|
30.04.2006., nedjelja
Škripi đeram, škripi đeram... Grmi nad bunarom...
Djeram (Well) (Slavonija, Croatia), photo by Milena Sorée
Vremenski prognostičar Nove TV, gospodin Milan Sijerković je najosoba tjedna u izboru 45 lines. Prognozirao je u četvrtak da bi svi koji imaju rodbinu u istočnoj Slavoniji trebali krenuti na put k svojima jer će jedino u istočnoj Slavoniji vrijeme biti pretežno sunčano uz poneku grmljavinu.
Točno tako je i bilo od četvrtka do subote, koliko sam proveo u Gradištu.
Na povratku za Zagreb ručali smo u Mustangu na ulazu u Bošnjake. Ugodna posluga, ukusan ručak, prihvatljiva cijena, pogođen slavonski ugođaj uz par iznimki: haskije kao pse čuvare, magarca, plastične lutke Stanlija i Olija, poster Tajči.
Kao što je Sijerković prorekao već od Broda pa sve do Zagreba padala je kiša.
Hrvatski ovčar kakavog bi si Mirko Raguž vlasnik Mustanga iz Bošnjaka trebao kupiti kod Đure Dugalića u Gradištu
|
26.04.2006., srijeda
Hoće li Josip Gucić po treći put emigrirati pred zatvorom
SLUŽBENA EVIDENCIJA HRVATSKIH OBAVJEŠTAJACA
1789 agenata KOS-a u RHU dokumentu SIS-a s oznakom državne tajne nabrojeno je gotovo dvije tisuće osoba za koje su hrvatski obavještajci vjerovali da su suradnici KOS-a
Pišu: Berislav Jelinić, Eduard Šoštarić, Maroje Mihovilović
546. GUCIĆ JOSIP • [ POVEZAN SA KRIM. PODZEMLJEM, SURADNIK SID SSIP- NJEMAČKA, , VEZA S DOŠENOM, USMJEREN PREMA HRV. EMIGRACIJI.. BIO U BLISKOJ VEZI S UBIJENIM EMIGRANTOM KOSTIĆEM (KORISTIO JE GUCIĆEV POŠTANSKI PRETINAC ZA SVOJU KONSPIRATIVNU KORESPODENCIJU) ]
Nacional, 27.02.2006.
Objavio sam 1999. Gucićeve kartone iz Udbe i SIS-a u Globusu na osnovu kojih je dospio na Nacionalov popis. Josip Gucić me nije tužio. Moj tadašnji kolega Gordan Malić objavio je s njim jedan uvlakački intervju i "vuk sit, a koza cijela".
Ekipa SIS-ovaca Nikole Štedula koja je sredinom devedesetih zaratila s Josipom Perkovićem došla do Gucićevog doušničkog kartona u Udbi i pokajničkih iskaza Gucićevih suboraca suboraca zaprimljenih u SIS-u.
Oni s tom dokumentacijom nisu izlazili u javnost jer je Josip Gucić bio omiljen u familiji pokojnog dr. Franje Tuđmana. Navodno su se gospođi Ankici sviđali pokloni Gucićevi pokloni koji su ispadali iz najlon vrećica, koliko ih je bilo.
A Štedulovci nisu željeli zaratiti s Tuđmanom iako je pokojni PHP svojedobno sa govornice za Saborom HDZ-a, kad je oprao Tomislava Merćepa, za Nikolu Štedula neizravno kazao da je terorist.
Dokumenti su potom drugim putevima stigli do mene. Ja ih provjerio i objavio, i ponavljam: vuk sit, a koza cijela.
Navodna suradnja Josipa Gucića i jugoslavenske tajne policije seže iz vremena kad je početkom osamdesetih, uz pomoć putovnice koju je dobio od Udbe, pobjegao u Njemačku ispred zagrebačke milicija koja ga je trebala uhapsiti zbog optužbi da je šveracao zlatom.
Nije nevažno da se Josip Gucić najviše kretao Muenchenom, gradom na Zapadu s najvećim brojem udbaških ubojstava i u društvu ljudi koje se sad spominje na suđenju Krunoslavu Pratesu.
Ne čude onda špekulacije da je Josip Perković omogučio Guciću da suradnjom s Udbom izbjegne zatvor zbog šverca zlatom, a da mu se Gucić nedavno odužio tako što mu je poklonio građevinsko zemljište kod Poreča.
Mene ne bi začudilo ni da Josip Gucić, nakon što mu je neki dan pozlilo na sudu dok je predočavan audio i video materijal koji je su snimili policija i Uskok 2003., a kojim ga se tereti za korupciju, ne dočeka kraj te rasprave u Hrvatskoj. Drugi put je pobjegao pred sudom 2000.:
Gazda Gucić u Münchenu
Josip Gucić se pak od 19. svibnja nalazi na bolničkom liječenju u Münchenu.
Sve naznačeno je iz priopćenja Policijske uprave zagrebačke. No, na press konferenciji kojoj su nazočili Tomislav Buterin - načelnik odjela za suzbijanje gospodarskog kriminaliteta MUP-a RH - i Zoran Košutić - načelnik istog odjela u PU zagrebačkoj - mnoga su pitanja ostala nerazjašnjena. Novinari su tako upitali zašto Josipu Guciću nije bila oduzeta putovnica, nego mu je praktično bilo omogućeno da otputuje iz zemlje, te je sad upitno kada će se (i hoće li se) vratiti u Hrvatsku. Odgovoreno je kako je spomenuti slobodan građanin sve do utvrđivanja utemeljene sumnje da je počinio kazneno djelo, te je tako i otputovao. Novinarima nije dan zadovoljavajući odgovor ni na pitanje u vezi s davanjem nenamjenskih kredita u ovom slučaju od Zagrebačke i Privredne banke. Odgovoreno je kako je obavljena provjera u bankama te je utvrđeno da su one svoja sredstva osigurale.
Igor Došen, Slobodna Dalmacija, 24. svibnja 2000.
Mogući treći bjeg mogao bi se nazvat: Treća sreća po Hrvatsku.
|
SDP shvatio da s Vjesnikom nešto nije u redu
Kaže vijest:
SDP traži raspravu o Vjesniku
Ocjenjujući da se list Vjesnik “srozao na razinu stranačke promidžbe, kako se bez javnog natječaja postavljaju glavni urednici, te kako je zbog čudnih reorganizacija ugrožena sudbina novina koje su nekada predstavljale visoke dosege novinarstva”, zastupnici SDP-a zatražili su saborsku raspravu o odgovornosti Vlade zbog teškog stanja u Vjesniku.
Nataša Božić, Nikola Jelić, Jutarnji.hr, 24.04.2006 21:12
Potom Ratko Maček lupeta gluposti kako se Vlada ne miješa u uređivačku politiku Vjesnika i da NO Vjesnika postavlja glavnog urednika Vjesnika, a ne Vlada. E pa Ratko, dobro su rekli u Jutarnjem: Vlada ima većinu u NO.
Na taj način Sanaderova je Vlada postavila Franju Maletića, direktora JAT-a u Kanadi s kraja osamdesetih prošlog stoljeća, za direktora Vjesnika. U međuvremenu je Maletić bio i direktor Golden marketinga (sad poduzeće nominalno vodi kći) i 2003. objavio knjigu Mirjani Sanader (Disertacije i monografije). Onda je Maletić postavio za glavnu urednicu Andreju Latinović, pa ju smijenio i postavio favorita Jadranke Kosor Darka Đuretka.
Uostalom i Tomislav Karamarko, ravnatelj Vladine Protuobavještajne agencije preko Maletića ima upliv na pisanje Vjesnika.
|
25.04.2006., utorak
Šešelj optužio Arkana da je ubio Đurekovića
Jeste li znali da je Vojislav Šešelj na suđenju Slobodanu Miloševiću prošle godine za ubojstvo Stjepana Đurekovića optužio Željka Ražnatovića Arkana? Naravno da niste jer to niste imali gdje vidjeti, čuti, pročitati... Osim nekoliko profesionalnih javljanja godišnje Josipa Šarića iz Haaga za HTV-e na tom najutjecajnijem mediju nemate prilike vidjeti ništa objektivno o radu ICTY-a. Hrvatsku televiziju ICTY zanima samo u izvanrednim slučajevima koji mogu poslužiti za tezu, recimo Hloverki Novak Srzić, da ga treba ukinuti.
Sva sreća da Fond za humanitarno pravo Nataše Kandić na svojim internet stranicama objavljuje sve transkripte s ICTY-a pa mi je lako bilo naći, na "razumljivom" jeziku, i dio Šešeljeva svjedočenja na suđenju Miloševiću gdje se spominju Đureković i Arkan:
OPTUŽENI MILOŠEVIĆ – PITANJE: Kakva je bila pozicija te Srpske dobrovoljačke garde? Kome je ona odgovarala?
SVEDOK ŠEŠELJ – ODGOVOR: Pa Arkan je dugogodišnji kriminalac evropskog renomea. Negativnog renomea, naravno, pljačkaš banaka, ali je dugo vremena radio za saveznu Službu državne bezbednosti i učestvovao u fizičkim likvidacijama političkih emigranata. Ja sam 1986. godine podnosio krivičnu prijavu ili 1987. godine protiv tadašnjeg saveznog ministra unutrašnjih poslova Staneta Dolanca. Između ostalog sam ga optuživao za ubistvo jugoslovenskih političkih emigranata, za ubistvo Stjepana Đurekovića, a u govoru u Udruženju književnika Srbije, u javnom govoru sam precizirao da je izvršilac tog ubistva bio Željko Ražnatović Arkan, da mu je ministar Dolanc nakon toga poklonio pištolj sa posvetom "Željku, od Staneta".
OPTUŽENI MILOŠEVIĆ – PITANJE: Stanite tu sada za trenutak. Recite samo u nekoliko reči ko je bio Dolanc koji je u to vreme bio ministar unutrašnjih poslova Jugoslavije i kad je to bilo?
SVEDOK ŠEŠELJ – ODGOVOR: Stane Dolanc je dugogodišnji, jedan od najjačih ljudi Titovog komunističkog režima, a posle Titove smrti sigurno najjači, politički najjači čovek u državi. Bio je ministar unutrašnjih poslova i bio je glavni šef svih obaveštajnih i kontraobaveštajnih službi tadšnje komunističke Jugoslavije.
OPTUŽENI MILOŠEVIĆ – PITANJE: Niste mi odgovorili preciznije kad, locirajte vremenski.
SVEDOK ŠEŠELJ – ODGOVOR: Pa od Titove smrti 1980. godine, pa nadalje. Negde do pred kraj osamdesetih godina kad mu je mogao isteći poslednji mandat, 1988. godine ili 1989. godine, ne mogu se baš precizno setiti.
OPTUŽENI MILOŠEVIĆ – PITANJE: Pomenuli ste svoj govor u Udruženju književnika u kome vi govorite o Dolancu i vezi sa Arkanom. Pogledajte da li je to sadržano u tabulatoru 10 i kad pronađete ovaj citat koji ste obeležili na 851 stranici, pošto je to objavljeno u vašoj knjizi, to je na stranici 851, molim vas da pročitate.
SVEDOK ŠEŠELJ – ODGOVOR: Ali to je tabulator 10, gospodine Miloševiću, bar kod mene.
OPTUŽENI MILOŠEVIĆ – PITANJE: Jeste, tabulator 10, to sam vam i rekao.
SVEDOK ŠEŠELJ – ODGOVOR: Između ostalog, u tom govoru koga sam, inače, objavio u svojoj knjizi "Hajka na jeretika", to je moj govor na međunarodnom oktobarskom susretu pisaca na temu "Izgnansvo i književnost" u Udruženju književnika Srbije ...
SUDIJA ROBINSON: Zaustavite se, gospodine Šešelj. Gospodine Miloševiću, da li imamo prevod ovog dokumenta? Čini mi se da nemamo. U tom slučaju, ako želite da se pročita kratak paragraf, molim da se dokument stavi na grafoskop.
SVEDOK ŠEŠELJ: Nekih sedam do osam redova, gospodine Robinson, koje mislim pročitati.
OPTUŽENI MILOŠEVIĆ – PITANJE: Svakako gospodine Šešelj pročitaćete ali stavite na grafoskop.
SUDIJA ROBINSON: Gospodin Najs, izvolite.
TUŽILAC NAJS: Mi smo dobili prevod, nekih sedam do osam redova. Ne znam da li ste vi dobili prevod.
SUDIJA ROBINSON: Mislim da ja nemam prevod.
SVEDOK ŠEŠELJ: Je l' mogu da počnem, gospodine Robinson?
SUDIJA ROBINSON: Da, možete.
SVEDOK ŠEŠELJ: Govor iz oktobra 1988. godine na međunarodnom oktobarskom susretu pisaca u Udruženju književnika Srbije, 1988. godina. Između ostalog, kažem: " Stane Dolanc je u dogovoru sa Mikom Špiljkom i Josipom Vrhovcem organizovao ubistvo Stjepana Đurekovića u Saveznoj Republici Njemačkoj (Germany), a plaćeni ubica Željko Ražnatović zvani ''Arkan'' koji danas živi u Beogradu, prema dokazima iz dokumentacije advokata Cvetića, nagrađen je činom pukovnika i dobio na poklon pištolj sa ugraviranom posvetom: 'Željku, od Staneta'. Svako normalan će se upitati kako je moguće da je čovek poput Dolanca član kolektivnog šefa jugoslovenske države? Kako je moguće da to bude i Josip Vrhovec koji se kompromitovao raznoraznim kriminalnim radnjama i pročuo kao otvoreni eksponent proustaške ideologije. U Jugoslaviji je, na žalost, sve moguće". Moram vam priznati, gospodine Robinson, da su me sa mnogih strana upozoravali nakon ovog govora da neću još dugo živeti. Da će me Dolanc likvidirati. Jedan od onih koji me je upozoravao da će me Dolanc sigurno likvidirati, bio je bivši ministar unutrašnjih poslova Srbije, Vojin Lukić. Ovo je bio akt velike hrabrosti u to vreme, izneti javno. Nakon odlaska Staneta Dolanca, Arkana je pod svoju kontrolu preuzeo novi šef savezne Službe državne bezbednosti, Hrvat, Zdravno Mustač.
OPTUŽENI MILOŠEVIĆ – PITANJE: Samo stanite tu gde ste. Kad je Mustač koji je bio kadar iz Hrvatske i novi šef Državne bezbednosti Jugoslavije, preuzeo Arkana?
SVEDOK ŠEŠELJ – ODGOVOR: Pa odmah nakon Dolančevog dolaska, ne bih vam tačno mogao reći datum, gospodine Miloševiću. Ipak to izmiče nekim mojim mogućnostima, ali čim je Dolanc otišao, Mustač ga je preuzeo.
OPTUŽENI MILOŠEVIĆ – PITANJE: Dobro.
SUDIJA ROBINSON: Gospodine Šešelj, da li vi imate neke dokaze koji potkrepljuju ove tvrdnje koje ste izneli u ovom govoru?
SVEDOK ŠEŠELJ: Gospodine Robinson, moji dokazi su tu iz informacija koje sam lično dobijao. Moji dokazi su moja lična hrabrost da 1988. godine ovo javno iznesem. Nemojte od mene previše očekivati, ja sam čovek pojedinac, usamljeni antikomunistički disident u to vreme.
SUDIJA ROBINSON: Čini mi se da ste osim likvidacije mogli i da odgovarate radi krivokletstva ukoliko bi to, naravno, moglo da se dokaže.
SVEDOK ŠEŠELJ: Da je to bila neistina, ja bih sigurno otišao u zatvor i odgovarao. To bi bilo ozbiljno krivično delo uvrede visokog predstavnika države, visokog državnog funkcionera. Međutim, ja sam podnosio i krivične prijave protiv Staneta Dolanca i njih imate u tabulatoru. Dve krivične prijave. Pa sam onda i tužio Staneta Dolanca, vodio građansku parnicu i njega izvodio na sud. Ja sam tu parnicu, ali ona je bila potpuno nevezana za ovo, vodio protiv njega, on je morao da angažuje advokata koji će ga zastupati. Dakle, ja sam krenuo u ofanzivu ...
SUDIJA ROBINSON: Hvala vam. Gospodine Miloševiću, izvolite.
OPTUŽENI MILOŠEVIĆ – PITANJE: To što ste izneli, želim da objasnite u meri u kojoj objašnjava nekakvu poziciju Arkana u to vreme u našoj zemlju, njegove zaštitnike i veze koje je na određen način sticao.
SVEDOK ŠEŠELJ – ODGOVOR: Sa ovakvim zašitnicima koje je imao, Arkan je bukvalno u Beogradu mogao da radi šta hoće. On je izazivao incidente, policija nije smela da ga hapsi. On je jednom ranio policajca, nije sudski odgovarao. Arkan je bukvalno mogao da radi sve što mu je padalo napamet, a niko ništa protiv njega nije mogao da pokrene.
OPTUŽENI MILOŠEVIĆ – PITANJE: Gospodine Šešelj, ovde se tvrdi da je Arkan bio, na neki način, pod kontrolom MUP-a Republike Srbije, a onda povodom toga što je pod kontrolom MUP-a Republike Srbije, praktično pod mojom kontrolom. Da li je to tačno i da li vi to znate?
SVEDOK ŠEŠELJ – ODGOVOR: Ne. Arkan nije bio pod kontrolom MUP-a Republike Srbije, nego pod kontrolom saveznog MUP-a. A savezni MUP je bio daleko jači od MUP-a Republike Srbije sve do definitivnog raspada Jugoslavije, odnosno do preuzumanja arhiva saveznog MUP-a negde 1992. godine.
OPTUŽENI MILOŠEVIĆ – PITANJE: Hvala. Imate li još nešto da dodate u vezi sa tvrdnjama koje se ovde često vide o tome kako je Arkan bio, na neki način, vezan za državne organe Republike Srbije?
SVEDOK ŠEŠELJ – ODGOVOR: 1990. godine, pre nego što je izbio rat, Arkan je uhapšen u Hrvatskoj i kod njega je nađeno oružje. I on je mesecima držan u hrvatskom zatvoru. A onda je iznenada pušten, vratio se u Srbiju, formirao Srpsku dobrovoljačku gardu i krenuo u rat. To su činjenice. Ja neću da špekulišem šta sve te činjenice mogu da znače. Ali činjenice su veoma, veoma upečatljive. A ograničiću se samo na iznošenje činjenica.
24. avgust 2005 - svedok Vojislav Šešelj, FHP/HLC
Arkanovo srpsko vjenčanje
Dakle, Vojislav Šešelj i pokojni Slobodan Milošević optužili su pokojnog Željka Ražnatovića Arkana da je bio hrvatski špijun, što bi trebalo značiti da su za Arkanove zločine odgovorna hrvatska vlast.
Lukavo od njih. Posebno od Šešelja koji je, kako smo vidjeli, jako utjecajan među haškim pritvorenicima, pa je i Antu Gotovinu uspio nagovoriti da pošalje telegram sućuti porodici Slobodana Miloševića.
|
24.04.2006., ponedjeljak
Zašto sam na strani Dražena Katunarića
Ukoliko Jutarnji list ne objavi još ovaj tjedan moj odgovor na strašne klevete Miljenka Jergovića protiv mog pokojnog oca, sina i mene osobno na što je dužan po zakonu o tisku, uz isti tretman u prijelomu kao što ga je imao dotični autor, time je pokazao da nije demokratska novina nego glasilo "jednakijih" i "ravnopravijih" pojedinaca od onih drugih, a ja ću podnijeti tužbu protiv citiranih urednika koji za to snose odgovornost nadležnome sudu i svim međunarodnim institucijama koje bdiju nad slobodom izražavanja.
Dražen Katunarić
Zvonko Maković teško griješi kad veli da nikome u Hrvatskoj nije osporeno pravo na javnu riječ. Dovoljno je samo vidjeti kroz kakve je muke s EPH izdanjima prošao Dragutin Frančišković kojeg su Globus i Jutarnji list proglasili šefom domaćeg obavještajnog podzemlja koje da je dezinformiralo Carlu Del Ponte da bjegunac Ante Gotovina boravi u Hrvatskoj - Gušitelji slobode javne riječi iz EPH-a.
Zbog ugrožene slobode izražavanja Makovićev P.E.N. je prosvjedovao kada sam sa skupinom novinara tražio parlamantarnu istragu o POA-inoj Prezentaciji:
Izjava Hvatskog centra P.E.N.-a povodom najnovijih političkih pritisaka na novinare
Srijeda, 16. veljače, 2005. g. .
Hrvatski centar P.E.N.-a najoštrije osuđuje ponašanje hrvatske politike, lakoću kojom se tolerira policijsko uhođenje novinara, njihovo zastrašivanje, pokušaj limitiranja slobode riječi, slobode novinara te elementarnih građanskih sloboda.
Ovih se dana oglasilo šestoro hrvatskih novinara tražeći istragu zbog tvrdnji da ih je prisluškivala tajna policija. To su novinari Željko Peratović ( Vjesnik), Ivanka Toma i Mario Kavain ( Jutarnji list), Gordan Malić (Globus), Boris Pavelić ( Novi list) te Ivica Đikić (Feral Tribune). Njihovo je pisanje okvalificirano špijunskom suradnjom sa stranim obavještajnim službama. Tako okvalificirano pisanje proglašeno je izdajom nacionalnih interesa. Samo koji mjesec ranije dokazano je kako je novinarka Helena Puljiz također bila ne samo pod policijskom prismotrom, već i privođena na policiju. Iako je prošlo dosta vremena, ništa se bitno nije dogodilo da bi se novinarka osjetila sigurnom, a oni koji su ugrožavali njezinu slobodu relevantno sankcionirani. Praksa nezakonitog ugrožavanja slobode novinara, a to znači slobode informiranja i slobode riječi, neprimjerena je civiliziranome društvu i potpuno inkopatibilna europskoj zajednici u kojoj Hrvatska vidi svoje mjesto.
Evidentno loša hrvatska politika iz dana u dan doživljava kritike i upozorenja kako je neprihvatljiva europskim standardima. Cijenu toga stanja na drastičan način plaćaju novinari. Mnogi su bili skloni povjerovati kako je Hrvatska posljednjih godina civilizacijski evoluirala, a da je vladajuća stranka odbacila navike ranijih vremena u kojima je sloboda govora bila reducirana, a novinari napadani uz kvalifikacije koje su podsjećale na totalirane režime prošloga stoljeća. Najnoviji slučaj ovih novinara jasno pokazuje kako smo daleko od demokracije, kako ne zadovoljavamo kriterije koji bi nas približili zajednici europskih zemalja. Ono što je pogotovo porazno u čitavoj ovoj sramotnoj praksi, to je prešutno odobravanje policijskih postupaka svojstvenih mračnim režimima za koje smo vjerovali da smo ih civilizacijski prevladali.
Hrvatski centar P.E.N.-a najoštrije osuđuje ponašanje hrvatske politike, lakoću kojom se tolerira policijsko uhođenje novinara, njihovo zastrašivanje, pokušaj limitiranja slobode riječi, slobode novinara te elementarnih građanskih sloboda. Želimo vidjeti Hrvatsku što prije na pragu Europe, ondje gdje je deklarativno smješta i hrvatska politika. Međutim, da bismo se ondje stvarno primakli, nužno je mijenjati navike koje nose zadah davnih i opasnih vremena.
Zvonko Maković, Predsjednik Hrvatskog P.E.N. centra
U Zagrebu, 16. veljače 2005., zamirzine.net
Nisam primijetio da su se Zvonko Maković i P.E.N. oglasili kada sam u Vjesniku dobio otkaz ili nakon što se preko Hine doznalo da sam tužio RH zbog povrede Ustavom zajamčenog prava na slobodu izražavanja. Kada je Maković koncem 99-e osuđen zbog klevete u sporu s Maricom Meštrović, grmio je na 101-ici protiv neslobode u Tuđmanovoj Hrvatskoj, a da bi pojačao dojam spomenuo je da je u tom neslobodnom ozračju "Munib Suljić napao novinara Globusa Željka Peratovića".
Zašto me u nepunih godinu dana predsjednik P.E.N.-a zaboravio, ne opterećujem se previše.
Je li Zvonko Maković bolji s Jergovićem nego s Katunarićem, ili kao kolumnist Globusa mora držati stranu Jutarnjem listu, pitanja su za razmišljanje. Činjenica je da je izrekao neistinu tvrdnjom o poštivanju slobode govora u Hrvatskoj.
Činjenica je, a ne dojam ili stvar ukusa, da je Miljenko Jergović protiv Dražena Katunarića iznio teške optužbe: da je fašist, da mu je otac bio udbaš i osobni prijatelj Aleksandra Rankovića... To što se ne sjećam kad je neko nekome javno preporučio da izvrši samoubojstvo, možda je stvar moje rupe u memoriji, ali i na takvu Jergovićevu preporuku Katunariću može se gledati kao na stilsku figuru. Ali pobogu, Jergović se već dokazao kao promašeni istraživački novinar kad je zaključio da su preci Ivana Aralice Srbi, i ja bih želio vidjeti što je Katunarić odgovorio na njegov najnoviji istraživački biser da je Katunarićev otac bio Rankovićev Udbaš. Osim toga, Katunarić ima zakonsko pravo to demantirati u Jutarnjem listu. Ima pravo i tužiti Jergovića i Jutarnji list za klevetu. Može sud i dobiti ako se pokaže da Jergovićev biser nije istina. Hoće li u tom slučaju Zvonko Maković i P.E.N. stati na stranu Jergovića i Jutarnjeg, a protiv suda i Katunarića da guše slobodu izražavanja?
Za optužbu o udbaškom porijeklu Jergović ne navodi nikakav izvor. Tu rečenicu kao da je napisao mozak Denisa Kuljiša. Ni njemu činjenice nisu svetinja.
Ne govorim ovdje o Jergovićevom moralnom liku, odnosno idiotskoj situaciji da čovjek kome se uzimalo za zlo što je hodao sa kćeri zloglasnog šefa KOS-a Aleksandra Vasiljevića, proziva nekog za udbaško porijeklo.
Viktor Ivančić je streptomicin za pisca Sarajevskog Marlbora. S njim se naš Ivo Andrić ne usudi ulaziti u polemike, a nedajbože u neku sličnu aktualnoj. Ivančić je najbolje opisao Jergovićeve licemjerske domete podsjetivši da je naš najprevođeniji (izuzev Mire Gavrana) pisac svojedobno prodao Globusu kućni porno video uradak Gorana Bregovića uz popratni tekst prepun zgražanja i gađenja nad Breginim egzibicionističkim sklonostima. I nakon toga, u pravu je Ivančić, Jergović još naciji ide držati prodike zbog kolektivnog voajerizma i masturbacije u slučaju Severina.
Glavni urednik Slobodne Bosne Senad Avdić ne misli kao većina Sarajlija da je Miljenko Jergović najbolji sarajevski velesposlanik. Avdić je ukazao na Jergovićevo licemjerje u nekoj emisiji HTV-a početkom ovog tisućljeća ustvrdivši da nije u redu najprije pljuvati po sugrađanima koji su pobjegli iz Sarajeva, pa nedugo nakon toga zdimiti i sam.
Na ovom me mjestu ne zanima ni kakav je Jergović kao književnik. Netko ga je zarana usporedio s Ivom Andrićem, što se meni laiku čini promašenim. Istina, moguće je da Miljenko Jergović želi da ga se u šire društvenom smislu gleda kao na živu uspomenu na Ivu Andrića. U stilu: Ako ne budete dobri prema meni, napustit ću vas kao i Ivo Andrić, a onda ste i n......!
Primarno, zanima me Jergović kao fenomen pisca u novinarstvu. Ne osjećam se dati mjerodavan sud o Jergovićevoj književnosti, ali moram teška srca zaključiti da je loš novinar, i da se novinarstvom služi za osobne manipulacije.
Umjesto Miljenka Jergović, ponudio bih čitateljima 45 lines jednog dobrog pisca u novinarstvu.
Bloger Tajpvrajter izvrsno piše, a početkom ožujka je objavio prvorazrednu vijest koju nisam nigdje drugdje vidio:
Kuže je bezočno slagao
Sjećate se ubojstva onog kamatara i nogometnog mecene Dine Pokrovca u stubištu njegove zgrade?
Ako da, onda svakako pamtite kako se uz taj još nerazjašnjeni slučaj povlačilo ime Miroslava Kužea, trenera Dinama - u Hrvatskoj atomskog kluba, a u Evropi tek anonimnog isprdca. Pamtite sigurno kako su se novine uhvatile za njega da je dužan Pokrovcu silnu lovu jer je bio ovisnik o kocki. Kuže je, sjećam se, kazao kako se toga zla riješio. Potom je u nekoj svađi u novinama štemer iz 'Ludnice' i ugledni 'Vatreni' Igor Štimac kazao kako Kuže sere, te da se i dalje kocka.
Kako mi kod Štimca ništa ne štima, držao sam da samo pljuje po čovjeku iz nekih osobnih, nepoznatih razloga. Međutim, Štimac je govorio istinu.
Danas sam oko podneva ušao u Supersportovu kladionicu na Vrbanima ne bi li oplodio deset kuna i tako zaradio za sutrašnje cigarete i kavu. Ispred mene je u redu stajo atomski kockar Kuže. Hladno je naslagao desetak parova na listiću i kazao:...
Tajpvrajter, 01.03.2006. u 13:46 sati.
Preporučio bih i babla, al' za njega nisam siguran je li riječ o piscu u novinarstvu ili novinaru u književnosti.
|
Goran Milić i Drago Hedl u audio komentaru
Nastavljam s dnevnim audio komentarima. Ovaj put o Goranu Miliću i Dragi Hedlu, a povodom HND-ova izbora za Novinara godine 2005-e. Slušaj 45 lines! Primjerak aktualne glasovnice HND-a
|
23.04.2006., nedjelja
Vesna Škare-Ožbolt nokautirala Mirjanu Kasapović
Najveća pobjednica proteklih ponovljenih lokalnih izbora svakako je Vesna Škare-Ožbolt. Izbacila je u Velikoj Gorici iz političke igre Ivu Sanadera i Antu Đapića. Taj se dvojac počeo opasno domundžavati baš u vrijeme kad je Škare-Ožbolt izbačena iz Vlade. Sanader je odešnjao Vladu postavljanjem Ane Lovirin, Gotovinine poklonice za ministricu pravosuđa.
Škare-Ožbolt pokazala se dosljednom prognozerkom. Ukazala je na Sanaderovo trgovanje s Đapićem i na HDZ-ovo oštro skretanje u desno nakon što su Antu Gotovinu isporučili Haagu. Nju su optuživali da je kočila uhićenje Gotovine jer da su preko nje curile povjerljive informacije vezano za Gotovinu i Petrača. Njenim uhođenjem ravnao je šef POA-e Tomislav Karamarko. Sanader se navodno nije bio spreman ispričati što ju je isporučio u šake Karamarku, što je njoj bilo važnije od mjesta gradonačelnice Velike Gorice koje je ponudio. Sanader se nije želio osjećati poniženim eventualnom isprikom, a ona je svjesna da bi joj i slijedeće prve prilike zario nož u leđa, pa je odbila ponudu. Na vrijeme, jer se naklonost promatračke javnosti počela topiti obzirom na dugotrajnost otezanja.
Izdrži li još koju tešku političku rundu Vesna Škare-Ožbolt mogla bi suvereno zavladati političkim centrom. Očito je da se biračima u Velikoj Gorici dopao njen borbeni stil i ne bih se začudio da su za nju glasali i detuđmanizirani HDZ-ovci, koji na predsjedničkim izborima glasaju za Stjepana Mesića. Osobno poznam nekolicinu takvih koji su po zagrebačkim kvartovima i slavonskim selima osnivali HDZ, donedavno birali Mesića za predsjednika, ali bi ga se sad najradije odrekli zbog slizanosti s Milanom Bandićem, a glasali bi Vesnu Škare-Ožbolt samo da su iz Velike Gorice.
Profesorica Mirjana Kasapović
Na centru se nalazi potencijalno dobar dio biračkog kolača kojeg za sada nitko nije čvrsto prigrabio. Tu fluktuiraju simpatizeri HNS-a, HSLS-a, HSS-a..., stranaka koje potresaju organske groznice. Vesna Škare-Ožbolt nema namjeru uzimati glasače SDP-u, pa me iskreno začudilo kad sam vidio s kolikim se neskrivenim žarom kolumnistica Globusa i osobna savjetnica Ivice Račana, Mirjana Kasapović obrušila na moguću koaliciju u Velikoj Gorici između SDP-a i DC-a. Prihvaćanjem Račanove ponude Vesna Škare-Ožbolt nokautom iz političke prakse opasno je zateturala do nedavno neprikosnovenu guru poziciju Mirjane Kasapović u SDP-u. Lenjin je navodno rekao: Doći će nas glave mangupi iz naših redova. Bi li takvo što kad je u pitanju Milan Bandić imala hrabrosti, makar tajno, posavjetovati predsjednika SDP-a, kolumnistica Globusa Mirjana Kasapović. Naravno da ne bi.
Neizvjesno je kako će se Kasapovićkin poraz od Škare-Ožbolt odraziti na profesoričinu lobističku poziciju na Fakultetu političkih znanosti, odnosno hoće li njen kandidat za dekana prof. dr. Ivan Grdešić, bivši veleposlanik RH u Washingtonu iz kvote SDP-a, biti izabran.
|
22.04.2006., subota
Zag'eb, Kjvatka, Janica Kotelitj!!!
Prva javna osoba koju je Katarina zapamtila i čiji poster smo zalijepili na vrata njene dječje sobe je Janica Kostelić. Sva sreća da nije riječ o nekom liku s mog bloga.
Katarina će uskoro imati dvije i pol godine. Danas je upicanjeno (sa sunčanim naočalama na nosu) izjavila Ja tam Janica Kotelitj.
Inače, kad hoće izraziti domoljubno oduševljene posluži se sintagmom: Zag'eb, Kjvatka, Janica Kotelitj!
Zbog nje često moram gledati Bambija ili Pepeljugu u vrijeme Dnevnika. Ne sviđa joj se više Danko Družijanić i nema šanse da bi gledala Dnevnik. Iznimka je jedino vijest o Janici Kostelić. E sad, Janičina je sezona prošla, pa je Dnevnik beziznimno skinut s repoertoara.
Tješim se da je, inače, gledanost Dnevniku opala zbog lijepa vremena koje ljudi radije provedu u šetnji nego deprimirano sjedeći pred televizorom.
Od kad znam za televiziju i televizor gledao sam Dnevnik. Termin Dnevnika je bio jedina nepomična vremenska točka u mom životu zadnjih dvadesetak godina. Sada se i to promijenilo. I nije mi žao.
Dnevnik, bye, bye!!!
|
20.04.2006., četvrtak
Dnevni audio komentar 45 linesa
Obzirom da vam se sviđa kako zvučim, a da moram suspregnuti slavonsko otezanje u govoru, odlučio sam pokrenuti Dnevni audio komentar 45 linesa.
Slobodan sam vas pozvati da poslušate prvi:
Medijsko ušminkavanje POA-e!
P.S. U planu je podcastiranje i video zapisa. Važno: Multimedijalni noviteti na 45 lines neće gurnuti u zapečak tradicionalne blog forme: tekst i sliku.
|
The 45 Lines Theme
Od večeras - Pozdrav svim slušateljima 45 linesa, zabolilo vas uvo ili ne!
S ponosom predstavljam naslovni jingle svih mojih web postaja:
Klikni i osluhni!
|
19.04.2006., srijeda
Dva bećarca
18.04.2006., utorak
Pavle Gaži za 45 lines: Notorna je glupost da ja stojim iza ubojstva Stjepana Đurekovića
Anđelko Jagačić za smrt Stjepana Đurekovića okrivljuje Pavla Gažija, photo by Večernji list
Anđelko Jagačić, jedan od socijalističkih menagera u Podravci optužio je tvorca Podravke, jugoslavenskog privrednog čuda, Pavla Gažija da stoji iza ubojstva Stjepana Đurekovića: Jagačić: Znam tko je naredio ubojstvo Đurekovića
- Ne znam stoji li iza Jagačićeva istupa Vanja Špiljak ili tko drugi kome sam stao na žulj, ali jedino što mogu komentirati jest da toga čovjeka ne poznajem i da iznosi notorne gluposti koje su u potpunoj suprotnosti sa stvarnošću. Zvali su me i iz Večernjeg lista, ali im nisam htio dati veći komentar od ovoga Vama. Sve što sam imao reći o ubojstvu Stjepana Đurekovića ispričao sam Vama u razgovoru koji je objavio Feral Tribune (Pavle Gaži: Đureković je ubijen izvan protokola), i koji Vas je formalno stajao otkaza u Vjesniku. Žao mi je što ste od tada do danas na ledu, kazao je u telefonskom razgovoru za 45 lines prozvani Pavle Gaži.
Pavle Gaži je u razgovoru s autorom 45 linesa naglasio da je klan Špiljak imao interesa od Đurekovićeve smrti jer je on kao sekretar unutarnjih poslova SRH 1983. htio dovesti Stjepana Đurekovića u Hrvatsku da svjedoči u procesu menagerima INA-e koji su se bavili malverzacijama s naftom zajedno s Vojkom Santrićem, koji je u Beogradu imao jako političko i obavještajno zaleđe.
Anđelko Jagečić poziva se baš na Miku Špiljaka kad želi poduprijeti svoje tvrdnje protiv Gažija:
Pokušao je doći i do Vice Vukojevića, nakon njegova svjedočenja, jer mu je zasmetalo spominjanje Vanje i Mike Špiljaka kao krivaca za Đurekovićevu smrt. Nemam što braniti Vanju Špiljaka, nek se on javi sam ako želi, ali upravo je Mika Špiljak s Milutinom Baltićem dolazio u Podravku da bi objasnio ljudima što je Pavle Gaži učinio Podravki. Znam da on ni po kojem kriteriju nije mogao dati nalog za ubojstvo kaže Jagačić.
Jasmina Popović, Večernji list, 17.04.2006 21:14
U novinskim arhivama je provjerljivo da je Mika Špiljak nakon što je ishodio smjenjivanje Pavla Gažija s mjesta šefa republičke milicije nastavio s hajkom i na javnim skupovima, a o čemu je Gaži govorio za Feral:
Imao sam nekih planova, ali je Mika Špiljak nastavio moj javni progon tvrdeći da sam odgovoran što Hrvatska umalo te godine nije ostala bez grijanja jer da sam ja potpuno bespotrebno zaplijenio neke plinske cijevi. Naravno da sam ja te cijevi zaplijenio jer su bile na kriminalan način nabavljene, ali zbog toga ne bi zemlja ostala bez grijanja. Zatim su me ispitivale razne partijske komisije, a između ostalog poturio mi se i falsificirani dokument KOS-a, moj navodni izvještaj s jedne sjednice hrvatskog republičkog vrha, na kojoj nisam ni bio, a u kojem je cijeli tadašnji vrh bio razvrstan na one koji su za Jugoslaviju i nacionaliste. Rekao sam im ako me nastave tim pritiskati da ću zatražiti vještaćenje grafologa jer niti bio moj potpis na tom dokumentu, niti je stil kojim je informacija bila pisana bio meni svojstven.
Feral Tribune 22. srpnja 2005./45 lines.info, 07.04.2006 01:33
U gornjem citatu nalazi se i Gažijev odgovor na činjenicu da se njegovo ime pojavilo na popisu navodnih KOS-ovaca koje su objavili Nacional i Hrvatski list.
- Osim što je moja suradnja s KOS-om falsificirana, a o čemu sam ja imao spoznaje još sredinom osamdesetih, i što mi nitko do sada nije pokazao nikakav drugi dokaz o tome, nelogično je da se moje ime nalazi na popisu KOS-ovaca uz imena Vanje Špiljaka i Vojka Santrića protiv kojih sam ratovao, izjavio je Gaži za 45 lines.
Pavle Gaži u svom koprivničkom domu, photo Ž.P.
Do sada nije pozivan od strane njemačkih vlasti da da iskaz vezano uz ubojstvo Stjepana Đurekovića.
- Vjerojatno im je neugodno pozvati me zbog mog poznatstva s tadašnjim njemačkim ministrom policije dr. Friedrichom Zimmermannom. U eventualnom svjedočenju morao bih ispričati što sam s njim dogovarao oko rješenja problema ubojstava emigranata i okončanja špijunskog rata, naglasio je Gaži.
Objasnio mi je i zabunu koja se više puta do sada pojavljivala u medijima, a vezano uz navode da je on kao sekretar unutarnjih poslova SRH pao jer je uhvatio u kriminalu u INA-i Vanju Špiljaka i Aleksandra Mišu Broza, najmlađeg Titova sina.
- Vanja Špiljak je bio umočen u kriminal, ali Mišo Broz nije. Točno je to da je tadašnja milicija ustanovila da je jedan Broz koji je radio u INA-inoj administraciji upleten u malverzacije, ali taj nije bio ništa u rodu Titu. Kako je nakon moje smjene cijeli slučaj dvadesetak godina obavijen velom tajne, od činjenice da je jedan Broz bio sitni kotačić u spomenutom kriminalu, došlo se do senzacije da je bila riječ o Miši Brozu, završio je Gaži.
Za sutra je najavljeno svjedočenje videolinkom Josipa Perkovića i Zdravka Mustača na suđenju Krunoslavu Pratesu za pomaganje u ubojstvu Stjepana Đurekovića i lako je moguće da je Jagačićev istup tempiran s tim događajem, odnosno da je trebao s njega skrenuti pozornost.
|
16.04.2006., nedjelja
Malnarova moćna mora
Emitiranje Malnarove Noćne more preko satelita i repriziranje preko lokalnih tv postaja izazvalo je konfuziju kod dijela gledatelja. Naime, ima i onih koji nisu znali da gledaju reprizu, pa su se javljali i tražili da postave pitanje saborskom zastupniku HSP-a Peri Kovačeviću, koji je gostovao prošle subote. Njih su iz režije puštali u eter, a gledateljicu koja se u emisiji kad je gostovao Boris Mikšić, požalila da je bila silovana od vojnih policajaca, rezali su i odvrtili reklame. Može im se. Privatna televizija, koju sponzorira Grad Zagreb i gradonačelnik Milan Bandić.
Sjetio me aktualni Nightmare Stage da sam u rano subotnje popodne kod slastičarne Zagreb sreo Peru Kovačevića. Moja mala hrvatsko-švicarsko-bosanska porodica uživala je u sladoledu pred slastičarnicom Zagreb. Pero si također ubo popriličnu prociju u kornetu. Kad me spazio, prišao je i rekao da podržava tužbu protiv RH zbog maltretiranja POA. On je bio član saborske komisije koja je istraživala navode iz Predstavke petero novinara. Tim povodom, ispred Sabora, bio je i u posjeti zgradi POA-e u Vukovarskoj 33. Ponudio se da ga predložim za svjedoka optužbe. Svakako ću to učiniti kad za to dođe vrijeme.
Supruga se začudila da me na taj način podržava zastupnik HSP-a, ali i mudro zaključila da je Pero imao bolji uvid od mene u sve što mi je radila POA, što je važnije za podršku, od razlike u našim političkim svjetonazorima.
Hvala Peri Kovačeviću i svima onima koji na bilo koji način žele doprinijeti sprečavanju povratka policijske države.
|
15.04.2006., subota
Hoćeš li se tucati samnom za Uskrs?
Bila je to jedna od uobičajenih fora koje smo kao klinci u Gradištu prodavali curicama za aktualni blagdan. - Onda sam joj šiljom razbio tubu, zajebavali smo. Detalj s prošlogodišnjeg gradištanskog blatometnog kupa Radile su se i prigodne psine. Marici B. netko je za vrijeme rane uskrsne mise podmetnuo farbano jaje na sjedalo dok je stajala. Kad je sjela i promeškoljila se začulo se krccc-kraccc, bljung-brong... Pa je ustala, a zadnji redovi prasnuli u smijeh jer joj je stražnjica izgledala poput ekspresionističke instalacije. Žao mi je što ovaj Uskrs neću provesti u Gradištu s ocem i bliže uspomenama na majku.
|
14.04.2006., petak
Prva anketa o sklonostima čitatelja 45 lines spram internet pornjave
Pred vama je anketa o najomraženijim porno kategorijama na netu. Podrazumijeva se da su pedofilija, realna prisilna zlostavljanja i sex sa životinjama isključeni iz ankete kao same po sebi omražene kategorije. dPolls omogućava samo sedam solucija, pa vi koji smatrate da postoje gore kategorije od ponuđenih, slobodno ih predložite u komentarima. Ugodno odgovaranje :)
Budite iskreni u odgovorima
|
Pukanić otkrio: Mandić od Ivankovića preuzeo Vjesnik za plaću od 25.000 kuna
logo by Vjesnik
Kako i zašto je Igor Mandić preuzeo uređivanje Vjesnika od Nenada Ivankovića, raspravljalo se uveliko po kuloarima nakon trećesijećanjske promjene vlasti 2000-e. Nikome nije bio jasan nematerijalni motiv koji bi nagnao Mandića da od Ivankovića preuzme tuđmanizmom devastirani Vjesnik, i svojim osobnim brandom prekrije svu prljavštinu koju je današnji glasnogovornik Bandićevog Holdinga za sobom ostavio. Ali, nitko takva pitanja javno nije postavljao.
Po meni, i taj je slučaj ugrađen u dogovoreno mirno prepuštanje vlasti od strane HDZ-a koaliciji Račan-Budiša.
Značajniji slučaj iste nagodbe dogodio koncem 99-e još za Tuđmanova života kada su birani suci Ustavnog suda, pa je HDZ progurao Smiljka Sokola i Vicu Vukojevića, a tadašnja oporba, uz suglasnost i pokojnog Vlade Gotovca, ubacila svoje igrače Ivana Matiju i Jasnu Omejec.
Nenad Ivanković je u knjizi s ključem "Sova" nabacio neke okolnosti pod kojima je Mandiću predao štafetnu palicu u Vjesniku, ali taj je opis toliko hermetičan da mi je bilo što suvislo nemoguće dešifrirati.
Ivo Pukanić, vlasnik "Nacionala" koji je posredstvom svog prijatelja Predsjednika RH Stjepana Mesića htio 2000-e za sitne novce kupiti Vjesnik, zapravo Vjesnikovu tiskaru, u intervjuu business.hr otkriva da se njegovom ulasku u Vjesnik suprotstavio Igor Mandić.
Novinarima sam priznao svoje planove, nakon čega je tadašnji Vjesnikov glavni urednik Igor Mandić, kojeg jako poštujem, ali ne kao urednika, počeo kampanju protiv mene i te kupnje. Shvaćam ga. Živio je lagodno s plaćom od 25.000 kuna, otkrio je Pukanić za business.hr.
Ako je Pukanićev podatak o Mandićevoj plaći točan, i uzme li se u obzir da tranzicijski Vjesnikov urednik nije dočekao kraj mandata, odnosno da je otišao s masnom otpremninom, eto odgovora na pitanje koliko je stajalo iznajmljivanje novinarskog ugleda.
Pukanića je u preuzimanju Vjesnika omeo i tadašnji šef Mesićevog ureda Tomislav Karamarko koji je aranžirao susret Predsjednika s čelnikom tadašnjeg Vjesnikovog sindikata Mladenom Jambrovićem. Karamarko i Jambrović su se poznavali preko HAK-a, a Vjesnikov sindikalac uvjerio je Mesića da će Pukanić ulaskom u Vjesnik osramotiti samog Predsjednika.
Bilo je to na početku prvog Mesićevog mandata kada je koliko-toliko na image pravednog i poštenog Predsjednika.
|
Ivo Pukanić još jednom potvrdio večeru s Pavićem, Mesićem i Hombachom
Predsjednik RH Stjepan Mesić, glavna urednica Nacionala Sina Karli i predsjednik NCL Media Grupe Ivo Pukanić
"Ne znam znate li, Nino Pavić i ja smo se pomirili", rekao nam je Ivo Pukanić, predsjednik Uprave NCL Media Grupe, s kojim smo razgovarali prošloga tjedna. Povod za intervju bila je najezda besplatnih novina u Hrvatskoj, jer je upravo Ivo Pukanić prvi pokrenuo takav projekt u nas. No, najprije su nas zanimali detalji mirenja s Pavićem.
"Pomirili smo se prije tri mjeseca. Bilo je to na inicijativu Bode Hombacha (član Uprave koncerna WAZ, op. a.) i predsjednika Mesića. Nazvao me predsjednik i rekao da postoji inicijativa da se odnos između mene i Pavića poboljša te da napokon prestanu trvenja. Pitao me jesam li za. Rekao sam da osobno protiv Nine Pavića nemam ništa. Dapače, da sam od njega u životu mnogo naučio. Za Pavića sam radio nekoliko godina, vrlo savjesno i dobro. Mislim da sam mu puno pomogao od 1991. do 1995. da se Globus digne. Ako netko razumije novine u Hrvatskoj i ako s nekim o tome mogu razgovarati, onda je to Nino Pavić. Predsjedniku je bilo drago kad sam pristao na to i organizirana je večera", rekao nam je Pukanić.
Gdje je to bilo i tko je sve bio na večeri?
- Na vili Weiss. Bili su predsjednik Mesić, Nino Pavić, Bodo Hombach, Srđan Kerim, njihov direktor za jugoistočnu Europu, te Budimir Lončar, predsjednikov savjetnik i bivši ministar vanjskih poslova Jugoslavije, i ja.
I što ste zaključili? Što sad možemo očekivati na medijskom tržištu, na relaciji Globus - Nacional?
- I dalje smo konkurencija, no to ne znači da se moramo klati po privatnoj liniji. I dalje ćemo se natjecati što se tiče sadržaja, ali na osobnoj razini ne vidim razloga za loše odnose...
Danijela Jozić, Business.hr, 13/4/2006
Ivo Pukanić je još jednom potvrdio informaciju ekskluzivno objavljenu na 45 lines WAZ vs. "Krone" via EPH, UPRH, NCL, koju sam nastavio produbljivati u postovima: Ivo Pukanić ne negira susret sa predstavnicima WAZ-a i EPH-a u Uredu Predsjednika RH, Otvoreno pismo predsjednici Sindikata novinara Hrvatske: Blog je ravnopravan ostalim medijima.
I sad vi recite da blog nije utjecajan medij, a da se Predsjednik Republike Stjepan Mesić na štetu ostalih izdavača ne miješa u medijske prilike u zemlji!
|
13.04.2006., četvrtak
Kako nas vide s one strane Drine: Hrvati - majstori psovke
Hrvati - majstori psovke
ZAGREB - Hrvati kao narod spadaju među najveće psovače na svetu, komentarisao je katolički sveštenik Dražen Radigović, povodom osude psovanja i poziva Hrvatima da ne psuju, uoči Uskrsa.
A u borbi protiv psovke preporučena je i molitva, izveštava Tanjugov dopisnik iz Zagreba, dodajući da je uočeno da Hrvati najčešće psuju Boga, zatim Majku Božju, Hrista, ostale svece, i tek onda - majku.
Glas javnosti, 13. travnja 2006.
Ovu su vijest prenijele i druge srbijanske novine.
Sjećam se da sam davno kod pokojne očeve majke pronašao katolički kalendar "Danica" iz 1942. Nešto klerofašističkije nisam čitao do sada. Bila je tamo i pripovijest o putovanju vlakom nekih Hrvata sa Srbinom. Srbin je non-stop psovao, boguhulio. Naravno, poučak je bio da su Srbi primitivni psovački narod, od kojih su Hrvati zahvaljući katoličko-uljudbenom napretku razlikovno udaljeni svjetlosnim godinama.
Koliko vidim, danas je nešto drukčije. KC osuđuje bogohuljenje i psovanje u Hrvata, a mediji u Srbiji nam se smiju.
|
Autor 45 linesa traži od RH 800.000 kuna odštete
Bio sam juče na raspravi povodom tužbe protiv RH zbog maltretiranja POA-e:
Država pred sudom zbog 'Predstavke'
Željka Peratovića je Turek optužio za ugrožavanje nacionalne sigurnosti. Zbog čega Peratović od države traži 800 tisuća kuna. A tu su još i Đikić, Malić, Pavelić, Toma i Kavain.
Zbog izvješća Protuobavještajne agencije (POA) u kojem je tadašnji ravnatelj Franjo Turek grupu hrvatskih novinara nazvao suradnicima tajnih službi danas se na optuženičkoj klupi našla država od koje novinar Željko Peratović traži 800 tisuća kuna naknade štete.
No, sutkinja zagrebačkog Općinskog sudu Tanja Hučera ubrzo je nakon početka glavne rasprave odgodila suđenje za 11. rujna do kada bi policija i državno odvjetništvo trebali odgovoriti je li im Peratović prijavio prijetnje koje su mu, kako tvrdi, stizale na mobitel.
Kao svjedokinja na idućem ročištu trebala bi se saslušati bivša ministrica pravosuđa Vesna Škare Ožbolt koja bi pred sudom trebala ispričati je li joj se Peratović obratio zbog prisluškivanja tajne službe i od nje zatražio zaštitu.
Tužbu protiv države Peratović je podnio nakon što je saborski Odbor za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost u ožujku 2005. zaključio kako postoji osnovana sumnja da je POA bezrazložno prekršila Ustavom zajamčena ljudska prava i temeljne slobode petero novinara, koje je bivši ravnatelj POA-e Franjo Turek u svojoj prezentaciji u Vladi i Uredu predsjednika Republike optužio za sudjelovanje u akcijama kojima je ugrožena nacionalna sigurnost.
Peratović tvrdi da je temeljem takvog zaključka državi najprije ponudio nagodbu, a nakon što je ona odbijena podnio i tužbu.
U odgovoru na tužbu državno odvjetništvo je ustvrdilo da država nije odgovorna za bilo kakvu štetu koju je Peratovića eventualno pretrpio.
Suđenje je nadgledao predstavnik OESS-a, a sudnici su zbog spomenutih navodnih prijetnji bili pravosudni policajci.
Osim Peratovića, koji je u to vrijeme bio novinar Vjesnika, a kasnije je dobio otkaz, u slučaju 'Predstavka' spominjali su se i novinari Ivanka Toma i Mario Kavain ( Jutarnji list), Gordan Malić ( Globus), Boris Pavelić ( Novi list) te Ivica Đikić ( Feral Tribune).
Hina/IskonInternet 12.04.2006.
Sa suđenja je izvijestio i Radio Slobodna Evropa:
Novinar tužio državu zbog prisluškivanja
Bivši šef hrvatske Protuobavještajne agencije POA-e Franjo Turek, u jednoj prezentaciji za državni vrh pred dvije godine je optužio nekoliko novinara da za račun britanske tajne službe kleveću Hrvatsku i tvrde da se haški bjegunac Ante Gotovina skriva u zemlji. Cijeli slučaj dobio je danas svoj nastavak na sudu, jer je jedan od praćenih novinara Željko Peratović zatražio i odštetu od preko 100.000 eura.
Bivši novinar „Vjesnika“ Željko Peratović, tužio je Republiku Hrvatsku za 800.000 kuna odštete jer je pred dvije godine, kako tvrdi, protuzakonito praćen i prisluškivan, oklevetan je da je kao agent britanskog „Intelligence Servicea“ tvrdio da je haški bjegunac Ante Gotovina u Hrvatskoj i zbog toga je, kaže, izgubio posao u dnevniku „Vjesnik“ koji je u državnom vlasništvu, a narušeno mu je i zdravlje:
„Tražim naknadu od države zbog njene odgovornosti za klevete, nadzor i pritiske kojima sam bio izložen od strane POA-e. Pozivam se za zaključak saborskog Odbora i Vijeća za nadzor tajnih službi od prošle godine, u kojem se kaže da postoji osnovana sumnja da su mi prekršena ljudska prava od strane POA-e.“
Državno odvjetništvo, koje u ovom postupku zastupa državu, odbacuje sve navode iz Peratovićeve tužbe.
Na današnjoj raspravi odlučeno je da se kao svjedokinju pozove donedavnu ministricu pravosuđa Vesnu Škare Ožbolt, kojoj se obratio za zaštitu, ali je ona, po Peratovićevim riječima, kazala da je nemoćna. Kako je Peratović proteklih mjeseci primao prijetnje, u sudnici je bio i pravosudni policajac, a suđenje je monitorirala i Misija OESS-a u Hrvatskoj.
Sljedeća rasprava održat će se u rujnu.
Enis Zebić, RFE, Srijeda, 12. april/travanj 2006
Ovim putem se zahvaljujem RFE, Hini, Iskonu, Indexu, VIP i T Portalu, Večernjem listu, Novom listu i Radiju 101 što su smatrali da je ovo suđenje zanimljivo javnosti.
Pravosudni policajac uredno me ispratio do izlaza iz suda u koji je, ne znam kojim povodom, ulazila Nina Violić.
Početkom devedesetih Violička mi je bila susjeda u Prilazu Đure Deželića 60. Stanovala je u dvorišnom stanu s tadašnjim dečkom dramaturgom Ivanom Vidićem. Dijelio sam podstanarstvo u stan u prizemlju s današnjim urednikom Magazina Jutarnjeg lista Zlatkom Šimićem i fotoreporterom Slobodne Dalmacije Brunom Konjevićem. Al' se nekad dobro tulumarilo.
|
11.04.2006., utorak
Ranko Ostojić i slučaj odvjetnice Jendriš Jelesić (3)
Model Saab kabrioleta kakav potražuje odvjetnica Ana Jendriš Jelesić
"Nacional" se naslađuje da je sutkinja Općinskog suda u Zelini Jasna Galešić naložila privođenje člana Uprave Slobodne Dalmacije i bivšeg ravnatelja policije Ranka Ostojića jer se nekoliko puta nije odazvao na raspravu povodom tužbe Franje Tureka, Željka Bagića i Ive Pukanića, a vezano za Ostojićevu izjavu da su spomenuta trojica zaštitinici organiziranog kriminala.
Današnja Nacionalova "Gazeta" donosi informaciju da Ostojićev odvjetnik Anto Nobilo nije znao navesti razlog zbog kojeg je tuženi izostao sa zadnje rasprave.
Moram primijetiti da je Ostojić uzimanjem Nobila za pravnog zastupnika još jednom potvrdio povezanost s Josipom Perkovićem jer je isti odvjetnik zastupao suprugu pokojnog Veselina Marinova, Perkovićevog uhode, a zastupati će i Perkovića u procesu Krunoslavu Pratesu, optuženom da je pomogao u ubojstvu Stjepana Đurekovića.
I prema informacijama iz slučaja odvjetnice Ane Jendriš Jelesić, bivši je ravnatelj policije upao duboko u špijunsku kaljužu.
Umirovljena odvjetnica tvrdi da joj je bivši zaručnik Marijan Ceraj otuđio luksuzni Saab kabriolet dok je bila u 11 mjesečnom pritvoru i prodao ga stanovitom Jeričeviću, svojedobno djelatniku SZUP-a (POA-e), a danas zaposlenom u OA-i. Jeričević, čiji otac ima kamenoklesarsku radnju kraj Mirogoja, prijateljevao je s Rankom Ostojićem, pa ga je navodno ovlastio da vozi spomenuti automobil, koji je jedno vrijeme bio smješten na policijskom parkiralištu. U automobilu, koji je kasnije ukraden pa preprodan na crnom tržištu, navodno su se nalazili dokumenti koji potvrđuju da se Ostojić njime služio.
Upitan od jednog člana svog bivšeg posebnog policijskog tima je li se koristio spomenutim automobilom Ranko Ostojić je odgovorio negativno. Prijateljstvo s Jeričevićem nije zanijekao.
|
10.04.2006., ponedjeljak
Slučaj umirovljene odvjetnice Ane Jendriš Jelesić (2)
Hrvoje Appelt u današnjem je Jutarnjem listu aktualizirao slučaj umirovljene odvjetnice Ane Jendriš Jelesić o kojem je 45 lines pisao u postu Ana Jendriš Jelesić: Gospodin Peratović mi je spasio život!
Piše Appelt da bi uskoro trebala biti donesena presuda u procesu gdje je odvjetnica optužena da je zajedno s Jagodom Farkaš Blum sudjelovala u malverzacijama s gradskim stanovima.
Kaže mi Ana Jendriš Jelesić da priprema odgovor Jutarnjem u kom će odbaciti optužbe na svoj račun, a za muljaže s gradskim stanovima prozvati uzak krug suradnika Milana Bandića. Navest će i kako su je Žarko Pavlina i Marijan Ceraj uz visoko političko pokroviteljstvo ostavili na cesti bez imovine. Ured u Ilici 53 uspjela je povratiti, ali za tavanski prosto na istoj lokaciji još uvijek vodi spor s Hrvatskim republikancima čiji je član umirovljeni general HV-a Ante Roso.
|
08.04.2006., subota
Pisci u novinarstvu posvađani s činjenicama
U hrvatskoj oskudici, da bi preživjeli, a neki i da bi se dobro potkožili, brojni pisci rade ili su radili i kao novinari. Nerijetko strada novinarstvo.
Tako se svojedbno u obračunu s Ivanom Aralicom Miljenko Jergović poduhvatio istraživačkog novinarstva i krivo zaključio da su piscu "Fukare" preci Srbi.
Jurica Pavičić je prošle subote, ničim izazvan, opisujući svoje služenje u JNA napisao:
Tog ljeta godine 1984. u Zagrebu je u eter prvi put potekao signal Radija 101. U Wolfratshausenu u Bavarskoj agenti Udbe ubili su Stjepana Đurekovića, a Hajduk je po drugi i posljednji put u svojoj povijesti igrao jedno europsko polufinale (kup Uefa, Tottenham 2:1, 0:1)...
Jurica Pavičić, Jutarnji.hr, 01.04.2006 13:00
Stjepan Đureković je ubijen godinu dana ranije - 28. srpnja 1983.
|
07.04.2006., petak
Vice Vukojević potvrdio tvrdnje Pavla Gažija: Đureković ubijen jer je smetao klanu Špiljak
Autor 45 lines i Vice Vukojević ispod slike Brune Bušića (photo by Vlatko Pinjuh, 1995.)
Sudac Ustavnog suda RH Vice Vukojević jučer je svjedočio na suđenju Krunoslavu Pratesu kao da je čitao iz printeva 45 lines. Naveo je da je ključe Pratesove garaže u kojoj je ubijen Stjepan Đureković preko Josipa Perkovića završio kod Željka Ražnjatovića Arkana koji je i prema jučer pročitanim izviješćima BND-a, a kako je to 45 lines već pisao (Željko Ražnjatović Arkan ubio je Stjepana Đurekovića?), najvjerojatniji izvršitelj ubojstva menagera INA-e.
...Na temelju onoga što sam čuo i pročitao u dosjeima Udbe i drugim dokumentima, mogu reći da je Krunoslav Prates dao ključ tiskare u kojoj je Đureković kasnije ubijen Josipu Perkoviću, koji ga je proslijedio Stanku Čolaku u Beograd.
Čolak je ključ dao Arkanu, s kojim ga, navodno, veže kumstvo, i onda su arkanovci sjekirom rasporili glavu Đurekoviću - izjavio je danas Vice Vukojević, sudac Ustavnog suda RH, na sudu u Münchenu, na suđenju Krunoslavu Pratesu optuženom da je 1983. godine pomogao jugoslavenskoj tajnoj službi u likvidaciji Đurekovića...
U vezi s Đurekovićevim ubojstvom, BDN 1985. godine iznosi sumnju da je atentator jedan “kriminalac poznat po nadimcima Arko i Kare”, odnosno Željko Ražnatović Arkan.
Željko Petrušić, Jutarnji.hr, 06.04.2006 20:10
A ni pred mjesec dana Mate Bašić, Kuljišev potamnjeli anđeo iz Australije i Sanjin Španović, nadobudni novinarski početnik u Jutarnjem lista napadali su me zbog Arkana:
Ti si, Peratoviću, fasciniran Arkanom...Davno je to bilo, ali, evo, pogledaj ovaj svoj (gornji) post: opet se pozivas na (tajanstvene) beogradske izvore, na neobjavljene izjave, na koješta, Peratoviću, opet petljaš i muljaš...( Mate Bašić) ( 14.03.2006. 13:25)
@ M. B., osobno mi je jedino cudno kako ovaj tzv. novinar može biti opčinjen Arkanom. Koliko znam, tj. koliko se sjećam, do Arkana i intervjua s njim si jedino ti uspio doći, zar ne? I cudno mi je stoga da Peratovic sere o Arkanu, a nije bio blizu opasnosti... ( špan 14.03.2006. 21:38)
komentari na post Željko Ražnjatović Arkan ubio je Stjepana Đurekovića?
Zvučat će nevjerojatno da je Vice Vukojević, glasoviti HDZ-ov desničar kojeg su svojedobno u Saboru prozvali Gargamel kao razlog atentata na Đurekovića naveo uklanjanje neugodnog svjedoka pljačke INA-e u kojoj je sudjelovao Vanja Špiljak, sin moćnog komunističkog funkcionara Mike Špiljaka:
Vukojević se osvrnuo i na priču o tome kako je Stjepan Đureković pronevjerio milijune u Ini. Ustvrdio je da su pronevjere zapravo djelo sina jednog, tada istaknutog partijskog funkcionera, za koje je Đureković saznao. Iako ga Vukojević nije imenovao, doznajemo da se radi o Vanji Špiljku, sinu Mike Špiljaka.
Jutarnji.hr
Stjepan Đureković je ubijen zbog Mike i Vanje Špiljka! Ustvrdio je to jučer na Višem zemaljskom sudu u Münchenu Vice Vukojević, ustavni sudac i prvi predsjednik Komisije za istraživanje ratnih i poratnih žrtava.
Vukojević nije spomenuo ime, već je naveo da ga je Udba likvidirala po nalogu Partije zato što je u inozemstvo odnio informacije da je sin visokog partijskog dužnosnika napravio veliku pronevjeru u Ini preko koje se pak financirala Udba. Dakako, riječ je o Vanji Špiljku. Vukojević je ustvrdio da je Đurekovićevo umorstvo organizirao Josip Perković nakon što je dobio nalog iz Zagreba i Beograda.
Zvonimir Despot, Večernji list, 06. 04. 2006. 22:08
Naime, isto to mi je rekao u razgovoru za Feral Tribune prošle godine Pavle Gaži, u vrijeme Đurekovićeva ubojstva sekretar za unutarnje poslove Socijalističke republike Hrvatske:
* Dakle vi se u to vrijeme niste bavili Đurekovićem, već Santrićem i Vanjom Špiljakom?
- Točno. Za nas je Đureković bio potpuno marginalna politička figura, bez karizme, koju su neki emigrantski krugovi pokušali iskoristiti kako bi što više ocrnili jugoslavenski sistem. Meni je bila zanimljiva jedino Đurekovićeva knjiga u kojoj se govori o privrednom kriminalu, ali o tome ću nešto kasnije.
* Kako je dalje napredovala istraga vezano uz Santrića i Vanju Špiljka?
- Planirali smo uhapsiti neke naše državljane koji su u Italiji radili za Santrića. Njih trojica su trebali doletjeti u Zagreb, gdje ih je na aerodromu čekala policija s lisičinama. Međutim, stigao je samo jedan, kojeg smo uhapsili i koji je bio pritvoren i trebao poslužiti kao svjedok na suđenju kad do njega dođe. Zdravko Mustač je bio strahovito iznenađen i ljut jer je od nekud procurilo da smo pripremali to hapšenje i da su nam dvije krupnije ribe izmakle. Bilo je to već u jesen 1982. Zbog ovog i još nekih slučajeva, mislim da je i kod Đurekovićevog ubojstva postojala neka paralelna, neformalna struktura moći koja se često puta pokazivala efikasnijom od naše službene.
Pavle Gaži za Feral Tribune 22. srpnja 2005./45 lines (info) 06. 04. 2006.
Nakon Vukojevićevog svjedočenja valja očekivati paljbu iz svih oružja po sucu Ustavnog suda iz kruga Predsjednika Stjepana Mesića. Da bi se pokušalo zaštiti Josipa Perkovića, valjat će aktualizirati priču o silovanju bošnjačke zatočenice mostarskog ratnog logora koje je navodno počinio Vice Vukojević. Priču je krajem 1999. lansirao Stjepan Mesić, nudeći kao izvor knjigu koju je dobio od bošnjačkog političara Irfana Ajanovića.
Sve da je istinita, ona ne umanjuje zločin Udbe i ne može abolirati sudionike u njemu.
|
06.04.2006., četvrtak
Feral o Draganu Novoselu i Milanu Levaru
Novi se Feral nadovezao odličnim tekstom Ivice Đikića i Igora Lasića na priču s 45 lines - Dragan Novosel, zamjenik Glavnog državnog odvjetnika RH odao imena svjedoka istrage o ubojstvu Milana Levara.
ISTRAGA U STAVU MIRNO
... Novoselova nemoć da obuzda vlastito zadovoljstvo izazvano činjenicom da su "dane obavijesti proturječne" nije nešto što bi kod upućenijih trebalo izazivati čuđenje: ovaj nesmjenjivi tužilac i desna ruka Mladena Bajića pripada, naime, krugu persona iz državnih struktura (ponajprije, iz policije i Državnoga odvjetništva), što su se potrudile da potraga za naručiteljima i izvršiteljima Levarova ubojstva dospije u slijepu ulicu. Prema Feralovim sugovornicima iz Gospića, koji su u vrijeme atentata radili u istražnim tijelima, nedugo poslije ubojstva Milana Levara istražitelji su došli do vrlo ozbiljnog traga koji je ubojice i njihove naručitelje locirao u redovima policijskih specijalaca i vojnih obavještajaca u Gospiću. Tada su, međutim, u Liku došli tajnoviti policijski dužnosnici iz Zagreba i sastali se s tadašnjim načelnikom Policijske uprave ličko-senjske Dubravkom Novakom koji je nakon tog sastanka izišao s tezom da valja odbaciti sve tragove koji vode prema specijalcima i SIS-ovcima, te da istragu treba usmjeriti u potpuno drugom pravcu: poznato je kako je skončalo usmjeravanje istražnih poslova u drugome pravcu...
Ivica Đikić & Igor Lasić, Feral Tribune, 06. travnja 2006.
Hoće li Glavni državni odvjetnik Mladen Bajić poduzeti adekvatne sankcije spram svog zamjenika Dragana Novosela?
|
04.04.2006., utorak
Skini sve za Hrvatsku!
foto komentar
Sa proslave stoidevete godišnjice vatrogastva u Gradištu (source Slavonian Macondo)
|
02.04.2006., nedjelja
Mesić ne smije pomoći jatacima Ante Gotovine
Senzacionalni napis u Jutarnjem listu neposredno je prethodio intervjuu Ive Pukanića s Antom Gotovinom
Učestalo se piše o mogućnosti da se Predsjednik Stjepan Mesić zauzme za Željka Bagića i ostale pomagače Ante Gotovine kako bi ih se skinulo s crne liste EU.
Na svaku takvu neslužbenu Predsjednikovu inicijativu diplomati zemalja koje su budno pratile sve domaće mućke oko Gotovine, slatko se nasmiju.
- Zar predsjednik Mesić misli da je zaboravljen njegov angažman oko Gotovine dok je bio u bijegu, komentirao mi je jutros na kavi u Importanne Galleriji jedan europski diplomat.
- Vjerujete li Vi da su Predsjednik Mesić i tada odbjegli general Gotovina razgovarali prije nego je dogovoren intervju za "Nacional", upitao sam.
- Postoji velika razlika između vjerovati i znati, rekao je znakovito zakolutavši očima.
U nastavku ispijanja kavice razgovarali smo o konjima. Odao mi je nekoliko recepata za "slasne konjske salame". Probat ću ih utržiti u kakvoj konjskoj mesnici. Više ne pravim ni svinjske kobasice. Pitao me gdje bi se mogao kušati gulaš od konjetine.
- Moguće u Pešinom restoranu Hippodrom, a najbolje bi se bilo raspitati kod Rena Bakalovića ima li volje i vremena da vam ga dođe skuhati doma. Recite mu da radite tulum pod radnim naslovom "Only fools and horses". Rene će dan ranije staviti konjetinu u pac...
- Vi me zezate, začuđeno me prekinuo diplomat.
- Nazovite Butkovića. On će vam potvrditi da govorim istinu i spojiti Vas s Reneom! Do rzanja, otišao sam namignuvši.
Namučio sam se dok sam iz privatne arhive iskopao tekst Ane Plišić i Marija Kavaina o navodnom razgovoru Predsjednika Stjepana Mesića i bjegunca Ante Gotovine.
GENERAL NAVODNO RAZGOVARAO S PREDSJEDNIKOM
GOTOVINA NAZVAO MESIĆA?
ZAGREB - General u bijegu Ante Gotovina nedavno je, prema našim neslužbenim izvorima, razgovarao s predsjednikom Republike Stjepanom Mesićem. Do razgovora je, kako saznajemo, došlo tako što je Gotovina nazvao Ured Predsjednika revoltiran nedavnim Mesićevim traženjem da se iz dvorane u Zadru, u kojoj se trebao održati sastanak s gradonačelnikom Zadra Božidarom Kalmetom, ukloni Gotovinina fotografija. Prema našim izvorima, kako je Mesić prihvatio telefonski poziv, a razgovor nije trajao kratko, više je nego sigurno da je Ured nazvao upravo general Gotovina, a ne netko tko se
predstavio njegovim imenom i prezimenom kako bi provocirao Mesića.
Uvrijeđeni general
General je navodno nazvao Predsjednika uvrijeđen njegovim postupkom, te ga je upitao smatra li ga on zaista običnim kriminalcem kojega bi se građani trebali sramiti. Osim toga, general je navodno podsjetio predsjednika Mesića na činjenicu da je Vlada nakon podizanja optužnice u Haagu izrazila neslaganje s pojedinim njezinim dijelovima. Kako je Mesić odgovorio na generalov protest, ne znamo, no prema našim izvorima, dao mu je do znanja da su generalove ratne zasluge jedno, a njegov trenutačni položaj nešto drugo. Osim toga, prema našim izvorima, bilo je riječi i mogućnosti da se njili dvojica sastanu i rasprave o Gotovininu trenutačnom položaju. Uz Mesićevu napomenu da bi njihov eventualni sastanak u svakom slučaju značio i generalovo uhićenje, razgovor je završen. Za komentar ove informacije, te za mišljenje koliko je ozbiljno shvatio razgovor ako je do njega došlo, upitali i smo i predsjednika Mesića.
Mišetić: To je izmišljotina
Na pitanje je li istina da, ga je telefonom nazvao general Gotovina, odgovorio je kratko da nema komentara. "Nemam komentara", bio je jedini odgovor i na naše ponovno inzistiranje.
U MUP-u nam je potvrdeno da njima nitko nije prijavio takav razgovor, što bi Predsjednik trebao učiniti ako je kontaktirao s generalom za kojim jeraspisana tjeralica. Naime, u tom slučaju MUP bi mogao barem doći do broja s kojeg je poziv stigao, pa bi se tako moglo utvrditi je li bila riječ o provokaciji ili zaista o pozivu generala u bijegu.
- Ne, mi o tome ne znamo ništa, odgovorila nam je na upit glasnogovornica MUP-a Zinka Bardić.
Isključiv u tvrdnji da je riječ o izmišljotini i konstrukciji bio je i oddvjetnik generala Gotovine Luka Mišetić, koji smatra da takav postupak nikako nije u skladu s generalovom naravi.
Ana Plišić i Marijo Kavain, Jutarnji list, 24. 05. 2003.
Nakon ovog teksta Marijo Kavain, Zinka Bardić i Ranko Ostojić našli su se pod pojačanim mjerama nadzora POA-e. Zinka Bardić još očekuje odgovor Odbora za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost na svoju Predstavku o nezakonitostima POA-e kojima je bila izložena.
|
Dragan Novosel, zamjenik Glavnog državnog odvjetnika RH odao imena svjedoka istrage o ubojstvu Milana Levara
Dopis Dragana Novosela, zamjenika Glavnog državnog odvjetnika ministarstvu pravosuđa o istrazi ubojstva Milana Levara (imena svjedoka zacrnio ž.p.)
Levarovoj udovici Vesni stigla je u srijedu, običnom poštom, žuta omotnica iz ministarstva pravosuđa RH. Temeljem njenog upita o istrazi ubojstva supruga i mogućim opstrukcijama iz Državnog odvjetništva, Barica Novosel, pomoćnica ministrice pravosuđa, dostavlja "zaprimljeno izvješće Državnog odvjetništva RH".
U izvješću Dragana Novosela, zamjenika Glavnog državnog odvjetnika RH Vesna Levar na dva mjesta biva šokirana.
Prvo ju je iznenadilo što Novosel tvrdi da ju je DORH kao suprugu ubijenog, u dva navrata preko "njezine odvjetnice gđe Ines Škofač iz Zagreba, Vatrogasna 22", obavijestio o tijeku izvida.
Vesna Levar ne poznaje gđu Ines Škofač i nema odvjetnicu. Putem tiska o navedenoj je ranije čula da je odvjetnica gđe Anke Levar, prve supruge Milana Levara, od koje se pokojnik rastao još pred rat.
Gospođa Anka Levar je za pokojnikova života ovako govorila:
- Najgore je bilo za rata, kada sam s djecom većinu vremena prevodila u skloništu i kada su i mene i moju djecu branili hrvatski vajnici koje on danas ovako blati. Kako ga nije sram? - pita se.
Naglašava da je on, na žalost, samo zapisan kao otac njene djece.
- Nikada nisam željela utjecati na mišljenje svojih kćeri o ocu, ali su me one same već više puta molile da premijenimo prezime - tvrdi gospođa Levar.
O bivšem mužu ne može govoriti drukčije, kaže, nego s gađenjem.
- O njegovim istupima u javnosti ne bih željela mnogo govoriti, ali svakome tko malo bolje razmisli jasno je da on fizički nije mogao biti na tolika mjesta, a ako je doista istina da je vidio nekakva ubojstva, onda je u njima i sam sudjelovao. Ovdje u ono što on priča nitko ionako ne vjeruje, a ja mislim da sve to radi zbog materijalne koristi - sumnja gospođa Levar.
Pitali smo je i za komentar tvrdnji mnogih dosadašnjih aktera gospićkih zbivanja koji su ustvrdili da je Milan Levar psihički bolestan čovjek.
- On sasvim sigurno nije lud. Natprosječno je inteligentan i vješto manipulira ljudima, ali je lijena osoba koja u pet godina koliko smo bili u braku nije radila ni pune dvije. A u posljednjih desetak godina mislim da nije radio više od nekoliko mjeseci koje je proveo zaposlen u hotelu Jadran, čiji je direktor bio Zdenko Bando - nastavlja Anka Levar.
Sumnja da je Levar vješto izmanipulirao Bandu i Ropca navevši ih čak i na to da pobjegnu iz Hrvatske u inozemstvo zbog navodnih prijetnji.
- Zašto onda on, koji je kolovođa čitave priče, nije pobjegao van? Ma, njegove tvrdnje da se boji za svoj život, kako ga netko želi ubiti, obična su glupost. Ne vjerujem da bi itko uopće želio potrošiti metak na njega. Čudi me kako to da se tek sada, nakon devet godina, sjetio svoga pokojnog sina. A kćeri i dalje ne spominje. Možda njih čuva za neku drugu priču - ogorčeno je rekla.
Dodala je da nikada, unatoč sudskim presudama, za svoju djecu nije dao ni kune.
- Danas mi je zbog toga drago, sretna sam da nema više nikakve veze s nama - zaključila je Anka Levar.
Robert Valdec i Tanja Božić, Večernji list, 17. travnja 2000./45 lines, 15.09.2005.
Ines Škofač iz Zagreba, odvjetnica koja je od Državnog odvjetništva neovlašteno dobivala izvješća o istrazi ubojstva Milana Levara
Kada su Vesna i Leon Levar od izborili novčanu naknadu temeljem Zakona o MUP-u, prema člancima koji reguliraju odgovornost države za smrt štićene osobe, u igru su uletjele gospođa Anka i Levarove kćeri iz prvog braka, zastupane odvjetnicom Ines Škofač, tražeći i one naknadu za duševne boli (Globus, 2004.).
Vesna Levar smatra da je Državno odvjetništvo prekršilo zakon i dajući obavjesti o istrazi ubojstva Milana Levara, Anki Levar, obzirom da navedena nije bila ni u kakvom srodstvu s pokojnikom.
Nju je još više šokiralo kad je pročitala da zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Dragan Novosel navodi identitete dvojice novih svjedoka u istrazi, te poziva "gospođu Levar, odnosno njezina punomoćnika" da izvrše uvid u sadržaj izjava novih svjedoka u Županijskom državnom odvjetništvu u Gospiću.
Nisu je zanimala imena svjedoka i njihovi iskazi, već je htjela čuti ima li pomaka u istrazi o ubojstvu supruga, obzirom da do sada nije ni na koji način obavještavana o tome, te da je čula kako je u Državnom odvjetništvu bilo opstrukcije.
- Nakon ovog sam se doista uvjerila da postoji opstrukcija u Državnom odvjetništvu vezano za istragu ubojstva moga muža. Gospodin Dragan Novosel je prekršio sve postojeće zakonske odredbe o tajnosti podataka i time ugrozio živote svjedoka. Kako da nakon ovoga vjerujem da se istraga odvija profesionalno i korektno, kazala je za 45 lines Vesna Levar.
Ona će ovih dana poslati protestne dopise ministrici pravosuđa Ani Lovrin, Glavnom državnom odvjetniku Mladenu Bajiću, saborskim odborima za pravosuđe, ljudska prava, unutarnju politiku... Ovim putem moli moje kolege novinare da se za dodatne upite obrate njoj izravno ili na 45 lines.
Dragan Novosel, zamjenik Mladena Bajića
|
01.04.2006., subota
Skandal u Večernjaku: Objavili naslov bez teksta
Idem pročitati tekst u crnoj kronici Večernjaka Iako je u zatvoru, Davor Zečević i dalje je okružen lijepim ženama. Nakon čitanja shvatim da mi nešto fali. U tekstu nigdje podatak da je Davor Zečević u zatvoru okružen lijepim ženama. Od žena se samo spominje Nives Burek kao alibi Zečevićeva alibi svjedokinja, a uopće nema nikakvih informacija kako on provodi vrijeme u zatvoru. Vjerujem da naslov teksta nije izmišljen jer bi se barem malo trebao oslanjati na tekst.
Moguća su dva objašnjenja:
a) Tekst je kraćen zbog dužine. Redaktor je otfikario kraj, a autorica (ija) je zaborivala na tu mogućnost, pa naslovnu pikanteriju nije smjestila na početak, ili barem, u sredinu teksta.
b) Urednik je cenzurirao informaciju o Zečevićevom zatvorskom životu, a nije stigao ili je zaboravio promijeniti naslov.
Kako god bilo, vrlo je neprofesionalno. Osjećao sam se kao čitatelj prevarenim.
|
|
|