Kao nezaposleni tata imam dosta vremena s kćeri gledati bajke, čitati i pričati priče. Jutros smo pogledali Ivicu i Maricu i ne mogu se oteti dojmu da je riječ o izuzetno ženomrzačkoj bajki koju bi, ili trebalo prepraviti, ili zabraniti.
Već me kod Pepuljuge zasmetalo što su glavni negativci žene - maćeha i polusestre, ali ovo sa sebičnom maćehom koja nije htjela dijeliti oskudnu hranu s djecom, pa ih je ostavila u šumi da ih pojede vještica (žena), prevršilo je svaku mjeru. Maćehu je kaznio Bog (ili Priroda). Ubila ju je munja. Dobri otac veli: Stigla ju je zaslužena kazna.
Nailazio sam na slučajeve u stvarnom životu u kojima su žene patile zbog odnosa s majkama. Očeve su idealizirale. Nevjerojatno je da ih je više kao jednu od jačih trauma ispričalo da ih je majka negdje namjerno izgubila. Kao u našoj bajci. Poguban je taj ženomrzački kulturni kod.