je riječ o novinarskim tekstovima, običaj je u redakcijama da novinar pogleda i slikovni materijal da ne bi došlo do pogreške. Ovdje je riječ bila o agencijskim tekstovima, pa su urednici, ne savjetujući se s novinarima koji prate problematiku, na brzinu pokupili sliku s mog bloga, obzirom da se 45 lines temeljito bavi Udbom. Možda je Frančišković reagirao žučno, ali nije mu za zamjeriti obzirom da je jedva preživio medijsku hajku označen šefom obavještajnog podzemlja. Najvažnije je da je Večernjak objavio demanti i ispriku, a je li isto učinio Novi list, nije mi poznato, jer ga se ne može čitati online bez pretplate.



- 11:13 - Komentari (5) Isprintaj #

23.05.2006., utorak

O Bablblog magazinu i Metroexpressovoj Blogosferi

Vijest s 22-e stranice Metro exprressa naslovljene Blogosfera

Bablov projekt blog novina u stanovitoj je stagnaciji. Na matičnom blogu objavljuje priče i karikature. Na projektu šuti. Kao da je poslušao savjet svog poznanika, nezavisnog blogera:




Meni je pak zanimljivo promatrat ovo: tu se sad formiraju dvije grupe pobornika Blogmaga: ona oko Babla, profesionalca koji nikako da se odmakne od novinarskog TLA i nastavi pisati knjige te njegovih uglavnom neukih amatera, potencijalnih suizdavača te ona oko Borje & Co, koji razmišljaju o tome kao enterprajzu a ne kao pokretu. Bit će to zanimljivo pratiti kuda vode te diskusije ali očito da je riječ i o razmišljanju dvije generacije. Jedna koja je ostala na Idejama, druga koja je usvojila nove simbole ($, €)...

Webozilla Croaticus, May 15th, 2006



A isti WC je imao pravo i vezano uz nagađanja da bi se u blog spiku mogao uključiti Ninoslav Pavić. Jučer je Metro express započeo sa stranicom ponedjeljkom s vijestima iz Blogosfere, pa pisali i o analizi s mog bloga. Ne znam hoće li postupak Metroa potpuno natjerati babla da odustane od projekta ili on sprema tajno oružje? Babl šuti kao riba, pa još nije prokomentirao Bookaletinu zamjetbu s Metroove Blogosfere:

He-he, ispalo je da se bablov blog zove "Čovjek vadičep sreće" :-))))),



Bookaleta, 23.05.2006. (15:52)



- 17:57 - Komentari (2) Isprintaj #

20.05.2006., subota

Pukla ljubav Branimira Glavaša i Krunislava Olujića


Krunislav Olujić na izborima 1990. nije bio u HDZ-u, ali se brzo priključio pobjednicima, tako da je ratne 1991. i 1992. proveo na mjestu Okružnog javnog tužitelja (županijskog državnog odvjetnika) u Osijeku. Prikupljao je policijsku dokumentaciju o ratnim zločinima koji se u odgovornost danas pripisuju Branimiru Glavašu, ali nije dizao kaznenu prijavu. U jednom trenutku izmjestio je dokumentaciju zapadnije pod firmom straha od pada Osijeka. Oružja nije bilo među dokaznim materijalom jer je važila naredba iz Zagreba da se svo oružje kojim je izvršeno kazneno djelo zbog manjka na ratištu ne zadržava u skladištu već hitno šalje u borbu. Kasnije je dio dokumentacije vraćen u Osijek, a dio je sve do današnjih dana bio skriven.

Navodno bi taj skriveni dio dokumentacije mogao bi dodatno zagorčati život Branimiru Glavašu, pa ne čudi da je alergičan na Krunislava Olujića:

Café bar Trica, popularno okupljalište poznatih Osječana, jučer je bio poprištem verbalnoga sukoba Branimira Glavaša i Krunislava Olujića. Oko 9 sati, za jutarnje kave, Olujić je Glavaša pozdravio s "bog", a on mu je uzvratio: "Nabijem te na k...c!"

Kao vukodlak

Sjedio sam u Trici i pio kavu kad sam zamijetio da ulazi princ Charles sa svojom Camillom, novinarkom "Glasa Slavonije" Sanjom Marketić. Buljio je u mene pa sam mu rekao "bog", a on se izbečio, pretvorio u vukodlaka i, primitivan kakav jest, dreknuo: "Nabijem te na k...c!". Svi su to čuli. Onda je otišao u stražnji dio kafića i nastavio urlati: "Sad sam jednog nabio na k...c! Uskoro ću i druge!" potvrdio nam je Olujić, iznenađen brzinom kojom je informacija stigla do nas, zamolivši da napišemo psovku onako kako je izrečena. Olujić pretpostavlja da je razlog takvog Glavaševa ponašanja kojemu se ne čudi jer ga poznaje od 1978., a zna i njegov "način funkcioniranja i mentalni sklop" to što je nastupio u emisiji "Otvoreno" o ukidanju imuniteta saborskom zastupniku. Olujić je sjedio u društvu Kramarića, Hedla i Đapića, što se, dodaje, Glavašu očito nije svidjelo.

Željka Rački-Kristić, Večernji list, 19.05.2006.


Branimir Glavaš i Sanja Marketić prošlo ljeto uhvaćeni objektivom fotoreportera Globusa

Naravno, neće Olujić koji je o ovom događaju izvijestio novinare reći pravi razlog Glavaševe ljutnje jer bi se tada njega pitala što je sve ove godine skrivao dokumentaciju, ali je uplašen Glavaševom reakcijom na neki način pridobiti javnost na svoju stranu.

Tako je i 1996. kada se kao predsjednik Vrhovnog suda usprotivio Tuđmanovom manipuliranju izbornim rezultatima postao metom SZUP-a koji je primpremio materijal o njegovi pedofilskim, homoseksualnim i krimofilnim sklonostima.

Zato je Branimir Glavaš imao uporišta ovako prokomentirati Olujićevu aktualnu pritužbu:

Olujić mi je na to rekao: "Ah, ta pusta obećanja!" To je moj jedini komentar.


Krunislava Olujića, koji je na mjesto predsjednika Vrhovnog suda došao preko šefovanja javnim tužilaštvom u Osijeku za vrijeme počinjenja zločina koje se tek danas procesuira, a izravno s mjesta predstojnika UNS-a (u tom svojstvu je 1994. vodio Tuđmanovo izaslanstvo na pregovorima s Radovanom Karadžićem u Banja Luci na kojima je dogovorena isporuka hrvatske nafte za četničke tenkove), te 1996. branio je i Čičkov HHO:

...Tako je bilo moguće da se onda po potrebama političkog voluntarizma u slučaju predsjednika Vrhovnog suda Krunislava Olujića, ono što se svugdje u svijetu smatra tajnom, a to je prisluškivanje građana "u interesu nacionalne sigurnosti", nađe u udarnom TV Dnevniku...

...Je li hrvatsko sudstvo nezavisno? Hrvatski helsinški odbor je smatrao i još uvijek smatra da ono to nije, a najnoviji potezi hrvatske vlasti i pokušaji da se na inicijativu predsjednika Tuđmana smijeni sadašnji predsjednik Vrhovnog suda Krunislav Olujić, najbolje to potvrđuju...

Za Hrvatski helsinški odbor, predsjednika
Ivan Zvonimir Čičak, IZJAVA 51, 10. prosinca 1996.


Malo je poznato da je 1996. Branimir Glavaš pružao logistiku Krunislavu Olujiću u Osijeku. SZUP je Osijek poslao desetak ljudi da prikupe izjave svjedoka koji bi govorili o Olujićevim sklonostima s ruba zakona, a Glavaš je preko svog kuma i šefa policije Dubravka Jezerčića, da bi prkosio Tuđmanu, pomažući Olujiću, minirao njihov rad.

SZUP je saslušanja vodio u prostorijama policije kojoj je formalno bio podređen, pa se Jezerčić lako domogao podataka o akciji koju su započeli, proslijedio ih Glavašu, a ovaj medijima koji su podupirali Olujića.

Akcija nije provedena u cijelosti, ali je Olujić pod pritiskom Tuđmana ipak otišao s mjesta predsjednika Vrhovnog suda u odvjetnike i Manolićev HND.

Prošle godine ga se spominjalo u aferi POA-inog praćenja novinara u slučaju Gotovina. Tako je Gordan Malić, kojeg je POA fotografirala u restoranu Olujićevog brata - Mex Cantina (Savska cesta 154), kako objeduje s pretpostavljenim stranim špijunima, izjavio za Index.hr:

Gordan Malić: Slike objavljene u "Nacionalu" je za POA-u snimio bivši sudac Vrhovnog suda umiješan u pedofilsku aferu

Znate li tko je snimio fotografije koje vas prikazuju u dijalogu sa dužnosnikom State Departmenta?

Ja nisam mogao vjerovati kada sam vidio tko nas snima. Neću reći njegovo ime i prezime jer bi to moglo biti utuživo a ne mogu dokazati da je to on, ali ću reći da se radi o poznatoj javnoj osobi koji je uz to bivši sudac Vrhovnog suda.

Molim?

Da. To je čovjek koji je postao protagonist jedne pedofilske afere. U uši je imao nekakve slušalice i snimao nas je.

Bio je sam?

Da. Nisam mogao vjerovati da su stvari otišle tako daleko da POA angažira osobu takvog statusa i da je, primjerice, jedan od agenta provokatora koji mi je poslan saborski zastupnik i to ne bilo koji zastupnik.

Pa se može zaključiti da POA tog suca ucjenjuje?

Može se pretpostaviti. Ne znam.

Index.hr, 17.2.2005.


Oscar Vera američki agent, koji je također bio u stalnoj vezi s Loomsom, snimljen kamerom POA-e s Gordanom Malićem i Karmen Kardum u meksičkom restoranu u Zagrebu (photo i potpis by Nacional/POA)


Plivat će tu još prljavog veša.

- 12:00 - Komentari (10) Isprintaj #

19.05.2006., petak

Uvod u rasvjetljavanje komunističkih zločina


Povede li se razgovor o komunističkim zločinima domaći nacionalisti kao neizostavan primjer navode Milovana Đilasa, u svijetu najpriznatijeg Titova disidenta. Na taj način drže da su jednim udarcem ubili dvije muhe: imenovali Titovog zločinca i oduzeli mu aureolu najpoznatijeg liberalno-demokratskog disidenta Titova jugoslavenskog režima. Vjerujem da i srpsko-crnogorski nacionalisti postupaju isto s Đilasom.

Hrvatski pisac Mirko Kovač, čije povijesne feljtone u Feralu ne propuštam pročitati u započeo je sa demistifikacijom priča o Đilasovoj ratnozločinačkoj ulozi u 2. svjetskom ratu. Glavni je zaključak: riječej je o konstrukcijama koje su izmislili Đilasovi ratni drugovi koji su sami činili zločine.

Fame o zločinima

Tako su počele i sve one kasnije priče našeg svijeta koji se junači i iživljava kad netko posrne i pokazuje veliku hrabrost ako treba šutnuti "krepanog konja". Svatko je Đilasu mogao prišiti što je htio, jer to je bilo dopušteno i poželjno. Činili su to svi, njegovi ratni drugovi, političari, udbaši, pozvani i nepozvani. Širile su se fame o njegovim zločinima, o tome da je vlastitom rukom ubijao protivnike revolucije, umnoživali su se svjedoci, pa je tako većina revolucionara ispala posve nedužna u krvavom žrvnju revolucije, jedino je Đilas bio zločinac. Revolucija koja jede svoju djecu (Danilo Kiš bi rekao: krmača koja proždire svoj okot), imala je navadu prišiti sve svoje užase i zločine onima koje je prožderala. Otpadnici, disidenti - to su bili monstrumi, a svi ostali časne sestre.

Tako je i Đilas promoviran u poglavicu svih ubojica, posebice u Crnoj Gori; predbacivali su mu "lijeva skretanja" i "pasja groblja", a gotovo da nema Crnogorca koji ga nije vidio na djelu kako ubija, kolje zubima, baca u jamu, itd. Međutim, u svojoj knjizi Ko je Milovan Đilas – Disidentstvo 1953-1995 (Otkrovenje, Beograd 2003.), Desimir Tošić, publicist kojemu komunisti nikad nisu bili dragi, makar i kao konvertiti i disidenti, tvrdi da su te priče o Đilasu "najobičnije balkanske laži", a puna je "istorijska istina da Đilas nije bio u Crnoj Gori u vreme pojave pasjih grobalja i levih skretanja". Prema podacima i izvorima do kojih je došao publicist Boro Krivokapić radeći na knjizi o Đilasu, također dokazuje da taj revolucionar nije bio u Crnoj Gori u vrijeme lijevih pogroma. Krivokapić misli da se to pripisalo Đilasu kako bi se na "izdajnika" navalilo svako zlo, a istodobno sačuvao mit narodnog heroja i revolucionara Ivana Milutinovića koji je ponajviše odgovoran za to razdoblje lijevih skretanja u Crnoj Gori. Dakle, pobjednici najčešće pišu lažnu historiografiju, a komunisti je još i krivotvore.

Mnogima koji su izgradili svoju sliku o Đilasu, a slika može nastati i od lošeg materijala, nije odgovaralo nepristrano pisanje Desimira Tošića o slavnom komunistu i disidentu, to prije što je Tošićeva pozicija čista, 45 godina proveo je u emigraciji i ostao dosljedan svojim demokratskim uvjerenjima, osnivač je glasila Naša reč koje je izlazilo u Parizu i Londonu, pa su mu u Beogradu počeli prigovarati kako je to "politika nacionalnog pomirenja" koju "taj vremešni gospodin plasira kao član Glavnog odbora Demokratske stranke", ali on je u jednom tekstu odgovorio kritičarima: "Ne, ne treba da se mirimo s Milovanom Đilasom, jer je on sam u svojoj sveobuhvatnosti pomirenje s prošlošću. On je u sebi i u svojim stradanjima sažeo revolucionare i konvertite, mučitelje i mučene, prošlost i sadašnjost..." Tošić se užasnuo nad "bijedom duha" nekih pojedinačnih glasova koji su se javljali u novinama, ili na kakvim javnim tribinama, tražeći da se Đilasu sudi za zlodjela i da se ne dopusti da mirno umre u svom stanu. Takve podmukle glasove Tošić je doživio kao nešto bolesno, zloćudno i nečovječno, jer su upućeni onome koji je "zlo pobedio trpljenjem, ispaštanjem, radom, učenjem i razmišljanjima, pročitavanjima i debatama u meri koju su mu prilike i vlasti i ljudi oko njega dozvoljavali".

Mirko Kovač, Feral Tribune, 18. svibnja, 2006.


Pokojni umirovljeni general-major JNA dr. Franjo Tuđman spadao je Đilasove ratne drugove koji su ga ogovarali za socijalizma, ali i kasnije.

Darko Hudelist je u neautoriziranoj biografiji dr. Tuđmana otkrio da je kasniji hrvatski predsjednik cinkao neke domobrane u okolici Zagreba prikazavši ih koljačkim ustašama, pa su nesretnici na osnovu toga pobijeni. Bilo je još nekih inicijativa koje su se bavile Tuđmanovom ulogom u partizanskim ratnim zločinima: pokušavalo se otkriti da je Tuđman bio na Bleiburgu i slično, ali do sada nisu urodile plodom.

Tuđmanova biografija pokazuje se kao kontinuitet karijerizma. Prometnuo se u zagrženog nacionalistu kad mu nije uspjelo približiti se Titu (osim na nekim fotografijama) ni približno koliko mu je bio blizak Đilas.

Idejom o miješanju kostiju žrtava ustaša i partizana u Jasenovcu osim što mrtvima nije htio dati mira jer su neki od ubijenih na Bleiburgu bili zločinci u Jasenovcu namjeravao je simbolički zapečatiti priču o potrebi istraživanja partizanskih i komunističkih zločina.

Dopuštanje Vici Vukojeviću i Boži Vukušiću da kroz saborsku Komisiju za istraživanje zločina 2. svjetskog rata i poraća umanjuju ustaške zločine, a preuveličavaju partizanske i komunističke, bio je lažni mamac za lakovjerne radikale. Vukojeviću, Vukušiću i štedulovcima dopuštano je da se u Domovinskom ratu sami okaljaju, a ključeve njihove odgovornosti u džep je stavio Josip Perković, Tuđmanov najpovjerljiviji udbaš.

I evo ga, stigli smo do sudskog procesa Krunoslavu Pratesu kojem se u njemačkoj sudi za pomaganje u ubojstvu koje je organizirala komunistička tajna policija, kao pripadnik koje za iste djelo je osumnjičen i Josip Perković.

Bože Vukušić i Vice Vukojević su u iskazima na sudu u Muenchenu jako teretili Perkovića.

Boži Vukušiću je otkaz na poslu u Saboru dao Vladimir Šeks, kojeg je Tuđman 1991./1992. držao opasnim radikalom, a Branimir Glavaš i fratar Kukavica mu prijete optužbama za ratni zločin u Sarvašu.

Vicu Vukojevića je za silovanje Bošnjakinje 1994. u HVO-ovom logoru Vojno kod Mostara prozvala predsjednica HNS-a Vesna Pusić. Ona je 1999. sjedila uz današnjeg Predsjednika RH Stjepana Mesića kad je on na konferenciji za novinare prvi prozvao Vukojevića za isti zločin. Kod predsjednika Mesića kao savjetnik za nacionalnu sigurnost radi Saša Perković, sin Josipa Perkovića, od Njemačke osumnjičenog za sudjelovanje u organiziranju ubojstva Stjepana Đurekovića.

Stjepan Mesić je na vijest o njemačkoj optužnici protiv Perkovića izjavio da Ustav RH brani izručenje hrvatskog građanina drugoj zemlji, te osudio hajku protiv udbaša čiji je rad par mjeseci prije toga ocijenio pozitivnim.

U nizu špekulacija na temu nevidljivih veza Mesića i Perkovića, za sada je najutemeljenija ona po kojoj su dokumenti o Mesićevoj navodnoj suradnji s Udbom u vrijeme kad joj je na čelu bio Josip Perković, samo jedan dio Mesićevog dosjea u Udbi.

Šeksov navodni suradnički dosje (Sova) još početkom devedesetih javno je prezentirala novinarka Jasna Babić.

Zbog otezanja hrvatskih ali i srpskih vlasti da pruže informacije o Udbinim kilerskim aktivnostima, njemački je sud prekinuo na neodređeno suđenje Krunoslavu Pratesu i pustio ga da se brani sa slobode.

Upravo ta neizvjesnost oko daljenjeg tijeka postupka, jer se planira saslušati bivše “udbaše” Josipa Perkovića, Branka Traživuka i Ivana Lasića, čiji je dolazak na sud u Njemačku više nego upitan, nagnao je sudsko vijeće da u ovoj fazi suđenja puste Pratesa iz pritvora. Dulji boravak Pratesa iza rešetaka njemački je sud ocijenio neopravdanim.

Željko Petrušić, Jutarnji list, 18. 05. 2006.


Prema mojim beogradskim izvorima njemački sud je uzeo stanku kako bi pružio priliku njemačkoj diplomaciji da političkim pritiscima ishodi punu pomoć u ovom predmuetu Hrvatske i Srbije.

- 23:50 - Komentari (7) Isprintaj #

17.05.2006., srijeda

Mesić i Šelendić podižu Bandiću spomenik


Pred desetak dana zagrebački obrtnik Željko Šelendić u Jutarnjem listu izjavio je da će Zagrepčani podići spomenik Milanu Bandiću.

U današnjoj vijesti u Jutarnjem o posjeti predsjednika Mesića Bundeku kaže se:

- Bandiću bi se ovdje na Bundeku trebala postaviti bista - rekao je Mesić, fasciniran uređenjem koje je obavilo Gradsko društvo Zrinjevac.


Zar još sumnjate da će Željko Šelendić dobiti posao postavljanja biste/spomenika Milanu Bandiću? Vjerojatno će sva trojica biti tjelesno prisutna na svečanom otkrivanju. Tako su se spomenici za života postavljali Titu u Kumrovcu, te Papi Ivanu Pavlu II i Hansu Dietrichu Gönscheru na Braču. Svijetla hrvatska tradicija koja će se s Milanom Bandićem zastavljenim u kamenu ili bronci samo dostojno nastaviti.


- 09:54 - Komentari (9) Isprintaj #

16.05.2006., utorak

Informatički novinari i Pukijevi haaški kandidati

O bablu je pisao Danko Radaljac u Novom listu od 29. travnja o. g.


Žao mi je što skupina informatičkih novinara koja sebe smatra blog elitom ne razumije dovoljno dobro stvarnost pisanog novinarstva i izdavaštva u nas pa na nož dočekuje (izuzev Borisa Ličine) bablovu ideju o Blog novinama.
Više na borjinoj raspravi Blog novine

Zanima me bi li ta babloskeptična ekipa s istim žarom iskasapila temu Uloga Ive Pukanića u hrvatskom novinarstvu s kraja XX i početka XXI stoljeća. Ne pada im na pamet jer si ne bi htjeli uprljati ruke. Ali kada na uštrb BablBlog novina treba braniti poziciju Bestselera, onda smo harni.

A Ivom Pukanićem se naprosto treba baviti svako iole ozbiljnije novinarstvo bilo ono isključivo on-line, bilo u drugim tehnikama i tehnologijama. On je svjedok novije povijesti. Novinar i izdavač koji je preuzevši javno zastupanje Ante Gotovine, zbog čega je i nagrađen od Hrvatskog novinarskog društva, postao medijski bedem šire skupine haaških osumnjičenika.

Pred koji mjesec Nacional je započeo seriju reklamnih tekstova o genijalnosti i nevinosti Slobodana Praljka.

Nadahnut razgovorom s Ljubom Ćesićem Rojsom o stvarnom broju hrvatskih branitelja Pukanić je u ovotjednoj kolumni ispalio:

Sramota od 500.000 branitelja

Da smo imali toliko branitelja, već smo u prvih nekoliko mjeseci rata mogli osloboditi Hrvatsku, onemogućiti Karadžića i Mladića u BiH te pregaziti Srbiju i doći do makedonske granice. Tako bi četverogodišnje mrcvarenje koje je nastalo na ovim prostorima bilo onemogućeno, i danas ne bi bilo potrebe za stranim intervencijama i haaškim sudovima. No nažalost Hrvatska nije imala pola milijuna branitelja i upravo ta brojka kojom se danas barata znači devalvaciju Domovinskog rata i ponižavanje pravih dragovoljaca i istinskih branitelja.

Upravo su oni, poput Mire Lace, Miodraga Deme, Zdravka Janića, Alena Klabota, Franje Drlje, Ivana Kovača, Marijana Vrgoča... najviše pogođeni katastrofalnim stanjem u državnoj birokraciji koja je dopustila takvu sramotu da se prave dragovoljce i branitelje izjednačava s običnim "luftbremzerima".

Vlada i ministrica Jadranka Kosor jako griješe ako daju beneficije što većem broju "tzv. branitelja", misleći da će možda tako kupiti glasove na sljedećim izborima. To se neće dogoditi, jer oni koji se švercaju, a takvih je najviše, nikada neće biti zadovoljni onim što će im država dati. Ova vlada će dobiti legitimitet u tom braniteljskom sektoru obratnim načinom ponašanja drastičnim ukidanjem i smanjivanjem braniteljskih statusa i primjerenim povećanjem beneficija pravim borcima.

Ivo Pukanić, Nacional, 15.05.2006.


Ljubičasto obojeni dio citata ne može se drugačije komentirati već kao autentični izraz Pukanićeve političke i ine pismenosti, koji se u svoj raskoši iskazuje zahvaljujući neviđenoj narcisoidnosti dečka iz Velike Gorice.

Crveni dio citata svjedoči o Pukanićevom tendencioznom pristupu novinarstvu. Naoko iz vedra neba izvukao je imena pravih branitelja, u koje valjda spada i Tko Je Jamio Rojs.

Dovoljno je samo da se navedeni zaguglaju pa da nam bude jasno da su svi oni počev od Rojsa, Lace, Deme, Janića i Drlje povezani sa slučajem Gotovina.

Miru Lacu je Milan Bandić uključio u rad vodstva SDP-a


Rojsu je i dalje zabranjen ulazak na područje EU i SAD-a zbog sumnji u pomaganje Anti Gotovini u bijegu. Miro Laco je bio ratni zamjenik Mirka Norca u Gospiću 1991., pomagao je u Norčevom dvotjednom skrivanju 2001. u Zagrebu, a kao i Demo, bio je uključen u organiziranje prosvjeda podrške Anti Gotovini.

Zdravko Janić i Franjo Drlje su policijski specijalci o kojima je Nacional svojedobno pisao da su u statusu osumnjičenika ispitani od strane haaških istražitelja u u sklopu istrage o Oluji, preciznije o maskaru staraca u selu Grubori kod Knina. Franjo Drlje se u Nacionalu izrčito navodio kao osoba odgovorna za masakr.

ISTRAGA O ZLOČINU KOJI JE VLAST POKUŠALA PRIKRITI

Haag sumnjiči MUP-ove specijalce za pokolj u Gruborima

Hrvatsko pravosuđe i haaški istražitelji privode kraju istragu o pravim počiniteljima ubojstava šestero Srba kod Knina, neposredno nakon 'Oluje', za koja su, među ostalim, optuženi Ivan Čermak i Mladen Markač: podizanje optužnice protiv djelatnika specijalne policije pridonijelo bi kažnjavanju pravih počinitelja zločina za koje su optuženi generali

Početkom ovog tjedna haaški istražitelji prvi će se put sresti s Franom Drljom, jednim od zapovjednika specijalnih postrojbi MUP-a RH stacioniranih u Lučkom pokraj Zagreba. To će biti dosad najniže rangirani časnik Hrvatske vojske, odnosno djelatnik policije, koji se nalazi na popisu osumnjičenih za ratne zločine u “Oluji” s hrvatske strane. Kako Nacional doznaje iz krugova bliskih Haaškom sudu, eventualnom optužnicom protiv Drlje, zbog poznatog zločina počinjenog u selu Grubori, počelo bi kažnjavanje stvarnih krivaca za počinjene zločine zbog kojih su sada optuženi Gotovina, Markač i Čermak. Frano Drlje dosad je najniže rangirani hrvatski časnik osumnjičen za ratne zločine u 'Oluji' Dokaze o zločinu u Gruborima Županijsko državno odvjetništvo u Šibeniku na čelu sa Željkom Žganjerom prikupilo je još 2001.Iz istih izvora...

Saša Kosanović, Nacional, 16.03.2004.


Kad sve ovo zbrojim jedino što mi pada na pamet kao suvislo objašnjenje navođenja Janića i Drlje među Pukanićevim pravim braniteljima je mogućnost da su ta dvojica svojim svjedočenjem (ili da će) koristila obrani Ante Gotovine, a odmogla obranama Ivana Čermaka i Mladena Markača.

Ivo Pukanić je više puta napisao da Ante Gotovina nije bio u Kninu kad su se događali zločini, da je od njega vlast preuzeo Ivan Čermak. Činjenica je da je Čermak komentirao za televiziju zločin u Gruborima kao obračun sa zaostalim teroristima i da je to područje u tom trenu bilo u njegovoj nadležnosti, kao što je Mladen Markač formalno bio nadređeni Janiću i Drlji, odnosno njima podrđenim policijskim specijalcima za koje se sumnja da su zločin u Gruborima počinili.

Pitao bih mraka, ozbiljnog promotora Bestselera i poznavatelja prilika u gospodarstvu (izdavaštvu) na koji način Ivo Pukanić kao tendenciozni novinar kojem se cifra kupaca Nacionala nalazi na rubu rentabilnosti, uspijeva lagodno živjeti, kupovati mercedese i biti politički faktor s kojim se na poslovnim večerama nalaze Predsjednik Republike Stjepan Mesić, direktor WAZ-a Bodo Hombach i suvlasnik EPH Ninoslav Pavić?

Mjesto susreta Ive Pukanića i Tko Je Jamio Rojsa


- 10:30 - Komentari (6) Isprintaj #

15.05.2006., ponedjeljak

Obljetnica HRT-a

Slušam prvi program HTV-a. Ne mogu vjerovati u kojoj je ofenzivi Nemčičkina ekipa "Rata za slobodu". Briljira Branko Uvodić, uz Gorana Milića, još jedan zapofalit intervjuist pokojnog Tuđmana. Divim se da se dosjetio promijeniti ime programa Rat za slobodu u Za slobodu jer "smo mi vodili oslobodilički rat". Zbog toga je trebalo izbaciti riječ rat jer ona valjda asocira na osvajački rat? Mislim, di je tu logika?

Pa onda još puste prilog o Siniši Glavaševiću kojim se hvale, a cenzurirali su ga pred samu smrt pa su mu originalne izvještaje puštali samo na Radiju 101. Licemjerno do zlaboga!




- 23:23 - Komentari (4) Isprintaj #

Bablov blogerski magazin


Jedno od pilot rješenja blogerskih novina koje predlaže babl


Poznati novinar i pisac, blogajući pod pseudonimom babl, nadošao je na hvalevrijednu ideju pokretanja blogerskih novina Blog.

Koliko ga poznam, više po feelingu neg' po iskustvu, riječ je o ozbiljnom, neukalupljenom novinaru kojem je (prinudno) izbivanje s mainstreim novinarske scene otvorilo blogersko obzorje.

Ne znam kako namjerava riješiti pitanje papira, tiskanja i distribucije, ali za sve ostalo ima odlične preduvjete.

Njegovu ideju vidim kao mogućnost da dobijemo novovjeke VUS ili Start. Nešto o čemu su urednici i izdavači devedesetih pusto sanjali.

Posjetite babla i iznesite mišljenje o Blogu.




- 01:40 - Komentari (4) Isprintaj #

14.05.2006., nedjelja

Dvije ozbiljne blogerske inicijative


Nezavisno jedna od druge upravo traju dvije ozbiljne blogerske inicijative. Mrak je nedavno pokrenuo pitanje političkog aktiviranja blogera, ponudio političku platformu i razradio scenarije osvajanja vlasti. Javno promovira Bestseler kao budući utjecajni, blogerski, kolumnistički magazin.

Babl je taktički pristupio blogerskom organiziranju nadahnut šezdesetosmaškim idealima.

Želim im vjetar u leđa.


- 15:28 - Komentari (2) Isprintaj #

12.05.2006., petak

Stand Up u Limbu

Škvadra iz HCSP-a su mi poslala svoj audio uradak kao satiričku reakciju na raspravu koja se vodila oko posta Zašto Antu Gotovinu svrbi vjenčani prsten?

Nisam imao pojma da Zlaja i Saint Georg Behemot u Limbu redovito, jednom tjedno imaju svoj Stand Up nastup zaogrnuti u ruho Jaqa i Gusa, Pepeljuginih miševa.

Zlaja and Saint Georg Behemot like Jaq and Gus, Cinderellas Mice From Limb

Episode: General Jebovina



Za sve pokude i pohvale obratite se Hrvatskoj crnačkoj stranci prava.

- 14:17 - Komentari (2) Isprintaj #

Ante Gotovina i pljačkaši banaka u Irskoj i Hrvatskoj


Molim sve čitatelje koji misle da pišem SF priče o Anti Gotovini neka obrate pažnju!

Što je zajedničko pljačkama banaka u Belfastu (2004.) i Zabe, odnosno Fine u Zagrebu (2005.)?

Ime Ante Gotovine.

U prosincu 2004., odmah nakon najveće pljačke banke u Britaniji (plijen je uiznosio preko 20 milijuna funti) u nekim britanskim tiskovinama, ali i nekim domaćim, pojavili su se senzacionalni napisi kako je jedan od organizatora pljačke stanoviti Tony Cascarino, pripadnik IRA-e koji je navodno povezan s Antom Gotovinom. Nadalje se sugeriralo da se Ante Gotovina nalazi u Sjevernoj Irskoj gdje ga štiti IRA koristeći se i novcem od pljačke banke.

Danima sam bio zasipan mail porukama stanovitog istraživačkog novinara Roba Johnstona kako je to istina, te da postoji još i više pojedinosti koje upućuju da se Ante Gotovina nalazi u Sjevernoj Irskoj, tik pod nosom MI&-u koji ga traži u Hrvatskoj. Isprva sam mislio da me zafrkava neka od britanskih službi (obzirom da su se gotovo istovjetni napisi pojavili u britanskom tisku). U želji da razobličim očitu podvalu tajnih službi napisao sam slijedeći tekst:

Napisi motivirani sukobom u britanskoj obavještajnoj zajednici

Prvi napisi u britanskom tisku o vezama Ante Gotovine i IRA-e odnosno Sjeverne Irske pojavili su se nakon teksta u tjedniku Globus iz 2003. U njemu se citiralo izvješća POA-e i MUP-a u kojima se tvrdilo da je Gotovini u bijegu iz Hrvatske u Italiju 2001. pomogao sjevernoirski terorist pod nadimkom Tony Cascarino, kasnije prozvan i The Striker.
Od tada pojedini britanski mediji - The Belfast Telgraf, The Sunday Times, The Scotsman, The Sunday Herald - pišu da je Gotovina u Sjevernoj Irskoj, da ga je tamo prebacio Tony Cascarino alias The Striker, a da je Irac sad i izveo pljačku stoljeća u Belfastu. Iako tvrde da raspolažu provjerenim informacijama iz ozbiljnih britanskih izvora, spomenuti mediji najviše se koriste tekstom iz Globusa iz 2003., zatim informacijama s neslužbene internetske stranice famoznog Tonyja Cascarina te tekstovima iz tjednika Nacional, u kojima se tvrdilo da je bivši ravnatelj POA-e Franjo Turek zaslužan za protjerivanje agenata MI6 iz Hrvatske koji su ovdje, navodno, boravili uz pristanak hrvatskih vlasti da bi pronašli Gotovinu.
Spominjani mediji nerijetko objavljuju i besmislice, poput tvrdnji da je Striker sudjelovao u ubojstvu Željka Ražnatovića Arkana ili da je Gotovina u Haagu optužen za zločine počinjene tijekom rata u BiH.
Velimir Kvesić, jedan od zapovjednika HOS-a koji se borio u Vukovaru, kaže kako nikad nije čuo da je Irac Tony Cascarino sudjelovao u borbama na Trpinjskoj cesti ili da je uopće bio u Vukovaru.
Ozbiljniji promatrači smatraju da su takvi napisi dijelom motivirani sukobom unutar britanske obavještajne zajednice, u kojoj jedna frakcija za svako zlo u Britaniji želi optužiti Irce i istodobno kritizirati drugu frakciju da je nesposobna.

Željko Peratović, Vjesnik, 12. siječnja 2005.


Ubrzo sam shvatio da sam meta domaćeg obavještajnog podzemlja koje je pomagalo u bijegu Anti Gotovini i koje je preko svojih međunarodnih veza širilo razne dezinformaccije po Hrvatskoj i svijetu o njegovu skrivanju.

Za odmazdu jer sam razobličio prijevaru i upozorio britanske kolege da su obmanuti (nitko više u Britaniji nije povezivao Gotovinu s tom pljačke, a pred par mjeseci brtanska policija privela je neke od sudionika pljačke), ružno sam napadnut ja kao suradnik britanskog MI6-a: Croatian journalist and MI6 agent in Croatia is a Mr. Zeljko Peratovic i Peratovic is also tasked with discrediting former combatants and officials of the previous Tudjman regime. U širenju ove laži pripomogao je Mario Profaca, dobitnik Golden Candle za špijunsko novinarstvo i novinarski suradnik Markice Rebića u slučaju Blaškić.

Priče o povezanosti Ante Gotovine s pljačkašima banaka, dilerima drogom, švercerima oružjem i IRA-om padale su na plodno medijsko tlo iz jednostavnog razloga što se termine iz Crnih kronika može susresti u biografijama Gotovine i nekih njegovih suboraca: generala Ivana Andabaka i Ante Rose, pukovnika Ante Žonija Maksana i Željka Dilbera...

Međutim, nitko od domaćih novinara nije se upustio u istraživanje glasina koje su kružile da se bijeg Ante Gotovine dijelom financira i od pljačke, reketa, šverca drogom. Tek tu i tamo kad se pisalo o Hrvoju Petraču iz daleka bi se aludiralo na moguće logističke izvore Gotovininog slatkog života o hajdučiji.

Iako su kuloari brujali o mogućoj povezanosti pljačkaša Zabe i Fine s Antom Gotovinom, sve do neki dan, nitko o tome ni retka nije napisao. POA je čak širila priče da su ubojice pljačkaši došli iz Srbije ili Republike Srpske.

Najbolji tekst na ovu temu napisao je moj osobni istraživački favorit Marin Dešković u Vjesniku:

Naime, premda su mediji samo šturo izvijestili o njegovoj uspješnoj ratnoj karijeri, Vjesnik doznaje kako je Nenad Filipović (prvoosumnjičeni za pljačke Zabe i Fine) bio jedan od najelitnijih vojnih specijalaca u čitavome Domovinskome ratu, no da je usporedno za zaslugama u borbi, teško obolio od kroničnog PTSP-a, te razvio sklonost i ovisnost prema svim poznatim vrstama droge. Filipović se u rat uključio 18. srpnja 1991. godine kao dragovoljac 1. gardijske brigade. Krajem 1991. godine pod neposrednim zapovjedištvom Ante Gotovine, o kojemu će Filipović uvijek govoriti kao o svome drugome ocu, prelazi u Specijalnu postrojbu HV-a »Alpha«, poznatu i pod nazivom »Baza Sljeme«. Kao pripadnik »Alphe«, zbog izuzetne hrabrosti postaje zapovjednik borbene skupine, usputno završavajući više tečajeva za izvidnika-diverzanta, te instruktora »posebnih ratnih vještina«. Sredinom ožujka 1992.tada već poručnik, sa postrojbom odlazi na Južno bojište gdje obnaša dunosti instruktora borbene obuke, zapovjednika satnije, te čak zapovjednika čitavog borbenoga sektora. »Imenovani izravno sudjeluje u teškim borbama. Iskazuje pouzdanost odlučnost i snalažljivost, kako i u borbi tako i u donošenju teških i odgovornih odluka«, navodi se u Filipovićevom vojnom dosijeu. Po ukidanju postrojbe »Alpha«, biva prebačen u specijalnu postrojbu HV-a, odnosno u bojnu »Matija Vlačić« kojoj je tada na čelu bio Ante Roso, odnosno Ante Žoni Maksan, a 1994. godine sa Rosom odlazi u Sarajevo kao pripadnik Združenoga stožera vojske Federacije. Filipović već 1993. godine zbog psihičkih poremećaja uzrokovanih ratom razvija sklonost prema kokainu, te zatim prema heroinu i ecstasyju. Zbog brutalnih izlijeva nasilja, čak i prema svojim najbližima, te drugim časnicima, često dolazi u sukobe sa zakonom iz kojih ga, prema vlastitim riječima izvlači njegov »otac«, Ante Gotovina koji, zajedno s Rosom postaje kum Filipovićevoj kćeri. Zajedno sa drugim specijalcem Andrijom Čupićem, 1998. upada stan Milosije Karačić te otimaju Danijela Režeka, zbog čega biva osuđen na deset mjeseci zatvora. U rujnu 1999. godine policija u njegovom stanju pronalazi pištolj walter te više stotina komada različitoga streljiva, da bi 2000. godine bio osuđen i na šest godina zatvora zbog pljačke Zabe.

Marin Dešković, Vjesnik, 12. svibnja 2006.


Znate li gdje je nestalo 3,660.000 kuna koliko je Filipovićeva grupa krvavo opljačkala? Ne znate. Vjerujete da bi taj novac bio koristan Zakladi za istinu o Domovinskom ratu. U pravu ste.


- 11:57 - Komentari (13) Isprintaj #

09.05.2006., utorak

Svaki dan za drogu tisuću kuna


Izjavila Paola Valić kod Mirjane Hrge da je na drogu trošila tisuću kuna na dan. Od kud joj toliki novac?

Čudan je život. Njena je majka postala glavna urednica HRT-a uz podršku nekih krugova KC-a (isusovaca). Predstavljala se kao školovana stručnjakinja za mladež i ćudoređe, a u vlasitoj kući imala je takvu dramu.

Ne znam kako se Jasna Ulaga-Valić u svemu tome snašla i kakve je pouke za sebe izvukla, ali iz iskustvenih primjera nekih svojih prijatelja i poznanika čini mi se da su roditelji ključni problem narkomanske situacije.

Oni najčešće, kad već uoče da im dijete krade zlatninu po kući da bi imalo za shot, odbijaju prihvatiti istinu da se njihova maza preobrazila u narkomana i kriminalca, pa se zavaravaju kako su za probleme njihova djeteta krivi loše društvo, ljubavna veza, da je riječ o prolaznoj pojavi...

- 19:22 - Komentari (9) Isprintaj #

Irfan Ajanović: Mesić je obilježio kraj 20-og stoljeća na Balkanu

Dragom prijatelju i čovjeku koji je sobom, svojom visprenošću i djelom, obilježio kraj 20-og stoljeća na Balkanu... Dragom Stipi Mesiću, Srdačno, Irfan Ajanović, u Dubrovniku, 27. 08. '99.


Preslik posvete s knjige "Molila sam da me ubiju" koju je Irfan Ajanović darovao Stjepanu Mesiću krajem kolovoza 1999-e napravio sam u listopadu iste godine nakon što je postalo izvjesno da tadašnji glavni urednik Globusa Mirko Galić ne želi objaviti moju priču o silovanju ratne zarobljenice koje se u knjizi pripisivalo Vici Vukojeviću. Isprva se toj temi u Globusu protivio Denis Kuljiš rekavši na kolegiju da je priča senzacionalistička, "žuta". Kako sam knjigu trebao vratiti Mesićevom prijatelju, napravio sam si fotokopiju ispovijesti "Sabornik" i posvete, da Mirko Galić poslije ne bi mogao tvrditi da on nikada kao urednik nije bio cenzor. Mjesec dana kasnije priča je osvanula u Feralu, pa u Nacionalu. I potpredsjednik HNS-a Stjepan Mesić na press konferenciji s Vesnom Pusić u predizbornoj kampanji koncem 99-e prozvao je Vicu Vukojevića zbog silovanja opisanog u knjizi.

Pred mjesec dana sam napisao o svjedočenju Vice Vukojevića na suđenju Kronoslavu Pratesu u Muenchenu vezano za ubojstvo Stjepana Đurekovića:

Nakon Vukojevićevog svjedočenja valja očekivati paljbu iz svih oružja po sucu Ustavnog suda iz kruga Predsjednika Stjepana Mesića. Da bi se pokušalo zaštiti Josipa Perkovića, valjat će aktualizirati priču o silovanju bošnjačke zatočenice mostarskog ratnog logora koje je navodno počinio Vice Vukojević. Priču je krajem 1999. lansirao Stjepan Mesić, nudeći kao izvor knjigu koju je dobio od bošnjačkog političara Irfana Ajanovića.

Sve da je istinita, ona ne umanjuje zločin Udbe i ne može abolirati sudionike u njemu.

45 lines, 07.04.2006.


I predvidio postupak predsjednice HNS-a Vesne Pusić:

Pusić za istragu: Vukojeviću suspenzija dok se ne istraži je li silovao


Slučaj Vukojević prvi je put u Hrvatskoj objavljen u studenom 1999. u Feral Tribuneu, koji je prenio dijelove svjedočenja Bošnjakinje iz Stoca da ju je u logoru Vojno, navodno silovao i Vice Vukojević, tada zastupnik u Saboru. Anonimno svjedočanstvo originalno je objavljeno u knjizi “Molila sam ih da me ubiju - Zločin nad ženom Bosne i Hercegovine” u srpnju 1999. u izdanju Centra za istraživanje i dokumentaciju Saveza logoraša BiH.

Ovih dana, sedam godina kasnije, Vesna Pusić službeno je zatražila od Saborskog odbora za Ustav, Poslovnik i politički sustav da se inicira donošenje odluke o privremenoj suspenziji Vukojevića s dužnosti ustavnog suca.

Tina Lakić, Veronika Rešković, Jutarnji list, 08.05.2006.


Neka mi sad netko kaže da Vesnu Pusić, nakon sedam godina što je šutjela o ovome odjednom motivira pravdoljublje, a ne pomaganje Mesićevom špijunskom savezniku Josipu Perkoviću da barem u očima hrvatske javnosti ispadne manji zločinac od svog "tužitelja" Vice Vukojevića.

- 01:01 - Komentari (3) Isprintaj #

07.05.2006., nedjelja

Zašto Antu Gotovinu svrbi vjenčani prsten?


Kum 1- Gojko Šušak, mlada - Dunja Zloić, mladoženja - Ante Gotovina, kum 2 - Ante Roso


U zadnje vrijeme haškog pritvorenika prikazuju kao brižnog oca i supruga za razliku od vremena hajdučije kad su ga oslikavali kao heroja, pustolova i ljubavnika. Ivica Marijačić piše da Ante Gotovina svakodnevno razgovara sa suprugom Dunjom i sinom Antom što ga skupo košta, pa eto razloga da svi vi koji ga volite uplatite u Zakladu za istinu o Domovinskom ratu. Davor Ivanković senzacionalno otkriva da je pokojni Vrhovnik Franjo Tuđman uoči Oluje naredio Anti Gotovini: Prvo rat, a onda djeca!, pa su mladenci otišli na bračno putovanje između dvije Gotovinine ratne operacije.

Koliko god sam kritičan prema svakom mitu o Anti Gotovini, toliko mi je najbliži onaj o pustolovu i ljubavniku i aktualna priča o brižnom suprugu i ocu, po meni, najmanje pije vodu.

Upozoren sam od nekoliko psihologa, koje sam zamolio da na osnovu dvadesetak fotografija analiziraju generalov govor tijela, na dvije fotografije sa zajedničkim detaljom, koji navodno mnogo govori o Gotovininom osjećaju da je oženjen čovjek.

Ante Gotovina gost HTV-a nervozno okreće vjenčani prsten


Ante Gotovina između Joze Miličevića i Milenka Filipovića igra se s vjenčanim prstenom


Kažu stručnjaci za govor tijela da je očito kako Gotovina ne doživljava prirodno vjenčani prsten te se za njega hvata kad god se nalazi u neugodnoj situaciji. Nažalost, na slikama s uhićenja to ne možemo provjeriti jer su mu španjolski policajci privremeno oduzeli prsten i sat dok su ga sprovodili u Haag.

Preliminarni rezultati analize slika na kojima su Dunja i Ante sami, pokazali su da se na samo jednoj dostupnoj fotografiji njih dvoje ljube. Na ostalima, ili ona ljubi njega ili se oboje smješkaju.



- 17:30 - Komentari (13) Isprintaj #

Večernjak prijavio blogera samoubojicu


U tekstu Senke Knežević Večernji list danas piše kako su prijavili policiji blogera pedjo.mojblog.hr da bi mogao počiniti samoubojstvo. Ne ulazim u to koliko je moralno nekoga spasiti samoubojstva pa od toga napraviti udarnu vijest, pa ću se pozabaviti samo činjenicom da je razočarani ljubavnik blogao na mojblog.hr servisu, a da je Večernji list opisujući fenomen bloga, maltene, objavio oglas blog.hr-u.

Znači li to da nisu mogli dobiti za izjavu Martina i Liby ili face s mojblog.hr-a nisu htjele raditi si reklamu na temu mogućeg samoubojstva korisnika?

Kako god bilo, pogrešno je ne dati više informacija o onima koji se brinu o mjestu radnje priče. Moglo ih se barem usporediti s konkurencijom blog.hr-om kako je to prošle subote učinio Danko Radaljac u Novom listu.

- 10:45 - Komentari (4) Isprintaj #

06.05.2006., subota

Slobodna Dalmacija u vlasništvu Nine Pavića lošije poslovala nego kad je bila u vlasništvu države


Gubitak Slobodne Dalmacije 2,3 milijuna kuna

Splitska izdavačka kuća Slobodna Dalmacija prvo je tromjesečje ove godine završila s gubitkom u iznosu od 2,3 milijuna kuna, koji je za 20,5 posto veći u odnosu na 1,9 milijuna kuna gubitka iz prvog tromjesečja prošle godine, pokazuju podaci iz financijskog izvješća te tvrtke, koje prenosi Zagrebačka burza.
Slobodna Dalmacija je u prva tri mjeseca ove godine ostvarila 48,07 milijuna kuna prihoda, što je za 0,55 posto više u odnosu na isto razdoblje lani. Pritom su prihodi od prodaje u zemlji porasli za 4,1 posto, na 45,5 milijuna kuna, dok su prihodi od prodaje u inozemstvu smanjeni za 31,8 posto, na 1,56 milijuna kuna. Ukupni rashodi Slobodne Dalmacije istodobno su iznosili 50,38 milijuna kuna i bili su za 1,3 posto veći u odnosu na rashode iz prva tri mjeseca prošle godine. Najveći dio tog iznosa odnosi se na materijalne troškove i troškove prodane robe, koji su pali za 0,64 posto, na 24,52 milijuna kuna, dok su troškovi osoblja, u iznosu od 18,16 milijuna kuna bili veći za 6 posto u odnosu na isto razdoblje lani.

Hina/Poslovni dnevnik, 04.05.2006.


Ponajmanje sam stručnjak za gospodarstvo, ali mi se čini da je Slobodna Dalamacija u rukama Ninoslava Pavića lošije psolovala nego kad joj je država bila vlasnik. Zamolio bih stoga stručnjake s bloga, ponajprije mraka, subjektivnog i cartmanna da nam daju svoj komentar.

Moje laičko gospodarsko zaključivanje poduprijeto je novinarskim dojmom da su spomenute novine u zadnje vrijeme apsolutno blijede i nezanimljive. Sve ih rjeđe pratim na internetu. Uredništvo kao da se drži maksime jednog bivšeg Vjesnikova urednika iz 1991. koji se vratio u redakciju s nekog međunarodnog skupa o uticaju države na medije sa zaključkom: Nisu nas uopće spomenuli. To je najvažnije.

Kad se sjetim skandala sa pritvorenim Slobodninim komentatorom Josipom Jovićem, sa sjetom uzdahnem pa imalo se u tim novinama i što pročitat. E, ako su mi sjećanja u vezi Slobodne pala na te grane, onda se tim novinama crno piše. Bojim se da će suvlasnik Slobodne Dalmacije Ninoslav Pavić iskoristiti podatke Zagrebačke burze da bi Sindikatu Slobodne Dalmacije najavio otpuštanja radnika, ili bar smanjenje plaća jer su troškovi za osoblje bili 18,16 milijuna kuna, a što je 6 posto više nego lani.

Ninoslav Pavić, Ivo Sanader i Stjepan Mesić. Suvlasnik EPH je objavom ove fotografije u skoro svim svojim izdanjima demonstrirao da je nakon kupovine Slobodne Dalmacije, što mu je omogućio premijer Sanader, i ojačalih veza s predsjednikom Mesić, postao treća moć u Hrvatskoj. Hoće li se sedma sila Slobodne Dalmacije nakon Pavićevog ustoličenja na hrvatskom Parnasu naći na cesti?


- 02:29 - Komentari (5) Isprintaj #

05.05.2006., petak

Zdravko Mustač štiti Josipa Perkovića


MUENCHEN - Zdravko Mustač (64), nekadašnji šef Službe državne sigurnosti bivše Jugoslavije, svjedočio je danas putem videolinka sa Županijskoga suda u Zagrebu na suđenju u Münchenu gdje se vodi postupak za ubojstvo Stjepana Đurekovića 1983. godine u Njemačkoj.

Mustač je izjavio da nema saznanja, osim po sadašnjem pisanju tiska, o tome da je optuženi Krunoslav Prates bio suradnik SDS-a, odnosno Josipa Perkovića. Istaknuo je i kako nema informacija o organizatorima i izvršiteljima likvidacije Đurekovića.

- Među prvima sam saznao za ubojstvo. Čuo sam puno priča o odobrenju njegove likvidacije otkada je otvoren slučaj Prates. No, odgovorno tvrdim da ja za takvo odobrenje u konkretnom slučaju, ali ni u drugim slučajevima, ne znam. U moje vrijeme, a bio sam rukovoditelj službe u Hrvatskoj od 1982., SDS u takve stvari nije bio umiješan...

Željko Petrušić, Jutarnji list, 04.05.2006 21:07


Zanimljivo je da Zdravko Mustač ovim svjedočenjem ne štiti sam sebe koliko je u zaštitu uzeo svog nekadašnjeg podređenog Josipa Perkovića. Naime, njemačko pravosuđe je u slučaju Đureković podignulo dvije optužnice: jednu protiv Krunoslava Pratesa, čije suđenje traje, i jednu protiv Josipa Perkovića, koji je kao i Mustač svjedok na suđenju Pratesu. Za pretpostaviti je da Nijemci znaju da Mustač stvarno nema veze s Đurekovićevim ubojstvom jer bi u suprotnom i njega kao i Perkovića optužili. Prema sudskoj izjavi suca Ustavnog suda Vice Vukojevića. koji je jedno vrijeme bio predsjednik saborske komisije za istraživanja žrtava 2. svjetskog rata i poraća, Krunoslav Prates, je ključ garaže u kojoj je ubijen Đureković predao Josipu Perkoviću, šefu 2. odjela hrvatske Udbe koji ga je proslijedio u Beograed Stanku Čolaku, a ovaj Željku Ražnatoviću Arkanu, Đurekovićevom ubojici. O ovakvom scenariju gdje se ne spominje Mustač svjedočio je i Božidar Spasić, nekadašnji djelatnik savezne Udbe. Vukojevićev iskaz nije u suprotnosti ni sa opisom okolnosti Đurekovićeva ubojstva koji je meni ispričao Pavle Gaži, u navedeno vrijeme šef hrvatskog SUP-a i izravno nadređen Zdravku Mustaču. Čak što više i Vukojević i Gaži slažu se da je motiv za Đurekovićevo ubojstvo imao klan Špiljak - Mika Špiljak koji je godinu dana kasnije postao Predsjednik Predsjedništva SFRJ htio je zaštiti sina Vanju od kaznenog progona zbog kriminala u INA-i o čemu je mogao posvjedočiti pokojni Đureković.

Ako je vjerovati Željku Petrušiću njemački sudac i tužitelj na suđenju Pratesu propustili su Zdravka Mustača pitati što zna o kriminalu u INA-i koji je istraživao Pavle Gaži. Prema Gažijevim tvrdnjama u intervjuu zbog kojeg sam dobio otkaz u Vjesniku, Zdravko Mustač je kao šef hrvatske Udbe bio desna ruka Pavlu Gažiju u istrazi INA-e.

...Onda se pojave Santrić i Vanja Špiljak koji spase saveznu vladu bruke koja bi se dogodila nestašicom nafte. Brzo se u našim lukama stvore oni tankeri s liberijskim zastavama. I stvar je riješena. Poanta je u tome da su isplate bile preko tih tajnih računa i to po abnormalnim cijenama. Čak smo bili dovedeni u situaciju da kao država nismo imali dovoljno deviza pa su nas spomenuti posrednici, poput Santrića i kreditirali.
Sjećam se da mi je u to doba Zdravko Mustač, republički šef Službe državne sigurnosti rekao da je Vojko Santrić „za sada težak oko 50-ak milijuna dolara“. To su u ono doba bili strašno veliki novci....

...Planirali smo uhapsiti neke naše državljane koji su u Italiji radili za Santrića. Njih trojica su trebali doletjeti u Zagreb, gdje ih je na aerodromu čekala policija s lisičinama. Međutim, stigao je samo jedan, kojeg smo uhapsili i koji je bio pritvoren i trebao poslužiti kao svjedok na suđenju kad do njega dođe. Zdravko Mustač je bio strahovito iznenađen i ljut jer je od nekud procurilo da smo pripremali to hapšenje i da su nam dvije krupnije ribe izmakle. Bilo je to već u jesen 1982. Zbog ovog i još nekih slučajeva, mislim da je i kod Đurekovićevog ubojstva postojala neka paralelna, neformalna struktura moći koja se često puta pokazivala efikasnijom od naše službene...

Sutradan me, opet sav bijesan, Zdravko Mustač pitao kako je moguće da nam se dogodila još jedna provala. Iz INA-e je u kamionetima odvežena sva kompromitirajuća dokumentacija tako da kad je policija tamo stigla našla je prazne ormare. Mustač me pitao kome sam sve rekao o planiranju akcije, a kad sam rekao da sam jedino obavijestio Marijana Cvetkovića, naglo je zašutio što sam protumačio da sumnja kako je procurilo od Predsjednika Predsjedništva SRH. Ako je Marijan Cvetković ono što sam mu rekao prenio Miki Špiljaku kao svojem sisačkom partizanskom drugu, što ne mogu pouzdano tvrditi jer to nismo smjeli ni istraživati, onda je sigurno da je Mika Špiljak učinio sve da nam propadne akcija.

No tih kasnih osamdesetih više nisam imao informacija što se događa u RSUP-u, odnosno SDS-u. Nisam ni s Mustačem komunicirao koji mi je bio desna ruka u ovoj aferi s naftom.

Pavle Gaži, Feral Tribune/45 lines (info), 7.4.2006


Institut bezbednosti Beograd, 1986. ili 1989.: Petar Đorđević, Josip Perković, Ivan Lasić, Zdravko Mustač (sa zacrnjenim licem iza šanka), Stanko Čolak i Božidar Spasić


Josip Perković je prekjučer trebao svjedočiti videolinkom, ali ga je spriječila bolest, kao i kada je trebao svjedočiti na suđenju gospićkoj skupini. Da sutkinja Ika Šarić nije zaprijetila da će ga dati privesti ako se ne pojavi na sudu, Perković ne bi svjedočio na procesu Tihomiru Oreškoviću i Mirku Norcu. Nijemci su već izdali tjeralicu za njim, a u ovim okolnostima kad hrvatski državni vrh stoji iza njega, teško je očekivati da će Županijski sud u Zagrebu izdati nalog da se Josip Perković privede na svjedočiti u slučaju Prates.





- 15:37 - Komentari (0) Isprintaj #

04.05.2006., četvrtak

Josip Husar na meti Večernjeg lista


Brigadir Josip Husar prigodom uobičajene aktivnosti, photo by Večernji list


Ministar obrane Berislav Rončević zanijekao je autentičnost nekoliko iskaza o navodnim zlostavljanjima brigadira dr. Josipa Husara prema svojim podređenima. Večernji list nastalja razvijati skandal Husar, pa tako danas Tanja Božić donosi pojedinosti iz medicinskogkrtona jedne od navodnih Husarovih žrtava.

Nemam pravih informacija koliko su Večernjakove optužbe na Husarov račun utemeljene. Moguće je da je glavna meta ove priče načelnik Glavnog stožera HV-a general Josip Lucić za kojeg Tanja Božić piše da je Husarov zaštitnik.

Poznato je da ministar obrane Berislav Rončević svojedobno nije bio zadovoljan Lucićem, te da se zbog njega sukobio s Predsjednikom Stjepanom Mesićem. U međuvremenu ministar obrane prestao je praviti pritisak na Vrhovnika Mesića da se Lucića makne, pa je razumljivo da Rončeviću danas ne odgovara priča koju objavljuje Večernjak.

Prozivanog Husara upoznao sam u jesen 1991. u Đakovu kad je koordinirao humanitarnim konvojem za Vukovar. Nije mi ostao u lijepom sjećanju. Hvalisao se kako je u Hrvatsku došao iz Legije stranaca. Nosio je ogroman kolt, a znalo ga se vidjeti i kako se sa snajperskom puškom penje na krov vinkovačkog hotela Slavonija. Bez obzira na okolnosti takav mi je image bio nespojiv s njegovim liječničkim pozivom.

Husar je široj javnosti postao poznat kad je objavljeno da je za vrijeme njegovog kardiološkog mandata na Rebru pomrlo više djece zbog nestručnog liječničkog tretmana:

Priča o hrvatskome zdravstvu može, recimo, biti pripovijest o Silvestru Kujundžiću, dječaku koji je potkraj 1997. imao tri i pol godine i koji je patio od urođene srčane mane. Roditelji su ga doveli na operaciju u KBC "Rebro" u Zagrebu, rečeno im je da se radi o "rutinskoj operaciji" i da će operaciju obaviti dr. Josip Husar: devet dana poslije operacije Silvestar je preminuo, a razlog njegovoj smrti bila je nestručnost čovjeka koji se predstavljao kao dječji kardiokirurg. Možda nam je sjećanje blijedo, no nikako se ne možemo prisjetiti da su tada Letica, Orešković, Stavljenić-Rukavina, Večerina-Volić ili Ostojić pozivali Milotu i Luku Kujundžića da krenu u pravosudnu ofenzivu protiv Josipa Husara, čovjeka koji je svojim skalpelom tih dana na onaj svijet poslao još petero mališana. Da su i htjeli, Kujundžićevi to nisu mogli napraviti: nisu, naime, imali novaca za pokretanje sudskoga spora.

Ne možemo se, također, prisjetiti da je tih dana itko od dičnih hrvatskih medicinskih trudbenika javno tražio da policija i tužilaštvo provedu istragu o smrti šestero djece na "Rebru"; ne sjećamo se, nadalje, da je netko od te velevažne bratije tražio pokretanje postupka protiv Husara i njegova tadašnjeg šefa dr. Tomislava Brzovića, a ne sjećamo se ni da je netko od tih ljudi prosvjedovao protiv toga što se Husar promeće u žrtvu, pa od novina sudskim putem pokušava utjerati dva milijuna kuna. Na ime duševnih boli.

Ivica Đikić, AIM, Zagreb, 26.10.2001.



- 10:20 - Komentari (4) Isprintaj #

03.05.2006., srijeda

Milan Bandić ga nije pozdravio

Nakon jučerašnjeg posta o iščekivanju vijesti s kojom će se lovicom zagrebački gradonačelnik Milan Bandić iskeširati na račun Zaklade za istinu o DR-u, u poslijepodnevnoj šetnji Jelačić placom s kćeri naletio sam kod Konja na spomenutu crnu ovcu SDP-a. Suprotno svim dosadašnjim prilikama pri kojima bismo se sreli, ovaj put Milan Bandić me nije pozdravio. Čim su nam se oči susrele okrenuo je glavu hinivši važan telefonski razgovor. Hodao je bez pratnje iz pravca Praške prema Radićevoj. Istinabog, nisam primijetio da je itko od ostalih prolaznika ičim pokazao da je u liku pognutog pedesetogodišnjaka s hercegovačkim naglaskom koji mrlja na mobitel: Imam ja za to ekipu. Sredit ćemo to, budi bez brige!, prepoznao gradonačelnika Zagreba.

Milan Bandić u hodanju "na slijepo" na "Festivalu jednakih mogućnosti" Društva tjelesnih invalida Zagreba




- 15:29 - Komentari (0) Isprintaj #

02.05.2006., utorak

Sanader razotkrio deal s Gotovinom na Večeri Zadrana u Zagrebu


Ekskluzivna, Pukanićeva, mobitelska fotografija Ive Sanadera s Dunjom Zloić Gotovina i Marijom Zubovićem


Premijer Ivo Sanader susreo se sa suprogom haškog pritvorenika Ante Gotovine, Dunjom na Večeri Zadrana u Zagrebu u četvrtak 27. travnja o.g. Izdavač Nacionala Ivo Pukanić, koji je novinarsku karejeru započeo kao fotograf obnaženih ljepotica, nije pri ruci imao nikakav fotoaparat pa je susret Dunje Zloić Gotovine, Marija Zubovića i Ive Sanadera mutno ovjekovječio upotrijebivši mobilni telefonski aparat. Usprkos nekim najavama da je legalizirani reket na ime obrane Ante Gotovine lagano opstruiran od strane premijera, grad Zadara i zadarska županija donirale su Zakladi za istinu o Domovinskom ratu preko 600.000 tisuća kuna, a pridružila im se i šibensko-kninska županija s 100.000 kuna. Ne treba posebno naglašavati da je HDZ na vlasti u nabrojenim tijelima koja su izglasala pomoć obrani Ante Gotovine. Susretom s Dunjom Zloić Gotovina, kojem je Ivo Sanader htio dati publiciteta samo onoliko koliko treba, za ciljanu publiku Nacionala koja je od intervjua Ante Gotovine tom tjedniku znala da su te novine neslužbeni megafon svih koji su pomagali odbjeglog generala, premijer je poručio da će se držati navodnog dogovora sa haškim pritvorenikom da će mu kad se preda biti osigurana državna materijalna logistika za obranu, te da neće biti progonjeni njegovi jataci.

Naravno da Sanader ne želi da su njegov susret s Dunjom Zloić Gotovinom shvati kao službeni gest, pa o ovoj vijesti nismo imali prilike čitati u izdanjima EPH, u Vjesniku ili ju vidjeti na HTV-u. Ovako, ako bude prigovora iz međunarodne zajednice Sanader će reći da je riječ o čisto slučajnom, privatnom susretu koji je razotkrio nezavisni tjednik Nacional. Sanader se i u slučaju britanskog non papera koji je ravnatelj POA-e Tomislav Karamarko dostavio Nacionalu poslužio istim nezavisnim tjednikom kako bi onemogućio Gotovinino uhićenje u Hrvatskoj i procesuiranje njegovih jataka, što je međunarodnoj zajednici jako dobro poznato, pa ne vjerujem da će mu aktualni trik upaliti.

Zadarski gradonačlenik Živko Kolega (HDZ), Dunja Zloić Gotovina, zagrebački gradonačelnik Milan Bandić (SDP), Željko Dilber, Gotovinin kum i poslovni partner uhićenog Hrvoja Petrača i sin haškog pritvorenika, Ante (photo by Nacional)


Obzirom da Pukanić ekskluzivno obavjaljuje i fotografiju Milana Bandića s obitelji Ante Gotovine na Večeri Zadrana za očekivati je da će i zagrebački gradonačelnik obilno odriješiti kesu uplatom novca prireznih obeznika u Zakladu za istinu o Domovinskom ratu. Neće čuditi, ako takav Bandićev potez preušuti njegov stranački šef Ivica Račan.

- 11:05 - Komentari (5) Isprintaj #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< svibanj, 2006 >
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30 31        

Siječanj 2012 (1)
Svibanj 2010 (1)
Svibanj 2008 (16)
Travanj 2008 (19)
Ožujak 2008 (11)
Veljača 2008 (22)
Siječanj 2008 (22)
Prosinac 2007 (15)
Studeni 2007 (16)
Listopad 2007 (19)
Rujan 2007 (14)
Kolovoz 2007 (7)
Srpanj 2007 (14)
Lipanj 2007 (24)
Svibanj 2007 (17)
Travanj 2007 (33)
Ožujak 2007 (37)
Veljača 2007 (32)
Siječanj 2007 (29)
Prosinac 2006 (26)
Studeni 2006 (34)
Listopad 2006 (31)
Rujan 2006 (29)
Kolovoz 2006 (25)
Srpanj 2006 (17)
Lipanj 2006 (18)
Svibanj 2006 (24)
Travanj 2006 (28)
Ožujak 2006 (34)
Veljača 2006 (35)
Siječanj 2006 (42)
Prosinac 2005 (26)
Studeni 2005 (33)
Listopad 2005 (33)
Rujan 2005 (31)
Kolovoz 2005 (18)
Srpanj 2005 (24)
Lipanj 2005 (34)
Svibanj 2005 (32)
Travanj 2005 (45)
Ožujak 2005 (15)



45 lines © 2005, Zeljko Peratovic