Marketing
Zdravko Mustač štiti Josipa Perkovića
MUENCHEN - Zdravko Mustač (64), nekadašnji šef Službe državne sigurnosti bivše Jugoslavije, svjedočio je danas putem videolinka sa Županijskoga suda u Zagrebu na suđenju u Münchenu gdje se vodi postupak za ubojstvo Stjepana Đurekovića 1983. godine u Njemačkoj.
Mustač je izjavio da nema saznanja, osim po sadašnjem pisanju tiska, o tome da je optuženi Krunoslav Prates bio suradnik SDS-a, odnosno Josipa Perkovića. Istaknuo je i kako nema informacija o organizatorima i izvršiteljima likvidacije Đurekovića.
- Među prvima sam saznao za ubojstvo. Čuo sam puno priča o odobrenju njegove likvidacije otkada je otvoren slučaj Prates. No, odgovorno tvrdim da ja za takvo odobrenje u konkretnom slučaju, ali ni u drugim slučajevima, ne znam. U moje vrijeme, a bio sam rukovoditelj službe u Hrvatskoj od 1982., SDS u takve stvari nije bio umiješan...
Željko Petrušić, Jutarnji list, 04.05.2006 21:07
Mustač je izjavio da nema saznanja, osim po sadašnjem pisanju tiska, o tome da je optuženi Krunoslav Prates bio suradnik SDS-a, odnosno Josipa Perkovića. Istaknuo je i kako nema informacija o organizatorima i izvršiteljima likvidacije Đurekovića.
- Među prvima sam saznao za ubojstvo. Čuo sam puno priča o odobrenju njegove likvidacije otkada je otvoren slučaj Prates. No, odgovorno tvrdim da ja za takvo odobrenje u konkretnom slučaju, ali ni u drugim slučajevima, ne znam. U moje vrijeme, a bio sam rukovoditelj službe u Hrvatskoj od 1982., SDS u takve stvari nije bio umiješan...
Željko Petrušić, Jutarnji list, 04.05.2006 21:07
Zanimljivo je da Zdravko Mustač ovim svjedočenjem ne štiti sam sebe koliko je u zaštitu uzeo svog nekadašnjeg podređenog Josipa Perkovića. Naime, njemačko pravosuđe je u slučaju Đureković podignulo dvije optužnice: jednu protiv Krunoslava Pratesa, čije suđenje traje, i jednu protiv Josipa Perkovića, koji je kao i Mustač svjedok na suđenju Pratesu. Za pretpostaviti je da Nijemci znaju da Mustač stvarno nema veze s Đurekovićevim ubojstvom jer bi u suprotnom i njega kao i Perkovića optužili. Prema sudskoj izjavi suca Ustavnog suda Vice Vukojevića. koji je jedno vrijeme bio predsjednik saborske komisije za istraživanja žrtava 2. svjetskog rata i poraća, Krunoslav Prates, je ključ garaže u kojoj je ubijen Đureković predao Josipu Perkoviću, šefu 2. odjela hrvatske Udbe koji ga je proslijedio u Beograed Stanku Čolaku, a ovaj Željku Ražnatoviću Arkanu, Đurekovićevom ubojici. O ovakvom scenariju gdje se ne spominje Mustač svjedočio je i Božidar Spasić, nekadašnji djelatnik savezne Udbe. Vukojevićev iskaz nije u suprotnosti ni sa opisom okolnosti Đurekovićeva ubojstva koji je meni ispričao Pavle Gaži, u navedeno vrijeme šef hrvatskog SUP-a i izravno nadređen Zdravku Mustaču. Čak što više i Vukojević i Gaži slažu se da je motiv za Đurekovićevo ubojstvo imao klan Špiljak - Mika Špiljak koji je godinu dana kasnije postao Predsjednik Predsjedništva SFRJ htio je zaštiti sina Vanju od kaznenog progona zbog kriminala u INA-i o čemu je mogao posvjedočiti pokojni Đureković.
Ako je vjerovati Željku Petrušiću njemački sudac i tužitelj na suđenju Pratesu propustili su Zdravka Mustača pitati što zna o kriminalu u INA-i koji je istraživao Pavle Gaži. Prema Gažijevim tvrdnjama u intervjuu zbog kojeg sam dobio otkaz u Vjesniku, Zdravko Mustač je kao šef hrvatske Udbe bio desna ruka Pavlu Gažiju u istrazi INA-e.
...Onda se pojave Santrić i Vanja Špiljak koji spase saveznu vladu bruke koja bi se dogodila nestašicom nafte. Brzo se u našim lukama stvore oni tankeri s liberijskim zastavama. I stvar je riješena. Poanta je u tome da su isplate bile preko tih tajnih računa i to po abnormalnim cijenama. Čak smo bili dovedeni u situaciju da kao država nismo imali dovoljno deviza pa su nas spomenuti posrednici, poput Santrića i kreditirali.
Sjećam se da mi je u to doba Zdravko Mustač, republički šef Službe državne sigurnosti rekao da je Vojko Santrić „za sada težak oko 50-ak milijuna dolara“. To su u ono doba bili strašno veliki novci....
...Planirali smo uhapsiti neke naše državljane koji su u Italiji radili za Santrića. Njih trojica su trebali doletjeti u Zagreb, gdje ih je na aerodromu čekala policija s lisičinama. Međutim, stigao je samo jedan, kojeg smo uhapsili i koji je bio pritvoren i trebao poslužiti kao svjedok na suđenju kad do njega dođe. Zdravko Mustač je bio strahovito iznenađen i ljut jer je od nekud procurilo da smo pripremali to hapšenje i da su nam dvije krupnije ribe izmakle. Bilo je to već u jesen 1982. Zbog ovog i još nekih slučajeva, mislim da je i kod Đurekovićevog ubojstva postojala neka paralelna, neformalna struktura moći koja se često puta pokazivala efikasnijom od naše službene...
Sutradan me, opet sav bijesan, Zdravko Mustač pitao kako je moguće da nam se dogodila još jedna provala. Iz INA-e je u kamionetima odvežena sva kompromitirajuća dokumentacija tako da kad je policija tamo stigla našla je prazne ormare. Mustač me pitao kome sam sve rekao o planiranju akcije, a kad sam rekao da sam jedino obavijestio Marijana Cvetkovića, naglo je zašutio što sam protumačio da sumnja kako je procurilo od Predsjednika Predsjedništva SRH. Ako je Marijan Cvetković ono što sam mu rekao prenio Miki Špiljaku kao svojem sisačkom partizanskom drugu, što ne mogu pouzdano tvrditi jer to nismo smjeli ni istraživati, onda je sigurno da je Mika Špiljak učinio sve da nam propadne akcija.
No tih kasnih osamdesetih više nisam imao informacija što se događa u RSUP-u, odnosno SDS-u. Nisam ni s Mustačem komunicirao koji mi je bio desna ruka u ovoj aferi s naftom.
Pavle Gaži, Feral Tribune/45 lines (info), 7.4.2006
Sjećam se da mi je u to doba Zdravko Mustač, republički šef Službe državne sigurnosti rekao da je Vojko Santrić „za sada težak oko 50-ak milijuna dolara“. To su u ono doba bili strašno veliki novci....
...Planirali smo uhapsiti neke naše državljane koji su u Italiji radili za Santrića. Njih trojica su trebali doletjeti u Zagreb, gdje ih je na aerodromu čekala policija s lisičinama. Međutim, stigao je samo jedan, kojeg smo uhapsili i koji je bio pritvoren i trebao poslužiti kao svjedok na suđenju kad do njega dođe. Zdravko Mustač je bio strahovito iznenađen i ljut jer je od nekud procurilo da smo pripremali to hapšenje i da su nam dvije krupnije ribe izmakle. Bilo je to već u jesen 1982. Zbog ovog i još nekih slučajeva, mislim da je i kod Đurekovićevog ubojstva postojala neka paralelna, neformalna struktura moći koja se često puta pokazivala efikasnijom od naše službene...
Sutradan me, opet sav bijesan, Zdravko Mustač pitao kako je moguće da nam se dogodila još jedna provala. Iz INA-e je u kamionetima odvežena sva kompromitirajuća dokumentacija tako da kad je policija tamo stigla našla je prazne ormare. Mustač me pitao kome sam sve rekao o planiranju akcije, a kad sam rekao da sam jedino obavijestio Marijana Cvetkovića, naglo je zašutio što sam protumačio da sumnja kako je procurilo od Predsjednika Predsjedništva SRH. Ako je Marijan Cvetković ono što sam mu rekao prenio Miki Špiljaku kao svojem sisačkom partizanskom drugu, što ne mogu pouzdano tvrditi jer to nismo smjeli ni istraživati, onda je sigurno da je Mika Špiljak učinio sve da nam propadne akcija.
No tih kasnih osamdesetih više nisam imao informacija što se događa u RSUP-u, odnosno SDS-u. Nisam ni s Mustačem komunicirao koji mi je bio desna ruka u ovoj aferi s naftom.
Pavle Gaži, Feral Tribune/45 lines (info), 7.4.2006
Josip Perković je prekjučer trebao svjedočiti videolinkom, ali ga je spriječila bolest, kao i kada je trebao svjedočiti na suđenju gospićkoj skupini. Da sutkinja Ika Šarić nije zaprijetila da će ga dati privesti ako se ne pojavi na sudu, Perković ne bi svjedočio na procesu Tihomiru Oreškoviću i Mirku Norcu. Nijemci su već izdali tjeralicu za njim, a u ovim okolnostima kad hrvatski državni vrh stoji iza njega, teško je očekivati da će Županijski sud u Zagrebu izdati nalog da se Josip Perković privede na svjedočiti u slučaju Prates.
Post je objavljen 05.05.2006. u 15:37 sati.